[domaći web portali] Dnevno.hr

[buđola]

Ja otkad čitam dnevno.hr sve znam šta se događa u svjetu i kodnas i bolje mi je jasna politika da oće ovi masoni uništit rvacku

[sunshinestar]

Kardinal Bozanić se u Božićnoj poslanici obratio katolicima i Hrvatima na srpskom jeziku.
Zašto se kardinal Bozanić hrvatskom narodu obraća na stranom jeziku?
AKo je već htio se obratiti na nekom stranom jeziku, a ne na jeziku Hrvata, zašto je odabrao baš taj jezik?

Zna li on da je skužbeni jezik u Hrvatskoj hrvatski?
Poznaje li on zakone Republike Hrvatske?

Priznaje li on uopće Republiku Hrvatsku?
Želi li on možda da Republika Hrvatska postane država jezika na kojem se obratio?

Želi li on možda da prestanemo govoriti hrvatskim jezikom i počnemo govoriti srpskim?
Da li je svjestan da bi takvom postupkom nestao hrvatski narod?
Ili mu je baš to namjera?

Da li se radi o tome da kardinal ne poznaje svoj jezik, ili je možda njegov jezik srpski?


Beži bre Bozaniću u Šumadiju pa tamo drži govore o kozmosu!

Zašto devno.hr šuti o ovome? :O

[buđola]

sunshinestar kaže:

Zašto devno.hr šuti o ovome? :O

Zato jerbo su ih napali masonerija i oni hakeri i hakirali ih da ne mogu govorit istinu jer njima istina smeta ali nema veze jerboče istina pobijediti istina je voda duboka i zato čese njihove laži utopit

[antikojigvanti]

buđola kaže:

Zato jerbo su ih napali masonerija i oni hakeri i hakirali ih da ne mogu govorit istinu jer njima istina smeta ali nema veze jerboče istina pobijediti istina je voda duboka i zato čese njihove laži utopit

[new life]

