Zatečeni na odsluženju JNA

[Lulian]

crvenkapica4 kaže:

Najveće žrtve rata,pobjegao sam iz Vinkovačke kasarne Đuro Salaj 31.08.1991.Šta sam tamo i u oklici Vukovara I Osijeka preživio to je deveti krug pakla.
U vojarni iz mene je ostalo još oko 200 Hrvata većinom martovci i decembarci......

I ja sam bio u kasarni Duro Salaj bio sam 19.03.'91 do povlacenja u septembru u toj kasarni u KIBP

[TAZ SB]

Moj brat je isto jedan od onih koji su se zatekli na odsluženju. Bio jedna od zadnjih generacija koja je otišla (mislim da su poslje njega otišle još jedna ili dvije) krajem 90 godine. Vratio se u drugom mjesecu 92 imao je produženje od 60 dana nakon isteka "regunalnih 12 mjeseci". U vojnoj knjižici onoj zelenoj mu piše za tih 60 dana sudjelovanje u ratu. Mislim da je još ima doma za "uspomenu". Hvala Bogu nije bio u borbama iako je zadnja tri mjeseca bio u Glini, a susjed i inače njegov prijatelj iz djetinjstav bio na istom terenu u sastavu MUP-a. Imao je kapetana koji nije dao četnicima i rezervistima da se mješaju i diraju u vojsku. Bio je u Prokuplju te ih šalju za Makedoniju pa preko Crne Gore, Bosne dolaze u Hrvatsku u Glinu.
Na našu sreću nije prošao kao mnogi drugi. Kako mu je bilo psihički mogu samo da mislim.

[Marsovka]

Meni je decko bio na odsluzenju vojnog roka u Uzickoj pozegi,skidao se u 2.mj 1991. sve se vec kuhalo na veliko,njih je bilo malo iz Zg,zadnjih mjesec dana mu je bilo posebno grozno,jer su ga svako malo resetali sa pitanjima,sta zna,sta ne zna,ako dodje do cega da li ce branit drzavu u jna itd itd,predzadnji dan ga je taj njegov zapovjednik ili kako god se to zove vodio u neki ko bunker,kroz neke hodnike,nekud,kaze da se ukenjao,samo je gledao s cim ce ga ubiti ako bude potrebno,jer si je mislio ili ce on mene ili ja njega. Tamo ga je opet ispitivao,morao je rec da je jugoslaven,da ce pristupit odma jna ako se sta desi,da ce branit jugoslaviju i tak sve kaj je cedek htio cuti,samo da ga puste doma.

[germa-klen]

germa-klen kaže:

Jedan moj stvarno dobar frend bio "na Vukovaru" (2/57 mm ,PZO) sve vrijeme rata i napada na Vukovar,imao pokušaj bijega jedan neuspjeli i jedan organizirani gdje su uhvaćeni njih mislim 12 ili 10 ,ne želi o tome baš pričati ali torture kroz koje je prošao možemo si samo zamisliti,bili su izvedeni pred vojni sud i u nedostatku dokaza oslobođeni ,pušteni iz jna U 2.MJ.92" i nikako da dokaže i dobije ikakva prava za to kaj je prošao i doživio

i samo da se nadovežem na ostvarivanje prava kod tog mog frenda: prilikom pokušaja organiziranog bijega njih cca 12 svi su bili pohvatani jel ih je netko cinkao.Nakon višetjednih ispitivanja ,batinjanja i raznih već dobro poznatih četničkih metoda njih večina priznaje pokušaj bijega ili kako su oni tada tretirali dezerterstva iz JA a frend i njegov kompa (Vraždin mislim) ne priznaju i u nedostatku dokaza vračaju ih u postrojbu (jedinicu).Nakon priznanja RH 15.01. bili su pušteni doma svi skupa ,njih dvojica kao pripadnici JA a ostali iz zatvora u kojima su završili kao dezerteri.I sada dolazimo do priče o dokazivanju statusa i traženju prava .Ovi koji su priznali dobivaju prava kao ratni zarobljenici,prava na mirovinu (ptsp) i sve ostalo a frend i kompa Varaždinac ....figu

[bijelo@meso]

