Kako izaći na kraj s partnerovim psihičkim krizama i depresijom?

[morskapjena66]

Nadam se da sam na pravom mjestu za iznijeti svoj problem.

U vezi smo pola godine, oboje smo rastavljeni, prešli smo četrdesetu.
Na početku veze je sve bilo presavršeno. Bili smo zajedno 24 sata na dan minus onih 8 što sam ja bila na poslu. Praktički se preselio meni, dijelili smo sve.
I prije nego što smo počeli vezu, dok smo još izlazili na prijateljske kave, ispričao mi je sve o svojim bolestima kojih i nema baš malo. Uz neke "manje" probleme poput migrene, bolova u kralježnici nakon operacije, problema sa stomakom koji su se manifestirali jutarnjim povraćanjem krvi, najveći problem su ipak njegova bolest multipla skleroza i ptsp.
Ušla sam u vezu svjesna svega što bi nas moglo zadesiti ali zavoljeli smo se i smatrala sam da imam dovoljno snage da se nosim s njegovim bolestima, spremna da se brinem o njemu kad završi u kolicima, da mu pružim mirno ozračje koje takvim bolesnicima treba (kod kuće su mu odnosi prilično nategnuti što samo još više pospješuje razvoj bolesti u negativnom pravcu).
Funkcionirali smo super ali pokazalo se da je PTSP najtvrđi orah. Krize su počele već u studenom, u nekom blažem obliku ali nije se dao. Mislim da je tome pridonijela činjenica da smo mogli manje biti skupa jer su se meni djeca vratila kući nakon sezonskog rada i nije bilo mjesta za svih u mom malom stanu.
Bio je sve depresivniji, sve više je spavao, uzimao tablete, iz dana u dan mu je terapija bila sve jača, upao je u financijske probleme zbog nekih objektivnih okolnosti... sve je nekako krenulo nizbrdo u njegovom životu, ja sam mu bila jedina svjetla točka i oslonac.
Trudio se da se ne osjetim zakinuta, uvijek mi je uskakao kad bi mi nešto trebalo obaviti i pomoći, iako je već pod vidnim utjecajem tableta često doslovce spavao na nogama, bio pokunjen, utučen.
Sve je češće ostajao doma ležati, spavati, ništa ga više nije veselilo...iako se trudio...zbog mene. A ja ponekad nisam imala razumijevanja, prigovarala sam mu. Sad sam svijesna da nisam smjela ali nisam se snalazila u cijeloj toj situaciji.
Već se tri tjedna nismo vidili. Čula sam se s njegovim najboljim prijateljem koji ga je puno puta pokušao izvući iz kuće da odu bar na kavu ali nije uspio. Meni je na staru godinu napisao da mu se desilo nešto, da mora biti sam i dobro razmisliti o svemu jer o njegovoj odluci ovisi ostatak njegovog života...da se tiče njega, mene, još nekih ljudi... Prilično teške i pomalo euforične riječi za nekoga tko je 24 sata pod sedativima, koji uzima helex, Rivotril i ne znam koje još, nisam sve popamtila.
Da li se povukao u sebe da me zaštiti od svojih bolesti? Jer uz sve ove psihičke tegobe, nedavno je i pao, izgubio je nakratko osjet u nogama...
Dva su mu braka propala jer mu se bivše nisu znale nositi sa njegovim bolestima.
Jeli me ovo stavio na neki test da vidi hoću li izdržati?
Znam da je uzrok svemu psihička kriza kroz koju prolazi. Nije mu prva, kaže mi njegov prijatelj i savjetuje mi da budem strpljiva, da će on sam doći do mene kad ovo prođe.
Da je mislio prekinuti sa mnom, rekao bi mi, nebi se kukavički povukao...a i zadnja njegova poruka za mene bila je "Molim te, sačekaj malo..."
Strpljiva sam, volim ga, čekat ću ga...ali na dane i ja pucam po šavovima, pijem Normabele...ne želim odustati od njega, od nas, potrebna sam mu, potreban je i on meni...
Da li je netko već prolazio kroz takvu vezu, takvu fazu u vezi?
Molim savjete...

