Duhovni ratnik

[Pumpafonja]

Klečao sam u prašini pustinje Mohave, visoko iznad sokol je oblijetao sunce. Ispustio je prodoran kliktaj koji je proparao pustinju. Starac je položio ruku na moje rame. Zajecao sam i zabio glavu u prašinu a sjećanja su ponovo počela navirati.
Sjetio sam se male Ane koja se tog dana vraćala iz dućana sa mlijekom. Počupao sam je za kosu, pravio sam se važan pred dječurlijom, mlijeko joj je ispalo iz ruku i razlilo se po prljavom asfaltu. Kleknula je u lokvu mlijeka kao da ga želi pokupiti i briznula u plač. Krupne, gorke suze skotrljale su se niz obraze dok je dlanovima prekrila lice. Plakala je neutješno, danas znam da je to mlijeko bilo sve što je toga dana imala za jesti. Majka joj je umrla prije par godina, mala je Ana ostala sama sa bolesnim ocem. Njezin je otac umirao od tuge, nije se mogao brinuti za Anu.
Mislim da sam je još tada volio, zato sam mrzio njezinu poderanu haljinu i musave, blijede obraze. Mrzio sam što je neugledna i siromašna. Dječurlija se dugo smijala nesreći koju sam joj prouzročio. Naslađivali su se njezinim siromaštvom. Danas mi njezine krupne suze dolaze u sjećanje i bole me. Mislim da me malo toga u životu boli kao njezine suze. Koliko sam samo želio popraviti nepravdu ali nisam nikada mogao. Ana je umrla sljedeće godine od upale pluća, od neuhranjenosti i hladnoće, kako rekoše ljudi. Mislim da je umrla od tuge.

[Pumpafonja]

Nakon napornog obilaska španjolskog grada, turist završi u restoranu. Spazi pladanj sa loptastom delicijom, osebujna miomirisa , koju je konobar servirao gostu za susjednim stolom.
- Što je to ?
- Ah, senor, imate odličan ukus. To su testisi bika koji je stradao na jutrošnjoj koridi
- Moram to probati, donesite i meni.
- Žao mi je senor, to služimo samo jednom dnevno. Ako hoćete, mogu vas predbilježiti za sutra.
Kad je turist stigao sutra, jelo je bilo pripremljeno. Nakon što ga je dobro promotrio i pojeo par zalogaja, pozove konobara:
- Ovo je stvarno jako dobro, ali, čini mi se da je porcija puno manja nego ona od jučer ?
Konobar slegne ramenima:
- Si senor. Ponekad i bik pobijedi.



Limon en la cabeza

[Pumpafonja]

