Granični poremećaj ličnosti (tzv. borderline; BPD) - opća tema

[DolceBambola]

Harry York kaže:

Kada (odraslo) dijete dozivljava sebe i majku kao jedno bice onda govorimo o selfobjektnom odnosu. Primarna separacija se mora realizirati u prvim godinama zivota dok sekundarna negdje u pubertetu. Kod bordera vrlo cesto nije doslo ni do primarne separacije. Majka upravlja djetetom i kad je ono vrlo odraslo, drzi ga u emocionalnom ropstvu a da toga odraslo dijete cesto nije ni svjesno. Ako i je svjesno ipak se ne moze samostalno osloboditi te emocionalne pupcane vrpce preko koje majka upravlja njegovim zivotom. Proces emocionalnog odvajanja od majke zove se separacija ( i individualizacija). Bez uspjesne separacije nema ni emocionalnog sazrijevanja. Separacija od majke je uvijek stresan i bolan dogadjaj

Pozz svima, jucer sam nasla temu na forumu pa sam dosla do 7 stranice..ovdje se moram nadovezati...Ja imam bordeline...o tome cu kasnije...nego, ja sam jedna odrasla osoba koja je imala separaciju od majke(i oca i brata) u najranijoj dobi( sa nepunih 2 god)...

[vilenjačica]

sf girl kaže:

čini mi se da se više bojiš sjećanja na prijašnju depresiju zbog raskida veze nego ovog sad, aktualnog razlaza s tim momkom. zato si u panici.
ali ovaj put se neće desiti tako jaka depresija. sada ćeš kroz različite aktivnosti nadomjestiti njegov broj u mobitelu nekim drugim ljudima.
postojala si prije njega, postojat ćeš i nakon njega.

Hvala na podrsci. i ja isto tako mislim.
jer nije stvar uopce u tom tipu nego u osjecaju ostavljanja...seperacije od bilo koga.
vec sam znatno bolje....

btw ljudi bila na plazi jutros i imam poruku za sve vas koji ste na lijekovima...nemojte na plazu ove dane...vise ne uzimam tako jake lijekove...ali u kombinaciji sa ovom temperaturom vani...nikako. uvijek pazim...ali ovo sada vani....nije za ljude pogodovo nas na psihofarmaticima

[DolceBambola]

Pozdrav borderlineovci

Evo da vam se predstavim, imam 30 god tek nedavno napunila, i borim se 10 god sa ...neznam, ludilom

Uh ustvari ajmo ovak, zadnje 3-4 god idem na terapije i imam dijagnozu borderline, samo u nekim stvarima nisam bas tipicna bdp, ali o tome isto u upoznavanju.
kao sto ste procitali, majka me ostavila(i odvojila od tate i brata) kao malu , sa niti 2 god. To u stvari sad nije ni bitno, nego eto sam da znate par stvari o meni.

Pocela sam citati ovu temu ali dok sam dosla do 10 str skuzila sam da ima 45 str i da to nebi procitala u tj dana, pa nema smisla...malo sam procitala postove od 45. str do ove jos.

Vidim da sad vise nema Sacrausa ovdje niti HarryYorka, tebe Vilenjacice sam citala od pocetka, isto Splitter itd.

Vilenjacice, sorry, koloiko ti imas god?

Vidim da si ovih dana imala bolan prekid, tj raskid veze...zao mi je sto si to jako tesko primila... Ali nesto sam primjetila sto ti zelim napisati...

Taj tvoj te ostavio mailom,...cudan nacin za osobu od 36 g ali jesi li se upitala jesi li ti mozda privrzen tip osobe?
Stalno spominjes taj bdp, imam ga i ja ali ne u tim crtama, barem se nisam nasla u zadnje vrijeme, sta ja znam, jest da sam od uje dozivjela da mi je radi obicne dernjave pozvao policiju, pa sam morala napustiti svoj dom ZBOG NJEGA i to je zadnje sto me jako pogodilo, shrvalo.

Mozda tvoj bivsi nije vidio nacina da ti to kaze drukcije, tj u lice, jer ako si privrzeni tip osobe i jos s bdp onda bi mogla reagirati na to dramaticno, mozda odbijajuci prekid, moleci ga da te ne ostavlja i sl...Mozda je to htio izbjeci?

Jesi takva ili bi mirno(u tim nekim non granicama) prihvatila raskid???

Nemoj se stalno vaditi na bdp, ono sto si rekla sa stupom te potpuno shvacam i izmamila si mi osmjeh sa salom na svoj racun, ali te razumijem....
I ono sto si rekla za prijatelje...
Ja imam problem sto mislim da ustvari nemam prijatelje makar imam veliko drustvo itd, ali u zadnje vrijeme uvidam da im nije vise stalo do mene, a ja se jos i sabrala, od kakva sam bila prije.

