Bolji sam od tebe

[CarMrazomor]

SmokeyTaboo kaže:

volis raspravljati zato da bi mogao dati sto bolji odgovor i osjecati se bolje u vezi sebe zbog toga ili zato sto volis cuti nekoga tko je intelektualno poticajan?



svadja preusmjerena na razgovor nije losa stvar. ljutnja pretvorena u empatiju nije losa stvar. svjesno gledati cinjenice i izvoditi zakljucke iz toga nije losa stvar. i zasto bi ponos na tako nesto bio los? eto, ovo ti je prva izjava zbog koje mislim da bi mogao biti egomanijak. ili zakljucujes ispravno - da je pozitivno - i zelis se pokazati kao lazno skroman. ili ne razumijes logiku, da je pozitivno i delusional si. koje je od toga?

@Fantasist,

pa.. pogledaj nacin na koji pisem recimo. pisem tocno iz cega zakljucujem ono o cemu govorim. kad mi netko kaze "ja mislim da je tako", "imam osjecaj", "cini mi se" ili stogod, a da ne vidim tocan nacin na koji je dosao do zakljucka i ne vidim logiku u tome, zakljucit cu da je osoba subjektivna. nije konkretno

Vjerojatno oboje od toga. Ali mislim da dominira to da volim čuti nekoga tko je intelektualno poticajan.
Ja nisam ni rekao da je biti ponosan loše, nego da je super. Samo kada drugi ljudi to čuju se osupnu. Zbog toga sam to možda iznio na malo blaži način, i pokazujem se kao lažno skroman, ali vjeruj mi da nisam nimalo skroman.

josuha kaže:

Baš cijeli život?

Baš baš!

Pigsy kaže:

Nisam mislila da naučiš aktivno slušati. Taj dio se više odnosi na poštovanje prema sugovorniku ili empatiziranje (ovisno o situaciji).
Mislila sam da probaš pronaći što možeš naučiti i od onih (za tebe) 'običnih' ljudi. Učenje od drugih ne podrazumijeva nužno stjecanje znanja na nekom području ili okrivanje nekih novih znanstvenih ili filozofskih činjenica. Od nekog tko se ne bavi područjima koja tebe zanimaju možeš npr. naučiti neke vještine - kako se nositi sa stresom, kako pojednostaviti život itd (karikiram, ali vjerujem da razumiješ bit).
S druge strane, ljudi (pa tako i naši prijatelji, poznanici) se razvijaju u različitim smjerovima. Neki ostaju okupirani istim poljima (jer ih to zadovoljava), neki vole stalno tražiti, otkrivati, učiti nešto novo, zadirati u dublje teme i razne znanstvene zakonitosti. Ali to ne znači da su oni bolji ili lošiji. To znači da, kada od bliže okoline više ne dobivamo ono što nam treba ili nas ispunjava - mijenjamo je. Tražimo nove ljude, prijatelje i društva s kojima se bolje razumijemo i s kojima možemo bolje/kvalitetnije razgovarati. Jer se čini da se trenutno nalaziš u okruženju koje ne zadovoljava tvoju razinu 'intelektualne gladi'. Mijenjaj okolinu i sugovornike, sigurna sam da ih ima još koje razgovori o 'površnim temama' zamaraju

Većinu toga sam i naučio. Ali ne od drugih ljudi. Dapače, naučio sam to aktivnim slušanjem i beskrajnim strpljenjem.
S ovim podcrtanim se slažem u potpunosti. Trebam naći ljude koji će zadovoljiti moju intelektualnu glad, i kojima ću ja zadovoljiti njihovu. Otvaranje ove teme mi nije odmoglo u tom pothvatu

[The Maystor]

Sto je to beskrajno strpljenje?

[Fantasist]

SmokeyTaboo kaže:

@Fantasist,

pa.. pogledaj nacin na koji pisem recimo. pisem tocno iz cega zakljucujem ono o cemu govorim. kad mi netko kaze "ja mislim da je tako", "imam osjecaj", "cini mi se" ili stogod, a da ne vidim tocan nacin na koji je dosao do zakljucka i ne vidim logiku u tome, zakljucit cu da je osoba subjektivna. nije konkretno

kako to zaključuješ ? također subjektivno iz pozicije 'normalnosti'.
inače svaka duboka psihologija, i filozofija, je subjektvna. (znanstveni eksperiment, kako? ako se pozivaš na zdravu logiku, zašto?)

a što u konačnici nije, postoji zapravo samo konsenzus o percepciji vanjskog svijeta, čak idemo u škole da bi se dodatno programirali, mi to uzimamo zdravo za gotovo, tjeskoba je čak o tome razmišljati (vjerojatno većina psiho problema jest u koliziji sa subjektom i vanjskim svijetom, odnosno nemoć prilagodbe što ne znači da su ti ljudi bolesni, štoviše), o iracionalnome, čak i konzumacija duboke umjetnosti stvara nervozu kod većine, o filozofiji da ne govorimo..i naravno kad govorimo o ljudskom društvu i tzv. normalnosti, pogotovo tu dolazi do izražaja zdravo za gotovo, sve što odudara od toga jedst ne normalno.

naravno ja to pišem iz ugla takve osobe, i ne kažem da život po drušvenim shemama ili smislu (rodiš se ideš u školu radiš razmnožiš se, umreš) za neke ljude (većinu) nije kvalitetan...inače bi imali ovakve misli ili potrebe. (no kao što rekoh istina nije ugodna te se potiskuje, a ista zapravo i oslobađa)

[Leteća]

CarMrazomor kaže:

Volio bi uloviti ljude s kojima razgovaram u tome da kad im postavim neko pitanje, da se zamisle, da kontempliraju, meditiraju o odgovoru na to pitanje. Da mi ne daju odgovor odmah, nego sutra, prekosutra, za tjedan dana. A ne da mi daju odgovore po šabloni, bit će bolje, tako ti je to, takav je život... To je meni neki pokazatelj po kojemu razaznavam razmišlja li netko stvarno, ili bježi od razmišljanja, kontemplacije i meditacije..