Još jedan odlična opservacija.
Charlie Hebdo i rat protiv terorizma
Autor: Mario Stefanov
Datum: utorak, 13. siječnja 2015. u 20:51
Terorističkim napadom u Francuskoj službe su ponovo ostale iznenađene pa izgleda slijedi intezivno ratovanje s ISIL-om i drugim islamističkim skupinama na prostorima Sirije, Iraka i Afrike. Nakon 7. siječnja i Charlie Hebdoa francuska i europska javnost dovoljno je homogenizirana, održana su masovna prosvjedna okupljanja od kojih neka s najvišim državnim dužnosnicima i dosadašnji rat s islamskim terorizmom može prijeći u novu fazu.
Nakon tragedije ostaje pitanje zašto francuske obavještajne službe i policija nisu spriječile masakr kada su znale za veze braće Kouachi sa islamskim ekstremistima. Cherif je u Francuskoj 2008. godine bio suđen i zatvaran zbog organiziranja slanja francuskih državljanja u Irak, a preko suradnje s američkim sigurnosnim službama Francuzi su znali ili morali znati za Saidovo putovanje 2011. godine u Jemen i njegove kontakte s jednim od tada vodećih ljudi Al-Qaede za Arabijski poluotok, Anwarom al Awkaijem, kasnije likvidiranim u napadu američke bespilotne letjelice. Američke službe raspolagale su informacijama da su napadač na trgovinu košer hrane Amedy Coulibaly i njegova djevojka Hayat Boumeddiene s tom braćom održavali intezivne kontakte i čak odlazili na vojne treninge na jugu Francuske, a svi su kontaktirali s ekstremnim islamističkim krugovima u drugim europskim državama.
Francuske obavješatajne službe, posebice vanjska obavještajna služba, DGSE, tradicionalno imaju jake informativne izvore na Bliskom istoku. Uostalom, opravo su one prije terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, američkim službama dostavile potpuno točna i upozoravajuća izvješća, koja su ove iz samo njima poznatog razloga zanemarile.
Ovoga puta, francuske službe su zanemarile ne samo svoje informacije, koje su se izgleda pogubile po labirintima sigurnosnog sustava, nego i one koje su dobile od drugih.
Uz američke podatke sigurno je da su primili podatke i od svojih arapskih kolega. Sredinom rujna 2014. godine egipatski predsjednik Abdel Fattah al-Sisi na sastanku u Kairu francuskog je ministra obrane Jean Yives Le Driana upozorio na prijetnje radikalnih islamističkih skupina Europi i pozvao ga na „zajedničko razvijanje sveobuhvatne strategije borbe" jer „postoji rizik proširivanja radikalizacije s Bliskog istoka i Afrike na zemlje Europe, posebice zemlje sjevernog Mediterana". Prema nekim izvorima francuskoj strani su predani opsežni materijali egipatskih službi, koji indiciraju ubilačke namjere islamističkih skupina prema Francuskoj i drugim europskim državama.
Neki neriješeni oružani napadi također su ukazivali da se nešto događa na francuskoj podzemnoj sceni. Sredinom kolovoza 2014. godine u Parizu se zbio krajnje bizaran napad na diplomatski konvoj automobila, koji se sa neimenovanim saudijskim princem kretao prema zračnoj luci Le Bourget. Maskirane osobe naoružane kalašnjikovima, koje izgledom i načinom izvršenja sada policijske istražitelje podsjećaju na braću Kouachi, uspjele su bez ispaljena metka ne samo zaustaviti konvoj, nego i opljačkati 200 tisuća eura u gotovini i što je važnije oteti povjerljivu dokumentaciju iz saudijskog veleposlanstva. Dogodilo se to nakon što je Saudijska Arabija smijenila šefa svojih obavještajnih službi princa Bandara bin Sultana znanog kao „princ đihada" i okrenula se suradnji sa SAD-om i saveznicimja protiv ISIL-a i drugih terorističkih skupina. Napad očigledno velikog sigurnosnog značaja, a ne obična pljačka, morao je upozoriti sigurnosni sustav da se na francuskom tlu vode ozbiljne obavještajne i terorističke igre.
Nakon Charlie Hebdoa osramoćeni sigurnosni aparat preko sebi bliskih analitičara sada medijima servira teze da nema dovoljno kapaciteta za nadziranje svih osoba koje bi se moglo povezati sa islamističkim radikalima. Tako je, prema Camillu Grandu, nekadašnjem visokom dužnosniku ravnateljstva za strategijske i sigurnosne odnose u francuskom ministarstvu vanjskih poslova „Francuska suočna sa velikim brojem radikalnih islamista koje je teško sve fizički pratiti". Po njemu je moguće prikupljanje pregleda telefonskih poziva i odredišta putovanja tolikog broja sigurnosno zanimljivih osoba, ali ne i njihovo stavljanje pod stalni fizički nadzor ili praćenje svih njihovih razgovora. Jean-Charles Brisard iz francuskog Centra za praćenje terorizma tvrdi da su počinitelji posljednjeg krvoprolića „neko vrijeme sigurno bili praćeni, a potom stavljeni u niži rang proriteta" jer se nekoliko tisuća francuskih građana bori na strani islamista u Siriji i Iraku od kojih se barem 200-ak vratilo, pa su sigurnosni resursi za njihov nadzor nedovoljni.
Uglavnom svi odgovori francuskih sigurnosnih institucija svode se na nedostatak ljudi, ali ne mogu pokriti svima očite katastrofalne propuste i odgovornost obavještajnih službi i policije.