Ovaj post mi je nabacan jer ima toliko toga sto bih htjela reci i napisati...

Aha, to da smo osobe koje trebaju vodice kroz zivot...istina, ja s etak osjecam i zato nemogu dokuciti svoju vezu, niti zelim li biti s tom osobom ili ne.

Btw. do prekjucer niti nisam imala POJMA da terapije traju po nekoliko godina, ja vec pizdim sa svojom psihickom jer si mislim kak hodam k njoj skoro 4 godine a jos uvijek imam paniku od socijalnog zivota, od nastupa, od svega...Strah...koji me koci i zarobljuje, radi kojega milijun zeljenih stvari u zivotu nisam ostvarila ni dovrsila.

it itdddd

[vilenjačica]

Imam 36 god...eto...i ne vadim se na bpd...negobpokusala sam na ovoj temi opisat sta se dogadja samnom kod ostavljanja...izbacit sve emotivno van...jer ono sto ja znam o bpd i sto su meni psihijatri opisali i objasnili je upravo najvise naglasena panika od ostavljanja...koju onda prate ostale stvari. tako da mi razni komentari ovdje zbunjuju...ja se ne izvalcim na poremecaj niti je on meni uzrok mog ponasanja...ali sam svijesna da se ponasam drugacije od drugih ljudi i zato ovdje pisem i trazim neki suvisli komentar.
evo sad mi fali harry....harry grozan si i mrzim te svaki put kad me probodes...sve do trenutka kad ne skuzim da si pogodio na pravo mjesto...ali to to vec znas....prosli smo to.

necu vise opisivat svoje dozivljaje na forumu jer ne vidim svrhe. ukljucivat cu se u razgovore..toliko.

[Bluzara stari]

vilenjačica kaže:

Hvala na podrsci. i ja isto tako mislim.
jer nije stvar uopce u tom tipu nego u osjecaju ostavljanja...seperacije od bilo koga.
vec sam znatno bolje....

btw ljudi bila na plazi jutros i imam poruku za sve vas koji ste na lijekovima...nemojte na plazu ove dane...vise ne uzimam tako jake lijekove...ali u kombinaciji sa ovom temperaturom vani...nikako. uvijek pazim...ali ovo sada vani....nije za ljude pogodovo nas na psihofarmaticima

Lijekovi(većina)povećavaju osjetljivost na sunce.Čak i mala izloženost dovodi do opeklina,barem meni je.
Nije mi načelno jasno zašto se to događa.Moram malo pronjuškat okolo..
Što se tiče ostavljanja odnosno odvajanja od nekoga tko ti je prirastao srcu,ne bi bilo loše promijeniti način razmišljanja o fenomenu''ostavljanja''.
Da se to riješiti.
Netko tko te ostavi najviše govori o njemu samom,ne o tebi tako da samo jedan korak u tom smjeru čovjeka razveseli.U vezama,nikad nije samo jedna strana kriva niti je jedna strana ostavljena.
Razilasci su općenito teški i teško je biti objektivan,pogotovo nekome sa borderom..ali krive postavke načine loša mišljenja o samom sebi.Moć samoprocjene je bogatstvo i neke stvari se mogu predpostaviti najviše zahvaljujući intuiciji.I to se da naučiti i istrenirati.Sve proizlazi iz iskustva.

[DolceBambola]

Vina_Apsara kaže:

E pa točno to. Ne valja kad netko veli nešto loše, ne valja kad dobiješ kompliment jer taj kompliment po defaultu NE MOŽE biti istina.

Al mi je zato dobro kad sam na egotripu.

E ovdje ću se i ja potpisat! Ista sam! Ako mi nešto kaže u.lošem tonu para mi na uši počne izlaziti i srce ubrzano kucati i mogla bih doslovno toga zakucati čekićem u zemlju a isto tako amo.mi netko udjeljuje komplimente ili pohvale totalno mi je nepovjerljiv , skeptičan sam i smatram da me ismijava ! Lude glave :O

[DolceBambola]

http://www.istrazime.com/psihologija...manticne-veze/

ovaj link nema veze sa naslovnom temom ali stavila sam ga radi Vilenjacice možda joj malo.pomogne.
Vilenjacice ja se nadam da se ti nisi uvrijedila na moju "kritiku"! Znaš dobro da mi to nije namjera, nisam zlobno niti.okrutna osoba kako se znaju definirat bdp-ovci...samo ukoliko to netko u.meni direktno ne izazove XD

Molim te voljela bi da se upoznamo...nemoj se isključivati jer i ja želim sa svima popricat i izmjeniti svima iskustva i doživljaje...

