Tjelesni odgoj u školama

[tisi]

Nije idiotarija jer se na odgojnim predmetima ne ocjenjuju talent i sposobnosti vec zalaganje i trud.

[gargamišamel]

Wedding kaže:

pjevanje mi nije islo - hebiga prdnuo mi slon u uho i sluha nemam pa da i sa svjecom trazim, ali sam za vecu ocjenu iz glazbenog u skolu teglila ogromni sintic i svirala (to sam nabubala po tipkama iako note pojma nisaa imala).

znači imala si sluh, ali nisi imala glas (što se može donekle uvježbati).


tisi, možda je tako u nižim razredima, no u višim se ipak traži da nešto i napraviš (barem je tak bilo u naše vrijeme), ali sigurno će ti izaći u susret za veću ocjenu ak ne markiraš, ne izmotavaš se, nosiš opremu i sl.

wedding, možda bi većina profesora i pomogla djetetu razbiti taj strah kad ne bi bili ograničeni satnicom, programom i brojem djece. budimo realni, strahove ne možeš riješiti u 2-3 šk. sata.

[eqinor]

brunejz kaže:

Nije baš tako, one predmeti koje si ti nabrojala svi mogu naučiti, npr. crtati nećeš naučiti nikada za 5 ako nemaš talenta za to.

A da ne pričam da je likovni i subjektivna procjena pojedinog profesora.

Sa tjelesnim je slična situacija, koliko god da se radi po nekakvom smislenom planu i programu, neće svi imati ocjenu 5, a zašto bi ja nekoga "kažnjavao" lošim ocjenama jer eto ne može izvesti neki element uopće, ili ne tako dobro da bi imao ocjenu 5.

A opet da svi imaju 5 opet nema smisla, jer u neku ruku "vrijeđam" one koji te zadatke izvedu vrhunski, tjelesni bi trebao učiti djecu od prvog razreda osnvone škole kulturi vježbanja, i ostalim stvarima koje idu uz to, bez ikakvog ocjenjivanja.

Kod nas svi ti predmeti služe samo da bi se pumpao prosjek ocjena.

Mislim da debelo precjenjuješ ulogu talenta.
(ovaj to bolje sroči od mene: https://www.youtube.com/watch?v=UMWKw72ZhdQ )
Tu se više radi o činjenici da različiti učenici imaju različite polazne točke. Neko je debeo, netko je mršav, netko trenira neki sport, netko ne trenira, pa samim time imaju veće ili manje šanse "izvesti neki element" na tjelesnom. A to polazi od odgoja. Dakle, ne da je dijete netalentirano, nego je vjerojatno imalo retardiranog roditelja koji je za njim vikao "nemoj trčati da ne padneš", ili roditelje koji ga nisu usmjerili na neku sportsku aktivnost.

No, zašto bi morao ocjenjivati po nekoj apsolutnoj skali? Ocjenjuj rađe napredak.
Koliko god netko bio netalentiran za nešto, nema te vještine ili znanja koje u jednoj školskoj godini ne bi mogao naučiti ili unaprijediti.

Spomenuo se test sa izdržajem u zgibu. Čemu ocjenjivati apsolutno vrijeme ili apsolutni broj zgibova koje učenik može napraviti?
Zabilježi mi rezultat na početku godine i na kraju godine, pa ocjenjuj moju sposobnost da unaprijedim taj rezultat kroz X mjeseci rada. A u međuvremenu me nauči ponešto o zgibovima, nauči me o treningu snage, i kroz satove TZK mi omogući opremu, prostor, vrijeme i stručno vodstvo da taj zgib utreniram koristeći naučeno.
Isto vrijedi za sve ostale fizičke sposobnosti. Nemoj mi samo ocjenjivati kolko mogu pretrčati za 6 minuta, daj mi neki strukturirani program treninga kroz koji ću postati bolji trkač.

Ne znam za vas, al meni u 14 godina tjelesnog (8 osnovne, 4 srednje, 2 faksa) meni nitko nije rekao što je zgib, koje vrste zgibova postoje, koji mišići rade u zgibu, kako se utrenirati da od serije od jednog zgiba dođem do serije od 8 zgibova.
Al su me zato u više navrata testirali koliko mogu izdržati u tom jebenom zgibu
Ogromna budalaština.

[melodic.haze]

Ne precjenjuje, talent i genetika su sve. Ako si antitalent i dalje možeš vještinu unaprijediti ali ni približno kao netko tko je talentiran, tako da talent koji radi manje nego antitalent, će i dalje biti u prednosti. Tek kad talent ništa ne radi, postoji šansa da ga antitalent prestigne.

Sa ostalim se slažem.

[eqinor]

Talent i genetika su bitni na visokom nivou.