Voljela bih i ja. A voljela bih i dobiti na lutriji. Šanse za to dvoje otprilike su podjednake. U zapadnom društvu cijene se brze, šablonizirane reakcije - ako odmah ne odgovoriš onda si "glup", ako dođeš s odgovorom za tjedan dana onda si "čudan". A nitko ne želi da ga utrpaju u te ladice.

Nego, koji si tip po Myer-Briggsu? Imam neke pretpostavke i fakat se nadam da sam u krivu.

[CarMrazomor]

The Maystor kaže:

Sto je to beskrajno strpljenje?

Beskrajno strpljenje ti je kad imaš roditelja (s kojim živiš), koji svaki dan - svaki drugi dan s tobom prolazi standardni razgovor. U kojem saspe na tebe drvlje i kamenje o tome kako si ti najveći gad i najveće govno koje je upoznao u svojem životu. Govori ti šta bi trebao raditi sa svojim životom, i šta ne bi trebao raditi sa svojim životom. Ali sve pod krinkom da te voli i da ti želi najbolje jer si ti njegovo ljubljeno dijete. I prvo si proveo par godina svađajući se i raspravljajući s tim roditeljem, kako bi mu dokazao da imaš i ti pravo mišljenja i svoju slobodu izbora. Da nije u redu da te vrijeđa svaki dan, i mete pod tobom. Da bi bilo lijepo kad bi imao bar malo poštovanja prema tebi, i kad te ne bi u svakom razgovoru tretirao kao idiota. I nakon što si skužio da to nema previše niti smisla niti učinka, počeo si par godina izbjegavati tog roditelja i ne pričati s njim. Razgovori su se smanjili na jednom tjedno, ali su zato postali još gori što se tiče vrijeđanja i podjarmljivanja da radiš onako kako roditelj misli da je ispravno. Gnjev roditelja se povećao, a ti si svojim bjegom samo sve više i više pridonosio tome. I onda si došao do realizacije da ni to nema smisla niti učinka. I napokon si prihvatio situaciju takvom kakva je dok se ne promijeni. Razgovori su se vratili na svaki dan - svaki drugi dan. Dobivaš isto drvlje i kamenje i podjarmljivanje. Ali ti šutiš i slušaš. I potpuno si prisutan. Upijaš svaki trenutak proveden s tom osobom. Naučiš poštivati tu osobu i vrijeme provedeno s njom. Ali ju istovremeno i žališ. Naučiš cijeniti svaki trenutak proveden s njom jer znaš da te osobe jednog dana više neće biti. I da će ti ostati od nje samo uspomene tih trenutaka u kojima si uz nju bio potpuno prisutan. To je, po mojoj nekoj definiciji, beskrajno strpljenje...

Leteća kaže:

Voljela bih i ja. A voljela bih i dobiti na lutriji. Šanse za to dvoje otprilike su podjednake. U zapadnom društvu cijene se brze, šablonizirane reakcije - ako odmah ne odgovoriš onda si "glup", ako dođeš s odgovorom za tjedan dana onda si "čudan". A nitko ne želi da ga utrpaju u te ladice.

Nego, koji si tip po Myer-Briggsu? Imam neke pretpostavke i fakat se nadam da sam u krivu.

A zato me drugi smatraju glupim. I sporim.. Napokon znam razlog.
Myer-Briggs? Nemam pojma šta je to, ili tko je to. Zašto se nadaš da si u krivu? Kakve pretpostavke imaš o meni?

[Joshua]

CarMrazomor kaže:

Baš baš!

Možeš li se sjetiti kada je to točno bilo prvi put?

[Neugodnjak]

CarMrazomor kaže:

Zašto cijeli svoj život imam osjećaj da sam pametniji/bolji/duhovniji od svih ljudi koje upoznajem i s kojima se družim? Zbog čega imam osjećaj da se ostali ljudi bave trivijalnim i glupim stvarima, i znaju mnoštvo informacija o stvarima koje se meni čine da su za život nebitne, a o bitnim stvarima ne razmišljaju/ne komuniciraju o njima/ne zanimaju ih? Ima li tko da dijeli moje osjećaje? Ima li nekoga tko misli da sam glup/egocentričan/tašt? Voli bi čuti vaša razmišljanja..

nalazim sebe u tvom opisu tebe.

[CarMrazomor]

josuha kaže:

Možeš li se sjetiti kada je to točno bilo prvi put?: misli:

Vjerojatno u vrijeme puberteta..

Neugodnjak kaže:

nalazim sebe u tvom opisu tebe.

Hehe, eto vidiš, ima nas još. Sad zamisli ovaj mindfuck. Ako se odlučimo sad ti i ja otići na kavu. I nakon pola sata - sat vremena razgovora ja pomislim: isuse pametniji sam i od njega. A ti pomisliš: kakav je ovaj carmrazomor kreten. Misli da je pametan, i predstavlja se kao pametan, a nije. Pametniji sam od njega..
Tko je u pravu, a tko u krivu. Ili smo obojica u pravu/u krivu.