Možda je u pravu djevojka ubijenog glavnog urednika Stephanea Charbonniera, koja za njegovu smrt otvoreno krivi policiju zbog potcjenjivanja opasnosti.
Časopis koji je uporno grubo vrijeđao vjerske osjećaje muslimana i za koji su postojale mnoge naznake i prijetnje napada bio je predvidiva meta. A bio je osiguran s dva policajca od kojih je jedan u uniformi bio ispred objekta, predstavljajući tako glinenog goluba, a drugi inače određen za fizičko osiguranje glavnog urednika lista Charbonniera, bio je u redakciji, zapravo u klopki iz koje nije mogao reagirati i ubijen je prije nego što je mogao upotrijebiti svoje oružje. Takvo osiguranje objekta i osoba u njemu može zaštiti samo od pijanih skitnica i rauzdanih huligana, eventualno razbojnika, ali nikako od naoružanih terorista. A Charlie Hebdou su upravo oni prijetili.
Uglavnom, kao po nekom pravilu nakon događaja kao što je teroristički pokolj u Francuskoj, koji nerijetko predstavljaju povijesne prekretnice, vodeće obavještajne službe SAD-a i njegovih saveznika su redovito iznenađene i zatečene. Bile su zatečene svojedobnim drskim vojnim upadom Sadama Huseina u Kuvajt, nakon čega se protiv njega moralo ratovati cijelo desetljeće. Bile su ponovo zatečene jačanjem talibana i Al Qaede u Afganistanu i terorističkim napadom 11. rujna, nakon čega se s njima ratuje još i danas. Iznenadile su ih zatim revolucije u arapskom svijetu tkz. "arapskog proljeća" za koje nisu mogli procijeniti da su u suštini islamske revolucije i da će nakon krvavog rušenja sekularnih režima u regiji izavati radikalizaciju i omogučiti rađanje ISIL-a. Njegov pak, nastanak i jačanje najviše ih je iznenadio, što je krajem rujna prošle godine skrušeno priznao ravnatelj CIA-e, potom i sam američki predsjednik Barack Obama u intervju CBS-u izjavivši „da su podcijenili ISIL."
Dakako, to je nemoguće i senzacionalni obavještajni propusti su čisto blefiranje. Organizacije koje troše milijarde dolara godišnje iz proračuna svojih država jako dobro znaju što se događa, inače bi bile raspuštene. Ne mogu predvidjeti i spriječiti svaki pojedinačni događaj ili baš sve organizirati, ali mogu svojim činjenjem ili nečinjenjem kreirati opći smjer zbivanja. Činjenica je da neki događaji otvaraju mogućnost pridobivanja javnosti za željene političke ili vojne akcije, pa zašto ne ostaviti mogućnost da se oni i dogode. Takvi događaji prekretnice, kakav će zacijelo biti i ovaj pariški, rijetko su namješteni od stane tajnih službi, što im se uobičajeno pripisuje. Oni se jednostavno čekaju u pripremljenom okviru zbivanja, nakon čega slijedi medijska kampanja oblikovanja javnosti i potom političko i vojno djelovanje.
Terorističkim napadom u Francuskoj službe su ponovo ostale iznenađene, pa izgleda slijedi intezivno ratovanje s ISIL-om i drugim islamističkim skupinama na prostorima Sirije, Iraka i Afrike. Nakon 7. siječnja i Charlie Hebdoa francuska i europska javnost dovoljno je homogenizirana, održana su masovna prosvjedna okupljanja od kojih neka s najvišim državnim dužnosnicima i dosadašnji rat s islamskim terorizmom može preći u novu fazu.
Samo dan prije terorističkih napada u Parizu ugledni pomorski portal „Mer et Marine" objavio je da će francuski nuklearni nosač zrakoplova „Charles de Gaulle" zajedno s pratećom fregatom, jednom nuklearnom napadnom podmornicom i flotnim tankerom biti upućen u Perzijski zaljev, odakle će njegovi borbeni zrakoplovi „Rafale" i „Super Etandard"moći borbeno djelovati protiv ciljeva ISIL-a, zajedno s ranije korištenim francuskim zrakoplovima iz baza u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Jordanu.
http://www.meretmarine.com/fr/conten...egion-du-golfe
Istovremeno sve je više naznaka naznaka moguće velike kopnene intervencije SAD i Velike Britanije s najbližim saveznicima u Siriji i Iraku kojom bi se konačno uništio ISIL, ali moguće i režim Bashara al Assada.
Tako američka vojska već mjesecima ogromne količine naoružanja i vojne opreme iz okončane vojne misije u Afganistanu vrijednosti oko 7 milijardi dolara, umjesto planiranog otpisa i prodaje dreugim državama, prebacuje u Kuvajt. Prema US News &Worlda Reportu do kraja prosinca 2014. godine tamo je prebačeno oko tri tisuće borbenih vozila, a na pitanje je li to namjenjeno ratu protiv ISIL-a američki general James Terry samo je izjavio „ne želim otkrivati nikakve rokove."
U SAD-u u Fort Braggu upravo traju vježbe 650 vojnika 3. bojne padobranske pukovnije britanske vojske (3.PARA) s glasovitom američkom 82. zračnodesantnom divizijom. U planu je formiranje zajedničke zračnodesantne udarne grupe pod američkim zapovjedništvom koju bi činila 82. zračnodesantna divizija i 1800 vojnika elitnih britanskih padobranskih postrojbi. Takva formacija postojbi, koje su kao udarna snaga sudjelovale u svim ratovima i vojnim intervencijama svojih država, može služiti samo za veliko vojno iskrcavanje kakvo se očekuje u Iraku, Siriji i kopneni rat protiv ISIL-a i Al Qaede i vrlo moguće protiv snaga sirijskog predsjednika Bashara al Assada.