Nema previše smisla govoriti o talentu i genetici kod nekog kog želiš unaprijediti s nivoa gdje je nesposoban na nivo gdje je "OK".


To upravo i jest jedan od problema u školi. "Ja sam antitalent za matematiku", pa isti taj nikad ni ne pokušava naučiti istu. Nitko nije tolki antitalent da ne može savladati neku osnovnu razinu bilo kojeg znanja ili vještine. Talent ti eventualno može pomoći da neke stvari savladaš u kraćem vremenu.

[Crais]

eqinor kaže:

Talent i genetika su bitni na visokom nivou.

Nema previše smisla govoriti o talentu i genetici kod nekog kog želiš unaprijediti s nivoa gdje je nesposoban na nivo gdje je solidan.

Pa možda nije skroz besmisleno. Sjećam se da sam u 2. osnovne mogao napraviti 20ak sklekova, a nisam se bavio nikakvim sportom, bio sam klinac ko i svaki drugi, žgoljav, igrao se u parku s drugom djecom. S druge strane neki drugi klinac koji je možda fizički izgledao isto kao ja nije mogao nijedan sklek.

Slažem se da se u razumnom periodu svatko može unaprijediti na neki ok nivo izvođenja neke vježbe.

[alfredo nr.2]

Po pravilniku iz 2010 ili 2011. odgojni i obrazovni predmeti vise ne postoje. Ta podjela je maknuta. Znaci po zakonu svi predmeti imaju jednaku tezinu.
Sto se tice samog obrazovnog sustava, najveci problem su nastavni kadar i roditelji. Na faks za ucitelja se moze vise-manje svatko upisati i zavrsiti, sto znaci da ima svega. Prvo bi se trebalo smanjti broj upisa i poostriti kriterije. Nakon toga trebalo bi onemoguciti roditeljima da anonimno prijavljuju skolu i nastavnike za sve sto im padne na pamet.
Znam mnogo slucajeva gdje su profori tjelesnog koji bi zapocinjali rad s velikim zarom naposljetku klonuli. Zasto? Zbog pritiska okoline, ne samo roditelja, vec i ostalih kolega, razrednika, ravnatelja. Svi vrse pritisak, razrednik zbog boljeg prosjeka razreda i dobrih odnosa sa roditeljima, ravnatelj zbog ugleda skole i mira sa roditeljima itd.
Treca stvar koji bi uvelike pomogla su prijemni ispiti gdje bi se gledalo znanje a ne ocjene. Recimo za upis prijemni nosi 60% a ocjene 40%.

Sto se tice likovnog, glazbenog i tjelesnog, to su najvazniji predmeti za razvoj djetata do 12g. Zbog toga svaki obrazovni sustav kojemu je bitan maksimalan razvoj ucenikovih sposobnosti tim predmetima daje veliku satnicu. Npr. obrazovni sustavi skandinavskih zemalja ili istocni obrazovni sustavi kao sto su kineski i japanski.

[Điđe T.]

Brlj4 kaže:

Ma kakvi. Ne daj Bože da padne. Ja sam odradio 6 godina u školi i bila je situacija da je neki mali pao i slomio ruku. A joooj drame, pa zašto ovo, zašto ono, di je bila profesorica, kak se to moglo dogoditi. Jbt...

Sent from mTalk

Mi smo izgubili super profu iz tjelesnog, jer je jednoj ucenici prsnula (puknula ) plucna maramica dok je trcala za ocjenu.
I onda je razrednica digla hajku na ovu i ostale 3 godine smo imali jebivjetra iz tjelesnog.

U mojoj osnovnoj smo s balkona u dvorani skakali na strunjace. Ko je kriv? Pa mi. Jer bi se zaletili ko budale u dvoranu, dok jos nastavnika ne bi bilo.
Pizdarija ce uvik bit, ne moze nastavnik apsolutno sve kontrolirat.

brunejz kaže:

Pa ja se slažem da ne treba imati 5 iz svega, ali takva je trenutna situacija, imam jako puno kolega koji su profesori tjelesnog u osnovnim, i srednjim školama koji imaju problema sa roditeljima, i razrednicima kada netko dobije lošu ocjenu iz tjelesnog, jer se eto podrazumjeva da će se iz tog predmeta imati najbolja ocjena.

U mojoj skoli nastavnice tjelesnog otvoreno kazu (referirajuci se na molbe za oslobodjenjem od TZK) da ucenicima njihov predmet moze samo popraviti prosjek.
Al to mi je ok. Nemaju svi iste predispozocije, ali ako se netko nespretan trudi i pokazuje napredak, zasto ne bi imao dobru ocjenu?

Paradoksalno je da dosta ucenika sportasa trazi oslobodjenje od TZK.