[spalatinaS]

CarMrazomor kaže:

Beskrajno strpljenje ti je kad imaš roditelja (s kojim živiš), koji svaki dan - svaki drugi dan s tobom prolazi standardni razgovor. U kojem saspe na tebe drvlje i kamenje o tome kako si ti najveći gad i najveće govno koje je upoznao u svojem životu. Govori ti šta bi trebao raditi sa svojim životom, i šta ne bi trebao raditi sa svojim životom. Ali sve pod krinkom da te voli i da ti želi najbolje jer si ti njegovo ljubljeno dijete. I prvo si proveo par godina svađajući se i raspravljajući s tim roditeljem, kako bi mu dokazao da imaš i ti pravo mišljenja i svoju slobodu izbora. Da nije u redu da te vrijeđa svaki dan, i mete pod tobom. Da bi bilo lijepo kad bi imao bar malo poštovanja prema tebi, i kad te ne bi u svakom razgovoru tretirao kao idiota. I nakon što si skužio da to nema previše niti smisla niti učinka, počeo si par godina izbjegavati tog roditelja i ne pričati s njim. Razgovori su se smanjili na jednom tjedno, ali su zato postali još gori što se tiče vrijeđanja i podjarmljivanja da radiš onako kako roditelj misli da je ispravno. Gnjev roditelja se povećao, a ti si svojim bjegom samo sve više i više pridonosio tome. I onda si došao do realizacije da ni to nema smisla niti učinka. I napokon si prihvatio situaciju takvom kakva je dok se ne promijeni. Razgovori su se vratili na svaki dan - svaki drugi dan. Dobivaš isto drvlje i kamenje i podjarmljivanje. Ali ti šutiš i slušaš. I potpuno si prisutan. Upijaš svaki trenutak proveden s tom osobom. Naučiš poštivati tu osobu i vrijeme provedeno s njom. Ali ju istovremeno i žališ. Naučiš cijeniti svaki trenutak proveden s njom jer znaš da te osobe jednog dana više neće biti. I da će ti ostati od nje samo uspomene tih trenutaka u kojima si uz nju bio potpuno prisutan. To je, po mojoj nekoj definiciji, beskrajno strpljenje...

A zato me drugi smatraju glupim. I sporim.. Napokon znam razlog.
Myer-Briggs? Nemam pojma šta je to, ili tko je to. Zašto se nadaš da si u krivu? Kakve pretpostavke imaš o meni?

HM ,zao mi je sta imas takve roditelje koji te ne podrzavaju nego samo kritiziraju ,to nebi trebalo biti tako .No posto si u srednjim 20-im to realno ne trebas trpit i biti u nezdravoj sredini ,odseli se ,odrasla si osoba .

Iznenadena sam da ne znas nista oMBTI,evo ja cu ti reci (nadam se da se forumas koji je prvi ovo spomenuo mi nece zamjerit )
Myers-Briggs Type Indicator (MBTI) je introspektivna self-izvjesce upitnik dizajniran za oznacavanje psiholoske postavke u nacnu na koji ljudi dozivljavaju svijet i donositi odluke.
Ona se temelji na tipoloske teoriji predlozene od strane Carl Junga koji su nagadali da postoje cetiri glavna psiholoske funkcije po kojima ljudi dozivljavaju svijet - senzacija (dojam), intuiciju, osjecaj i razmisjanje - i da je jedna od ove cetiri funkcije dominantna za osobu .. MBTI je konstruiran za normalne populacije te istice vrijednost prirodno pojavljuje razlika. "'Pretpostavka je MBTI je da svi mi imamo odredene postavke u nacinu na koji je tumaci nasa iskustva, a ti preference temelj nase interese, potrebe, vrijednosti i motivaciju."
Jako popularan u poslovnom svijetu ,neke vodece svjetske korporacije primjenjuju ove testove pri odabiru kandidata za zaposljavanje na nekim pozicijama.Mada ima i oprecnih misljenja o ovojoj teoriji .

Ne znam po kojim kriterijima ti mislis da si bolji od nekoga drugog i u kojim segmentima .
Ako je samo filozofiranje u bitku to ne daje bas neki kredit za takav stav .
Bolji si od nekog ako si uspjesniji i izvrsniji ,tipa imas vecu razinu for.obrazovanja ,bolju skolu ,(ne znam cime se bavis koje si struke ) ali ako je neka znanstvena imas vise objavljenih radova ,cjenjeni si ,bolje zaradujes ...Hoces li mi pojasniti zbog cega si ti bolji od nekog svog prijatelja ?

[Neugodnjak]

CarMrazomor kaže:

Vjerojatno u vrijeme puberteta..

Ma nemam ti šta oprostiti. Jel mi možete samo objasniti šta je to o čemu pričate?

Hehe, eto vidiš, ima nas još. Sad zamisli ovaj mindfuck. Ako se odlučimo sad ti i ja otići na kavu. I nakon pola sata - sat vremena razgovora ja pomislim: isuse pametniji sam i od njega. A ti pomisliš: kakav je ovaj carmrazomor kreten. Misli da je pametan, i predstavlja se kao pametan, a nije. Pametniji sam od njega..
Tko je u pravu, a tko u krivu. Ili smo obojica u pravu/u krivu.

Tko zna, a možda bi i jedan i drugi pomislili: "jebote koji genije, najzad netko pametniji od mene"

[Joshua]

CarMrazomor kaže:

Vjerojatno u vrijeme puberteta..