[new life]

Povezivanje britanskih i američkih snaga simbolički je iskazano i imenovanjem britanskog generala zamjenikom zapovjednika američkih snaga u Iraku. Velika Britanija je prošle godine u Perzijskom zaljevu, u Bahreinu osnovala svoje regionalno zapovjedništvo i nakon sklapanja ugovora s bahreinskom vladom početkom prosinca uspostavila stalnu bazu u luci Mina Salman.
Francuska, ne želi biti po strani i aktivno će sudjelovati nastavku zračnih udara i u sasvim izglednoj savezničkoj kopnenoj intervenciji u Iraku i Siriji.
Da se nešto veliko sprema govori i ublažavanje tenzija s Rusijom pa 10. siječnja glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg izjavljuje: "Rusija bi trebala biti naš saveznik u borbi protiv terorizma, stoga ćemo težiti konstruktivnijem odnosu s Rusijom. Smatramo kako s Rusijom, koja je naš najveći susjed u Europi, moramo raditi zajedno kada su na stolu važna pitanja poput borbe protiv terorizma".
Najvjerojatnje je riječ o privremenom hlađenju ukrajinske krize kao bi se posvetilo Bliskom istoku, ali neki već govore o velikom dealu u kojem bi Assad mogao platiti glavom.
Pred veliki rat protiv terorizma europske države ojačavaju i povezuju svoje sigurnosne sustave, sastaju se uskoro ministri unutarnjih poslova, a sigurnosna politika i borba protiv terorizma biti će u centru summita EU zakazanog za 18. veljače. Njemački ministar unutarnjih poslova Thomas de Maiziere izjavljuje kako je „sad prilika da se borba protiv islamističkog terora ubrza".
Kako bilo, dan prije Charlie Hebdoa malo tko bi u Francuskoj i drugim europskim državama podržao slanje svojih vojnika u Irak i Siriju u borbu protiv ISIL-a, a dan poslije malo tko bi bio protiv.
http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/...terorizma.html

[Stipe23]

Pobjeda za dnevno.hr!
Pogledajte ovu temu od danas - https://www.forum.hr/showthread.php?t=865885

Pokušali su nas zatrti, cenzurirati i zatvoriti, čak su ponudili Yutarnji u zamjenu, ali obranili smo se.
Tudže ne ćemo, svoje nedamo! :zveket oružja:


-Stipe

[El jefe]

Nah, dnevno je savršen portal za nepismene .

[kakuta]

El jefe kaže:

Nah, dnevno je savršen portal za nepismene .

I zadrte. Takvu količinu gluposti dugo nisam vidio na jednom mjestu.
Tko samo piše takva smeća? Počevši od camtrailsa i urota, do belosvetskih
zavjera. Što je najsmješnije, dnevno ima i rs verziju za Srbiju. To nisam
prije ni znao. Pa kad sam vidio dnevno hr kako plače za Šimunićem, a dnevno
rs ga osuđuje. Tko je tu lud?

[Pucko300]

I danas pročitah na dnevno.hr da ta zrinka ide za savjetnicu Kolindi Grabar Kitarović.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatsk...sjednice-4681/

Ako je to istina, svijet zbilja ide kvragu. Inače je dotična napisala za Kolindu:

