Blues

[JfK]

Wicked Messenger kaže:

Nisu sve snimke tako loše...ili sam se ja možda privikao,pa više niti ne kužim razliku
Jimmie Rodgers?Pretpostavljam da misliš na bluesera...
http://www.allmusic.com/cg/amg.dll?p...1:az6ftrplkl7x

...meni je draža istoimena country legenda
http://www.allmusic.com/cg/amg.dll?p...1:oupyxdsbjoly

Hm, da, ako ih često slušaš, onda se privikneš, istina je... recimo, sinoć sam malo slušala neke stvari Son Housea i u početku mi je smetalo ono škripanje starih ploča, ali, ok, nakon nekog vremena postane sasvim podnošljivo.

Jimmie Rodgers, Singing Brakeman, tog sam imala u vidu. Meni on zvuči podjednako i country i blues. Ali, uostalom, čemu se i rade ta razdvajanja na country i blues! Negdje tamo u početku sve je to bilo jedno. Uostalom, najbolji glazbenici su oni koji se ne obaziru na žanrovske granice...

[Wicked Messenger]

JfK kaže:

Hm, da, ako ih često slušaš, onda se privikneš, istina je... recimo, sinoć sam malo slušala neke stvari Son Housea i u početku mi je smetalo ono škripanje starih ploča, ali, ok, nakon nekog vremena postane sasvim podnošljivo.

Meni baš to škripanje daje posebnu čar...

JfK kaže:

Jimmie Rodgers, Singing Brakeman, tog sam imala u vidu. Meni on zvuči podjednako i country i blues. Ali, uostalom, čemu se i rade ta razdvajanja na country i blues! Negdje tamo u početku sve je to bilo jedno. Uostalom, najbolji glazbenici su oni koji se ne obaziru na žanrovske granice...

Da,Rodgers je jedna od istinskih američkih legendi,rame uz rame sa Hank Williamsom,Muddy Watersom & Woody Guthriem.
Mislim da je on prvi uveo jodlanje u popularnu glazbu
Teško mi je izabrati najdražu stvar,al ipak bi rekao da je to Miss The Mississippi & You...

I'm growing tired on the big city lights
Tired of the glamour and tired of the sights
In all my dreams I am roaming once more
Back to my home on the old river shore
I am sad and weary, far away from home
Miss the Mississippi and you

Days are dark and dreary
Everywhere I go
Miss the Mississippi and you

Roaming the wide world over
Always along and blue
Nothing seems to cheer me under heaven's door
Miss the Mississippi and you

[Wicked Messenger]

Jimmie Rodgers - WAITING FOR A TRAIN
An excerpt from a short Rodgers movie, "The Singing Brakeman", from 1929

http://www.youtube.com/watch?v=_qOv4WbYpaY

[Roving Gambler]

Sto se mene tice na temu crni/bijeli blues, ja bluesere dijelim na one koji sviraju blues i zive blues, i one koji samo sviraju blues (tu bi se Dylan ugurao, iliti kako ga je Barret opjevao u pjesmi Bob Dylan Blues).

A onaj izvorni blues, o kojem Wicked prica, to je kategorija za sebe, to je blues koji u sebi nosi miris plantaza pamuka

[Wicked Messenger]

Roving Gambler kaže:

Sto se mene tice na temu crni/bijeli blues, ja bluesere dijelim na one koji sviraju blues i zive blues, i one koji samo sviraju blues (tu bi se Dylan ugurao, iliti kako ga je Barret opjevao u pjesmi Bob Dylan Blues).

A onaj izvorni blues, o kojem Wicked prica, to je kategorija za sebe, to je blues koji u sebi nosi miris plantaza pamuka

Ma vjerojatno sam zabrijao previše
Ja samo pratim svoj unutarnji osjećaj koji mi govori da postoji blues i "blues"...al to je vjerojatno to što ti kažeš - podjela na one koji žive i one koji sviraju blues

[dmj]

Roving Gambler kaže:

one koji sviraju blues i zive blues

Nakon sjajnog zagrebačkog koncerta Rorya Gallaghera 1985. u recenziji istog je Darko Glavan (u to vrijeme još odličan rock kritičar) napisao kako je koncer bio jako dobar jer se moglo jasno vidjeti da je Gallagheru "blues sviračka, a vrlo vjerojatno i životna sudbina." Zauvijek sam zapamtio te riječi. Da, jasno se vidjelo. Oboje.