Ja bi uvela tjelesni cesce, a ne jednom tjedno blok sat.
Pa bi se fino razgibali i umorili, bili bi zdraviji i mirniji na satu

[eqinor]

Ta oslobođenja su isto vrh idiotizma.

Čak i da je netko bolestan ili ozlijeđen, profesor bi tu trebao biti kao stručna osoba koja će naći učeniku što MOŽE raditi.
Nitko nije u tolko lošem stanju da ne može apsolutno ništa.

[Zli Mali Medo]

eqinor kaže:

Ta oslobođenja su isto vrh idiotizma.

Čak i da je netko bolestan ili ozlijeđen, profesor bi tu trebao biti kao stručna osoba koja će naći učeniku što MOŽE raditi.
Nitko nije u tolko lošem stanju da ne može apsolutno ništa.

A to ti je isto kao i s lijecnicima, kad ti za sve preporucuju plivanje. Linija manjeg otpora. A onda s druge strane, ljudi u invalidskim kolicima rade sve sportove ikad.

[Zli Mali Medo]

Điđe T. kaže:

Paradoksalno je da dosta ucenika sportasa trazi oslobodjenje od TZK.

Ja bi uvela tjelesni cesce, a ne jednom tjedno blok sat.
Pa bi se fino razgibali i umorili, bili bi zdraviji i mirniji na satu

Ja sam isto za vise sati tjelesnog, odnosno drugaciji pristup od sadasnjeg. Djecu bi trebalo izlagati razlicitim sportovima pa na koji se zakace. Ovako ljudi odzive svoj zivot, a nisu probali ni 10% aktivnosti.

Inace, ok mi je da su sportasi oslobodeni jer im kvari rutinu treninga.

[Smotani2]

Shellan kaže:

meni je npr nepojmljivo da je vjeronauk u školama obvezan, a informatika da je izborni predmet ili još gore, da je uopće nema. mislim, u 21 stoljeću ima djece koja su informatički neobrazovana.

a što se tiče tjelesnog, mi smo radili i sklekove, i trčali i igrali nogomet (i curice su igrale) i penjali se po užetu, preskakali kozlića i sl.
ja sam prva ZA da se to ponovno uvede.

niži razredi su katastrofa. oni imaju učiteljicu koja na sat tjelesnog dolazi u štiklama i šta će ona njima pokazati. NIŠTA! viši razredi inekako ali ni oni nisu na razini. sve se svede na to da dečki igraju nogomet, a curice "između dvije vatre".

moja želja je: izbaciti vjeronauk, a uvesti više sati tjelesnog i informatike.
niži razredi također imati pošten sat tjelesnog odgoja

S ovime se moram složiti.
U potpunosti.

[Wedding]

gargamišamel kaže:

znači imala si sluh, ali nisi imala glas (što se može donekle uvježbati).


tisi, možda je tako u nižim razredima, no u višim se ipak traži da nešto i napraviš (barem je tak bilo u naše vrijeme), ali sigurno će ti izaći u susret za veću ocjenu ak ne markiraš, ne izmotavaš se, nosiš opremu i sl.

wedding, možda bi većina profesora i pomogla djetetu razbiti taj strah kad ne bi bili ograničeni satnicom, programom i brojem djece. budimo realni, strahove ne možeš riješiti u 2-3 šk. sata.

ma kakav sluh - nemam ja toga , sviranje sam doslovno nabubala i ne dao Bog da sam zastala usred svriranja tada nema nastavka nego ispocetka.

Strah je gadna stvar i po meni bi bilo bolje recimo ucenika koji se stvarno potrudi ali zbog straha ne izvede pravilno ipak ocijeniti sa 4 a ne 2. Ocjena mora u nekim predmetima ujedno biti i poticajna mjera a ne spoticajna.

[tisi]

Zli Mali Medo kaže:

Ja sam isto za vise sati tjelesnog, odnosno drugaciji pristup od sadasnjeg. Djecu bi trebalo izlagati razlicitim sportovima pa na koji se zakace. Ovako ljudi odzive svoj zivot, a nisu probali ni 10% aktivnosti.

Inace, ok mi je da su sportasi oslobodeni jer im kvari rutinu treninga.

A neki se sjete u tridesetima pa krenu
I s djecom cu isto raditi dok su mali, prosle godine su isli na atletiku, ove ce na plivanje, zimi ih vodim na klizanje, sad ce i na rolanje... pa cemo vidjeti za sto ce se zakaciti.
Al definitivno bi to trebalo raditi na tjelesnom.

Moram jos samo reci i da mi se svidja equinorov nacin razmisljanja

[Zli Mali Medo]

tisi kaže:

A neki se sjete u tridesetima pa krenu
I s djecom cu isto raditi dok su mali, prosle godine su isli na atletiku, ove ce na plivanje, zimi ih vodim na klizanje, sad ce i na rolanje... pa cemo vidjeti za sto ce se zakaciti.
Al definitivno bi to trebalo raditi na tjelesnom.