„Naime kombinacija tri jedanaestice je jedna od najoklutnijih brojevnih kombinacija, a koristi se upravo u crnoj magiji, pa je izuzetno nepromišljeno koristiti ovu kombinaciju u jeku predsjedničke kampanje. No, valjda su mislili kako nitko to neće primjetiti, ili su mislili kako su ljudi toliko daleko od svjesnosti da neće uvidjeti u kojem smjeru se kreće ova demonizirana propaganda. (…) Naime kombinacija brojeva koju je Kolindin štab za kampanju namjerno plasirao ( 11 11 11), u numerologiji i u crnoj magiji je kombinacija koja ni manje ni više otvara vrata pakla. Pa Kolinda, što si zapravo željela reći svojim gospodarskim planom? Brojem 11 Kolindina poruka je zapravo izuzetno jasna. Ona je otvorila vrata zla, a sljedeći korak je postaviti se iznad Boga. Jer upravo to znači broj 11.“

http://pressedan.hr/grejtest-sits-zr...e-zavjere.html

[Volunteer]

Pucko300, ti znaš koji je danas datum, ne?
Znam da je na Dnevnom nekad teško razlikovati 1. april od običnog dana, ali...

[new life]

El jefe kaže:

Nah, dnevno je savršen portal za nepismene .