Pa onda se o tome dela. Za koju godinu kada izađeš iz njega sve bu došlo na svoje. Mislim da su ljudi najpametniji u tim godinama u kojima se sad nalaziš. Kako buš staril postajal buš sve gluplji i s vremenom buš došel na neku normalu.

[addx]

CarMrazomor kaže:

Beskrajno strpljenje ti je kad imaš roditelja (s kojim živiš), koji svaki dan - svaki drugi dan s tobom prolazi standardni razgovor. U kojem saspe na tebe drvlje i kamenje o tome kako si ti najveći gad i najveće govno koje je upoznao u svojem životu. Govori ti šta bi trebao raditi sa svojim životom, i šta ne bi trebao raditi sa svojim životom. Ali sve pod krinkom da te voli i da ti želi najbolje jer si ti njegovo ljubljeno dijete. I prvo si proveo par godina svađajući se i raspravljajući s tim roditeljem, kako bi mu dokazao da imaš i ti pravo mišljenja i svoju slobodu izbora. Da nije u redu da te vrijeđa svaki dan, i mete pod tobom. Da bi bilo lijepo kad bi imao bar malo poštovanja prema tebi, i kad te ne bi u svakom razgovoru tretirao kao idiota. I nakon što si skužio da to nema previše niti smisla niti učinka, počeo si par godina izbjegavati tog roditelja i ne pričati s njim. Razgovori su se smanjili na jednom tjedno, ali su zato postali još gori što se tiče vrijeđanja i podjarmljivanja da radiš onako kako roditelj misli da je ispravno. Gnjev roditelja se povećao, a ti si svojim bjegom samo sve više i više pridonosio tome. I onda si došao do realizacije da ni to nema smisla niti učinka. I napokon si prihvatio situaciju takvom kakva je dok se ne promijeni. Razgovori su se vratili na svaki dan - svaki drugi dan. Dobivaš isto drvlje i kamenje i podjarmljivanje. Ali ti šutiš i slušaš. I potpuno si prisutan. Upijaš svaki trenutak proveden s tom osobom. Naučiš poštivati tu osobu i vrijeme provedeno s njom. Ali ju istovremeno i žališ. Naučiš cijeniti svaki trenutak proveden s njom jer znaš da te osobe jednog dana više neće biti. I da će ti ostati od nje samo uspomene tih trenutaka u kojima si uz nju bio potpuno prisutan. To je, po mojoj nekoj definiciji, beskrajno strpljenje...

Suosjecam. Upravo to iznad je, po meni, uzrok i razlog tome da si, prije svega, fokusiran na to jesi li pametniji od drugih ili ne. Iako je "svjesni ja" u stanju tvrditi da njega ne dotice to sto mu se govorilo da je nedovoljan cijeli zivot, jer eto, nisi psihotican i ne cujes glasove u glavi u vezi toga, cinjenica na sta si kronicno fokusiran govori da je to ostavilo dubok trag na psihi.

Namjerno sam rekao fokusiran jer se "uvjeren sam da jesam pametniji" i "bojim se da nisam pametniji" svode na isto tj. prelijevaju se jedno u drugo, oboje je istovremeno prisutno u tom jednom fokusu - zapravo jednom strahu. Podsvijest projicira kronicno opasnost da ces ispasti glup (to je taj "bojim se da nisam pametniji" dio), a svijest se bori protiv te "opasnosti". S vremenom, pogotovo ako posjedujes dovoljan kvocijent inteligencije, svijest nauci razne nacine kako se izboriti protiv te "opasnosti" (kako ispasti pametan) i tu se razvije/evoluira "uvjeren sam da jesam pametniji" dio. Taj strah se kroz vrijeme stopi/kratkospoji sa naucenim rjesenjima da ga se vise ni ne osjeti na povrsini, vec se samo kronicno primjecuje po cemu si pametniji - jer su naucena rjesenja za ispast pametniji stekla "sigurnost" i svojim radom efektno kontroliraju i potiskuju strah ispod povrsine. Sve to skupa je zapravo ogroman utrosak energije s tvoje strane za realno nista, no s druge strane, takva situacija u glavi nerijetko generira dovoljan "drive" da te zbilja ucini pametnijim u nekoj mjeri - no s druge strane i nesnosljivim, obicno u vecoj mjeri.

Htjeti biti dobar s roditeljima unatoc "tretmanu" je prirodna stvar i hvale vrijedna stvar, no nemoj da se i to pretvori u nadmetanje. Cini se da ti kroz to beskrajno strpljenje stjeces (napokon?) nesto po cemu si bolji od njih, a to ne bi trebala biti poanta tog "provodjenja vremena skupa". Ti si, zapravo, takav kakav jesi, fokusiran na nadmetanje, zapravo njihova replika i taj poriv u tebi ce napraviti isto tvojoj djeci sta su i oni tebi, a tako i njima njihovi roditelji itd. Kad zalis njih, zali i sebe. Kad pobijedis svoje roditelje - pobijedio si sebe - jer je to valjda posljednji korak u tome da postanes oni - ubijes svoje ucitelje. U ovom tvom citatu iznad je mnogo gorcine kroz koju treba nekako oprostiti i njima i sebi. Nije lako ni osvijestiti ta uvjetovanja koja se valjaju psihama generacija, a kamoli tek promijeniti tok.