Puno pusa svima, volim vas makar vas niti ne poznam (hahaha) :-P

[Beljki]

DolceBambola kaže:

Pozz svima, jucer sam nasla temu na forumu pa sam dosla do 7 stranice..ovdje se moram nadovezati...Ja imam bordeline...o tome cu kasnije...nego, ja sam jedna odrasla osoba koja je imala separaciju od majke(i oca i brata) u najranijoj dobi( sa nepunih 2 god)...

Ne bih rekao da se misli na fizicko odvajanje.

[DolceBambola]

Beljki kaže:

Ne bih rekao da se misli na fizicko odvajanje.

Naravno da se misli na fizičko odvajanje što kao donosi trajnu emcionalnu nestabilnost .
Baš sam to htjela i pitati,zašto se naziva granični poremećaj a ne emocionalni nestabilna osobnost? Meni tak piše na dijagnozi.

[vilenjačica]

DolceBambola kaže:

Naravno da se misli na fizičko odvajanje što kao donosi trajnu emcionalnu nestabilnost .
Baš sam to htjela i pitati,zašto se naziva granični poremećaj a ne emocionalni nestabilna osobnost? Meni tak piše na dijagnozi.

Prema klasifikacijskim sistemima koji su u današnje vrijeme u upotrebi granična organizacija ličnosti se opisuje kao borderline tj. granični poremećaj ličnosti prema američkoj psihijatrijskoj DSM IV klasifikaciji, ili pak kao emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti, i to granični (borderline) tip prema međunarodnoj, MKB - 10, koja je u zvaničnoj upotrebi kod nas.

[Zoom_zoom]

DolceBambola kaže:

Naravno da se misli na fizičko odvajanje što kao donosi trajnu emcionalnu nestabilnost .
Baš sam to htjela i pitati,zašto se naziva granični poremećaj a ne emocionalni nestabilna osobnost? Meni tak piše na dijagnozi.

Misli se na emocionalno odvajanje

[Bluzara stari]

DolceBambola kaže:

Naravno da se misli na fizičko odvajanje što kao donosi trajnu emcionalnu nestabilnost .
Baš sam to htjela i pitati,zašto se naziva granični poremećaj a ne emocionalni nestabilna osobnost? Meni tak piše na dijagnozi.

Emocionalni nestabilni poremećaj osobnosti i borderline je jedno te isto.Neki se služe jednim nazivom a neki liječnici drugim.
Inače onako uz kavicu,neka istraživanja govore da su neke karakteristike ovog poremećaja ipak nasljedne i češće su prisutne kod djece sa slabijim kognitivnim mogučnostima.
Važno je i loše obiteljsko okruženje(disfunkcionalna obitelj).
Dalje,djeca kojima su roditelji psihički bolesnici su podložnija borderline-u.
Motivacija i strpljenje...i ponavljam-strpljenje.Tko god je border...strpljenje.Sad sam papagaj ali neka sam.

[jednokratna nika]

jesi li ti nas upravo nazvao kognitivno ogranicenima?

[vilenjačica]

a evo jednog teksta sa neta....koji svaki put kad čitam otkrijem nešto novo o sebi...pa ako se nekome da...neka pročita....u svakom slučaju mene opisuju jako dobro pogotovo podcrtani dio..


˝Borderline˝ ili granični poremećaj ličnosti

Glavni poremećaj jest nestabilnost poimanja samog sebe, među-osobnih odnosa i raspoloženja.
Karakterističan je uzorak ponašanja obilježen nestabilnošću međuljudskih odnosa, poimanja samog sebe, afekata i kontrole afekata što počinje u ranoj odrasloj dobi.
Stanje je obilježeno velikim naporom u izbjegavanju stvarnih ili izmišljenih vezanja. Međuljudski odnosi su nestabilni i intenzivni. Identitet o samom sebi je nestalan i poremećen. Prisutna je impulzivnost u barem dvije aktivnosti koje su potencijalno štetne za tu osobu (seks, zlouporaba droga, prežderavanje). Suicidalno ponašanje može biti prisutno ili ponašanje koje naginje samoranjavanju. Prisutan je kronični osjećaj praznine. Osjećaj ljutnje je intenzivan, bez kontrole i neprikladan za određenu situaciju.

Ova vrst poremećaja prisutna je u 1-2% populacije. Dijagnoza je češća dva puta više kod žena. Uzrok ove vrste poremećaja najvjerojatnije je poremećaj u ranom razvoju ličnosti. Čest nalaz je teško zlostavljanje u djetinjstvu.