[forvirett]

Obozavam njegovu Tribute to Fred dok me Georgia Women dovodi do apsolutnog ludila, a Sat Down On My Bed And Cried....aaahhhhh

[Wicked Messenger]

dmj kaže:

Nakon sjajnog zagrebačkog koncerta Rorya Gallaghera 1985. u recenziji istog je Darko Glavan (u to vrijeme još odličan rock kritičar) napisao kako je koncer bio jako dobar jer se moglo jasno vidjeti da je Gallagheru "blues sviračka, a vrlo vjerojatno i životna sudbina." Zauvijek sam zapamtio te riječi. Da, jasno se vidjelo. Oboje.

Nisam ni znao da imam nešto od njega u kolekciji...
Našao sam album pod nazivom The BBC Sessions.Jel to valja šta?

[dmj]

Nije među mojim ultrafavoritima, ali valja.

[JfK]

Volim ja i Howlin Wolfa i njegove suvremenike,ali mi je sve to za nijansu manje zanimljivo i naduhnuto...ona prvotna emocija se izgubila.Taj rani blues ne čini sama glazba,već i sve ostalo...tu je bitan i način života tih ljudi.Sve je to unutra,sve se to osjeti...[/QUOTE]

OK, možda se malo kasno uključujem u raspravu... ali ako mi išta bode oči, onda je to kad ljudi koriste riječ "blueser". Odkud vam to?? Kaže se BLUESMAN!
Hmm, nisam baš pristalica takve isključivosti. Da sad neku distinkciju čini način života tih ljudi, tj. glazbenika, i time je automatski čini više pravom, istinskom, originalnom? Nisam baš toliko upućena u biografije svih tih starih glazbenika, ali koliko znam, dobar dio njih su živjeli kao putujući zabavljači, tj. nastupajući po zabavama i plesovima. Teško da se itko od ove prve garde koja je snimala u studijima bavio cjelodnevnim kopanjem kanala i branjem pamuka na plantaži, a onda u slobodno vrijeme skladao pjesme i vježbao sviranje gitare. Prije bi bilo da su ondašnji glazbenici bili vjetropiri kao i ovi današnji, od kojih nitko nema stalan posao, ali su imali talent da ono što vide i čuju oko sebe pretoče u muziku. Za umjetnika nije nužno da na vlastitoj koži doživi svu tugu i bol ili pak radost i ljepotu koju vidi oko sebe, a da bi to njegovu umjetnost činilo vjerodostojnom...

A zašto su ti stari bluesmani toliko dobri i posebni? Dio čari je i u tome što su bili prvi, pokupili sve ono što je dotada bilo najbolje u muzici i snimili to. A svi znamo da nakon njih u bluesu nije izmišljeno apsolutno ništa novo i da nakon toga do današnjih dana svi improviziraju na istu temu.

Jimmie Rodgers... izabrao si zaista divnu pjesmu, Miss The Mississippi And You, je tako krhka i dirljiva, obuzme me čežnja za mojim domom uvijek kad je slušam.
Jimmie Rodgers mi je jako drag. Od njegove smrti pa do danas snimljeno bezbroj country i blues pjesama, ali tu plemenitost i jednostavnost uspjeli su postići jako rijetki.

Meni je killer njegov Jimmie's Texas Blues:

The way I been treated, some time I wish I was dead;
The way I been treated, some time I wish I was dead;
'Cause I ain't got no place
To lay my weary head.
When I want you, woman, I always find you gone;
Ev'rytime I want you, always find you gone;
Listen here, good mama,
I'm gonna put your air brakes on.

Some like Chicago, some love Memphis, Tennessee;
Some like Chicago, some love Memphis, Tennessee.
Give me sweet Dallas, Texas,
Where the women think the world of me.
Hey, hey, hey...

You may have your troubles, I'm having my troubles, too;
You may have your troubles, I'm having my troubles, too;
Yes, I know how it feels
When you're feeling so doggone blue.
Have mercy, Lord...

I'm not singin' the blues, I'm tellin' you the hard luck I've had;
I'm not singin' blues, I'm tellin' you the hard luck I've had.
Baby, I've had it, too...
The blues ain't nothin' but a good man feeling bad.

>>Al problem je što ja bijeli blues ne bi nazvao bluesom
Ovo nije stvar ukusa...jednostavno su mi ta 2 "bluesa" dvije totalne različite vrste glazbe.Ne vidim poveznicu među njima...
No dobro,možda jednostavno ne kužim...<<


Uzmimo, recimo pjesmu Sittin' On The Top Of The World, Mississippi Sheiksa, zatim Come On In My Kitchen Roberta Johnsona (koji je uzeo melodiju prve pjesme i napisao novi tekst), te Come On In My Kitchen u izvedbi Johnnyja Wintera. Meni su sve tri verzije podjednako dobre. Zbog čega bi ona Mississippi Sheiksa trebala biti jedina prava, samo zato što su je oni prvi snimili?

