Ivo Andrić

[F. Chief]

šejafana kaže:

zaboravio si da staviš zig hajl na kraju.

Ovde se inteligentna raspava s tobom završava. svaki šovinist ima istu ploču (mi smo žrtve i mi smo činili manje zločina) i samo čeka priliku da meri žrtve na kantaru (ajmo ovde jasenovac, a na drugi vukovar, ovde oluja, a ovde dubrovnik), stoga ja nemam šta da raspravljam s tobom. ima takvih zaluđenika na tuce i u srbiji, pa ne raspravljam ni s njima

Tvoji ostrašćeni odgovori i etiketiranje mene u svakom postu kao 'fašist', 'nacist', 'šovinist' samo potvrđuju tvoju indoktrinaciju nekim 'jugounitarizmom', 'liberalizmom' i 'otvorenošću' za sve koji razmišljaju isto ko i ti, svako drugačije mišljenje odmah se etiketira bez ikakvih stvarnih argumenata, čisto se razbacuješ izrazima šovinist, nacist, Hitler, još fali samo ustaša, bla, bla, bla, priče za malu djecu koja još ne znaju razmišljati svojom glavom...

Zanimljivo je kako braniš 'jugoslovenstvo', šta god to bilo, a osuđuješ hrvatstvo, pa i srpstvo. Preporučam malo knjige prolistati, pa naučiti nešto, a ne se razbacivati uvredama po svima koji ne razmišljaju ko ti..

I da, prijavit' ćemo i ovo, tek da vidimo kako mod diše...

[F. Chief]

Dominicus kaže:

E moj šefe... Dakle, Makedonci, Bugari, Ukrajinci, Rusi, Bjelorusi, Abhazi, Oseti, Azerbejdžanci, Turkmeni i Mongoli su "nitko"?
I da, na Bašćanskoj ploči imaš ćiriličnih slova, koliko god te to boljelo...
Ali tema je bila jugoslavenski pisac Ivo Andrić, zar ne?

Pa jel' sam napisao 'braća'?
Ma s pismom nemam ja nikakvih problema, dapače, širimo kulturne horizonte, jel', nego s prisilnim nametanjem istog kroz političke i kulturne pritiske u zajedničkoj nam, jel'te, državi. Pitam se kako nije bilo na željezničkim stanicama kod mene recimo slovenskih natpisa (bili su latinično - ćirilićni, da podsjetim), a Slovenija je bila 10 metara dalje prema sjeveru?

[Dominicus]

F. Chief kaže:

Pa jel' sam napisao 'braća'?
Ma s pismom nemam ja nikakvih problema, dapače, širimo kulturne horizonte, jel', nego s prisilnim nametanjem istog kroz političke i kulturne pritiske u zajedničkoj nam, jel'te, državi. Pitam se kako nije bilo na željezničkim stanicama kod mene recimo slovenskih natpisa (bili su latinično - ćirilićni, da podsjetim), a Slovenija je bila 10 metara dalje prema sjeveru?

Pa zbog srbočetničko-komunističkog jugounitarizma, ne?

[F. Chief]

Dominicus kaže:

Pa zbog srbočetničko-komunističkog jugounitarizma, ne?

Ne, nego zbog kaligrafske ljepote dotičnog pisma...
Slovenci su recimo imali slične probleme u nedavnoj povijesti, ali sa Nijemcima, odn. Austrijancima, tako da je nekadašnji Celovec danas Klagenfurt. Jbg, istisnulo ih jače društvo, i to je povijesna činjenica, a ne nikakav šovinizam ili glumljenje žrtve. Isto tako je hrvatska bila do Zemuna, pa nas istisnulo, htjelo nas istisnuti i do 'Virovitica-Karlovac-Karlobag line', no nije uspjelo, zasad.

Hipotetski govoreći, da smo i prihvatili zabludu u kojoj je živio (i umro) i Ivo Andrić, povijesna hrvanja naroda za mjesto pod suncem samo bi se preselila na veću skalu, jedina prednost koja bi iz toga proizašla je da bi bili deset puta jači nego smo pojedinačno kao narodi, i to je jedina korist koju je moglu 'jugoslovenstvo' donijeti, nimalo zanemariva, ali teško ostvariva metodama koje su upotrebljavane u 'ujedinjavanju svih južnih Slavena'.

[šejafana]

F. Chief kaže:

...

da, da, da...Idi na povijest, pa pričaj o nepravdama, Hrvatskoj do zemuna i srpsko-jugoslovenskim zaverama...

ispade na kraju da smo se mi jugosloveni ujedinili i protiv srba i hrvata...Tlačili narode pod čizmom socijalizma...čoveče, kad se setim da su moji onda išli i na zimovanje i (dvaput) na letovanje, dodže mi da me opet tlače...

ajd se ti blagomeni mani trolovanja i idi piši na povijesti (gde ti je objektivno i mesto), a da se mi vratimo na temu...

http://www.e-novine.com/entertainmen...vna-djecu.html

tek sad videh, a ovo mi je najinteresantnije...