U terapiji se koristi psihodinamski pristup, ali i lijekovi.

Granični poremećaj osobnosti

U kasnim 1930-ima i 1940-ima kliničari su počeli opisivati određene bolesnike koji nisu bili toliko bolesni da budu shizofreni ali su bili u prelošem stanju za klasični psihoanalitički tretman.
Grinker (1968.) navodi slijedeća glavna obilježja: 1) ljutnju kao glavni i jedini afekt, 2) poteškoće u međuljudskim odnosima, 3) nedostatak konzistirajućeg self identiteta i 4) prožimajuću depresiju. Najvažniji doprinos ovom istraživanju je bilo to da je borderline odijeljen od shizofrenije.

Grinker i suradnici su otkrili da bolesnici vremenom ne propadnu u pravu shizofreniju.
1990. g. Gunderson i kolege su identificirali jasne diskriminirajuće karakteristike GPO-a: 1) kvazi psihotične misli, 2) samo ozljeđivanje, 3) manipulativni pokušaji samoubojstva, 4) zabrinutost zbog napuštanja, 5) stalno traženje prava na nešto, 6) regresija u tretmanu, 7) kontratransferne poteškoće.

Mnogi od ovih kriterija su međusobno povezani. Oni traže odnose jedan na jedan tražeći pravo koje udaljuje druge. Kad postanu bliski sa drugom osobom, set duplih strahova je aktiviran, s jedne strane oni su progutani od strane druge osobe i gube svoj identitet u ovo primitivnoj fantaziji. S druge strane oni osjećaju strah blizu panici povezan s uvjerenjem da će oni biti odbačeni ili napušteni u nekom trenutku. Da bi spriječili da budu sami borderline bolesnici mogu izvršiti rezanje zapešća ili suicidalne geste nadajući se da će izazvati spas od osobe za koju su vezani. Kognitivne smetnje kao kvazi psihotične misli (definirane kao tranzitorne i atipične deformacije u testiranju realiteta). Česte su percepcije blizu sumanutosti napuštanja od voljenih osoba i mogu se pojaviti psihotične transferne regresije kada bolesnici postanu vezani za terapeuta.

[vilenjačica]

Dijagnostički kriteriji za F60.31 Granični poremećaj ličnosti

Pervazivni model nestabilnosti u interpersonalnim odnosima, slici samoga sebe i emocijama, te izrazita impulzivnost koji počinju od rane odrasle dobi i očituje se u raznim situacijama kao pet (ili više) od slijedećih obilježja:

(1) mahniti napori kako bi se izbjeglo stvarno ili izmišljeno napuštanje. Napomena: Ne uključuje samopovređivanje ili suicidalno ponašanje obuhvaćeno kriterijem 5.
(2) Model nestabilnih i intenzivnih interpersonalnih odnosa karakteriziran izmjenom krajnje idealizacije i obezvređivanja
(3) Smetnje identiteta: izrazito i perzistentno nestabilna slika ili doživljavanje samoga sebe
(4) Impulzivnost na najmanje dva područja koja su potencijalno štetna njima samima (npr. trošenje novca, spolni odnosi bez zaštite, uporaba psihoaktivnih tvari, bezobzirna vožnja, jedenje velikih količina hrane na mahove. Napomena: Ne uključuje samopovređivanje ili suicidalno ponašanje obuhvaćeno kriterijem 5.
(5) Povratno suicidalno ponašanje, geste ili prijetnje ili samounakazujuće ponašanje
(6) Emotivna nestabilnost koja nastaje zbog izrazite reaktivnosti raspoloženja (npr. intenzivna epizodična disforija, razdražljivost ili anksioznost koja obično traje nekoliko sati a samo rijetko više od nekoliko dana)
(7) Kronični osjećaj praznine
(8 ) Neprimjeren, intenzivan bijes ili teškoće s kontroliranjem bijesa (npr. česti izljevi bijesa, stalna ljutnja, česte tučnjave)
(9) Prolazne, uz stres vezane, paranoidne ideje ili teški disocijativni simptomi

DEMOGRAFSKA OBILJEŽJA I TIJEK BOLESTI

Epidemiološke studije u SAD-u i Norveškoj govore da je prevalencija BPD oko 0,7 - 1,8% u populaciji, a u kliničkoj populaciji između 15 i 25%. Ženama je češće dijagnosticiran (71 - 73%). Muškarci sa BPD-om češće imaju probleme sa zloupotrebom tvari te imaju antisocijalni poremećaj osobnosti. Žene sa BPD-om češće imaju poremećaj hranjenja.