[zoomzoom888]

CarMrazomor kaže:

Zašto cijeli svoj život imam osjećaj da sam pametniji/bolji/duhovniji od svih ljudi koje upoznajem i s kojima se družim? Zbog čega imam osjećaj da se ostali ljudi bave trivijalnim i glupim stvarima, i znaju mnoštvo informacija o stvarima koje se meni čine da su za život nebitne, a o bitnim stvarima ne razmišljaju/ne komuniciraju o njima/ne zanimaju ih? Ima li tko da dijeli moje osjećaje? Ima li nekoga tko misli da sam glup/egocentričan/tašt? Voli bi čuti vaša razmišljanja..

Misle i ostali istu stvar bez brige.

[Neugodnjak]

addx kaže:

Suosjecam. Upravo to iznad je, po meni, uzrok i razlog tome da si, prije svega, fokusiran na to jesi li pametniji od drugih ili ne. Iako je "svjesni ja" u stanju tvrditi da njega ne dotice to sto mu se govorilo da je nedovoljan cijeli zivot, jer eto, nisi psihotican i ne cujes glasove u glavi u vezi toga, cinjenica na sta si kronicno fokusiran govori da je to ostavilo dubok trag na psihi.

Namjerno sam rekao fokusiran jer se "uvjeren sam da jesam pametniji" i "bojim se da nisam pametniji" svode na isto tj. prelijevaju se jedno u drugo, oboje je istovremeno prisutno u tom jednom fokusu - zapravo jednom strahu. Podsvijest projicira kronicno opasnost da ces ispasti glup (to je taj "bojim se da nisam pametniji" dio), a svijest se bori protiv te "opasnosti". S vremenom, pogotovo ako posjedujes dovoljan kvocijent inteligencije, svijest nauci razne nacine kako se izboriti protiv te "opasnosti" (kako ispasti pametan) i tu se razvije/evoluira "uvjeren sam da jesam pametniji" dio. Sve to skupa je zapravo ogroman utrosak energije s tvoje strane za realno nista, no s druge strane, takva situacija u glavi nerijetko generira dovoljan "drive" da te zbilja ucini pametnijim u nekoj mjeri - no s druge strane i nesnosljivim, obicno u vecoj mjeri.

Htjeti biti dobar s roditeljima unatoc "tretmanu" je prirodna stvar i hvale vrijedna stvar, no nemoj da se i to pretvori u nadmetanje. Cini se da ti kroz to beskrajno strpljenje stjeces (napokon?) nesto po cemu si bolji od njih, a to ne bi trebala biti poanta tog "provodjenja vremena skupa". Ti si, zapravo, takav kakav jesi, fokusiran na nadmetanje, zapravo njihova replika i taj poriv u tebi ce napraviti isto tvojoj djeci sta su i oni tebi, a tako i njima njihovi roditelji itd. Kad zalis njih, zali i sebe. Kad pobijedis svoje roditelje - pobijedio si sebe - jer je to valjda posljednji korak u tome da postanes oni - ubijes svoje ucitelje. U ovom tvom citatu iznad je mnogo gorcine kroz koju treba nekako oprostiti i njima i sebi. Nije lako ni osvijestiti ta uvjetovanja koja se valjaju psihama generacija, a kamoli tek promijeniti tok.

Što znate zakomlicirati stvari.

Čovjek je jasno rekao da ga ne zanimaju razgovori tipa "100 razloga zašto je plenković bolji od milanovića" i "što mislite o Sorajinoj sisi" te da se osjeća iznad toga a vi odmah uplićete pobjedu nad roditeljima.

[Fantasist]

Kompleksi - viša iniža vrijednost - i jesu stvar one volje o kojoj ste na prethodnim stranicama diskutirali. Zatim dolazi inteligencija i to ona emotivna bez koje nema ni psihologije, spoznaje, ali ni psiho poremećaja (nervoze) s druge strane. (radi se o prevelikoj osjetljivosti)

Što bi u kontekstu današnjice značilo 'bolje', zaista teško je složiti takvu (normalnu) osobu. Zaparvo je nemoguće zbog urođenih predispozicija, čemu onda težnja tome.

[Midget Apple]

Pročitala sam cijelu temu, te kroz nju skupila stotinjak odgovora, al nastojat ću sročit da bude prihvatljivo puku foruma.

Prvo što mi je prošlo kroz glavu je imaš li problem koji si upravo naveo par postova iznad mene, a to je način odgoja i što su ti zapravo roditelji pružili.
Iz napisanog se da uočiti frustracija, ali frustracija suzbijena širim pogledom na problem/situaciju.
Upravo su hladni odgoj i konstantne kritike dovele do povećanog ega. Sad napokon vidiš da imaš kvalitete i cijeniš ih, sad napokon vidiš da oni koji su te kritizirali su puni nesamopouzdanja i nesigurnosti. Kako zaliječit nesigurnost? Tako da kritiziraš i spuštaš druge ispod sebe. To se zapravo može okarakterizirati kao projekcija tvojih roditelja na tebe, jer je to bilo jedino što si učio od malih nogu.

Da se razumijemo, prošla sam kroz istu stvar, zapravo i dalje prolazim.
Ego je u redu sve dok je pod kontrolom. Hraniti ego je isto u redu sve dok drugi ne stradaju. Gledaj ego kao emociju, ne daj da te kontrolira, kontroliraj ti njega. Ono čemu bih osobno dala prednost, a mislim da je važno za svih nas, je samopouzdanje i samopoštivanje, te poštivanje drugih.
Trebaš li tuđe komplimente i svoje svakodnevno boostanje ega da bi se osijećao vrijedan? Treba li ti takvo konstantno gurkanje, ovisnost?