Opšte mjesto bošnjačkih nacionalističkih napada na Andrića jeste nabijanje na kolac u romanu Na Drini ćuprija. Na pitanja već pomalo razočarane publike o navodnom Andrićevom falsificiranju povijesti, Pirić je kazao da književnost nije historiografija, te da kažnjavanje nabijanjem na kolac u ovom romanu treba čitati kao figuru destruiranja tijela i kao figuru tjelesne patnje, što je naročito prisutno u Andrićevim djelima.

sramgabilobre! da lepo na trećine podeli kolac(ili hajduka), pa da napiše da je velekuražni hajduk bio jednu trečinu srbin, drugu hrvat, a treću bošnjak kad je nabijen, a on ovako širi kršćansku propagandu...nadam se da će bošnjaci cenzurisati taj deo o nabijanju na kolac...ne uklapa se i to...

p.s. eto i rešenja za crobobuttoxa-cenzurisati srpštinu i bosanštinu u andrićevim delima, i eto ti čistog hrvatskog pisca

[newcomer]

Htjedoh komentirat odavna ali kuzim tema je kontroverzna i uglavnom privlaci shumare (shto ne vide shumu od topole do topole) shto vole slogane a rijetko neku promisljenu ekspoziciju stvarnosti u kojoj smo zivjeli a neki zive i danas (mada, u mome slucaju, i nekoliko tisuca shto obicnih shto nautickih milja nisu nikakva prepreka da i Vukovi s Ontarija postanu pocasni clanovi herojskih ceta).

Andric, prije nego je postao pisac, imao je bujnu i mastovitu karijeru drzavnoga aparatchika u sistemu koji je jako dobro nagradjivao intelektualni vrh drugih naroda i narodnosti za doprinos sirenju i utvrdjivanju srpske drzavne, politicke i kulturne dominacije (intelektualni vrh drugih naroda i narodnosti koji je odbijao tu suradnju je obicno imao kratak boravak na Zemlji; kako nekad izmedju 2 svjetska rata, tako i za vrijeme a i nakon 2-og Svj. rata a osobito za vrijeme ovoga najsvjezijeg). Jednako kako je danas veleposlanicki mandat Faustovska nagrada za "dobra djela" intelektualnoga sloja te vrste tako je to - a mozda i gore - bilo i 1939 kad je Andric dobio ni manje ni vise nego postaju Berlin u trenutku kad Nacisticki rezim doseze kipucu temperaturu (vjerojatno razocaran, napusta "radno mesto" 13 Aprila 1941-e).

Takodje, za podrobniji kontekst treba znat malo i povijesti u svezi njegova protivljenja idejama Stjepana Radica - jednom od rijetkih politicki pozitivnih likova na Balkanskoj pozornici krvi i smrti. Andricevo politicko djelovanje i eventualno zatvor pokazuju da se radi o osobi s bizarnim politickim uvjerenjima na ideoloskim temeljima gdje netko tko navodno poznaje narode i sustinu odnosa kroz povijest inzistira da je "ujedinjenje juznih slavena" jedino rjesenje (shto samo pokazuje da shto je problem jednostavniji to je rjesenje kompliciranije).

Odradivsi posao za koji je bio unajmljen i s kalkuliranom dozom diplomatske shutnje tijekom 2-og svj. rata dolazi do transformacije u pisca svjetske kvalitete. Shto vjerujem nitko normalan se ne usudjuje poreknut uprkos amaterskim i cliche shvacanjima njegova opusa.

Dakle, jedan tako formirani karakter postaje svjetska zvijezda koju treba iskoristiti i oni isti koji su ga regrutirali nakon 2-og svj. rata produzuju mu clanstvo. Obzirom da tada nistra drugo i ne zna, on rado prihvaca ulogu jer, kao sto znamo, nemora glumit - on fakat je uvjeren da su Srbi najveci Jugosloveni i biti Srbin i Jugosloven najveca je cast koja te moze pozatrefit nakon obracuna sa Hitlerom i Staljinom.

Za razliku od njega, Krleza ima tu nesrecu da nije rodjen istocnije od Siska pa nazalost mora da igra igru, i nikad nije na miru ostavljen (osim ako izuzmemo sakupljace perja tj. sastavljace opusa srpske knjizevnosti zadnjih 20,000 godina koji su ga mudro zaobilazili).

I sto je tvoja poanta pita se nestrpljivi jugoslaven?

Bilo kakva "diskusija o pripadnosti" Andrica (Selimovica i inima) koja dolazi s Istoka je u svrhu etno-centricke sheme kojom se drugim narodima oduzima pravo na njihovu samosvojnu i samodovoljnu etnicku i kulturnu definiciju. Kazati da je Andric "srpski pisac" ili u manju ruku istog stiska "jugoslavenski pisac" je u svrhu destrukcije bilo Hrvatske bilo Bosnjacke etno-jezgre iz koje clan te etno-jezgre crpi pozitivnu i inspirativnu snagu i koja definira sto to znaci biti Hrvat ili Bosnjak. Oduzeti Andrica ili Selimovica znaci oduzeti gradivni element hrvatsvu i bosnjastvu kao ravnopravnom etnickom i kulturnom faktoru. Idemo jos dalje... energija i uvjeti za razornu destrukciju fizickoga prostora Hrvata i Bosnjaka stvarani su godinama i ovo nonshalantno obezvrijedjivanje cinom pripisivanja Andrica ili Selimovica "svekolikome srpstvu" jedan je od indikatora stvarnih namjera i stvarnoga medju-etnickoga odnosa. Drugim rijecima, zele reci: pisac koji je ovako dobar - ma mora biti srbin!