[F.A.Q]

pitaj njega!

ako ima snage popricati o svemu .. u nekim trenucim a.. mozda ti moze dati kakav dobar savjet .. u tom slucaju, nadam se da znas slusati

morskapjena66 kaže:

...a i zadnja njegova poruka za mene bila je "Molim te, sačekaj malo...".

trebas prijevod? ?

inace ON ne izlazi na kraj .. on zivi sa svim tim

prilagodjavanje ne kazem da je lako .. ne kazem da nije frustrirajuce .. ali de .. to ko da se krenem zaliti da mi partner umire i da j emeni tesko .. junaci se poznaju i prepoznaju u teskim situacijama .. hebiga .. daj boze da ih nema ali ako su okolnosti take .. nema labavo!

pitanje je sto podrazumjevas pod kraj(em)?

[morskapjena66]

Da, "izaći na kraj" možda nije najsretniji odabir riječi.

Kako se nositi s njim, kako mu pomoći, kako mu dati do znanja da sam uz njega kad se ne javlja na mobitel (ili mu je utišan, ili spava, ili nema snage...???), kad nije online danima pa i ne čita poruke podrške koje mu šaljem... kako doprijeti do njega?

Banuti mu na vrata?

Došla sam mu jednu večer blizu kuće ali nisam imala hrabrosti napraviti ni koraka dalje...doma su mu toliko nesređeni odnosi da se nisam usudila... možda bi izazvala kontraefekt???

Poslušati njegovog frenda i ...samo čekati?

[morskapjena66]

Htjela sam reći... Kako se nositi s TIM ???


Bilo bi mi puno lakše da živimo skupa... znala bi prepoznato trenutak kad je bolje pa da pričamo... predložila mu da odemo u šetnju, zagrlila ga kad ima noćne more... bdijela skupa s njim kad se ne usudi zaspati...

Ali nismo skupa i to me muči jer mu želim pomoći a ne znam kako doprijeti do njega, tim više što je napisao da želi biti sam...

[PepsiMan]

Ne odustaj!
Ušla si u "ovo" nemoj ti biti ta koja je otišla.
"Pizda ko izda"
Ako sam ja na njegovu mjestu, ako postoji i jedna duša i osoba kojoj je stalo
do mene, onda ni ja nju neću razočarat.
Ostani, ne idi.
Čekaj.

[Pigsy]

morskapjena66 kaže:

Kako se nositi s njim, kako mu pomoći, kako mu dati do znanja da sam uz njega kad se ne javlja na mobitel (ili mu je utišan, ili spava, ili nema snage...???), kad nije online danima pa i ne čita poruke podrške koje mu šaljem... kako doprijeti do njega?

Daj mu do znanja da si tu za njega. Ukoliko ima potrebu za osamom i bezvoljan je - ne forsiraj razgovor, ne ljuti se ako ne odgovara, pusti ga da 'odtuguje' to što mora, ne očekuj od njega da 'ima snage' ako trenutno nema, stavi svoje potrebe i očekivanja (trenutno, dok ne prođe kriza) u drugi plan. Reci mu da razumiješ i da si tu ako bilo što treba. Samo to. Ostalo mora riješiti psihoterapijom, sa stručnom osobom.
U mojim depresivnim fazama najgore mi je kada me netko pokuša 'izvuči van'.
Želim ti sreću.

[morskapjena66]

Da, odlucila sam da cu ga cekati i ne mislim odustati od nas.
Njemu je potreban oslonac i podrska a ja mu to mogu i zelim biti.
Samo se bojim da on ne odustane da bi zastitio mene od samog sebe.
Necu ga izdati.
Volim ga.