Ja sam se 91. zatekao na razaraču "Split" odakle sam u 8.mjesecu 91.uspio pobjeći.Prije toga sam bio u Puli vojarna "Karlo Rojc".Jedno veće u 7.mjesecu su nas postrojili,jedne su odvajali za rat u Sloveniji a mene strpali u 2 sata ujutro na onu konzervu od broda,na titov "Galeb".Di ćeš šokca na brod,dobio sam morsku bolest čim sam ga ugledao.Krvavih 12 sati sam se vozio do Splita.Danas kad idem u Konzum i kad vidim onu konzervu,komadići tunjevine u ulju odmah se sjetim hebenog Galeba.Uglavnom htio sam reći kako su oficiri ili danas časnici hrvatske nacionalnosti odlazili sa broda a da ni jednom običnom mornaru Hrvatu a nije nas bilo puno,ništa nam nisu htjeli pomoći.Kada su svi hrvati oficiri i vojnici slovenci otišli ostalo nas par hrvata na milost i nemilost srba kojima su se pridružili i makedonci (valjda zato što su iste vjere ili kako oni to kažu veroispovesti) i udri po nama ustašama.Tukli su nas,vrijeđali,palili vatrom,pljuvali,na TV prikažu vijesti o hrvatskim izbjeglicama oni vade spolovila i natežu kožicu urlajući ubij,zakolji.Nas tri hrvata natjerali nas na koljena da ribamo tu našu brodsku spavaonu a oni uzeli 5-6 bočica likvija i špricaj po nama,pjevaju marš na drinu i urlaju,ovom jednom držali usta otvorena i sipali mu likvi a onda šlag na kraju cipelarenje.Uleti srpski major u spavaonu,rekoh evo spasa a on samo kaže "dečki tiše malo" i izađe van.Cijelo to vrijeme sam mislio kako ću zbrisati,otići u ZNG i onda im hebavati majku.Tako i bi 17.08.1991.I onda jednog dana u mojoj Slavoniji negdje na prvoj crti sa ponosnim ljutim zengama čujem vijest na radiju da je razarač "Split" pogođen i da pluta prema Crnoj gori.

[Hercegbosanac]

Moj tetak bio je na odsluženju roka u Trebinju i kad je se vidjelo da će bit rata neki potporučnik(srbin iz beograda) uputio je njega i još jednog Sinjanina na ˝zdrastveni pregled˝ u Split,a pošto su bili Hrvati za pratnju im je postavio dvojicu nenaoružanih vojnika(albanac i još jedan koji neznam šta je bio) i uglavnom dođu oni u Split,˝pregleda˝ ih doktor i vraćaju se natrag u trebinje i negdje kod ploča autobus uspori ova dvojica iz pratnje odu do vozača,˝slučajno˝ se vrata otvore i moj tetak i ovaj sinjanin iskoče a autobus po gasu.......i tako priča zavrašava!!!!a inače to je bilo negdje 7-8 mjesec 91 god....!!!!

[airborn]

Mogu se ukljuciti mada sam sluzio JNA u Mariboru 91. Ali sam tokom rata u Sloveniji kada smo bili blokirani u kasarni Vojvode Misica pomogao prijatelju hrvatu iz zagreba da pobjegne iz kasarne.Osto sam medju zadnjim u Mariboru od JNA vojnika i Titovim Galebom napustio Sloveniju da bi zavrsio na slavonskom ratistu. Jedinica je bila stacionirana u Sidu a pretresi terena Tovarnik, Jankovci, Mirkovci itd prema Vinkovcima i Vukovaru.Iz tog pakla sam povucen 02.11.1991. zahvaljujuci gen.M.Delicu.Nas pet je poslano na nagradno odsustvo (nagradno smo dobili od geneta zbog njemacki maraka koje smo prenjeli iz Slovenije).Ja se vise nisam vraco u JNA odnosno tada je izbaceno N iz naziva i skinute su petokrake bila je to Jugoslovenska Armija sa trobojkom.prilikom odlaska na nagradno odsustvo kapetan A.Zivkovic nam je rekao kada se vratite bice velik poso odradjen.Trebo sam se vratiti 09.11.1991.ali niam poslije toga je pao Vukovar.