Moram jos samo reci i da mi se svidja equinorov nacin razmisljanja

To je super. Da ne inzistiras nego da ih samo izlozis.

[tisi]

Zli Mali Medo kaže:

To je super. Da ne inzistiras nego da ih samo izlozis.

U kom smislu inzistiranje?
Ako je rijec o forsiranju djeteta na jedan sport ne bi li postiglo neke rezultate, to mi ne bi palo napamet.
Ako je rijec o forsiranju bavljenjem bilo kakvim sportom, ponekad to radim.
Jer da se njih pita, svo vrijeme svijeta bi utrosili na nintendo, tablet, mobitel, TV.
Ja samo nastojim ukljuciti rekreaciju u njihov zivot i naglasavam im vaznost iste za zdravlje i dobro osjecanje.

Zao im je da se tjelesni od 1-4r svodi uglavnom samo na igru (igraju granicara uglavnom).
Jedino sto su usto radili je preskakanje vijace i penjanje na ljestve, iz toga su dobili i ocjenu.

[Wedding]

tisi kaže:

U kom smislu inzistiranje?
Ako je rijec o forsiranju djeteta na jedan sport ne bi li postiglo neke rezultate, to mi ne bi palo napamet.
Ako je rijec o forsiranju bavljenjem bilo kakvim sportom, ponekad to radim.
Jer da se njih pita, svo vrijeme svijeta bi utrosili na nintendo, tablet, mobitel, TV.
Ja samo nastojim ukljuciti rekreaciju u njihov zivot i naglasavam im vaznost iste za zdravlje i dobro osjecanje.

Zao im je da se tjelesni od 1-4r svodi uglavnom samo na igru (igraju granicara uglavnom).
Jedino sto su usto radili je preskakanje vijace i penjanje na ljestve, iz toga su dobili i ocjenu.

Da barem neki rade i to, kod sina u razredu tjelesni je samo napisan u rasporedu, a umjesto njega imaju najcesce hrvatski i matematiku. Za popizditi - meni to cak i ne prestavlja problem jer mi je sin aktivni sportas ali vecina njih ce nadrapat kada dođu u 5. razred.

[tisi]

Wedding kaže:

Da barem neki rade i to, kod sina u razredu tjelesni je samo napisan u rasporedu, a umjesto njega imaju najcesce hrvatski i matematiku. Za popizditi - meni to cak i ne prestavlja problem jer mi je sin aktivni sportas ali vecina njih ce nadrapat kada dođu u 5. razred.

Uzas
Zapravo, i mi mozemo biti sretni s ovim, tako je bilo s novom uciteljicom u drugom polugodistu.
U prvom smo imali ucitelja koji bi djeci dao lopte da se igraju.
Mali mi je rekao kako su decki igrali nogomet, a njega nisu pustili u ekipu i ucitelj nije uopce reagirao
Tako da se setao okolo po igralistu.

[Zli Mali Medo]

tisi kaže:

U kom smislu inzistiranje?
Ako je rijec o forsiranju djeteta na jedan sport ne bi li postiglo neke rezultate, to mi ne bi palo napamet.
Ako je rijec o forsiranju bavljenjem bilo kakvim sportom, ponekad to radim.
Jer da se njih pita, svo vrijeme svijeta bi utrosili na nintendo, tablet, mobitel,

Ovo prvo. Drugo je ok, naravno. Moras forsati djecu i da uce u skoli. Djeca su najgora bagra.

[Điđe T.]

eqinor kaže:

Ta oslobođenja su isto vrh idiotizma.

Čak i da je netko bolestan ili ozlijeđen, profesor bi tu trebao biti kao stručna osoba koja će naći učeniku što MOŽE raditi.
Nitko nije u tolko lošem stanju da ne može apsolutno ništa.

Ne moze prof.sam, bez savjetovanja s lijecnikom. Nije toliko strucan.
A lijecnik uglavnom samo pristane na zahtjev roditelja, potpise i cao djaci.
80% oslobodjenja se trazi zbog lijenosti ucenika i nedolazenja na nastavu, kad skuze da imaju hrpu neopravdanih koji ce im pokvarit vladanje (uglavnom gimnazijalci to rade). I to im prodje

Ima nekih koji stvarno ne mogu, moraju mirovati, itd., al takvi su stvaaaarno rijetki.

I to je takva smijurija na kraju sk.god, da mi se bljuje od raznih manipulacija i sta sve kod nas prolazi.


Prije je tjelesni bio u sklopu redovne nastave tijekom tjedna, ali zato se i subotom odrzavala nastava.
Ja to nisam imala, ali malo stariji od mene jesu