Po svojoj prirodi bolesnici sa BPD-om traže liječenje. U studijama koje određuju dugoročni tijek bolesti postoje razni stupnjevi djelomično hospitalnih i vanhospitalnih liječenja. Većina istraživanja upućuje da je na duži rok ishod bolji od mnogih ozbiljnih psihijatrijskih poremećaja. Između 2/3 i ¾ pacijenata u drugom desetljeću praćenja bili su relativno dobro, u mogućnosti da žive odvojeno i više nisu imali kriterije za BPD, no međutim 3-10% bolesnika, prema studijama, počinilo je samoubojstvo, ukazujući da se pokušaji suicida ne bi trebali smatrati kao obične geste.

U 6-godišnjoj prospektivnoj studiji, Zanarini (2003.g.) je otkrio da 73% od 290 bolesnika sa BPD-om je bilo u remisiji na kraju šeste godine. Samo 6% koji su bili u remisiji su imali recidive, govori da je poboljšanje u funkcioniranju relativno stabilno. Istraživači su podijelili simptome u dvije kategorije – u prvoj su kvazi psihotične misli, pokušaji suicida, samoozljeđivanje, regresije u liječenju, koje su se razriješile rano u liječenju.
Drugi simptomi su ostali prisutni i nakon 6 godina a mogu ostati trajni, a uključuju simptome vezane za temperament kao osjećaj ljutnje i praznine, teškoće i tolerancije samoće te strah od napuštanja.

Nažalost, učestala popularnost borderline dijagnoze u zadnja dva desetljeća učinila ga je previše i pogrešno upotrebljavanog. Bolesnici koji su dijagnostički nejasni, u pravilu dobijaju etiketu borderline.



NEUROBIOLOŠKI NALAZI

U sljedećem poglavlju nastojat ćemo sažeto prikazati koje se sve moguće promjene u mozgu kriju u spomenutome poremećaju osobnosti. Jedna od posljedica ranih traumatskih interakcija s roditeljima ili starateljima je da borderline bolesnici mogu imati povećanu opreznost zato što istražuju okolinu zbog potencijalnih zlih namjera usmjerenih protiv njih.

Kronično zlostavljani bolesnici imali su znatno veći ACTH i kortizol odgovor na dexametazon/CRH test u usporedbi s nezlostavljanim kontrolama. Zaključak je da je dugotrajno dječje zlostavljanje povezano s hiperosjetljivošću na ACTH oslobađanje, a anksioznost i povećana opreznost povezane su s percepcijom drugih kao progonitelja i sebe kao žrtve. Funkcija amigdala jest da poveća opreznost i omogući osobnu procjenu novih i nejasnih situacija.

Znanstvenici su zaključili da bi perceptivni korteks u borderline bolesnika mogao biti moduliran preko amigdala vodeći do povećane pozornosti na emocionalne stimuluse iz okoline. U jednoj studiji borderline bolesnici su pokazivali veću aktivaciju lijeve amigdale na ekspresije lica u usporedbi s kontrolnom skupinom i pripisivali su negativne osobine neutralnim licima, a lica bez izraza smatrana su prijetećim, kojima se ne može vjerovati i potencijalno sklonim uroti.

Smanjeni volumen hipokampusa povezan je s činjenicom da GPO bolesnici imaju poteškoće u procjeni kako sadašnji odnosi imaju poveznice s prošlim odnosima i učenjem iz iskustva o tim prošlim iskustvima. U studijama s pozitronskom emisijskom tomografijom stres povezan sa separacijom majke aktivira iste regije u mozgu kao i sjećanje na ostavljanje u djetinjstvu u tih bolesnika. Budući da medijalna ili unutranja prečeona moždana kora ima inhibitorno djelovanje na amigdalu i ima ulogu slabljenja odgovora na strah moguće je da njegova disfunkcija u bolesnika negativno utječe na smanjenje negativnih emocija iz amigdale.

Kloninger je razvio psihobiološki model osobnosti koji uključuje četiri dimenzije temperamenta i tri dimenzije karaktera, oko 50% osobnosti pripada temperamentu koji je dosta pod utjecajem genetskih varijabli i 50% karakteru koji je uglavnom određen čimbenicima okoline.

Četiri dimenzije temperamenta su: 1.) traženje novog, karakterizirano istraživačkom aktivnošću na novo, impulzivno odlučivanje, neumjerenost u pristupu nagradi i zadaći, brza ljutnja i aktivno izbjegavanje frustracije; 2.) izbjegavanje povrede koja uključuje pesimistički pogled na budućnost, izbjegavajuće ponašanje kao strah i nesigurnost vezanu za strance, rani zamor; 3.) ovisnost o nagradi karakteriziranu sentimentalnošću, socijalnim attachmentom i ovisnošću o odobravanju drugih, 4.) ustrajnost.