[Sokolić]

bijelo@meso kaže:

Ja sam se 91. zatekao na razaraču "Split" odakle sam u 8.mjesecu 91.uspio pobjeći.Prije toga sam bio u Puli vojarna "Karlo Rojc".Jedno veće u 7.mjesecu su nas postrojili,jedne su odvajali za rat u Sloveniji a mene strpali u 2 sata ujutro na onu konzervu od broda,na titov "Galeb".Di ćeš šokca na brod,dobio sam morsku bolest čim sam ga ugledao.Krvavih 12 sati sam se vozio do Splita.Danas kad idem u Konzum i kad vidim onu konzervu,komadići tunjevine u ulju odmah se sjetim hebenog Galeba.Uglavnom htio sam reći kako su oficiri ili danas časnici hrvatske nacionalnosti odlazili sa broda a da ni jednom običnom mornaru Hrvatu a nije nas bilo puno,ništa nam nisu htjeli pomoći.Kada su svi hrvati oficiri i vojnici slovenci otišli ostalo nas par hrvata na milost i nemilost srba kojima su se pridružili i makedonci (valjda zato što su iste vjere ili kako oni to kažu veroispovesti) i udri po nama ustašama.Tukli su nas,vrijeđali,palili vatrom,pljuvali,na TV prikažu vijesti o hrvatskim izbjeglicama oni vade spolovila i natežu kožicu urlajući ubij,zakolji.Nas tri hrvata natjerali nas na koljena da ribamo tu našu brodsku spavaonu a oni uzeli 5-6 bočica likvija i špricaj po nama,pjevaju marš na drinu i urlaju,ovom jednom držali usta otvorena i sipali mu likvi a onda šlag na kraju cipelarenje.Uleti srpski major u spavaonu,rekoh evo spasa a on samo kaže "dečki tiše malo" i izađe van.Cijelo to vrijeme sam mislio kako ću zbrisati,otići u ZNG i onda im hebavati majku.Tako i bi 17.08.1991.I onda jednog dana u mojoj Slavoniji negdje na prvoj crti sa ponosnim ljutim zengama čujem vijest na radiju da je razarač "Split" pogođen i da pluta prema Crnoj gori.

Ljudi, pa ovo je za policiju i DORH!
Ne šalim se. Netko bi ovo trebao prijaviti policiji.

Jer svi mi možemo sutradan biti kao naš branitelj Purda.
Dođu nama na naše, ubijaju, pljačkaju, a mi kad se branimo, onda smo zločinci.
Kao i ovaj momak kojem su prije 20 godina četnici ulijevali Liqui u usta i tukli ga, a danas je možda na nekom njihovom "popisu zločinaca".

Predlažem da ovo prijave MUP-u.
Pa barem da nekim njihovim gadovima zabranimo ulazak u Hrvatsku.

[940nw]