Jednako kako je netko tko mi je 1989-e govorio kako je Dubrovnik ili Sarajevo srpsko bio i ostao neprijatelj koji bi te zgazio cim bi se prilika ukazala, jednako tako onaj tko mi kaze da je Andric ili Selimovic "srpski pisac" postaje moj spiritualno-kulturni neprijatelj koji tim verbalnim cinom nastoji minimizirati mene i one slicne meni koji dijelimo taj Andricev i Selimovices svijet, svijet u kojem smo zivjeli i odrasli i s kojim se identificiramo cak i onda kad o njemu oba pisca teske rijeci koriste. A taj svijet koji, usput da i to kazem, nema nikakvih spiritualnih i ideoloskih spona sa "vekovnim srpskim" kulturnim i ideoloskim krugom (srpski knjizevni 'lajtmotiv' se svodi na seobe, cuda i ruske mitove dok Andric i Selimovic pisu o necem totalno drugome). Andric a jos vise Selimovic sa svojim opusom nemaju nista zajednicko sa srpskim knjizevnim prostorom osim adrese prebivalista.

Mogao bih jos stosta ali i ovo je previse za blazene usi jugoslavenske...

[Hroboatos]

newcomer kaže:

Htjedoh komentirat odavna ali kuzim tema je kontroverzna i uglavnom privlaci shumare (shto ne vide shumu od topole do topole) shto vole slogane a rijetko neku promisljenu ekspoziciju stvarnosti u kojoj smo zivjeli a neki zive i danas (mada, u mome slucaju, i nekoliko tisuca shto obicnih shto nautickih milja nisu nikakva prepreka da i Vukovi s Ontarija postanu pocasni clanovi herojskih ceta).

Andric, prije nego je postao pisac, imao je bujnu i mastovitu karijeru drzavnoga aparatchika u sistemu koji je jako dobro nagradjivao intelektualni vrh drugih naroda i narodnosti za doprinos sirenju i utvrdjivanju srpske drzavne, politicke i kulturne dominacije (intelektualni vrh drugih naroda i narodnosti koji je odbijao tu suradnju je obicno imao kratak boravak na Zemlji; kako nekad izmedju 2 svjetska rata, tako i za vrijeme a i nakon 2-og Svj. rata a osobito za vrijeme ovoga najsvjezijeg). Jednako kako je danas veleposlanicki mandat Faustovska nagrada za "dobra djela" intelektualnoga sloja te vrste tako je to - a mozda i gore - bilo i 1939 kad je Andric dobio ni manje ni vise nego postaju Berlin u trenutku kad Nacisticki rezim doseze kipucu temperaturu (vjerojatno razocaran, napusta "radno mesto" 13 Aprila 1941-e).

Takodje, za podrobniji kontekst treba znat malo i povijesti u svezi njegova protivljenja idejama Stjepana Radica - jednom od rijetkih politicki pozitivnih likova na Balkanskoj pozornici krvi i smrti. Andricevo politicko djelovanje i eventualno zatvor pokazuju da se radi o osobi s bizarnim politickim uvjerenjima na ideoloskim temeljima gdje netko tko navodno poznaje narode i sustinu odnosa kroz povijest inzistira da je "ujedinjenje juznih slavena" jedino rjesenje (shto samo pokazuje da shto je problem jednostavniji to je rjesenje kompliciranije).

Odradivsi posao za koji je bio unajmljen i s kalkuliranom dozom diplomatske shutnje tijekom 2-og svj. rata dolazi do transformacije u pisca svjetske kvalitete. Shto vjerujem nitko normalan se ne usudjuje poreknut uprkos amaterskim i cliche shvacanjima njegova opusa.

Dakle, jedan tako formirani karakter postaje svjetska zvijezda koju treba iskoristiti i oni isti koji su ga regrutirali nakon 2-og svj. rata produzuju mu clanstvo. Obzirom da tada nistra drugo i ne zna, on rado prihvaca ulogu jer, kao sto znamo, nemora glumit - on fakat je uvjeren da su Srbi najveci Jugosloveni i biti Srbin i Jugosloven najveca je cast koja te moze pozatrefit nakon obracuna sa Hitlerom i Staljinom.

Za razliku od njega, Krleza ima tu nesrecu da nije rodjen istocnije od Siska pa nazalost mora da igra igru, i nikad nije na miru ostavljen (osim ako izuzmemo sakupljace perja tj. sastavljace opusa srpske knjizevnosti zadnjih 20,000 godina koji su ga mudro zaobilazili).

I sto je tvoja poanta pita se nestrpljivi jugoslaven?