Isto tako, npr. Preachin' The Blues. Izvodili su je između ostalih i Robert Johnson i The Gun Club i John Hammond, i jedna je bolja od druge.

Ili ja ne kužim u čemu je tu problem?

[ari peka nikkola]

JfK kaže:

OK, možda se malo kasno uključujem u raspravu... ali ako mi išta bode oči, onda je to kad ljudi koriste riječ "blueser". Odkud vam to?? Kaže se BLUESMAN!

Sa svim se drugim slažem ,ali otkud sad ovo? Možda tako vele Ameri i Pišta, ali ja oduvijek velim blueser kao što velim roker i panker, neću valjda govori rockman ili punkman

[Wicked Messenger]

JfK kaže:

OK, možda se malo kasno uključujem u raspravu... ali ako mi išta bode oči, onda je to kad ljudi koriste riječ "blueser". Odkud vam to?? Kaže se BLUESMAN!

To je hrvatska inačica...

JfK kaže:

Hmm, nisam baš pristalica takve isključivosti. Da sad neku distinkciju čini način života tih ljudi, tj. glazbenika, i time je automatski čini više pravom, istinskom, originalnom? Nisam baš toliko upućena u biografije svih tih starih glazbenika, ali koliko znam, dobar dio njih su živjeli kao putujući zabavljači, tj. nastupajući po zabavama i plesovima. Teško da se itko od ove prve garde koja je snimala u studijima bavio cjelodnevnim kopanjem kanala i branjem pamuka na plantaži, a onda u slobodno vrijeme skladao pjesme i vježbao sviranje gitare. Prije bi bilo da su ondašnji glazbenici bili vjetropiri kao i ovi današnji, od kojih nitko nema stalan posao, ali su imali talent da ono što vide i čuju oko sebe pretoče u muziku.

Istina,bili su vjetropiri ali to nije činilo njihov život nimalo lakšim...večina je njih umrla od smrzavanja ili gladi.To naravno ne znači da je njihova glazba nužno kvalitetnija,ali tu je taj iskonski šarm,nemiran duh koji me toliko privlači.

JfK kaže:

Za umjetnika nije nužno da na vlastitoj koži doživi svu tugu i bol ili pak radost i ljepotu koju vidi oko sebe, a da bi to njegovu umjetnost činilo vjerodostojnom...

Nije nužno,ali je velika vjerojatnost da netko tko to doživi,tko to ima u sebi napravi nešto iznimno...

JfK kaže:

Jimmie Rodgers mi je jako drag. Od njegove smrti pa do danas snimljeno bezbroj country i blues pjesama, ali tu plemenitost i jednostavnost uspjeli su postići jako rijetki. :

Nego,da te pitam...jel imaš možda film "Singing Brakeman" u kojemu se Rodgers pojavljuje?

JfK kaže:

Uzmimo, recimo pjesmu Sittin' On The Top Of The World, Mississippi Sheiksa, zatim Come On In My Kitchen Roberta Johnsona (koji je uzeo melodiju prve pjesme i napisao novi tekst), te Come On In My Kitchen u izvedbi Johnnyja Wintera. Meni su sve tri verzije podjednako dobre. Zbog čega bi ona Mississippi Sheiksa trebala biti jedina prava, samo zato što su je oni prvi snimili?
Ili ja ne kužim u čemu je tu problem?

Što znači prava?Meni se ta prva verzija najviše sviđa,stvar ukusa...
Winterova mi se ne sviđa,puno mi je bolja Howlin' Wolfova verzija.

I ne,nema problema...
Ja sam samo primjetio da su orginalni akustični blues i onaj kasniji elektrificirani potpuno različiti,te da bi ih trebalo razdijeliti.
Al to je naravno samo moje mišljenje...

[JfK]

ari peka nikkola kaže:

Sa svim se drugim slažem ,ali otkud sad ovo? Možda tako vele Ameri i Pišta, ali ja oduvijek velim blueser kao što velim roker i panker, neću valjda govori rockman ili punkman

Heh... taj blueser me previše podsjeća na looser.

Ali ak su Američani kažu bluesman, onda valjda tak i ostatak svijeta treba izgovarati.

[ari peka nikkola]

JfK kaže:

Ali ak su Američani kažu bluesman, onda valjda tak i ostatak svijeta treba izgovarati.