Ljudi su poput kuća: ako imaju dobar temelj, mogu biti čvrsti. Ako ljudi imaju sretno djetinjstvo, mogu izrasti u stabilne osobe. Ako temelji nisu čvrsti, prije ili kasnije se pojave pukotine čija veličina varira, ovisno o tome koliko su temelji narušeni. Koja je uopće definicija stabilnosti, zrelosti ? Po meni to je samostalnost. Osoba bi morala moći živjeti potpuno samostalno, preuzeti odgovornost za svoje postupke. Neovisno o dobi, neki ljudi nikada neće odrasti. Poneki zaglave u adolescenciji, poneki u nekoj kasnijoj dobi, ali nikada ne sazriju. Ovdje prvenstveno mislim na sve one hedonistički nastrojene koji pronalaze smisao života na dnu boce ili u nekom drugom obliku autodestrukcije. Takvi najčešće okrenu par miliona eura kroz priču do podneva a onda odu doma mami na ručak. Traže posao a mole boga da ga ne nađu. Da bi čovjek imao čvrste temelje, mora imati ljubav u djetinjstvu, mora imati sigurnu luku u koju se uvijek i bezbrižno može vraćati. Ako to nije slučaj, tako često ljudi vrludaju od luke do luke, tražeći onu ljubav koju nisu imali u formativnim godinama, kada im je najviše trebalo. Nedostatak ljubavi u djetinjstvu može se manifestirati na razne načine, no često je povezan sa samopouzdanjem. Nedavno sam vodio klince iz doma na klizanje. Mala Davorka navalila da ide sa nama. Inače sa njom ne radim ali znam da me simpatizira, pretpostavljam da u meni vidi patrijarhalno, oca kojeg nikad nije imala. Klizala je 5 minuta a onda zaključila da su na klizalištu sama djeca.
- Ali čekaj, pa i ti si dijete
- Da, ali ovi su baš klinci
- Dobro, kako hoćeš
- Idem vani zapaliti
Tu me presjeklo. Izlazim za njom nakon što sam ostalu djecu naputio gdje ću biti. Znao sam da mi predstoji puno borbe, priče i objašnjavanja. Mala Davorka ima 15 godina i puši već skoro godinu dana. Prvotno je samo duvala travu a kad je ostala bez love, počela je pušiti cigarete kao nadomjestak. Sad više ne može bez njih, kaže. Utrošio sam sat ipo vremena na objašnjavanje, u jednom trenutku klečao na koljenima pred njom, na asfaltu, na cičoj zimi, pred mnoštvom ljudi koji su u čudu gledali. Pokušat ću sve samo da uspijem. Loše sredstvo je opravdano ako ima dobar cilj. Vrijeme će pokazati dali sam uspio, znam samo da joj više neće biti svejedno. Znam i to da tek sad želi da radim sa njom. Po tome znam da sam uspio, ako ništa, bar sam je natjerao da se zamisli. Trebat će mi još vremena ali uspjet ću. Možda djeluje beznačajno ali nije. Svaka sitnica, svaki trenutak, svaka sekunda, svako zrnce prašine, svaki najmanji pojedini djelić života je dragocjen. I ne postoji loš trenutak za nešto dobro. Svaki udah u ljudskom životu je dragocjen. Imaj to na umu danas kad se iznerviraš oko nečeg beznačajnog.

[vasylomachenko]

Pumpafonja kaže:

Utrošio sam sat ipo vremena na objašnjavanje, u jednom trenutku klečao na koljenima pred njom, na asfaltu, na cičoj zimi, pred mnoštvom ljudi koji su u čudu gledali.

Znao sam da voliš klečati. I da si idiot. Ali opet si me uspio iznenaditi. Opet si podignuo letvicu.

[Pumpafonja]

vasylomachenko kaže:

opet si me uspio iznenaditi. Opet si podignuo letvicu.

Điki, važno da se mi volimo...
jel bolje guza ?

[Pumpafonja]

Mislim da nikada nisam imao curu koja nije bila ljubomorna. Također mislim da je ljubomora jedan od najglupljih osjećaja. Što je uopće ljubomora ? Stalo ti je do neke osobe ali ti je krivo jer je njoj lijepo ? Ako je tome tako, možda je vrijeme da preispitaš svoju ljubav, ponajprije zato što sumnje i ljubomora tako često donose upravo ono čega se plaše. Doživio sam to na svojoj koži: najljubomornija me osoba najprije i najlakše prevarila. Pored toga, ljubomora je očit primjer manjka samopouzdanja kao i nedostatka povjerenja, elementarnog i krucijalnog aspekta bilo kakve veze. Rekao bih da je ljubomora u stvari patološka vrsta nepovjerenja. Kolega mi se potužio da mu žena svako jutro provjerava poruke i pozive na mobu. To je primjer ljudi koji su već rastavljeni a da to i ne znaju. Smiješno mi je to, žao mi je ljudi utamničenih u okviru veze u kojoj nisu sretni. Jednom mi je stari rekao da je možda 10% veza pravih, ostalo je sve robija. Bilo je to prije dvadesetak godina, nisam još imao iskustva pa mu nisam vjerovao. Danas znam da je to istina. I ne treba ići daleko: moj rođeni brat nije spavao sa ženom god-dvije. Moj rođak također, znam i za mnoge prijatelje. Mnogi to skrivaju, glume sreću u raznim socijalnim prilikama a u stvari gutaju gorku knedlu gorčine u sebi. Pa si razmišljam: koliko ja osobno znam sretnih i uspješnih veza ? Poznajem jako puno ljudi, jako puno parova, mogu reći da znam samo za jedan par koji se iskreno voli. I što će ti privid ljubavi, samo radi socijalnog okruženja ? Koliko je glupo biti utamničen samo da bi drugi mislili da si sretan ? Restorani su mjesecima unaprijed bukirani za valentinovo, ljudi si poklanjaju skupe poklone toga dana. Drže se za ruke i ljube, glume sreću i dokazuju svoju ljubav. Toga dana. Onih ostalih dana u godini se varaju, lažu, povrijeđuju, ne mare jedni za druge. Imam prijatelja koji je oličenje vjernosti: tri puta se ženio a uvijek ima istu ljubavnicu. To je ljubav. Šalu na stranu – ljubav je sloboda a povjerenje najviši oblik ljubavi. I zato osobi koju voliš moraš dati slobodu, moraš je pustiti. Ako ti se vrati, tvoja je zauvijek, ako se ne vrati, nikada nije niti bila tvoja.