Bilo kakva "diskusija o pripadnosti" Andrica (Selimovica i inima) koja dolazi s Istoka je u svrhu etno-centricke sheme kojom se drugim narodima oduzima pravo na njihovu samosvojnu i samodovoljnu etnicku i kulturnu definiciju. Kazati da je Andric "srpski pisac" ili u manju ruku istog stiska "jugoslavenski pisac" je u svrhu destrukcije bilo Hrvatske bilo Bosnjacke etno-jezgre iz koje clan te etno-jezgre crpi pozitivnu i inspirativnu snagu i koja definira sto to znaci biti Hrvat ili Bosnjak. Oduzeti Andrica ili Selimovica znaci oduzeti gradivni element hrvatsvu i bosnjastvu kao ravnopravnom etnickom i kulturnom faktoru. Idemo jos dalje... energija i uvjeti za razornu destrukciju fizickoga prostora Hrvata i Bosnjaka stvarani su godinama i ovo nonshalantno obezvrijedjivanje cinom pripisivanja Andrica ili Selimovica "svekolikome srpstvu" jedan je od indikatora stvarnih namjera i stvarnoga medju-etnickoga odnosa. Drugim rijecima, zele reci: pisac koji je ovako dobar - ma mora biti srbin!

Jednako kako je netko tko mi je 1989-e govorio kako je Dubrovnik ili Sarajevo srpsko bio i ostao neprijatelj koji bi te zgazio cim bi se prilika ukazala, jednako tako onaj tko mi kaze da je Andric ili Selimovic "srpski pisac" postaje moj spiritualno-kulturni neprijatelj koji tim verbalnim cinom nastoji minimizirati mene i one slicne meni koji dijelimo taj Andricev i Selimovices svijet, svijet u kojem smo zivjeli i odrasli i s kojim se identificiramo cak i onda kad o njemu oba pisca teske rijeci koriste. A taj svijet koji, usput da i to kazem, nema nikakvih spiritualnih i ideoloskih spona sa "vekovnim srpskim" kulturnim i ideoloskim krugom (srpski knjizevni 'lajtmotiv' se svodi na seobe, cuda i ruske mitove dok Andric i Selimovic pisu o necem totalno drugome). Andric a jos vise Selimovic sa svojim opusom nemaju nista zajednicko sa srpskim knjizevnim prostorom osim adrese prebivalista.

Mogao bih jos stosta ali i ovo je previse za blazene usi jugoslavenske...

Iako se slažem, i mogao bih dodati, samo mala opaska: nisu Andrić, pa i Selimović takvi kalibri od pisaca.

Kad smo kod BH, vjerojatno najbolji pisac iz te zemlje je bošnjački autor Dževad Karahasan, jedan od rijetkih fikcionaša kojeg sam imao strpljenja prelistati, a i pročitati. Njegov kratki roman "Sara i Serafina" vrijedi više od djela nevedenih.

De gustibus...no već rekoh: iz hrvatske perspektive, autori koji pisahu o Bosni, Hercegovini, kršu i štajaznam...a bolji su od Andrića i Selimovića, jesu- Jozo Laušić, Ivan Aralica, Tomislav Ladan, Feđa Šehović, Jakša Kušan,...

Selimović je bolji kao romanopisac od Andrića, ovaj je dobar kao novelist i pisac aforističke proze, ali- to je proza 19. stoljeća. Dobro je to, ali ne veliko.

Glede srbovanja u narativnoj prozi- imaju Srbi dobrih pravih autora: Kočić, Ćopić, pa i nešto zaboravljeni Lubarda, ...

[F. Chief]

newcomer kaže:

Mogao bih jos stosta ali i ovo je previse za blazene usi jugoslavenske...

Ih, uzeo si mi tri - četiri posta unaprijed...

šejafana kaže:

...čoveče, kad se setim da su moji onda išli i na zimovanje i (dvaput) na letovanje, dodže mi da me opet tlače...

Moji nisu išli nikud, pola pobijeno, pola raseljeno.

[šejafana]

F. Chief kaže:

Moji nisu išli nikud, pola pobijeno, pola raseljeno.

Eto ti sad, a ustaše meni pobili dve trećine porodice, silovali trinaestogodišnju prababu i trudnu je zaklali (a nije bila ni srpkinja, pazi ti to). Ostali se ne bi izvukli da nije bilo partizana.

da sažmem latecomer-ov post-manje-više kvazi-psihološko profilisanje andriča i aleksandrinsko lamentiranje nad njegovom prokletom jugoslovenskom (oh!) i izdajničkom prirodom koja je koštala hrvatsku jednoga nobelovca. sve to začinjeno uz dašak šovinizma. dlišs, al ja sam na dijeti (manje vlakana i kafe).

Selimovićeve čuvene reči (mora da su mu ih srbočetnici kleštima izvukli iz usta "Ja sam Srbin muslimanske vjeroispovesti."

a pazi, on je bosanski pisac, iako je srbin. opet, kakvi neostvareni, paćeni palamudi negiraju volju mrtvoga čoveka? niko, reći će ljudi na ovome forumu, a onda će opet navaliti sa tim da andrića treba cepkati na komadiće. jebem mu miša, pa dokle?

