Nema dugo da mi je jedna forumašica kroz razgovor spomenula kako se nada da se neće zaljubiti u nekog zgodnog lika zbog (pre)duge seksualne apstinencije.
Mislite li da je tako nešto moguće?
Zaljubimo se i na taj način "opravdavamo" gašenje seksualne želje.
Da li vam se tako nešto dogodilo?
Nakon što su seksualni apetiti nahranjeni, uviđamo da tu puno stvari baš i ne štima, pa se još duže ili kraće mučimo u "vezi" koja je, zapravo, bezveze.
(Ima smisla staviti temu i na LJES, ali čini mi se da US-ovci imamo više iskustva sa apstinencijom. )