Jealousy

[Pumpafonja]

Ujutro kad se probudiš, prije nego obučeš čarape, zamisliš si zelenu školsku tablu u glavi, na nju ujutro kredom napišeš dnevni red dana. Shvatiš to kao misao dana koje ćeš se pridržavati. Odmah ujutro izabereš neku misao koja te veseli, koja te ispunja srećom. Neku lijepu i ugodnu misao koje se onda pridržavaš koliko god možeš tijekom dana. Koliko ti god mozak skretao i druge razne misli ti padale na pamet, jer glavom dnevno prođe i do deset tisuća misli, kako tvrde učenjaci, uvijek se vraćaj na dnevni red, na pozitivne misli. Možeš si postaviti više različitih misli, sve lijepe i vesele, jedna sretnija od druge, pa se prebacivati na njih. Svoj mozak držiš privrženom pozitivnoj misli kao da držiš malu, slatku mačkicu u rukama koja je nestašna i želi pobjeći. Svaki put kada pobjegne, nježno je pridigneš i zagrliš, miluješ u naručju svoje slatko, malo, toplo, mekano mače. Koliko god mačkica bježala, ti je se trudiš što više hvatati i držati u rukama i maziti. Prirodno je da misli stalno padaju na pamet, tome se ne treba opirati, ali svaka misao može trajati u umu samo par sekundi, zatim je mijenja nova. Ključ je u nevezanosti. Kada ti neka loša misao padne na pamet, nemoj se za nju vezati, nemoj je hraniti, njegovati, zalijevati kao mladu biljku. Reži to u korijenu, odmah, nemilosrdno. Uzmi lopatu i iskopaj korov odmah. Nemoj samo zgaziti biljku ili je slomiti, jer izrasti će nova. Zle misli su kao korov koji raste i bez da ga zalijevaš. Sam iznikne i sve ga je više, nove vrste se pojavljuju same od sebe. Zato ne budi lijen, trudi se biti što bolji vrtlar, iskorijeniti svaki novi korov odmah u startu. Nemilosrdno iskopati ne samo korijen nego i svu zemlju oko njega. Po mogućnosti još nasuti i otrova,da slučajno opet ne nikne.



Penis from heaven

[Pumpafonja]