ednako kako je netko tko mi je 1989-e govorio kako je Dubrovnik ili Sarajevo srpsko bio i ostao neprijatelj koji bi te zgazio cim bi se prilika ukazala, jednako tako onaj tko mi kaze da je Andric ili Selimovic "srpski pisac" postaje moj spiritualno-kulturni neprijatelj koji tim verbalnim cinom nastoji minimizirati mene i one slicne meni koji dijelimo taj Andricev i Selimovices svijet, svijet u kojem smo zivjeli i odrasli i s kojim se identificiramo cak i onda kad o njemu oba pisca teske rijeci koriste. A taj svijet koji, usput da i to kazem, nema nikakvih spiritualnih i ideoloskih spona sa "vekovnim srpskim" kulturnim i ideoloskim krugom (srpski knjizevni 'lajtmotiv' se svodi na seobe, cuda i ruske mitove dok Andric i Selimovic pisu o necem totalno drugome). Andric a jos vise Selimovic sa svojim opusom nemaju nista zajednicko sa srpskim knjizevnim prostorom osim adrese prebivalista.

http://www.youtube.com/watch?v=ByUOFV5TusE

[F. Chief]

šejafana kaže:

Eto ti sad, a ustaše meni pobili dve trećine porodice, silovali trinaestogodišnju prababu i trudnu je zaklali (a nije bila ni srpkinja, pazi ti to). Ostali se ne bi izvukli da nije bilo partizana.

Ni moji se ne bi izvukli da nije bilo naših partizana. Nisu svi Hrvati ustaše, znaš, welcome to the real world.

A baš kaj se tiče Nobela, eto baš nedugo jedan dobio nagradu za mir, a naređuje ubojstva ljudi po svijetu. Nije ni taj Nobel baš nešto, ako ćemo pravo, politička kuhinja na svjetskoj razini.

[šejafana]

F. Chief kaže:

Nisu svi Hrvati ustaše, znaš, welcome to the real world.
.

A gde sam ja rekla da su svi hrvati ustaše, molim te?

tačno 60000 hrvata su ustaše (navodim broj degenerika koji idu na te vaše usrane sabore), kao što u srbiji jača neonacizam pod maskom nacionalizma (recimo, davidović i njegovi sledbenici). razlika je samo što se za tim govnima u srbiji prave poternice, pa robijaju (premalo, ali robijaju), dok u hrvatskoj ustaše čuva policija.

A baš kaj se tiče Nobela, eto baš nedugo jedan dobio nagradu za mir, a naređuje ubojstva ljudi po svijetu. Nije ni taj Nobel baš nešto, ako ćemo pravo, politička kuhinja na svjetskoj razini

i šta će onda u hrvatskoj književnosti?em prosečan pisac (prema crobobuttoxu), em izdao svoj narod (izjasnio se kao jugosloven), em podsticao velikosrpsku propagandu i izričito tražio da prava na njegova dela ima maitica srpska...

[F. Chief]

šejafana kaže:

i šta će onda u hrvatskoj književnosti?em prosečan pisac (prema crobobuttoxu), em izdao svoj narod (izjasnio se kao jugosloven), em podsticao velikosrpsku propagandu i izričito tražio da prava na njegova dela ima maitica srpska...

Pa ja ga niti ne svojatam, samo si ga uzmi, ako je pisao na srpskom i izjašnjavao se 'jugoslovenom', onda nije dio hrvatske kulturne baštine i točka. Za mene je rasprava završena..

[šejafana]

F. Chief kaže:

Pa ja ga niti ne svojatam, samo si ga uzmi, ako je pisao na srpskom i izjašnjavao se 'jugoslovenom', onda nije dio hrvatske kulturne baštine i točka. Za mene je rasprava završena..

upravo.i toj baštini i pripada. over and out.

[F. Chief]

Vjekoslav Klaić, hrvatski povjesničar, pisac, rektor zagrebačkog Sveučilišta kaže:

Domovina je čovjeku kao i rodjena majka. Kao što ima samo jedna majka, tako
je i jedna domovina. Nitko na svijetu nema dvije domovine, a kamo li širu i užu!
U srednjem vijeku u doba plemićke i staleške prevlasti, moglo se je naći hrvatske gospode, koja su se razmetala, da su sinovi dviju domovina; ali u današnje doba, u vijeku pučkoga vladanja i narodnosti, toga više nema. Kaže doduše narodna poslovica: “Umiljato janje dvije majke sisa”; ali da ih i ljubi i za njih živi, toga poslovica ne kaže. Tko danas tvrdi, da ima dvije domovine, taj naprosto laže: taki dvoživac nema nijedne domovine, već mu je domovina svagdje, gdje dobro i lagodno živi.

E to je bio i naš Ivo Andrić, njemu je domovina bila gdje je dobro i lagodno živio, slijedeći svoju političku ambiciju, kako je lijepo sročio u svom postu newcomer. Dao Bog pa svi takvi prešli na 'jugoslovenstvo' i presele u Beograd, počevši od naših političara, pa da se riješimo šljama...

Inače, citat je iz jednog teksta našeg Vjekoslava Klaića (majka Njemica, školovan u Beču, počasni član češke akademije, Europljanin u doslovnom smislu riječi):

http://hrsvijet.net/index.php?option...tet&Itemid=112

[Dominicus]

F. Chief kaže:

E to je bio i naš Ivo Andrić, njemu je domovina bila gdje je dobro i lagodno živio, slijedeći svoju političku ambiciju, kako je lijepo sročio u svom postu newcomer. Dao Bog pa svi takvi prešli na 'jugoslovenstvo' i presele u Beograd, počevši od naših političara, pa da se riješimo šljama...