Tri dimenzije karaktera: 1.) osobna iskrenost obuhvaća prihvaćanje odgovornosti za svoje odluke, a ne okrivljavanje drugih, 2.) kooperativnost koja obuhvaća empatiju, želju za pomaganjem drugima, suosjećanje i prihvaćanje. 3.) osobna transcedencija. Kloninger smatra kako su osobna iskrenost i kooperativnost kritične za dijagnozu poremećaja osobnosti, a bolesnici s GPO ističu se u izbjegavanju povrede i traženju novog. Postoji hipoteza prema kojoj borderline bolesnici imaju znatno sniženu razinu serotoninske aktivnosti što je povezano s njihovom impulzivnošću.

GPO ima multifaktorsku etiologiju, a važna su tri čimbenika: 1.) traumatska i kaotična kućna sredina, uključujući ranu separaciju, zanemarivanje, emocionalno neslaganje u obitelji, neosjetljivost na dječje osjećaje i potrebe, te traumu različita intenziteta. 2.) osjetljiv temperament, 3.) okidajući trenuci kao pokušaj stvaranja intimnog odnosa, odlazak od kuće ili proživljavanje silovanja ili drugog traumatskog iskustva, što sve može biti katalizator simptoma GPO.

[vilenjačica]

LIJEČENJE

Kombinacija psihofarmaka i psihoterapije je standardno liječenje BPD-a. Treba odrediti specifične simptome BPD-a i pokušavati s jednim lijekom za drugim da bi se vidjelo je li pomogao u rješavanju tog simptoma.
Antidepresivi iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina tzv. SIPS, o kojima sam već pisao u kolumni o liječenju depresije, su lijekovi prvog izbora. Oni su djelotvorni u smanjivanju ljutnje, impulzivno agresivnog ponašanja, posebno verbalne agresije i brzih izmjena ili afektivne nestabilnosti.

Zaključak jednog istraživanja je da fluvoksamin reducira HPA hiperreaktivnost u bolesnika s GPO koji su bili zlostavljani u djetinjstvu. Smanjujući hiperreaktivnost sa SIPS-ovima pospješujemo mišljenje, a kad je stanje povećanog opreza smanjeno, kapacitet terapeuta da promišlja psihoterapijski će biti manje erodiran.

Ako SIPS nije djelotvoran, može se uzeti u obzir zamjena s nefazodonom ili venlafaxinom ili drugim SIPS-om, koji djeluje na više neurotransmitera. Ako je problem bijes može se dodati malo antipsihotika, a klonazepam može biti koristan ako je anksioznost glavna tegoba.

Kad je impulzivnost ciljani simptom, SIPS bi ponovno bio lijek prvog izbora.
Ako su kognitivno perceptualni simptomi kao paranoidne ideje ili depersonalizacija posebno istaknute treba dodati male doze konvencionalnog antipsihotika. Iako su mnoge studije temeljene na konvencionalnim antipsihoticima ima dokaza da atipični antipsihotici kao olanzapin ili klozapin mogu biti korisni.

Zbog kaotične prirode života borderline bolesnika, stabilnost se mora nametnuti izvana rano u liječenju, mora se utvrditi što terapija uključuje i zašto se razlikuje od drugih odnosa. Treba se obuhvatiti jasna očekivanja o plaćanju, uredno vrijeme sastanka, potreba da se sastanak završi na vrijeme iako bolesnik želi ostati duže i jasna politika oko posljedica nedolazaka na termine, te činjenicu kako mu terapeut ne može pomoći u akutnom suicidalnom riziku, te potrebu da se tada mora hospitalizirati.

Bolesnik ima sliku terapeuta kao omnipotentnog spasitelja.
Kao dio dogovora, terapeut treba istaknuti kako njegova uloga nije da se upliće u odnose van termina i kako je njegova dostupnost limitirana. Bolesnik može imati napade panike zbog slabo razvijene evokativne memorije i može često zvati terapeuta da razvije stabilnu reprezentaciju koja se može internalizirati.

Preporučeno je da bolesnik može zvati terapeuta u stanju hitnosti, a ako se pozivi dogode izvan termina trebaju biti u fokusu eksploracije terapeuta. Ako terapeut prepozna bolesnikov strah od usamljenosti i njegovo značenje za razvoj, bolesnikov razvoj «podržavajuće - umirujućeg» introjekta će se poboljšati.