Što se mene tiče, dovoljan si sam sebi. Kad sam možeš sa sobom sjest, bez da se osijećaš usamljeno, i kad možeš sebi reć da si zadovoljan sa svojim sposobnostima i sa uspjesima. Naravno da se podrazumijeva želja za daljnjim napretkom i realizacijom ciljeva. Ono što je nebitno je šta drugi rade, šta drugi misle, živciraš li nekoga... Pa tko su oni? Individualne jedinke koje se zasebno bore sa svojim problemima na svoj način, jer drugačije ne znaju, nemaju snage znat ili znaju ali nemaju snage sprovest.

Također primjećujem liniju perfekcionizma. Tek nedavno sam osvijestila da je i ja zapravo imam, jasno mi je da se nadovezuje na manjak samopouzdanja.
Sve mora bit bolje, savršeno, a savršenstvo ne postoji. Začarani krug.
Pogledaj koliko ti se to nadovezuje na gore navedeno. Radiš li stvari za sebe ili da se dokažeš drugima?

Znam kako izgleda gledati kako se drugi zamaraju "glupostima" i kako imaju odgovore i rješenja za sve, a ništa od toga ne čine. Znam kako je to kad te napadnu šta šutiš, a jednostavno nemaš što "pametno" nadovezat na takve teme, niti voliš da te se prekida u izjavama jer se netko bez pardona usuđuje prekidat tvoje izjave, te neugodno gledanje u tebe kao da kuješ tajne urote.
To je već problem društva u kojem se nalaziš. Ili mijenjaj društvo ili se trudi uklopit u okolinu i sljubit sa problemima njihove vrste.

Kao introvert uvijek sam crna ovca u društvu, puno razmišljam, a želim da mi izjave imaju neku vrijednost. Slušajući chit chattanje većine me umara, ali nikad se ne stavljam u položaj iznad ostalih. Ljudi ne vole kad se netko uzdiže jer se onda sami osijećaju ugroženo. Ako želiš "moć" nad drugima i da te se cijeni, onda pročitaj štogod literature na tu temu, te budi suptilniji.

Još bi se osvrnila na izjavu o brzini odgovora. Jedna sam od onih koja sporije odgovara, a ako se radi o nečem zahtjevnijem potrebna su bi cca 2 dana da sve slegne u glavi. Većini je to naporno, svi žele sve odmah, al tako dobiju i manje, te im je naporno ako ja želim vremena za konretniji odgovor. :P

Uglavnom, ima nas sličnih, samo treba vremena i volje za pronać se međusobno.
Nadam se da će ovo bit bar malo od pomoći, te nemoj gledati kao kritiku (možeš kao konstruktivnu hehe).

[Muškica]

CarMrazomor kaže:

Zašto cijeli svoj život imam osjećaj da sam pametniji/bolji/duhovniji od svih ljudi koje upoznajem i s kojima se družim? Zbog čega imam osjećaj da se ostali ljudi bave trivijalnim i glupim stvarima, i znaju mnoštvo informacija o stvarima koje se meni čine da su za život nebitne, a o bitnim stvarima ne razmišljaju/ne komuniciraju o njima/ne zanimaju ih? Ima li tko da dijeli moje osjećaje? Ima li nekoga tko misli da sam glup/egocentričan/tašt? Voli bi čuti vaša razmišljanja..

Kad čovjek spoznaje sebe, prepreke u samospoznaji nisu racionalne već emotivne prirode. To je strah od rušenja iluzija koje smo godinama gradili o vlastitim izvanrednim, nadljudskim moćima, sposobnostima i vrlinama.
Mislim da nitko sebe ne spoznaje u cjelini odjednom - u bljesku koji sve rasvjetljava.

CarMrazomor kaže:

Razgovori su se vratili na svaki dan - svaki drugi dan. Dobivaš isto drvlje i kamenje i podjarmljivanje. Ali ti šutiš i slušaš. I potpuno si prisutan. Upijaš svaki trenutak proveden s tom osobom. Naučiš poštivati tu osobu i vrijeme provedeno s njom. Ali ju istovremeno i žališ. Naučiš cijeniti svaki trenutak proveden s njom jer znaš da te osobe jednog dana više neće biti. I da će ti ostati od nje samo uspomene tih trenutaka u kojima si uz nju bio potpuno prisutan. To je, po mojoj nekoj definiciji, beskrajno strpljenje...

Čini mi se da te ovaj odnos koji opisuješ "očeličio".
Tvoj mukotrpan put iskupljenja sam pred sobom, jer, kad tad će roditelj umrijeti i stvarno bi bilo grozno misliti tada kako nisi dao sve od sebe.

p.s. imati beskrajno strpljenje dok te majka/otac gazi....po mojoj je definiciji patologija.
Upijam svaki trenutak te osobe...jer...jednom je neće biti...pa ono, daj šta daš. Mogu ja to. Prihvaćam te takvu.

Ni mene jednom više neće biti :klap:

CarMrazomor kaže:

A zato me drugi smatraju glupim. I sporim..

A ne ti druge?

[CarMrazomor]

spalatina-nyc kaže:

HM ,zao mi je sta imas takve roditelje koji te ne podrzavaju nego samo kritiziraju ,to nebi trebalo biti tako .No posto si u srednjim 20-im to realno ne trebas trpit i biti u nezdravoj sredini ,odseli se ,odrasla si osoba .