Inače, citat je iz jednog teksta našeg Vjekoslava Klaića (majka Njemica, školovan u Beču, počasni član češke akademije, Europljanin u doslovnom smislu riječi):

http://hrsvijet.net/index.php?option...tet&Itemid=112

Ukratko:
Ubi bene ibi patria.
A ti se malo obuzdaj s tim rješavanjem šljama i traženjem štrika za jude... I onda se čudiš što te nazivaju svakakvim imenima.

[Hroboatos]

F. Chief kaže:

E to je bio i naš Ivo Andrić, njemu je domovina bila gdje je dobro i lagodno živio, slijedeći svoju političku ambiciju, kako je lijepo sročio u svom postu newcomer. Dao Bog pa svi takvi prešli na 'jugoslovenstvo' i presele u Beograd, počevši od naših političara, pa da se riješimo šljama...

Inače, citat je iz jednog teksta našeg Vjekoslava Klaića (majka Njemica, školovan u Beču, počasni član češke akademije, Europljanin u doslovnom smislu riječi):

http://hrsvijet.net/index.php?option...tet&Itemid=112

Ovdje bih nješto dodao što mislim da odgovara istini, a nisam baš vidio da je raspisano drugdje. I relativno površno čitanje Andrićeve biografije, podataka i sl., čini mi se da daju njegov narodno-društveni svjetonazor:

* kao mladac, on je bio jugounitarni Hrvat, Nije bio jedini, takvi su bili i Ujević, Krleža, a i stariji kao Supilo i sl.

* iako nesporno Hrvat (dokumenti, potpora Napredka,..), Andrić je bio, možemo reći, po etnokulturnom miljeu bosanski katolik više nego Hrvat, i to ne da se "bosanski katolik" imalo gledati na kao regionalno-uljudbenu sastavnicu pravog nacionalnoga identiteta, nepo skoro kao dominantni identitet na koji se hrvatstvo nekako nalijepilo izvana kroz društvene procese

* u doba uoči i tijekom 1. svj. rata Andrić nije nješto bitno popušio srpsku nacionalnu mitologiju (Kosovo, Lazar, sv. Sava, osveta Turcima, ..) kao što su neki drugi Hrvati (Meštrović, Vojnović). Krleža je pak, izvanrednim njihom, još uoči 1. svj. rata, a nakon iskustva Balkanskih ratova, prepoznao agresivni srpski mitologem (Kosovo i ostale bajke) kao prijetnju hrvatskomu identitetu koji nema neke emocionalne veze s tim ideologemom. O tom vidjeti knjigu Boris Škvorc: Ironija i roman: u Krležinim labirintima

* tijekom dva desetljeća nakon "ujedinjenja", Andrić je ambiciozni činovnik i diplomat nove države. Moglo bi se reći da mu je i spasila život, jer stalni prihodi i dulji boravci u mediteranskim zemljama, vjerojatno su ga definitivno izvukli iz opasne zone tuberkuloze. U to doba on postaje neprijatelj hrvatstva kao nacionalne sudbine, a što se najbolje vidi u odnosu prema Stjepanu Radiću i njegovu ubojstvu 1928. Svi su Hrvati bili zgroženi i na neki se način skupili u obrambeni tabor. I oni koji su bili za HSS (kao Slavko Kolar), i komunisti (Cesarec, Krleža), pa i nekako poskrivečki i užitnici rojalizma kao Ivan Meštrović (v. njegove memoare). Andrić, Đuro Vilović i slični izdvojili su se iz hrvatskoga bića u tom periodu. U baš tom razdoblju Andrić prihvaća i razvija kosovsku i svetosavsku ideologiju (v. eseje), te biva izabran uoči 2. svj.rata za člana SAN(U) na temelji- 4 knjige. Do onda Krleža objavio 40, a ovaj diplomat-amaterski pisac 4 knjige.

* nakon rata znamo- romani, nagrade,...smrt. Nu, zorno je ovo: prošarano tu i tamo "srpskim" i kosovskim asocijacijama, njegovo djelo nije (osim jezika) baš u znaku srpske motivike. Likovi su mu, uz neke izuzetke, uglavnom fratri i "turci", a tek pokoji pravoslavac-Srbin, napose u "Na Drini Ćuprija". On srpsku nacionalnu mitologiju promiče, ali kao pridruženi član, jer ju baš i ne poznaje (pučki elementi te kulture koju je zabilježio Vuk Karadžić strani su mu, a vjerske elemete i ne zna, jer nije pravoslavac, pa ni informirani outsider o tom).

Ostaje samo pitanje: je li se on posrbio (koliko je išlo) zbog obične sebičnosti i materijalnih interesa, ili je tu bilo i dodatnih, pa i jačih motiva ? Osobno mislim da je mješavina posrijedi, a i ono drugo: Andrić nije bio- koliko god Muslimani to naglašavali-u dovoljnoj mjeri "zapadnjak", kritičke svijesti ne samo prema islamu, nego i prema pravoslavlju.
Matoš, Krleža, Ujević,... kako god reagirali na ovu ili onu pojavu, nisu mogli progutati pravoslavnu mitologiju i kosovske bajke. Oni su iz toga radili, kad su bili dobro raspoloženi, sprdnju, a u lošijim raspoloženjima, urnebesno ruglo. Za njih je to bio kič, lažnjak, mitomanija balkanskih čobana i ništa više. Da kao Andrić smrtno ozbiljno govore o Njegošu kao "tragičnom junaku kosovske misli"- to za njih nije bilo moguće, jer bi ih spopao napadaj smijeha.