Zašto bi morali izgovarati kao Amerikanci, sačuvaj bože??? Onda nam ni ne treba naš jezik, nego možemo pričati engleski. Ja sam uvijek za hrvatske izvedenice ako su moguće(naravno ne na silu i uz frankeštajnovske konstukcije), bluzer mi je jednostavno puno više godi uhu nego bluesman...

Mislim radije ću reći koja je to bluesčina bila nego ne znam WHAT A BIG BLUES ??

[JfK]

Wicked Messenger kaže:

>Istina,bili su vjetropiri ali to nije činilo njihov život nimalo lakšim...večina je njih umrla od smrzavanja ili gladi.To naravno ne znači da je njihova glazba nužno kvalitetnija,ali tu je taj iskonski šarm,nemiran duh koji me toliko privlači.

A poneki od njih je umro i od metka, jel'...


>Nego,da te pitam...jel imaš možda film "Singing Brakeman" u kojemu se Rodgers pojavljuje?

Nemam, nažalost, dal' imaš ti? To ne bi bilo loše pogledati. Nego, jesi li slušao album Same Train - A Different Time Merlea Haggarda, na kojem pjeva pjesme J. Rodgersa? U uvodu u pjesme on komentira Rodgersov životni put i njegove pjesme, i sve skupa je to vrlo zanimljivo za čuti.


>Što znači prava?Meni se ta prva verzija najviše sviđa,stvar ukusa...

Pa ne znam, stekla sam dojam da kod tebe pale samo originali.

>Winterova mi se ne sviđa,puno mi je bolja Howlin' Wolfova verzija.

Zašto me to sad više uopće ne čudi, crna dušo?

>Ja sam samo primjetio da su orginalni akustični blues i onaj kasniji elektrificirani potpuno različiti,te da bi ih trebalo razdijeliti.
Al to je naravno samo moje mišljenje...

Ne moraš se braniti, ništa ja tebe ne napadam, samo sam nabacila par svojih misli da ovaj zanimljiv thread ne umre.
Svaka čast na upućenosti u blues i na tome što uopće voliš blues! To i nije baš popularni hobi u Hrvata.:-(

Nego, zašto bi uopće muziku trebalo razdjeljivati, stavljati je u neke posebne ladičice i pretince, kakva je svrha toga. Nije li puno jednostavnije napraviti selekciju na dobre i loše glazbenike, nego na žanrove, ere, epohe, razdoblja, prije struje i poslije struje, prije interneta i poslije...?

[JfK]

Sorry, Wicked, kako izgleda ova moja zadnja poruka, to je prestrašno! Izmješala sam tvoje citate i svoje komentare, valjda ćeš se snaći u tome.

[JfK]

ari peka nikkola kaže:

Zašto bi morali izgovarati kao Amerikanci, sačuvaj bože??? Onda nam ni ne treba naš jezik, nego možemo pričati engleski. Ja sam uvijek za hrvatske izvedenice ako su moguće(naravno ne na silu i uz frankeštajnovske konstukcije), bluzer mi je jednostavno puno više godi uhu nego bluesman...

Mislim radije ću reći koja je to bluesčina bila nego ne znam WHAT A BIG BLUES ??

Eto, nemam nikakvo logičko opravdanje za svoj stav (osim možda gramatičke korektnosti), ali meni izraz blueser nikako ne sviđa.
Bluesman mi je ušao u uho jer sve što čujem i pročitam o bluesu je na engleskom.
A tu riječ u svakodnevnom životu tak i tak koristim svake prestupne godine - nažalost.

[Wicked Messenger]

Ma ne osječam se napadnuto...neke je stvari jednostavno teško objasniti a radi toga i teško braniti.

[ari peka nikkola]

JfK kaže:

A tu riječ u svakodnevnom životu tak i tak koristim svake prestupne godine - nažalost.

pa možda i je bolje, da ne ispadne da si prečesto u bluesu

Drugi tjedan primopredaja Springsteena nadam se

[Wicked Messenger]

JfK kaže:

A poneki od njih je umro i od metka, jel'...

Pa stvarno je teško naći nekoga tko nije poginuo od metka ili ubio nekoga (Son House,Leadbelly)

JfK kaže:

Nemam, nažalost, dal' imaš ti? To ne bi bilo loše pogledati. Nego, jesi li slušao album Same Train - A Different Time Merlea Haggarda, na kojem pjeva pjesme J. Rodgersa? U uvodu u pjesme on komentira Rodgersov životni put i njegove pjesme, i sve skupa je to vrlo zanimljivo za čuti.

Nemam
Volim Merlea i imam taj album...ali nisam ga stigao pažljivije poslušati.