- Điki, da bi bio sretan, moraš voljeti. Imaš u sebi dva vuka; vuka ljubavi i vuka mržnje. Uvijek hrani samo vuka ljubavi pa ćeš biti sretan, kuiš.
- Da, kao da ti nikada ne mrziš...
- Điki, i ja sam samo čovjek od krvi i mesa, naravno da ponekad hranim i krivog vuka. Važno je da se trudiš više hraniti dobrog vuka. Na kraju života, jedino što uistinu vrijedi je samo ono što si dao. A što je vrijednije od ljubavi ? Zato je dijeli neštedimice i uvijek ćeš biti hepi. I održavaj si um bistrim.
- Da meditiram ?
- Paaa, to je svakako najbolje. Ali postoje i drugi načini, vježbaj nevezanost. Imat ćeš i dalje svakojake osjećaje ali se ne vezuješ za njih. Zato si hepi. I pazi na vjetrove.
- Misliš da ne prdim pred drugima ?
- Heh, naravno. Ali ima još vjetrova u tvom životu koji ti pušu po glavi pa te razbucaju.
- Ma ti si lud. Kakvi vjetrovi ?
- To su ugoda i bol, pohvala i optužba, dobitak i gubitak, slava i ozloglašenost. Vježbanjem uma smiruješ te vjetrove u blentari pa ti je lakše, kuiš. Sretniji si. A što je važnije nego biti sretan ?
- Biti skuliran ?
- Ti si genije, Điki. Vježbaj skuliravanje. To možeš tako da duboko udahneš kad ti je teško, probaj si pritom malo oblizivati usne, začudio bi se kako djeluje. I nađi si neko utočište kamo uvijek možeš pobjeći.
- Misliš na svoju sobu ?
- Hm, prvenstveno mislim na utočište u tvojoj glavi, Điki. Može biti i soba. Ali može biti svašta. Mjesto ili osoba koje kad zamisliš se osjećaš sigurno. To može biti i samo neka ideja.
- Ja ne razumem ništa
- Osjećaš se dobro u društvu prijatelja, u molitvi bogu ako si pobožan, možda je to šetnja prirodom, možda igranje sa psom. Postoji neka aktivnost, psihička ili fizička koju voliš i u kojoj se osjećaš sigurno i bezbrižno. To je tvoje utočište. Moja su utočišta Buddha, ljubav, istina, vrline...
- Ti si trebao biti pop.
- Pa i jesam pop. Samome sebi. Najteže je suditi samome sebi. Ako to uspiješ napraviti kako valja, onda si mudrac, tako kaže Mali princ a on ipak najbolje zna
- Hahaha, da mali princ
- Mali Princ je za mene najbolja knjiga koja postoji. Nedavno me mlađi sin upitao kad sam čitao Malog Princa jer mu je profesorica u školi rekla da ga treba čitati u osnovnoj, srednjoj i na faksu...Rekoh mu da ga pročitam barem 2-3 put godišnje.



Play car

[Pumpafonja]

Postajemo mudri kad shvatimo da nismo rođeni sa znanjem kako živjeti, već da je život vještina koju moramo svladati, baš poput vožnje bicikla ili sviranja klavira. No što nam mudrost savjetuje? Savjetuje nam da stremimo spokojstvu i unutarnjem miru, životu bez tjeskobe, straha, slijepog obožavanja i pogubnih strasti. Mudrost nas uči da se ne bismo uvijek smjeli osloniti na svoje prvobitne impulse, da nas naši apetiti mogu odvući na stranputicu ne uvježbamo li razum da razabire između istinske i isprazne potrebe. Ona nam govori da kontroliramo vlastitu maštu ili ćemo iskriviti stvarnost i pretvoriti planine u krtičnjake i žabe u princeze. Ona nam govori da držimo u pripravnosti svoje strahove tako da se možemo bojati onoga što nam može nauditi, ali da ne trošimo svoju energiju bježeći od sjena na zidu. Ona nam govori da se ne bismo smjeli plašiti smrti, već samog straha. No što nam mudrost kazuje o ljubavi? Jeli to nešto čega se u potpunosti moramo odreći, poput kave ili cigareta, ili je u nekim prigodama dopušteno, poput čaše vina ili table čokolade? Razlika bi se mogla svesti na kategoriju zrele i nezrele ljubavi. Gotovo u svakom pogledu poželjniju , filozofiju zrele ljubavi obilježava aktivna svijest o dobru i zlu u svakoj osobi, ona je puna umjerenosti, odupire se idealizaciji, lišena je ljubomore, mazohizma, opsjednutosti, ona je oblik prijateljstva koji nosi sexualnu dimenziju, ugodna je, mirna i uzvraćena ( i možda objašnjava zašto bi joj većina ljudi koji su doživjeli brodolome odbila priznati naslov ljubavi ) . S druge strane, nezrela ljubav ( iako nema previše veze s godinama ) priča je o kaotičnom teturanju između idealizacije i razočaranja, o nestabilnom stanju u kojem se osjećaji ushićenosti i blaženstva smjenjuju s osjećajima utapanja i morske bolesti, u kojoj osjećaj da ste napokon pronašli odgovor dolazi s osjećajem da nikada dotad niste bili toliko izgubljeni. Logičan vrhunac nezrele ( zato što je apsolutna ) ljubavi je smrt, simbolička ili prava. Vrhunac zrele ljubavi je brak i pokušaj da se izbjegne smrt koju donosi svakodnevnica ( u obliku nedjeljnih novina, glačanja hlača, uređaja na daljinsko upravljanje ). Jer nezrela ljubav ne prihvaća nikakav kompromis, a čim odbijemo kompromis nalazimo se na putu prema nekoj vrsti katastrofe.