Iznenadena sam da ne znas nista oMBTI,evo ja cu ti reci (nadam se da se forumas koji je prvi ovo spomenuo mi nece zamjerit )
Myers-Briggs Type Indicator (MBTI) je introspektivna self-izvjesce upitnik dizajniran za oznacavanje psiholoske postavke u nacnu na koji ljudi dozivljavaju svijet i donositi odluke.
Ona se temelji na tipoloske teoriji predlozene od strane Carl Junga koji su nagadali da postoje cetiri glavna psiholoske funkcije po kojima ljudi dozivljavaju svijet - senzacija (dojam), intuiciju, osjecaj i razmisjanje - i da je jedna od ove cetiri funkcije dominantna za osobu .. MBTI je konstruiran za normalne populacije te istice vrijednost prirodno pojavljuje razlika. "'Pretpostavka je MBTI je da svi mi imamo odredene postavke u nacinu na koji je tumaci nasa iskustva, a ti preference temelj nase interese, potrebe, vrijednosti i motivaciju."
Jako popularan u poslovnom svijetu ,neke vodece svjetske korporacije primjenjuju ove testove pri odabiru kandidata za zaposljavanje na nekim pozicijama.Mada ima i oprecnih misljenja o ovojoj teoriji .

Ne znam po kojim kriterijima ti mislis da si bolji od nekoga drugog i u kojim segmentima .
Ako je samo filozofiranje u bitku to ne daje bas neki kredit za takav stav .
Bolji si od nekog ako si uspjesniji i izvrsniji ,tipa imas vecu razinu for.obrazovanja ,bolju skolu ,(ne znam cime se bavis koje si struke ) ali ako je neka znanstvena imas vise objavljenih radova ,cjenjeni si ,bolje zaradujes ...Hoces li mi pojasniti zbog cega si ti bolji od nekog svog prijatelja ?: kava:

O puno stvari ne znam ništa. I o još više stvari znam jako malo. Ali o jednoj - dvije stvari znam puno. U tome je moja snaga
Zanimljivo zvuči. I što onda prestavljaju INTP i ENFJ?
Po ovosvjetskim mjerilima koje si i navela sam gori od svih svojih prijatelja. Po nekim svojim mjerilima (koje predstavljaju psihološki/mentalni i emocionalni/duhovni razvoj) sam miljama ispred njih. Zanimljivo je kad osoba otkrije da može mijenjati sebe. Nijedan moj prijatelj pored mene to još uvijek nije otkrio..

Neugodnjak kaže:

Tko zna, a možda bi i jedan i drugi pomislili: "jebote koji genije, najzad netko pametniji od mene" : D

Hahaha. E to bi bio pravi mindfuck. Svaka čast na ovom upisu

josuha kaže:

Pa onda se o tome dela. Za koju godinu kada izađeš iz njega sve bu došlo na svoje. Mislim da su ljudi najpametniji u tim godinama u kojima se sad nalaziš. Kako buš staril postajal buš sve gluplji i s vremenom buš došel na neku normalu.: top:

Bome dugo traje taj pubertet kod mene. Mislim da će trajati i cijeli život. Ne znam za tebe, ali meni kako godine prolaze postajem sve pametniji

addx kaže:

Suosjecam. Upravo to iznad je, po meni, uzrok i razlog tome da si, prije svega, fokusiran na to jesi li pametniji od drugih ili ne. Iako je "svjesni ja" u stanju tvrditi da njega ne dotice to sto mu se govorilo da je nedovoljan cijeli zivot, jer eto, nisi psihotican i ne cujes glasove u glavi u vezi toga, cinjenica na sta si kronicno fokusiran govori da je to ostavilo dubok trag na psihi.

Namjerno sam rekao fokusiran jer se "uvjeren sam da jesam pametniji" i "bojim se da nisam pametniji" svode na isto tj. prelijevaju se jedno u drugo, oboje je istovremeno prisutno u tom jednom fokusu - zapravo jednom strahu. Podsvijest projicira kronicno opasnost da ces ispasti glup (to je taj "bojim se da nisam pametniji" dio), a svijest se bori protiv te "opasnosti". S vremenom, pogotovo ako posjedujes dovoljan kvocijent inteligencije, svijest nauci razne nacine kako se izboriti protiv te "opasnosti" (kako ispasti pametan) i tu se razvije/evoluira "uvjeren sam da jesam pametniji" dio. Taj strah se kroz vrijeme stopi/kratkospoji sa naucenim rjesenjima da ga se vise ni ne osjeti na povrsini, vec se samo kronicno primjecuje po cemu si pametniji - jer su naucena rjesenja za ispast pametniji stekla "sigurnost" i svojim radom efektno kontroliraju i potiskuju strah ispod povrsine. Sve to skupa je zapravo ogroman utrosak energije s tvoje strane za realno nista, no s druge strane, takva situacija u glavi nerijetko generira dovoljan "drive" da te zbilja ucini pametnijim u nekoj mjeri - no s druge strane i nesnosljivim, obicno u vecoj mjeri.

Htjeti biti dobar s roditeljima unatoc "tretmanu" je prirodna stvar i hvale vrijedna stvar, no nemoj da se i to pretvori u nadmetanje. Cini se da ti kroz to beskrajno strpljenje stjeces (napokon?) nesto po cemu si bolji od njih, a to ne bi trebala biti poanta tog "provodjenja vremena skupa". Ti si, zapravo, takav kakav jesi, fokusiran na nadmetanje, zapravo njihova replika i taj poriv u tebi ce napraviti isto tvojoj djeci sta su i oni tebi, a tako i njima njihovi roditelji itd. Kad zalis njih, zali i sebe. Kad pobijedis svoje roditelje - pobijedio si sebe - jer je to valjda posljednji korak u tome da postanes oni - ubijes svoje ucitelje. U ovom tvom citatu iznad je mnogo gorcine kroz koju treba nekako oprostiti i njima i sebi. Nije lako ni osvijestiti ta uvjetovanja koja se valjaju psihama generacija, a kamoli tek promijeniti tok.