Pozdrav svima!
Hvala vam što ste otvorili ovako tešku temu. Slažem se sa komentarom da su hrvatski ročnici na odsluženju u jna za vrijeme rata najveće žrtve na ovim prostorima jer sam i ja jedan od njih.Taman kad sam trebao početi živjeti i raditi poslije škole stigao mi je poziv u jna u rujnu 1990.Nisam se uopće odazvao pa mi je došao novi poziv u prosincu 1990. uz prijetnju privođenja i zatvaranja.Kad sam se obratio za pomoć u tadašnjem uredu za obranu (gdje su mahom radili hrvati) rekli su mi da smo mi zadnja generacija Hrvata koja mora ići na odsluženje vojnog roka po tadašnjoj jugi i da mi uopće ne može pomoći.Taj isti lik koji me je poslao u jna radio je na istom ili sličnom mjestu i za vrijeme rata.
Dopao me Beograd jna- vojna policija i otišao sam jer je tada bilo mirno stanje i nije bilo nekih većih naznaka o ratu. Međutim desilo se što se desilo u Hrvatskoj je izbio rat i možete samo zamisliti kako je bilo nama Hrvatima (u vojarni nas je bilo tristotinjak). Ja se nisam mogao pomiriti sa time da idem rušiti Vukovar i ostale hrv. gradove i sa svojim kolegom sam se odlučio za bijeg preko žice negdje u kolovozu 1991.god. što je tada bilo jako opasno ali nismo razmišljali o tome, već samo da se rješimo četnika i rezervista koji su počeli tada pristizati u vojarnu.
U bijegu smo uhvaćeni na granici sa Crnom gorom i Hrvatskom. Crnogorska policija nas je uhitila i predala u vojarnu Kumbor. Tada su počela maltretiranja, batinanja psihofizička zlostavljanja, dok nisu po nas i još desetak došli iz vojne policije iz Beograda.Dok sam bio u Kumboru nisu nam dali ništa jesti ni piti nekoliko dana, nisu nam dozvoljavali da vršimo nuždu, ono malo sto bi dobili hrane sve bi nam ispljucali sa izbljuvcima tako da ništa nisam htio jesti, a koga bi pustili da vrši nuždu dobio bi masne batine. No glavnina torture je bila kad su mene i kolegu dovezli natrag u vojarnu u Beograd odakle smo pobjegli. Odmah su nam spremili "odbor za doček" špalir vojnih policajaca i četnika koji su nas mlatili čime su stigli.Tu se tada oformio vojni zatvor (čitaj logor) za Hrvate koji su uhvaćeni u bijegu ili su im bili sumnjivi, a ostale Hrvate koji su odbili ići na Vukovar zatvorili su u 3 spavaonice izolirano od nas.U tom logoru bilo nas je tridesetak "najokorjelih ustaša".Upravitelj logora bio je "hrvat" IGOR JURIĆ iz Bosanskog ili Slavonskog BRODA.
Ovaj izrod je zajedno sa rezervistima i četnicima prednjačio u batinanju i psihičkom i fizičkom maltretiranju nas " ustaša".
Sjećam se bio je gadan i neki HASANBAŠIĆ MENSUD, taj nas je mlatio uz narodnjake pa smo morali i pjevati dok su vadili dušu iz nas.Hrane je bilo malo ili ništa jer su vršili nuždu u nju pa nam se gadilo.Bili smo pravi logoraši, po danu smo morali sve što radimo raditi pod štopericom pa ako ne uspiješ slijede batine,ako moraš ići na wc jedva su čekali dvije minute za veliku nuždu dvadeset sekundi za malu a onda batine.Jednom su nas ukrcali u kamion nas desetak i sa automatskim puškama nas odvezli zavezanih očiju u neku šumu i vodnik Jurić nam je rekao da nas vode na strijeljanje. Hvala bogu od toga nije bilo ništa ali možete misliti kako nam je bilo pozdravili smo se sa životima.Noći su nam bile najgore morali bi u stavu mirno čekati jutro i razmišljati o svojim" pogreškama" uz stalne posjete rezervista i pijanih četnika koji su dolazili sa bojišta u Vukovaru istresti svoje neuspjehe tada po nama.
Negdje u listopadu 1991. god. vodnik Jurić(koji se grebao za veći čin u jna ) nam je organizirao lažno suđenje navodno da sam ja i nas još petorica pripremali izvršiti atentat na nekog generala jna. Taj dan nam je bio najgori, ulazili bi jedan za drugim svakih sat vremena koliko bi trajalo ispitivanje.Iz te prostorije bi se čuli jauci, krika i zapomaganje uz narodnu muziku pravi pakao svi bi izlazili krvavi i puni plavih modrica. Svih su nas natjerali da napišemo lažne izjave o sudjelovanju u pripremanju atentata što smo morali napraviti uz prijetnje smrću.Od tog momenta tretman u logoru prema nama bio je još gori.Jednog dana na prozivci mi je ozbiljno pozlilo i pao sam u nesvijest od iscrljepnosti i jada a vodnik Jurić Igor me nastavio tući misleći da se foliram(sto su mi poslije rekli zatvorenici).Tek kad je vidio da je situacija ozbiljna i da mi ide pjena na usta odvezli su me u bolnicu VMA u Beogradu. Morao je to napraviti jer se najavljivala posjeta Crvenog križa.
Kad sam se probudio u bolnici odmah sam primijetio jednog vojnog policajca sa automatom koji me čuvao.Tu su se prema meni ponašali donekle korektno iako su ubrizgavali u mene putem inekcija sve i svašta. U toj bolnici ostao sam desetak dana pored mene je ležao bradata spodoba koja je pričala da je negdje u slavoniji automatom pokosio cijelu jednu hrvatsku obitelj.Dok sam ja ovo sve proživljavao moja sira obitelj se zauzela da me izbavi iz ovog pakla.
Navodno je jedan srpski general jna urigirao da me se pusti na slobodu kao privremeno nesposobnog za služenje u jna sto sam zapravo i bio. Otac je došao po mene i pušten sam negdje u prosincu 1991. god.Kući sam došao 35 kg lakši. I dan danas ne mogu živjeti bez tableta jer imam ozbiljnu psihosomatsku bolest vezanu uz dane provedene u tom kazamatu.