Chop dat wood

[vasylomachenko]

Gospodine smiluj se retardu fonji, skrati mu muke, daj mu da crkne.

[mimma7]

dobro dečki, koji vam je kurac? ajmo malo ljubavi i razumijevanja.

[Pumpafonja]

Zašto ponekad volimo ljude koji očito nisu za nas, to nitko ne zna. Nikakva znanost ne može definirati ljubav, tražio sam po raznim knjigama ali odgovora jednostavno nema. Shvatio sam da je glupo tražiti u knjigama odgovor na tako nešto. Osim toga, i bolje da nema odgovora, jer kad bi ga bilo, kada bi netko uspio teoretski objasniti ljubav, definirati je, izmjeriti, proizvesti u laboratoriju, onda bi je mogao kontrolirati. Bilo bi samo pitanje vremena kada će neki pametnjaković u Americi osnovati firmu i staviti zakonska prava na ljubav. A zašto se ljubav dešava ? Zato jer nam je dosadno. Sve dosadi. Poželio sam mir i imao ga dugo, ali i to mi je dosadilo. Ljudi teže promjenama, to nam je u genima i to nas pokreće. Mnoge bi stvari bilo dobro mijenjati periodički. Posao kao primjer, trebalo bi ga mijenjati svakih 5 god. Čak i brak kao institucija bi trebao biti ugovor sklopljen na rok od 5 god. Nakon toga bi se mogao revidirati pa ustanoviti dali se isplati dalje. Mislim da bi tada brakovi bolje funkcionirali jer nebi nosili stigmu obaveze pa bi ljudi bili manje opterećeni. O ljubavi najbolje progovaraju pjesnici, umjetnici, produhovljeni, od neba taknuti čudaci. Svako vrijeme nosi svoja saznanja, svoj pečat, pa tako kroz povijest ljubav mijenja definicije i shvaćanja, okvire i kalupe, ali ono univerzalno je nepromjenjivo. Onaj je lik u antici nepogrešivo opisao ono što danas svi osjećamo.



Every tub

[Pumpafonja]

vasylomachenko kaže:

Gospodine smiluj se retardu fonji, skrati mu muke, daj mu da crkne.

Ono što mrzimo, to volimo. Naše ogledalo u bizarro svijetu. Naša sjena Điki. Ako ikada skupiš muda i sam sebi priznaš, napravit ću to za tebe: popiti vijagru i naguziti te. Podarit ću ti malo svoje energije, da napokon osjetiš ljubav koja ti nedostaje, Điki...ta bol jeca iz tebe ali je krivo reflektiraš. Taj nedostatak pretvori u svoju snagu. Ljubav moraš moći dati da bi je dobio. Điki...

[vasylomachenko]

Puno ti pričaš o guženju, sumnjivo je to. Vjerojatno si sam bio gužen, a moguća je i erektilna disfunkcija. Proziran si. Transparentan.

[Pumpafonja]

vasylomachenko kaže:

Proziran si. Transparentan.

U tome i je fora. Nemam što skrivati.

[Pumpafonja]

Ponekad treba zaljubiti se u krive da bi spoznao koje su prave osobe. Tako sam nedavno mijenjao zrelu ljubav za nezrelu, ali, na sreću, uvidio pogrešku koju ću pokušati ispraviti. Zrela je ljubav ljuta na mene, sinoć smo se zapili pa sam je iz nenamjerne gluposti i pijanstva ostavio da čeka ispred kafića 15 min. Žena se pokupila pješke doma. Danas mi kaže da je gotovo sa našim prijateljstvom. Znam da će mi oprostiti, samo joj treba vremena. Nije toliko sitna duša, samo je ljuta. Ima i pravo. Ljutnji sam doprinio i time što sam se zezao na račun mlade konobarice. Htio sam na praznu bocu pive flomasterom napisati „Volim te“ pa čekati da ugleda. Razmišljao sam koju facu namjestiti za taj prvi pogled. Na kraju se konobarica, cura od 21 god upucavala meni, pokušavala me uvjeriti da razlika u godinama nema veze. Mala je preslatka, liči na Baby iz dirty dancinga. Već sam je u par navrata opazio da me gleda a sinoć je krenula u ofanzivu, valjda i sama osokoljena rakijom. Slatko. Još kada bih se imao volje boriti sa time. Škola koju ću valjda cijeli život učiti je da ne puštam ljude koje površno poznajem u svoj život i da napokon naučim držati jezik za zubima. Šutnja je zlato, kako neštedimice učim svoju djecu a sam se toga ne pridržavam.

