Natrag   Forum.hr > Kultura i zabava > Književnost > Mali literarni kutić

Mali literarni kutić Vaše pjesme, priče, romani...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 24.06.2017., 06:17   #1
Uspon zvijeri

Zemljom su zavladali veliki čovjekomajmuni. Davno je jo bilo kada su znanstvenici uspjeli svoriti u laboratoriju prve mješance čovjeka i majmuna. Otada je prošlo više od 150 godina i oni su prvo korak po korak počeli preuzimati vlast cijelim svijetom. Zavladali su inernetom, preuzeli su upravljanje tehnologijama, zatim su napravili ključnu svar protiv čovjeka: preuzeli su upravljanje poljoprivredom. Uništili su malo po malo proizvodnju ključnih namirnica za prehranu čovjeka. Na velikim poljoprivrednim zemljištima diljem planeta počeli su uzgajati velike plantaže drveća sa ogromnim lišćem od kojeg su se čovjekomajmuni prehranjivali, a koje je u isto vrijeme nejestivo za ljude. Na ostalim zemljištima i velikim kopnenim površinama potaknuli su rast džungli i velikih šuma. A kao krajnji korak uništili su svu tehnologiju koju je upotrebljavao čovjek i krenuli su u istrebljivanje ljudi. Konačno rješenje. Ostali su samo rijetki džepovi gdje su se nalazili ljudi, ili bolje rečeno ono što je od njih ostalo. U velikim megagradovima, u kanalizaciji, u podrumima velikih zgrada, u beskonačnim hodnicima i podrumima zgrada tvorničkih hala koje su nekad pripdale vekim megakorporacijama.

Četveročlana obitelj je bježala iz Mediteranije. Bili su muž Tiren 39 godišnjak, žena Vista 31 godina, njihov sin Ben 10 godina i kćer Vesuvia 3 godine. Mediteranija je bila ogromna zemlja koja se protezala oko sredozemnog mora. Obuhvaćala je sve sve bivše zemlje južne Europe, od bivšeg Portugala pa do bivše Grčke, a na jugu su bile obuhvaćene sve zemlje Afrike koje su imale pristup sredozemnom moru. Vlast u Mediteraniji su držali crvenodlaki čovjekomajmuni, koji su rastom bili nešto niži od ostalih čovjekomajmuna na planeti, ali su slovili kao najpametniji, ali i najbrutalniji od svih koji su vladali diljem Zemlje.

Obitelj se kroz visoke planine Alpi probijala prema Germaniji. Germanija je ogromna zemlja koja obuhvaća srednju i sjevernu Europu, te istočnu Europu sjeverno od Dunava, pa sve do Urala. To je trenutno najveća zemlja na planeti. Pod vlašću je crnodlakih čovjekomajmuna koji se nazivaju Germani. Izuzetno su snažni, niske građe i opasni su i ponosni ratnici. Na granicama Mediteranije i Germanije stalno vladaju napetosti, sukobi, pa čak ponegdje i manji ratovi. Za sada nema pobjednika između crvenodlakih čovjekomajmuma iz Mediteranije i crnodlakih Germana.

Tiren i Vista, zajedno sa njihovom djecom Benom i Vesuviom uspjeli su proći preko Alpi sa njihovim namirnicama koje su sada već potpuno istrošili. Još im je ostalo nešto malo dimljenog sira i sušenih grožđica, ali i to će im ponestati za dan ili dva. Sve više su se hranili bobicama ili korijenjem koje su pronalazili putem. Bili su na izmaku snaga, ali su procijenili da su već sigurno u Germaniji, na putu prema većim ljudskim zajednicama koje su se još jedino nalazile u toj zemlji.
iguana free is offline  
Odgovori s citatom
Old 24.06.2017., 07:33   #2
Prolazeći uzduž velike rijeke za koju su procijenili da je sigurno Dunav ugledali su zgrade velikog grada. Nisu mogli znati koji bi to grad bio, ali bio je velik i u vrijeme kad su ljudi tu prebivali i vladali bio je sigurno milijunski. Sada su zgrade bile napuštene i polako su se rušile. Iz njih je bujala vegetacija, grmlje i drveće. U cijelom gradu čuli su se krici mnogobrojnih životinja i ptica.