[zulualpha]

Hvala na ovom svjedocenju. Dobro je da si napisao imena zlocinaca. Ta imena ne treba kriti, ona se moraju znati.

[940nw]

Tim gadovima samo dragi Bog trenutno može suditi, a ja živim za to da se suoče sa njime.

[AnteNaš]

Moguće je da je neki od tih Hrvata, uvlakača, na proljeće 92. dospio i u HV.
Mogu posvjedočiti - bio sam od njihovih "veza" zamoljen primiti ih kod sebe u postrojbu što sam odbio.
Ali, ne lezi vraže, takvi se snađu. Kao što su znali opstati među četnicima tako su se i kod nas snašli. Ali ne u ratnim postrojbama, nego u Zagrebu preko GS i MORH.
Da stvar bude žalosnija, njihovi kolege (aktivna vojna lica) koji su s glavom u torbi pobjegli u proljeće i ljeto 91. mahom se pridruživši ratnim postrojbama danas uglavnom niže kotiraju od ovih prethodno navedenih.
Razlog je - bili su dalje od vatre.

A naša država, pokazalo se, ne štiti ni ljude poput Purde, a komo li ročnike JNA koji su doživjeli torture. Volio bih da nisam u pravu.

[zulualpha]

Vec sam o tome pisao. Krajme 1992. pocetkom 1993. u postrojbu mi posalju Hrvata koji je iz JNA dosao u proljece 1992. (podoficir). Obavio sam razgovor sa njim. Pitao ga kako je u ratu izgledalo sa druge strane. Nije nista htio o tome reci. Zahvalio sam mu se i rekao da cu ga pozvati. Naravno nikad ga nisam pozvao. Najzalosnije je sto je taj srcem ostao u JNA. U Hrvatsku je dosao jer su ga otjerali iz JA.

[ciganica]

zulualpha kaže:

Vec sam o tome pisao. Krajme 1992. pocetkom 1993. u postrojbu mi posalju Hrvata koji je iz JNA dosao u proljece 1992. (podoficir). Obavio sam razgovor sa njim. Pitao ga kako je u ratu izgledalo sa druge strane. Nije nista htio o tome reci. Zahvalio sam mu se i rekao da cu ga pozvati. Naravno nikad ga nisam pozvao. Najzalosnije je sto je taj srcem ostao u JNA. U Hrvatsku je dosao jer su ga otjerali iz JA.

rekao je vjerojatno al onima kojima je taj podatak trebao

[zdfil]

Ova priča koju je napisao 940nw je zbilja potresna i stravična.
Jedan moj susjed u Zadru je ima sličan "tretman". Možda je to baš on. Sjećam se njegovih priča u skloništu u kojem smo bili i kako im danima nisu dali ništa za jesti, a onda bi im dali mesni narezak u konzervi, ali bez otvarača.

Od moje cure brat je također bio u zadnjoj turi hrvatskih ročnika u JNA. Bio je u vojarni u Karlovcu. Pričao mi je kako su on i još jedan Hrvat pokupljni i trebali su biti posada teškog mitraljeza 12.7 mm koji je trebao štiti onaj poznati miting Srba u Karlovcu. U slučaju intervencije MUP-a oni su trebali s tim mitraljezom pucati po našim redarstvenicima. Naravno nad njima bi bili i 2-3 rezevista, naravno Srba, koji su već tada u krugu vojarne nosili kokarde umjesto zvijezde.
Kako je curin brat imao nekih problema s očima, vojska ga je iz Karlovca odvela u vojnu bolnicu u Dubravi iz koje je on kroz prozor pobjegao kod strica, a stric ga je odveo u crkvu gdje ga je svećenik skrivao neko vrijeme.

[Aurgelmir]

Bratić mi je zatečen u Varaždinu tijekom rata u Sloveniji. Bio je u onoj koloni koju je greškom napao zrakoplov JRZ, zamalo je poginuo.

Na kraju je pobjegao iz varaždinske vojarne. JNA je imala snajperiste koji su trebali ubiti svakoga tko bi pobjegao, ali uspio je izaći, a tamo ga je čekao svećenik s kojim je sve dogovoreno, brzo je ušao u auto i zbrisao. Imao je sreće, hvala Bogu.

[zulualpha]

rekao je vjerojatno al onima kojima je taj podatak trebao

Nisam ga ispitivao sto je radio i gdje je bio. Samo sam ga pitao kako je sve to izgledalo sa druge strane. Posto nije imao zelju nista reci, nisam smatrao nimalo iskrenim dolazak u HV. Taj je sada vjerojatno RVI.