Najteže je izdržati bolesnikovu agresiju jer terapeut osjeća kako je krivo optužen. Borderline bolesnici traže »dovoljno loš objekt», oni očekuju i traže ponovno stvaranje sadomazohističkog objektnog odnosa iz djetinjstva, sada s terapeutom. Kada se terapeut opire ovoj transformaciji bolesnici još više provociraju i više se trude kako bi transformirali terapeuta.

Potrebna je terapeutova funkcija kontejniranja, onog koji prihvaća projekcije i trudi se razumjeti ih i držati ih dok bolesnik nije sposoban ponovno posjedovati ove projektivne aspekte sebe.

Mnogi pogrešno vođeni slučajevi prijetnje suicidom su nastali zbog kontratransferne želje da se izbjegne biti loš objekt. Borderline bolesnici često smatraju terapeute odgovornim zbog pokušaja suicida što aktivira terapeutovu anksioznost od napuštanja, pa on demostrira herojske mjere zaštite bolesnika, a što može biti bolesikova vježba omnipotentne kontrole nad terapeutom. U ovom slučaju terapeut preuzima punu odgovornost za bolesnika umjesto da dopusti njemu da preuzme odgovornost, što je potrebno ako se bolesniku želi pomoći.

Terapeut pomaže bolesniku da shvati kako nesvjesno stavlja aspekte sebe u druge kako bi kontrolirao te bolne dijelove, interpretirajući bolesnikov strah da će ako integriraju dobre i loše aspekte sebe i drugih intenzivna mržnja koju nose uništiti ostatke ljubavi i pomažući mu da shvati kako je mržnja sveprisutna emocija koja mora biti integrirana i vođena s ljubavlju kako bi se agresija iskoristila na konstruktivniji način.

UNAPRIJEDITI MENTALIZACIJU
Jedan od najvećih izazova u psihoterapiji je suočiti se s transfernom percepcijom koja je vezana za «psihičku jednakost» u kojoj bolesnici vide realnost kroz apsolutne činjenice radije nego kroz više mogućnosti. Bolesnici su u nemogućnosti razmišljati o unutarnjem svijetu sebe i drugih. U određenim situacijama optužbe bolesnika toliko erodiraju terapeutov kapacitet mišljenja da je nemoćan do te mjere da postaje proganjajući objekt, a bolesnikova gotovo sumanuta uvjerenja mogu dovesti do toga da terapeut sumnja u sebe. Interpretacija ovakvog događanja može biti preuranjena zbog nemogućnosti mentalizacije pa bi bilo bolje elaborirati emocionalna stanja koja su pokrenula takvo stanje.
Druga mogućnost za unapređenje mentalizacije je promatranje bolesnikovih promjena raspoloženja tako da bolesnik može postupno internalizirati terapeutova opažanja bolesnikovih unutarnjih stanja.

POSTAVITI GRANICE KADA JE POTREBNO
Neki terapeuti koji iskuse osjećaj krivice mogu preći preko profesionalnih granica s borderline bolesnicima u ime fleksibilnosti ili prevencije suicida. Što je gratifikacija nenavođenija to će bolesnici postati nezasitniji.
Problem je u osjećaju terapeuta kako je okrutan kad postavlja razumne granice. Paradoksalno većina je bolesnika lošije kada dobiju više slobode i kada se ne postave granice na acting-out ponašanja (jedan terapeut je na kraju pričao s bolesnicom sat vremena svake večeri da prevenira njen suicid).

UTVRDITI I ODRŽAVATI TERAPEUTSKI SAVEZ
Zbog bolesnikovih kaotičnih unutarnjih objektnih odnosa terapeut će se najvjerojatnije kroz tretman transformirati ili u protivnika ili u idealnog spasitelja. Potrebno je stalno podsjećanje kako terapija nije prisilna i kako je to proces u kojem je bolesnik odabrao
rad na specifičnim ciljevima.

HOSPITALNI I DJELOMIČNO HOSPITALNI TRETMAN
Borderline bolesnici mogu omesti odjel jer se njihov unutarnji kaos ekstrenalizira. Neki postaju «specijalni» bolesnici koji stvaraju intenzivne kontratransferne probleme, drugi su zlobni i napadaju osoblje stvarajući im osjećaj beskorisnosti, a neki odbijaju sudjelovati u ikakvom planu liječenja. Istraživanje je pokazalo znatno niži BS indeks u bolesnika liječenih u bolnici. Liječenje u dnevnoj bolnici je visoko učinkovito za BDP
i mnoge druge poremećaje osobnosti. Neki bolesnici su dobro na vanjskoj psihoterapiji ali trebaju kratke hospitalizacije kad su suicidni, samodestruktivni ili bilo kako van realiteta. Slabi ego mora se zamijeniti s čvrstom strukturom koja uključuje raspored, jasne kazne za impulzivne acting oute i jasne obrasce sastanaka sa osobljem i bolesnicima. Borderline bolesnici bolje funkcioniraju ako osoblje održava samo kratke sastanke s njima u pravilnoj strukturi.