[Da Kang]

Imam frenda koji je kapetan broda. Zida viletinu sa bazenom, arhitektonsko čudo koje planira iznajmljivati.
- Kuiš, kad završim tu vilu, onda ću je rentati 5 godina dok ne izgradim drugu, još veću. Kada izgradim tu drugu, onda ću obje rentati i napraviti jednu za sebe. Za to će mi trebati maksimum 15 godina a onda ću moći na miru pijuckati čaj na terasi i čitati novine.
- Misliš kao ja sada ?
- Ha ?
Nisam mu imao srca objašnjavati. Volim ga jer je jako dobra osoba ali je zaglavljen u materijalnome. A zarađuje 18 soma $ mjesečno. Dobio je dijete ljetos, zovem ga na telefon, ovaj mi priča o kući i o tome kako već mjesec dana mijenja kvačilo na accordu.
- Slušaj, Điki, jebe mi se za kuću i auto. Kako ti žena i bebica ?
Valjda se usrao roditeljstva, ne kužim što drugo ? Umjesto da bude sa ženom i djetetom, on šarafi po autu.
- Pa što nisi odvezao auto mehaničaru ?
- Da, pa da mi nešto zafušare
Svako je dobro i svako zlo jednako neizbježno.



I feel free

[Da Kang]

Ušao sam u wc dimenzija 3,5 X 2 m, muška i ženska klonja su odvojene šprerpločom debljine pola cm. Kako sam krenijo pišati, tako sam pustio glasnog goluba.
- Gorane, to si ti ?
Ugodan, ženski glas procvrkutao je iz susjednog wc-a. Netko me prepoznao po prdcu ! Bila je to doktorica, predzadnja cura sa kojom sam bio. Imao sam već neke doktorice ali obične, medicinarke. Ova je imala doktorat iz psihologije pa mi je bila izazov. Ispalo je lakše nego što sam mislio; mala se napalila ko velika. Bilo je fora neko vrijeme a onda je došao onaj trenutak, ono jutro kada se probudim sa osjećajem da mi se više neda. Zato sam počeo raditi gluposti, jednoga sam dana nadošao na zlosretnu ideju da joj svršim po diplomi. Naljutila se i napravila scenu. Baš kao što sam potajno i htio, to mi je bio povod za prekid. Nije mogla vjerovati, od tada, kad me sretne u gradu, okreće glavu na stranu da me ne vidi. Mislim da me još nije preboljela. Najjače zavolimo kada nas netko ostavi.

[vasylomachenko]

Ma jel to ovaj isti idiot s drugim nickom ? Nekako ne vjerujem da se dva debila tog kalibra mogu roditi u istom stoljeću.

[Da Kang]

Masaža po Selzeru je specifična. Izvodi se blagim, nježnim pokretima. Jedan se dan masira vrat a drugi leđa. Sama masaža traje 8 minuta. Ako mi masiraju leđa, onda sam u ležećem položaju, u pravilu zaspem već nakon 3-4 minute. Jutros dođoh na masažu, pokucam i uđem. Gospođa fizioterapeutkinja je sredovječna, uščuvana gospođa, krupnije građe. Iznenadilo me da je svjetlo bilo skroz prigušeno:
- Ohoho, danas štedimo struju ?
- Da ti napravim ugođaj da možeš lakše zaspati
Masirala me 8 minuta kad je zazvonio alarm, rekla mi je da se okrenem na leđa. Začudilo me to ali sam je poslušao, okrenuo se i legao na leđa. Gospođa me počela masirati prvo po prsima a onda se počela spuštati po trbuhu sve do prepona. U jednom je trenutku zavukla ruku u moje gaće i uhvatila mi ponos u ruku. Počela mi je nježno drkati a onda ga strpala u usta. Nije mi dugo trebalo. Svršio sam joj po naočalama a malo je završilo i po aparatu za galvanizaciju koji je stajao pored stola. Još uvijek ispod noktiju osjećam miris njezinog laka za kosu.