[VIVA PIVA]

Još u trećem mjesecu 1991 na oproštajki sam znao da neću odslužiti JNA do kraja.Zbrisao sam 29.06 1991 iz Sarajeva a za doma spreman sam bio već od Uskrsa.
Sve mi je bilo jasno već s prvim vijestima o sukobu na Plitvicama i masakru mupovaca u Borovu selu.
Nakon riječi kapetana koji je vidio da nas par s iznimnim interesom gleda vijesti o događanjima u Hrvatskoj i njegova komentara "lako ćemo mi s vama ,nemate vi ni kučeta ni mačeta koje bi vas oplakalo" nisam čekao da mi objasni poantu.
Kad je počelo u Sloveniji obukao civilku(taman su ih odobrili),izašao u grad,sjeo na bus za Banja Luku,tamo došao oko dva u noći,dočekao bus iz Mostara za Zagreb,presjeo i bio doma ujutro.
Mogu reći da sam imao ludu sreću da je sve prošlo ko po loju ali to je tak kad si sam krojač svoje sudbine.

[AndrejX]

Mene je taman onda kacilo sluzenje i prilicno sam siguran da nikoga nisu slali dosta prije nego sto je pocela guzva u Sloveniji tako da sam poziv dobio tek negdje u veljaci '92g. i to za HV. Ali se sjecam da su dizali rezervu isti dan kad je pocela pucnjava na Sentilju.

[Cadimir]

Jozo Mrak kaže:

Ne serite , ne znate vi šta smo mi tamo sve prošli , mogao bih knjigu napisati , evo upravo sad sad popio treći Normabel danas , 91-92 Niš , pobjegao u Makedoniju , učesnik Domovinskog rata 3.5 godina.A ko nas je tamo poslao pa onda zaboravio ZNA SE , mirovinu ne tražim , borim se sam sa sobom .

Slažem se , ali onoga seronju da mi je sresti .....

I šta bi ja da sam to isto uradio u Nišu kraj bolnice , daj Boga ti odgovori .

Nije mi do love , ali da bar neko iz Vlade kaže koju riječ o nama i šta smo sve prošli , i meni je bilo neuporedivo teže tamo nego u HV

Laže i on i ti , ko je pjevao ? ni muha se nije čula , glava između nogu , ruke na potiljak . I šta bi on radio s zarobljenim braniteljima , smiješno , mogao je samo biti u nekom drugom prostoru u zatvoru , nikako zajedno .

Znam mladiće imenom iz Siska i Drniša koji su odbili pucati na ZNG na Prevlaci , uhapsili su ih , Kumbor zatvor i samica kasnije prebačeni helikopterom u Niš na Vojni sud , šta je to ako nije zatočeništvo ???

Kolega bili smo u istim govnima , samo ja više od tebe , ali onda bi i Srbi iz RH tražili tu istu odštetu , a sam znaš s koji su veseljem služili tu vojsku , jer bila je njihova , a za nas je to bila neprijateljska vojska - nešto naj mrže na svijetu .

Tako je prijatelju , mene su "deportirali" u trećem mjesecu 91. i dandanas okreću glavu od mene kad me sretnu , iako ni oni iz Vojnog odsjeka nisu krivi . Imam psihičkih problema koji su sigurno dobrim dijelom uzrokovani time , ne tažim NIŠTA .

blago namaa pljuju nas i nasi i srbi .. takodje sam zadnja generacija 3.mj '91-92' ali po povratku sam se dokazivao u HOS-u i 3.gbr te 157.DP .. Tko nje prosao JNA nema pojma i bolje da ne komentira .. Mene su copili u pokusaju dezerterstva i odlezao sam 47 dana zatvora u Beogradu. Nedavno sam na TV-u vidio kako su roditelji od jednog Vojnika JNA iz nase gneracije nakon sto je ovaj ubijen zatrazili i doboli mirovinu. E sad da vas cujem .. jesmo li bili topovsko meso?? jel nas trebalo sve pobit zato sto smo smetali Tudjmanu pa nas se odrekao pocetkom '92 ? .. i jos jedna porukica ovima sto vrijedjaju lika k koji je zapoceo ovu temu.. Mozete mi se sagnit po sapun papci!