Osoblje i struktura odjela djeluju kao vanjski ego za borderline bolesnika. Osoblje može pomoći prepoznati početke kriza bolesnika, odgoditi impulzivnost tražeći alternativno ponašanje, predvidjeti posljedice njihovih postupaka i razjasniti unutarnje objektne odnose. Sve što bolesnik kaže osoblje mora podijeliti na odjelu. Osoblje odjela mora biti spremno reći «ne» bolesniku bez zlih namjera, jer inače bolesnik neće biti u stanju integrirati da su «dobre» figure iste koje su implementirale restriktivne mjere (integracija unutarnjeg selfa i objektnih reprezentacija).
Kronično suicidalni bolesnik izaziva jake kontratransferne osjećaje osoblja koji to vide kao manipulativnu gestu i prestaju pridavati tome veliku pažnju, pa se zanemaruje činjenica kako oko 10-20% ljudi koji pokušaju suicid to i napravi.

OBITELJSKA TERAPIJA
Prvi korak obiteljske terapije je odrediti u kojoj mjeri obiteljske interakcije doprinose u patogenezi i održavanju simptoma borderlinea. Roditelj može odijeliti loši unutarnji self ili objektnu reprezentaciju i projicirati je u adolescenta koji se identificira s ovim projekcijama i postaje simptomatski član obitelji. Empirijska istraživanja su pokazala su hiperprotektivni roditelji rjeđi nego oni koji zapuštaju dijete i koji ne osiguravaju djeci vođenje u formi pravila ili «strukture».
Roditelji koji imaju sami borderline psihopatologiju boje se da ne «izgube» borderline potomka kroz liječenje i mora se koji put uzeti u obzir da će poboljšanje kod bolesnika dovesti do dekompenzacije roditelja.
Obiteljski terapeut mora zauzeti neutralan stav, empatizirajući s obiteljskom potrebom da ostanu skupa, a svaka promjena mora doći iznutra. Borderline bolesnici vide svoju obitelj u gorem svjetlu nego što zapravo je, a roditelji imaju dojam kako ih se okrivljuje zbog djece, dok istina leži negdje u sredini.

GRUPNA PSIHOTERAPIJA
GPomogućava borderline bolesnicima da vide obrambene mehanizme kada se oni javljaju u grupnom kontekstu. Najdjelotvorniji su u grupama neuroza i poremećaja osobnosti višeg reda. Bolesnici trebaju paralelno i individualnu psihoterapiju
i ona ima glavnu suportivnu vrijednost kada anksioznost naraste zbog konfrontacije u grupnom settingu. Individualni terapeut ne bi smio biti grupni terapeut.

Borderline bolesnici lakše prihvaćaju konfrontaciju i interpretaciju od kolega u grupi nego od terapeuta.
U istraživanjima su grupni bolesnici bili isto toliko bolje kao i oni u individualnom tremanu. Postoje i neke poteškoće u grupnom tretmanu i BPD bolesnici ispaštaju zbog njihove primitivnije psihopatologije i sklonosti direktnijeg izražavanja afekta, i tada terapeut mora stati u njihovu zaštitu. Često se osjećaju zakinuti zbog kompeticije sa grupom za terapeuta. Oni zadržavaju određenu distancu zbog njihovog primarnog attachmenta za individualnu terapiju.

[vilenjačica]

znam da ima puno teksta kojeg sam kopirala...ali nadjite malo vremena pa pročitajte...bit će svim jasnije...

[dire Dawn]

pozdrav ekipa, nisam još dobila službenu dijagnozu, al vjerojatno sam border. ne uklapam se sasvim u ovo opisano, ali ne uklapam se niti u jedan poremećaj ličnosti, pa mi je svejedno psihićka rekla da ga imam

[Bluzara stari]

vilenjačica kaže:

znam da ima puno teksta kojeg sam kopirala...ali nadjite malo vremena pa pročitajte...bit će svim jasnije...

Pohvalno za tekst,uvijek se nauči nešto novo pa makar i detalj.Potrebno nam je to s vremena na vrijeme,kao mali podsjetnik.Zaborave ljudi.
Našao sam malo vremena pa pročitao par puta..

[jednokratna nika]

jeste jeste ponavljanje je majka znanja i svakih par stranica treba takav kopipejst.