Obitelj je prolazila jednom ulicom. Sa njihove desne strane se nalazio visoki zid koji je išao paralelno sa ulicom. Bojeći se da bi ih mogli presresti čovjekomajmuni ili čak neka divlja odmetnuta ljudska ratnička plemena, obitelj se kretala uz sam zid. Odmah iza zida nizale su se velike zgrade. U svim je zgradama bilo mračno i puno drveća čije su grane izlazile iz svih zidova. A onda je došao jedan veliki i strašni urlik. Iz zgrade sa trećeg ili četvrtog kata je izletio ogromni crnodlaki čovjekomajmun i doskočio je na zid odmah iznad obitelji. Ispustio je još nekoliko strašnih urlika. Stajao je na zidu, onako strašan i visok oko dva i pola metra visok. Nosio je samo neke poderane hlače i u desnoj je ruci mahao sa ogromnom poluokruglom sabljom.

Mala Vesuvia se stisnula u narjučju Viste, Ben je samo stajao skamenjeni, a Tiren je gledao okolo kamo bi pobjegli, ali je uviđao da spasa nema. Nada je bila samo da ih čovjekomajmun neće ubiti nego ih samo zarobiti, ili u najboljem slučaju pustiti da idu dalje. Međutim, slutio je katastrofu. Crnodlaki čovjekomajmun je onda uz još jedan urlik skočio sa zida direktno ispred Tirena. Vista, koja je u narjučju držala malu Vesuviu nagonski se okrenula i počela je sa njom trčati preko ceste u ogromnu šumu, koja je očito bila nekadašnji veliki park u tom gradu. Bila je u totalnom strahu i užasu i htjela je samo spasiti trogodišnju kćer. Okrenula se da vidi što se događa sa mužom i sinom. U istom trenutku je crnodlaka zvijer sa sabljom odsjekla glavu Tirena u jednom brzom potezu. Glava se otkotrljala nekoliko metara od tijela. Iz vrata je na tijelu šikljala velika količina krvi. Ben je užasnuti počeo trčati za majkom. Vista je pred sobom samo vidjela gustu i mračnu šumu u koju je bježala samo da spasi kćer Vesuviu. Okrenula se još jednom da vidi hoće li se Ben spasiti. Ugledala je kako je crnodlaka zvijer dostigla i uhvatila dječaka za ruku i digla ga u zrak. Opet je nastavila dalje trčati. Bila je već u šumi. U glavi su joj bile slike smaknutog muža i uhvaćenog sina, koji će sasvim sigurno biti isto ubijen i bila je prestravljena. Međutim, imala je samo jedan cilj, da uspije na bilo koji način spasiti Vesiviu.

Vesuvia je iz majčinog krila sve gledala. Vidjela je kako je čovjekomajmun odrezao glavu njezinom ocu i kako se glava kotrljala cestom. Gledala je kako majka užasnuta s njom trči u šumu. Gledala je kako zvijer diže njezinog brata u zrak i baca ga desetak metara unatrag. Sa majkom je već bila u šumi. Vista nije više znala u kojem smjeru trčati i znala je da joj svaka nada umire. Osjećala je da ju zvijer slijedi i da je njoj i Vesuviji preostalo samo još malo.
Onda je potonula. Tlo ispod nogu joj se srušilo. Zajedno sa kćerkom je propala u zemlju u duboki mrak. Nečije ruke su joj odmah bile na ustima da je spriječe da krikne. Iznad glave se otvor odmah zaklopio. Mala Vesuvia je pala u otvor tako da je prvo ispala iz majčinog narjučja, a onda je pala na tvrdu zemlju. Digle su je i ispravile nečije ruke, a odmah iza toga su joj ruke prekrile usta da ne bi ispustila glasa.

U jami je bila skupina oko desetak ljudi. Većinom su bili muškarci. Vesuvia u tom trenutku nije znala da je to jedna od skupina pokreta otpora koji se u tom gradu formirao u podzemlju koji će u budućnosti voditi velike gerilske bitke sa čovjekomajmunima. Isto tako, ti ljudi u toj jami, nisu slutjeli da je pred njima buduća velika ratnica i predvodnica ljudske vojske koja će voditi velike bitke sa zvijerima i koja će nemilosrdno sama ubiti na stotine njih, uvijek u želji da osveti smrt oca i brata. Nikad neće uspjeti ugasiti tu žeđ.
iguana free is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 00:54.