Iliti- Andrić je završio u srpskom kulturnom krugu ne samo zbog osobnih probitaka, nego i privlačnosti orijentalizma Beograda i srpske kulture koja je mogla akomodirati njegovu vlastitu sklonost mitomaniji i čobanizmu, makar apologet čobanizma nosio frak.

[F. Chief]

Hroboatos kaže:

Ostaje samo pitanje: je li se on posrbio (koliko je išlo) zbog obične sebičnosti i materijalnih interesa, ili je tu bilo i dodatnih, pa i jačih motiva ? Osobno mislim da je mješavina posrijedi...

Uvijek je posrijedi mješavina interesa, a i ona da je najjači vuk u čoporu i najprivlačniji, a Srbi su to jednostavno bili, fizički najbrojniji, najutjecajniji...

Hroboatos kaže:

Iliti- Andrić je završio u srpskom kulturnom krugu ne samo zbog osobnih probitaka, nego i privlačnosti orijentalizma Beograda i srpske kulture koja je mogla akomodirati njegovu vlastitu sklonost mitomaniji i čobanizmu, makar apologet čobanizma nosio frak.

Ne bih ja išao tako daleko pa proglašavao nekog čobanom, jednostavno smo drugačiji...

[šejafana]

Hroboatos kaže:

Ovdje bih nješto dodao što mislim da odgovara istini, a nisam baš vidio da je raspisano drugdje. I relativno površno čitanje Andrićeve biografije, podataka i sl., čini mi se da daju njegov narodno-društveni svjetonazor:

* kao mladac, on je bio jugounitarni Hrvat, Nije bio jedini, takvi su bili i Ujević, Krleža, a i stariji kao Supilo i sl.

* iako nesporno Hrvat (dokumenti, potpora Napredka,..), Andrić je bio, možemo reći, po etnokulturnom miljeu bosanski katolik više nego Hrvat, i to ne da se "bosanski katolik" imalo gledati na kao regionalno-uljudbenu sastavnicu pravog nacionalnoga identiteta, nepo skoro kao dominantni identitet na koji se hrvatstvo nekako nalijepilo izvana kroz društvene procese

* u doba uoči i tijekom 1. svj. rata Andrić nije nješto bitno popušio srpsku nacionalnu mitologiju (Kosovo, Lazar, sv. Sava, osveta Turcima, ..) kao što su neki drugi Hrvati (Meštrović, Vojnović). Krleža je pak, izvanrednim njihom, još uoči 1. svj. rata, a nakon iskustva Balkanskih ratova, prepoznao agresivni srpski mitologem (Kosovo i ostale bajke) kao prijetnju hrvatskomu identitetu koji nema neke emocionalne veze s tim ideologemom. O tom vidjeti knjigu Boris Škvorc: Ironija i roman: u Krležinim labirintima

* tijekom dva desetljeća nakon "ujedinjenja", Andrić je ambiciozni činovnik i diplomat nove države. Moglo bi se reći da mu je i spasila život, jer stalni prihodi i dulji boravci u mediteranskim zemljama, vjerojatno su ga definitivno izvukli iz opasne zone tuberkuloze. U to doba on postaje neprijatelj hrvatstva kao nacionalne sudbine, a što se najbolje vidi u odnosu prema Stjepanu Radiću i njegovu ubojstvu 1928. Svi su Hrvati bili zgroženi i na neki se način skupili u obrambeni tabor. I oni koji su bili za HSS (kao Slavko Kolar), i komunisti (Cesarec, Krleža), pa i nekako poskrivečki i užitnici rojalizma kao Ivan Meštrović (v. njegove memoare). Andrić, Đuro Vilović i slični izdvojili su se iz hrvatskoga bića u tom periodu. U baš tom razdoblju Andrić prihvaća i razvija kosovsku i svetosavsku ideologiju (v. eseje), te biva izabran uoči 2. svj.rata za člana SAN(U) na temelji- 4 knjige. Do onda Krleža objavio 40, a ovaj diplomat-amaterski pisac 4 knjige.

* nakon rata znamo- romani, nagrade,...smrt. Nu, zorno je ovo: prošarano tu i tamo "srpskim" i kosovskim asocijacijama, njegovo djelo nije (osim jezika) baš u znaku srpske motivike. Likovi su mu, uz neke izuzetke, uglavnom fratri i "turci", a tek pokoji pravoslavac-Srbin, napose u "Na Drini Ćuprija". On srpsku nacionalnu mitologiju promiče, ali kao pridruženi član, jer ju baš i ne poznaje (pučki elementi te kulture koju je zabilježio Vuk Karadžić strani su mu, a vjerske elemete i ne zna, jer nije pravoslavac, pa ni informirani outsider o tom).