[sweet7]

PepsiMan kaže:

Ne odustaj!
Ušla si u "ovo" nemoj ti biti ta koja je otišla.
"Pizda ko izda"
Ako sam ja na njegovu mjestu, ako postoji i jedna duša i osoba kojoj je stalo
do mene, onda ni ja nju neću razočarat.
Ostani, ne idi.
Čekaj.

potpisujem

[sweet7]

morskapjena66 kaže:

Da, odlucila sam da cu ga cekati i ne mislim odustati od nas.
Njemu je potreban oslonac i podrska a ja mu to mogu i zelim biti.
Samo se bojim da on ne odustane da bi zastitio mene od samog sebe.
Necu ga izdati.
Volim ga.

sretno

[My time]

Mislim da zaista voliš tog čovjeka iskreno kad mu želiš pomoći sa svim tim nevoljama koje ima. Ima dva braka iza sebe, tolike bolesti, ali ti ne odustaješ od njega. Čestitam na hrabrosti
Samo se nadam da je i on istog mišljenja i da cijeni takvu dušu kao što je ti imaš jer je to rijetkost, pogotovo u današnje vrijeme kad svi gledaju samo novac.

[morskapjena66]

My time kaže:

Mislim da zaista voliš tog čovjeka iskreno kad mu želiš pomoći sa svim tim nevoljama koje ima. Ima dva braka iza sebe, tolike bolesti, ali ti ne odustaješ od njega. Čestitam na hrabrosti
Samo se nadam da je i on istog mišljenja i da cijeni takvu dušu kao što je ti imaš jer je to rijetkost, pogotovo u današnje vrijeme kad svi gledaju samo novac.

Da, volim ga i želim mu pomoći.
Bez obzira na cijelu situaciju, moja ljubav prema njemu nije prestala, čak bi rekla da je još veća, ako je to uopće moguće.

I on je mene volio prije svega ovoga a nadam se da se to ni kod njega nije promijenilo usprkos krizi.
Mogu li kriza i depresija uopće promijeniti ono što je neka osoba osjećala prema nekome prije krize?
Odgovor ću vjerojatno saznati nadam se uskoro i to metodom vlastite kože...

[Pigsy]

morskapjena66 kaže:

Mogu li kriza i depresija uopće promijeniti ono što je neka osoba osjećala prema nekome prije krize?

Ako je prava (klinička) depresija - mogu.

[morskapjena66]

Pigsy kaže:

Ako je prava (klinička) depresija - mogu.

Znači da nemam baš puno argumenata da se mogu nadati nekom dobrom ishodu?

Drugim riječima, čekam... ali čekanje je uzalud?

[Pigsy]

morskapjena66 kaže:

Znači da nemam baš puno argumenata da se mogu nadati nekom dobrom ishodu?

Drugim riječima, čekam... ali čekanje je uzalud?

To ni ti ni ja nažalost ne možemo znati.

[Zvoncica44]

A što ti želiš? I koliko možeš?
Ako si nesretna koja korist od te ljubavi i tebi i njemu? Čekaj ako misliš da je to najbolje za oboje.

[F.A.Q]

a hebiga .. i u "normalnim" okolnostima se ljudi rastaju .. najcesce nije lako tak da ..

uvijek se isplati probat po mom misljenju .. a isto je s novim ili starim .. sanse su uvijek iste

ali ako je tebi njegovo stanje pretesko za buducnost onda mu daj sansu da nadje nekoga tko ce moci biti s njim

naime ovo je tvoja strana price ..

mozda bi njegova bila ista tvojoj .. odnosno da on nezna kako da se nosi s TIM!

[nesretna1]

Zapitaj se mozes li se ti uistinu, ali uistinu nositi sa covjekom koji, cim iskrsne malo veci problem, bjezi? Sa covjekom koji ima MS? Mozes li uistinu njegovati nekog tko je u krevetu? Zapitaj se zasto povraca krv ujutro a ti to navodis tek onako, usput? (krvarenje je uvijek hitno stanje). Ne mozes pomoci covjeku koji sam ne zeli pomoc kao niti onom koji ne zeli da mu ti pomognes. Ovo drugo je, za sad, sigurno tako, za ovo drugo nisam sigurna, no ne cini mi se da zeli pomoc uopce.
Jedino sto mozes jest pustiti ga za sada i zivjeti bez normabela. Ako se vrati, vidjet ces sto je bilo. Ako se ne vrati, nije vam ni bilo sudeno �� zao mi je

[morskapjena66]

[QUOTE=nesretna1;57055666]Zapitaj se mozes li se ti uistinu, ali uistinu nositi sa covjekom koji, cim iskrsne malo veci problem, bjezi?
A što ako ovo nije bijeg nego povlačenje zbog bolesti?
Nije on od onih koji bježe.


