Dojenje, nošenje i samostalnost djeteta

[ksenija_2]

Više puta sam pročitala da produženo dojenje, nošenje bebe/djeteta utječe na to da se dijete lakše i bolje osamostali i samopouzdanije je.
Međutim, nigdje nisam našla ništa što bi to potkrijepilo dokazima pa ako netko može ostaviti koji link...

I usput, kakav je vaš stav o tome?

[Modesti]

Moj stariji nije dojen, nošen jest na način da bi ga uzela u krilo, ali nisam ga nosila po cijelom stanu, izrastao je u vrlo samostalnog i samopouzdanog tinejđera.
Previše samopouzdanog
Mlađi je i dojen ( godinu i po) i nošen, tako reći nije silazio s mene šest mjeseci , čak je i spavao na meni. Sada ima dve godine i po i svašta se usudi.
Jedina razlika između njih je što je stariji bio u to doba manje druželjubiv, dok je mlađi izrazito prijateljski raspoložen.
No vjerujem da je u pitanju karakter jer dok je stariji uvijek bio podosta miran, mlađi je živo srebro.
Vjerujem da je važno da dijete zna da može računati na tebe, a da nije toliko bitno dojiš li ti ili ne.
Nije dojenje jedini način na koji se povezuju majka i dijete.
Isto tako ne vjerujem da je baš potrebno nositi dijete po stanu samo zato jer se njemu nosi. Možeš se maziti s njim, igrati, može ti sjediti u krilu, važno je da ono osjeti da si tu za njega.

[pink5]

Govori se,ali ništa to nije sa sigurnošću,sve ovisi o djetetu. Evo napista ću svoje iskustvo-Filip ima sad 4 mj i počeo je kužiti sve oko sebe,maza je velika,najviše se voli maziti,a ja ga mazim maksimalno,on uopće više ne plače,nemam pojma jel maženje tomu rezultiralo,a smije se svakom,stvarno je smješko

[mandy]

na to utječe još xyz faktora osi9m dojenja i nošenja..nije sve crno bijelo....

[Rita]

Nije ali evo moja je zivi primjer. JOs uvijek je dojim ima preko 3 godine(samo za uspavljivanje na vecer i pred jutro se mazi) i samostalnije, samopouzdanije i opcenito toliko otvoreno dijete nisam nikada vidla a i drugi mi isto kazu. Nitko mi ne vjeruje da jos doji i svi su mislili da ce biti mamina maza i da se nece htjet odvojit od mene. Dokazali smo im skroz suprotno. Cak nije bilo vecih problema kad sam bila radjala manju(ona je imala 2 godine) i spavala je bez mene tjedan dana. Dosla bi svaki dan u posjetu i cicanje i isla doma sa bakom i dedom. Toplo preporucam. Sa mladjom isto radimo i vec sad je puno samostalnija od djece koju vidim oko sebe njenog uzrasta. MOzda je i u genima ali mora da ima nesto i u odgoju.

[Marelina]

Sigurno je da odgoj utječe, ali nisam sigurna kako koji segment. Za dojenje ne mogu usporedit: oboje sam dojila godinu dana-više nisu htjeli.

Što se nošenja tiče, stariju sam jako puno nosila, mlađeg dosta manje. ali on je jako samostalno dijete. Mislim da je kod njega to stvar naravi. Nikad se nije htio puno nositi i sve je htio naučiti sam. Sam je propuzao, stajao, hodao. Nikad mi nije dao da mu dam ruku kad je počeo hodati. Sve sam. Starija se pak nije odljepljivala od mene dosta dugo.

Pada mi na pamet da utjecaj dojenja možda ovisi i o stavu majke. Često majke koje ne doje osjećaju da su nešto kiksale pa se osjećaju nesigurnije u odnosu na dijete i to mu prenose. Vjerujem, ako majka normalno prihvati što ne može dojiti da to ne mora imati znatan utjecaj na dijete.

[phuketya]

E baš mi je drago zbog ove teme. Često čujem prognoze kako će mi dijete biti maza, previše vezan, nesamostalan, nesiguran samo zato što ga namjeravam još dugo dojiti i puno se mazimo, igramo... Kako se samo usude?
A malac je pravi veseljak, mogu ga ostaviti s bilo kim, voli ljude, skoro nikada ne plače.
Dobro, to moje sad nije toliko ni bitno, nego voljela bih kada bi netko stavio link nekog istraživanja ili stručnog štiva koje potvrđuje ovo što Ksenija govori.

[pink5]

Tako je i kod nas,mada on tek ima 4 mj,prava je maza,znamo se maziti satima i sikiti siku i kad nije gladan,a veseljak,on će se nasmijati i nepoznatoj osobi na ulici. DAnas ga je pedica pregledavala,onako cijela ozbiljna,a on ju gleda konstantno i cijelo vrijeme joj se smije

[Cattleya]

Pretpostavljam da je valjano istraživanje teško napraviti jer varijable koje bi se proučavale su stvar subjektivnog doživljaja. No, ako netko ima link neka stavi. Možda je neki dokaz kako dojenje i nošenje utječe na bebe ono istraživanje u nekom plemenu o čemu tema već postoji.
I kod mene je jedna mala divljakuša koju nosimo od kad je stigla iz rodilišta. I po stanu se nosimo na rukama ili u slingu i čini mi se da joj se to jako sviđa jer sa zanimanjem gleda što ja radim i jedno vrijeme se samo čudi - raširi oči, gleda oko sebe i govoro 'Ooo', a onda u jednom trenutku nastupi 'overload' njenog malog sistema pa zaspi u slingu Inače baš ne plače nego viče i protestira kad joj nešto ne paše.
Za dojenje ne znam jer mi se čini da i nije neka cicoljupka, ali nastavljamo dalje jer ništa drugo ne jede.

[NikaZg]

Moja malena će sad 6 mjeseci, nije dojena, nije ni stalno nošena (niti to ona traži), al je uvijek uz nas, naravno.

Kad kuham, uz mene je; kad širim veš, uz mene je; kad sam na kompu, uz mene je u viperu i ciči od sreće jer zna da ću je pustit da drnda po tastaturi kad završim -- vani smo prvo išli u slingu, sad u mei-taiju jer je meni lakše po tramvajima tako nego da vucaram kolica (kad idemo do Maksimira ili parkića, npr.).

Od njenih 2 mjeseca nekad je po 10 dana ne čujemo da plače; smije se non stop od te iste dobi a kad nešto želi drekne ili blebeće, ako joj ne dam, e onda kao "plače",

MOje mišljenje - roditelj siguran u sebe prenosi sigurnost na bebu; dojenje/nošenje manje bitno ako je ozračje toplo i stabilno. Maleni su jako empatični; moja beba je npr. imala večernju nervozu cca. 1,5 tjedan, s njenih 1,5 mjesec; baš u vrijeme kad sam ja teško podnosila prekid dojenja. Čim se mama skulirala, i beba se skulirala i prestali su nam plač i nemir objema.