Ostaje samo pitanje: je li se on posrbio (koliko je išlo) zbog obične sebičnosti i materijalnih interesa, ili je tu bilo i dodatnih, pa i jačih motiva ? Osobno mislim da je mješavina posrijedi, a i ono drugo: Andrić nije bio- koliko god Muslimani to naglašavali-u dovoljnoj mjeri "zapadnjak", kritičke svijesti ne samo prema islamu, nego i prema pravoslavlju.

.

Vrati Perici uvo, vrati perici uvo!

Eto, i konačno dođosmo do prihvaćanja da andrić ne može biti (samo) hrvatski pisac dok hrvati budu uporno negirali da su doprinosili obogaćivanju jugoslovenske baštine. a krleža je kritično gledao srpsku mitomaniju i opsednutost istorijom koliko hrvaćansku mitomaniju i opsednutost poviješću. Ta, zar on nije rekao da su srbi i hrvati kravlja balega razdvojena točkom-najsažetiji prikaz srpsko-hrvatskih odnosa ikad.

Matoš, Krleža, Ujević,... kako god reagirali na ovu ili onu pojavu, nisu mogli progutati pravoslavnu mitologiju i kosovske bajke. Oni su iz toga radili, kad su bili dobro raspoloženi, sprdnju, a u lošijim raspoloženjima, urnebesno ruglo. Za njih je to bio kič, lažnjak, mitomanija balkanskih čobana i ništa više. Da kao Andrić smrtno ozbiljno govore o Njegošu kao "tragičnom junaku kosovske misli"- to za njih nije bilo moguće, jer bi ih spopao napadaj smijeha.
Iliti- Andrić je završio u srpskom kulturnom krugu ne samo zbog osobnih probitaka, nego i privlačnosti orijentalizma Beograda i srpske kulture koja je mogla akomodirati njegovu vlastitu sklonost mitomaniji i čobanizmu, makar apologet čobanizma nosio frak

Znaš, isto tako će se srpski šovinisti smeju hrvatskim tisućljetnim kompleksima. ona balega je odlična metafora za vas-isti ste, ama u nokat se ne razlikujete. jedni će drugima "čobani", drugi prvima "nabiguzi" i tako u nedogled...Jbg. Moderatori?

[F. Chief]

Dominicus kaže:

Ukratko:
Ubi bene ibi patria.

Ma sve je to meni jasno, ali ne trebamo svi odobravati takvo 'okretanje kaputa', i nismo svi koji to ne odobravamo 'Hitler-Jugend'.

Audiatur et altera pars.

[Hroboatos]

šejafana kaže:

V

Znaš, isto tako će se srpski šovinisti smeju hrvatskim tisućljetnim kompleksima. ona balega je odlična metafora za vas-isti ste, ama u nokat se ne razlikujete. jedni će drugima "čobani", drugi prvima "nabiguzi" i tako u nedogled...Jbg. Moderatori?

Ovo pišem više kao ogled za neke sposobne misliti svojim glavama, a ne kao odgovor.

Hrvatska kultura, kao zapadna, dijaloška je. Zbog razdiobe vlasti između crkve i svjetovnih vlasti, u njoj je nemoguće ostvariti "jednoumlje" ili homogenost na pravoslavno-orijentalni način. U njoj dominira kritički diskurs, iako -kao sve kulture- ima crtu nacionalnoga romantizma, kiča i sl.

Srpska kultura, kao i ostale pravoslavne-monološka je, u njoj prevladava hagiografija svetih vladara i nekritička mitomanija, u srpskom slučaju kosovska.

Krleža-ako smo kod njega- bio je u početku kritičan prema hrvatskoj baštini i nalazio u njoj svega tri vrijedne stvari : Jurja Križanića, bosanske "bogumile" (koje je kroatizirao, a za koje se pokazalo da i nisu bili"bogumili"), te Kranjčevića. Kasnije je reterirao od toga nihilističkoga stava i na literarnoj razini afirmirao i priznao vrijednost i utjecaj Šenoe, Gjalskog i Matoša. No, kao ideologeme, nije hajao za kult Zrinskog i ostale stalnice hrvatskoga nacionalnoga romantizma. Ako je tk obio Krležin uzor- to je Ante Starčević kojeg je dizao u nebesa, i to Starčević kao panhrvat i ikonoklast.

Ivo je Andrić pak prihvatio srpsku nacionalnu mitologiju središtenu oko Kosova, narodnih pjesama, .... nešto što je Vuk Karadžić promovirao u svojim tekstovima, a Njegoš u djelima- pansrbizam koji se vrti oko bajke o Kosovu, izdaji, nebskoj Srbiji, Obiliću, Turcima i osveti. Taj je mitologem, dobro opisan od Anzulovića: http://blog.vecernji.hr/zvonimir-des...u-20-stoljecu/ Hrvatima ostao ne samo stran, nego u praksi, kako je vrijeme teklo- neprijateljski. I tu se Andrić upisao u srpsku kulturu, diplomat u fraku koji slavi srpskoga barbarogenija kao utjelovlenje ratničkoga duha "naše dinarske rase".

Tu su "dinarsku rasu" na najdinarskojoj tromeđi Like, Kninske krajine i Bosanske krajine- slomili rumeni Zagorci iz 7. i galebasti Dalmatinci iz 4. gardijske brigade u ljeto 1995. kao "beba zvečku", i to na vijeke vjekov.