Sa covjekom koji ima MS? Mozes li uistinu njegovati nekog tko je u krevetu?

Da sam mislila da ne mogu, nebi ni ulazila u ovu vezu.
Dobro sam razmislila o svemu i zaključila da mogu.


Zapitaj se zasto povraca krv ujutro a ti to navodis tek onako, usput? (krvarenje je uvijek hitno stanje).


Kad smo ljetos stalno bili kod mene doma, to je prestalo. Kod mene je imao mirno okruženje (kod kuće mu je jako nesređena situacija, tamo bi se i najzdravili čovjek razbolio na živce), normalne i redovne obroke, uopće se nije sekirao, počeo je normalno spavati...i jutarnja su povraćanja krvi prestala takoreći preko noći.


Ne mozes pomoci covjeku koji sam ne zeli pomoc kao niti onom koji ne zeli da mu ti pomognes. Ovo drugo je, za sad, sigurno tako, za ovo drugo nisam sigurna, no ne cini mi se da zeli pomoc uopce.
Bojim se da je tako.

Jedino sto mozes jest pustiti ga za sada i zivjeti bez normabela. Ako se vrati, vidjet ces sto je bilo. Ako se ne vrati, nije vam ni bilo sudeno �� zao mi je[/QUOTE]

To ću i napraviti, jer treće opcije nema.
Ili će se vratiti i sve će opet biti ok.
Ili se neće više vratiti...iako smo oboje bili uvjereni da smo suđeni jedno drugom.
Vrijeme će pokazati, samo treba izdržati.

[morskapjena66]

F.A.Q kaže:

a hebiga .. i u "normalnim" okolnostima se ljudi rastaju .. najcesce nije lako tak da ..

uvijek se isplati probat po mom misljenju .. a isto je s novim ili starim .. sanse su uvijek iste

ali ako je tebi njegovo stanje pretesko za buducnost onda mu daj sansu da nadje nekoga tko ce moci biti s njim

naime ovo je tvoja strana price ..

mozda bi njegova bila ista tvojoj .. odnosno da on nezna kako da se nosi s TIM!

Ali on je već našao nekoga tko će moći biti s njim...mene!!!
Toliko smo puta pričali o tome, i toliko puta sam mu dala do znanja da ću biti uz njega i kad mu se zalome krize i u akutnoj fazi MS, toliko puta mi je zahvaljivao na tome, bio iskreno dirnut...

I sad kad je kriza takoreći na vrhuncu...povukao se u sebe.
Možda ne želi da ga vidim u takvom izdanju?
Imam stotine upitnika nad glavom, isto toliko tumačenja ove situacije, a bila bi mi dovoljna jedna jedina poruka od njega da saznam odgovore.
Ali on očito nije u stanju ni sam sebi dati odgovore. Povukao se u svojevrsnu dobrovoljnu karantenu, ne izlazi, ne kontaktira ni s kim, isključio je mobitel... Radi iste stvari kao osoba za koju sam nedavno čula da je bila u gadnoj depresiji...ne poznam je ali mi je ispričala prijateljica da mogu usporediti... i to je isti obrazac ponašanja...

[nesretna1]

"sad kad je kriza takoreći na vrhuncu...povukao se u sebe.
Možda ne želi da ga vidim u takvom izdanju?"

Sto god da je uzrok ovakvom ponasanju, bolest, bijeg od problema, bijeg od vezivanja, bijeg od tebe, cinjenica jest da te iskljucio.
Nije vjeruj mi na tebi, nakon 6 mjeseci, da shvatis zasto je to napravio. Bolje bi bilo da shvatis sto se tebi sad dogada i zbog cega mu dozvoljavas toliku moc nad sobom.