Kome vjerovati?
Frljić ‘Austrijanci oduševljeni mojom predstavom’, Die Presse: ‘Pornografija, plaća da plješću’
Autor: Marcel Holjevac Četvrtak, 02. Travanj 2015. u 20:30
'Frljić: Austrijska publika odlično prihvatila moju interpretaciju Büchnerove drame ', glasi naslov u Novom Listu. On se tamo hvali i da je Aleksandra Zec' uvrštena na tjednu listu deset najboljih predstava prema Nachtkritiku. Niti jedno nije točno.
‘Premijera i prva repriza su prošle odlično. Izašla je jako dobra kritika na Nachtkritiku, najznačajnijem portalu za kazalište na njemačkom govornom području, gdje je nedavno »Aleksandra Zec« uvrštena na tjednu listu deset najboljih predstava’, hvali se Frljić u Novom Listu, koji je objavio intervju s Obersnelovim najdražim umjetnikom povodom postavljanja komada ‘Woyzeck’ Georga Büchnera u Schauspielhausu u Grazu, u režiji Olivera Frljića.
Međutim, naslov u Novom Listu kaže jedno, a kritičari austrijskog Die Pressea nešto drugo. Tamo pišu kako je sve skupa zbirka loših klišea (“schlechte Klischees”, kaže kritičarka Barbara Petsch z u tekstu naslovljenom Woyzeck” kao pornografija i pasija’ ) i kako je Frljić silovao Büchnerov tekst. ‘Passionspiel’, odnosno pasija, je u kazališnom kontekstu oblik srednjevjekovne pučke, naivne predstave koja uprizoruje patnje ranokršćanskih mučenika. No, najgore za Frljića, izgleda da su i u mitteleuropskom Grazu, kao i u mitteleuropskoj Rijeci, brzo provalili njegovu praksu dovođenja plaćenih trolova s ulice na predstavu koji će za sitni novac pljeskati i vikati “Bravo”. “Oliver Frljić postavio je svog Büchnera u Grazu: previše tresen i miješan klasik, unatoč briljantnom Franzu Solaru u glavnoj ulozi”, kaže ona u podnaslovu, i započinje svoju vrlo ciničnu i otrovnu, ali kulturno napisanu, kritiku riječima: “Uskrs se bliži, kazalište u Grazu prikazuje pasiju, trendovski pomiješanu s pornografijom. Stalna publika je odmahivala glavom, ali galerija je glasno aplaudirala, vjerojatno su tamo bili još neki suradnici?”
Ovo nije novost, jer su i Riječani primijetili taj “fenomen” kod Frljićevih predstava – tipičnu primitivnu balkansku muljažu s dovođenjem ljudi plaćenih da plješću, pa tako publika s plaćenim kartama obično ne razumije čemu tih destak ljudi glasno plješće i viče “bravo”. Nije to Frljićev patent, star je koliko i kazalište. “Na nesreću, Georg Büchner nije napisao Woyzecka niti kao pasiju, niti kao pornić”, nastavlja kritičarka razarati Frljićevu postavu.
Dalje se navodi kako je Igor Pauška postavio impresivno ogledalo u kazalištu, pa se moglo vidjeti kako je gledalište poluprazno na premijeri. “U programskoj knjižici Frljić objašnjava, kako je s tim ogledalom htio ‘Publici slomiti glave.'” Nakon ciničnog osvrta na Frljićevo nemušto objašnjavanje vlastite predstave (one dobre inače ne trebaju previše objašnjavanja, jer su jasne same po sebi – predstava čije intencije treba objašnjavati je promašena predstava, ali i potcjenjivanje inteligencije gledatelja) kritičarka kaže: “Možda bi Frljić ipak trebao sam napisati svoju predstavu”, sugerirajući da je Frljić izmasakrirao izvorni tekst. “Ionako kratak tekst Büchnerovih fragmenata je izrezan i onda posve proizvoljno spajan i razdvajan. Osim Woyzecka (odličan: Franz Solar) nema niti jedne jasne uloge. Muškarci i žene počinju predstavu u ženskoj odjeći, a kasnije su u bijelom i sa životinjskim maskama… Woyzeck je prisiljen na “blowjob”, s bananom i mrkvom, čovjek ne zna bi li se na to smijao ili plakao. Onda se oglasi crkvena muzika. Woyzeck pada preko mrtve Marie. Buchner je stvorio sočne, živopisne scene sela i malog gradića. On kreira dramski efekt kroz brze izmjene vitalnosti i depresije, vizija i zastrašujuće stvarnosti. Zadnji put kad je postavljen u Beču to je bila izvrsna predstava, s Haymon Maria Buttingerom. Ovaj ‘Woyzeck’ iz Graca, međutim, samo reda loše klišee redateljskog kazališta”, kaže ona pri kraju svog osvrta.
Zvuči kao pogubna kritika? Da, i više od toga, jer austrijski kritičari ipak djeluju unutar kulturnije sredine pa neće jasno i otvoreno napisati da je predstava jednostavno smeće i redateljsko iživljavanje, odnosno mesarenje klasičnog komada u svrhu samopromocije redatelja. No, Frljić je odlučio krivotvoriti svoj veliki “uspjeh” u inozemstvu, gdje je toliko tražen da se ne da ni bagerom iz Rijeke gdje ga baš i ne vole previše, a “Novi List” naravno sudjeluje u tim krivotvorinama. Publika je odlično prihvatila njegovu intepretaciju Büchnerove drame? Publika je u polupraznom kazalištu na premijeri odmahivala glavom, kaže kritičarka Die Pressea! Kome vjerovati, Frljiću ili njoj? Pitanje je retoričko. Bogu hvala da je Die Presse ipak utjecajnije glasilo od riječkog Die Glasa Jugoslavije. No na žalost, u Rijeci baš ne čitaju toliko Die Presse…
No to još nije sve. Frljić je u istom intervjuu slavodobitno izjavio kako je “izašla jako dobra kritika na Nachtkritiku, najznačajnijem portalu za kazalište na njemačkom govornom području, gdje je nedavno “Aleksandra Zec” uvrštena na tjednu listu deset najboljih predstava. Sve u svemu, recepcija mog rada se vani značajno razlikuje od recepcije u Hrvatskoj”. O tome je Novi List donio i zaseban razgovor s Frljićem pred nekoliko tjedana, zapravo još jednu njegovu hagiografiju na stranicima Obersnelovog tiska, naslovljen “Frljićeva predstava uvrštena među 10 najboljih u Njemačkoj”. Na portalu “Nachtkritik”, međutim, nigdje nema njegove Aleksandre Zec među deset najboljih predstava, niti postoji takva lista. Istina je jedino da Nachtkritik donosi svaki tjedan listu od deset predstava, na kojoj je bila i Frljićeva, a uz listu je navedeno: “Deset produkcija koji proizlaze iz ove igre brojeva, nisu najveće, najjače niti najbolje, već je to jednostavno deset kazališnih večeri prošli tjedan, koje su među kritikom i publikom u njemačkom govornom području Švicarske, Austrije i Njemačke izazvale povećan interes”. Napomenimo ponovo i da se ta lista ažurira jednom tjedno! Dakle, to je zapravo tek nešto kao skraćeni program kazališta tog tjedna… Frljić valjda ne razumije njemački ili što? U međuvremenu je jasno s te liste Aleksandra Zec nestala… a kad smo kod portala Nachtkritik, spomenimo da su i oni ispljuvali njegovu predstavu: kritika Reinharda Kriechbauma nije ništa drukčije intonirana od one u Die Presseu. Tamo se navodi da je je Frljić u svojoj knjižici – manifestu koja ide uz predstavu napisao da je “Kršćanstvo izumilo osjećaj krivnje” – valjda nam ga zato on želi svima nametnuti? Usput se dao u detaljno objašnjavanje pojma “duga”. Možda bi ga ipak trebalo poslati natrag u školu, da nauči da je osjećaj krivnje ipak mnogo stariji od kršćanstva i religije uopće, i imanentan svim bar donekle inteligentinim bićima.
No, Frljić nastavlja perpetuirati svoj mit o sebi kao redatelju kojeg svugdje drugdje u svijetu više cijene nego u Rijeci. Zašto onda ne ode negdje drugdje ili jednostavno doma u Bosnu ne objašnjava. Možda je ipak najbolju kritiku Frljićevog lika i djela napisao, još prije nego je ovaj postao intendant u Rijeci, Tomislav Čadež u Jutarnjem: “Redatelj Frljić prostituira holokaust. Za njega nema previsokih prepreka na putu prema slavi. Predstavu (Aleksandra Zec) je i napravio u Rijeci da učvrsti svoju kandidanturu za intendanta riječkog HNK”. Te zapitao: “Pitam ovdje javno ministricu kulture dr. Andreu Zlatar: na temelju kojih kriterija će potvrditi Olivera Frljića za intendanta riječkog Hrvatskog narodnog kazališta? Koje je on to preduvjete ispunio? Je li ga odlučila amenovati nakon što je nedavno u salonu Moliere, na proslavi 50-obljetnice zagrebačkog Kerempuha, osobno demonstrirala što znači skrenuti ulijevo pa nadolje?” (Ovo skretanje je inače referiranje na pad u pijanom u stanju). Sad kad vrle lijeve kulturnjakinje više nema na ministarskom mjestu, možda bi bilo vrijeme da se počisti za njom.
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatsk...-pljescu-5434/

[DJTcro]

Jedino što u tom smeću zvano Dnevno.hr valja jest, Stiv Cinik.

[LisenSvihPrava]

http://news-bar.rtl.hr/video/news-ba...su-crna-magija

Evo nešto fantastično uživajte . Živijeli

[arna]

Pa dobro, tko je ta(j) Zrinka K. i jel stvarno u predsjedničinoj sviti?

[new life]

LisenSvihPrava kaže:

http://news-bar.rtl.hr/video/news-ba...su-crna-magija

Evo nešto fantastično uživajte . Živijeli

News Barovci su divni.
Zrinkine tekstove rado čitam: nekad se i radikalno ne slažem, ali ima i dobrih stvari i često to što piše može proći.

[DJTcro]

Michael Ljubas, vlasnik portala Dnevno, ranjen nedaleko sjedišta vlastite tvrtke
Pucnjava se dogodila oko 18.50 sati na Selskoj cesti 131
http://www.telegram.hr/politika-krim...ba-je-ranjena/

[7nationarmy]

skroz je moguce ovo kaj hodak veli da je rijec o pljacki bezinske a ne pokusaju atentata ili 'upozorenju'. ko ima motiv za ovo? iritira i lijeve i desne ali na nacin da 2% pametnog umaskira u 98% gmoja. to nitko ne shvaca ozbiljno. neke kolumne su dobre, hodak je recimo odlican.

[Volunteer]

7nationarmy kaže:

skroz je moguce ovo kaj hodak veli da je rijec o pljacki bezinske a ne pokusaju atentata ili 'upozorenju'. ko ima motiv za ovo? iritira i lijeve i desne ali na nacin da 2% pametnog umaskira u 98% gmoja. to nitko ne shvaca ozbiljno. neke kolumne su dobre, hodak je recimo odlican.

Porijeklom Hlebinec, ha?
Pa nije Dnevno.hr jedini njegov 'projekt'...
Ili je riječ o amaterskom pokušaju ubojstva ili o ozbiljnom upozorenju. Više mi zvuči kao ovo prvo s obzirom na broj rasutih metaka (ako je vjerovati medijima).

[7nationarmy]

tri lika na motoru, prigusivaci i jedan metak u nozi? ili su nesposobni ili nije bio meta napada. saznat cemo, naravno da je lik sumnjiv ali tko od nasih 'poduzetnika' nije