Tko kaže da nisam psihotičan? Šalu na stranu. Bio jesam psihotičan. Ali sam iz toga uspio izaći jači nego prije. To mi također potvrđuje moju superiornost..
Ovo što si napisao je jako zanimljivo. I da, nesnošljiviji sam sigurno nego što sam bio prije. Zašto sam sebi nisam nesnošljiv?
I mislim da se moji stavovi i stavovi "normalnih" ljudi bitno razlikuje u tome što je pametno, a što glupo. Po standardima normalnih ljudi ja svaki dan ispadam glup, i tražim načine kako da ispadnem glup. Želim ispasti glup. Po mojim standardima moja glupost me izdiže iznad njih. A oni svojom pameću i odgovorima na sva pitanja padaju u sve dublje i dublje ponore.. Ima li ti imalo smisla to što sam napisao?
Ja i kroz to strpljenje stječem to nešto po čemu sam bolji od drugih ljudi. To ne poriče da cijenim vrijeme provedeno s tim roditeljem. I da ga volim i poštujem unatoč tome što on mene nimalo ne poštuje. Zbog čega će to moj poriv napraviti isto mojoj djeci kao što su i oni meni? I zbog čega da žalim sebe?
Nema gorčine u meni. Moj citat je takav kakav je zato da vjerno opiše moj život. Cijeli život sam vjerovao da je taj roditelj diktator/tiranin/siledžija. Dugo vremena sam bio ogorčen. Dok se nije dogodilo da je drugi roditelj umro. Nakon toga je spomenuti roditelj pao u mojim očima ispod veličine makovog zrna. Jedini osjećaji koje trenutno osjećam prema njemu su tuga i žaljenje.

zoomzoom888 kaže:

Misle i ostali istu stvar bez brige.

Znam da misle. Ali nisu svi toliko ponosni da to objavljuju javno

[CarMrazomor]

Midget Apple kaže:

Pročitala sam cijelu temu, te kroz nju skupila stotinjak odgovora, al nastojat ću sročit da bude prihvatljivo puku foruma. : )

Prvo što mi je prošlo kroz glavu je imaš li problem koji si upravo naveo par postova iznad mene, a to je način odgoja i što su ti zapravo roditelji pružili.
Iz napisanog se da uočiti frustracija, ali frustracija suzbijena širim pogledom na problem/situaciju.
Upravo su hladni odgoj i konstantne kritike dovele do povećanog ega. Sad napokon vidiš da imaš kvalitete i cijeniš ih, sad napokon vidiš da oni koji su te kritizirali su puni nesamopouzdanja i nesigurnosti. Kako zaliječit nesigurnost? Tako da kritiziraš i spuštaš druge ispod sebe. To se zapravo može okarakterizirati kao projekcija tvojih roditelja na tebe, jer je to bilo jedino što si učio od malih nogu.

Da se razumijemo, prošla sam kroz istu stvar, zapravo i dalje prolazim.
Ego je u redu sve dok je pod kontrolom. Hraniti ego je isto u redu sve dok drugi ne stradaju. Gledaj ego kao emociju, ne daj da te kontrolira, kontroliraj ti njega. Ono čemu bih osobno dala prednost, a mislim da je važno za svih nas, je samopouzdanje i samopoštivanje, te poštivanje drugih.
Trebaš li tuđe komplimente i svoje svakodnevno boostanje ega da bi se osijećao vrijedan? Treba li ti takvo konstantno gurkanje, ovisnost?

Što se mene tiče, dovoljan si sam sebi. Kad sam možeš sa sobom sjest, bez da se osijećaš usamljeno, i kad možeš sebi reć da si zadovoljan sa svojim sposobnostima i sa uspjesima. Naravno da se podrazumijeva želja za daljnjim napretkom i realizacijom ciljeva. Ono što je nebitno je šta drugi rade, šta drugi misle, živciraš li nekoga... Pa tko su oni? Individualne jedinke koje se zasebno bore sa svojim problemima na svoj način, jer drugačije ne znaju, nemaju snage znat ili znaju ali nemaju snage sprovest.

Također primjećujem liniju perfekcionizma. Tek nedavno sam osvijestila da je i ja zapravo imam, jasno mi je da se nadovezuje na manjak samopouzdanja.
Sve mora bit bolje, savršeno, a savršenstvo ne postoji. Začarani krug.
Pogledaj koliko ti se to nadovezuje na gore navedeno. Radiš li stvari za sebe ili da se dokažeš drugima?

Znam kako izgleda gledati kako se drugi zamaraju "glupostima" i kako imaju odgovore i rješenja za sve, a ništa od toga ne čine. Znam kako je to kad te napadnu šta šutiš, a jednostavno nemaš što "pametno" nadovezat na takve teme, niti voliš da te se prekida u izjavama jer se netko bez pardona usuđuje prekidat tvoje izjave, te neugodno gledanje u tebe kao da kuješ tajne urote.
To je već problem društva u kojem se nalaziš. Ili mijenjaj društvo ili se trudi uklopit u okolinu i sljubit sa problemima njihove vrste.

Kao introvert uvijek sam crna ovca u društvu, puno razmišljam, a želim da mi izjave imaju neku vrijednost. Slušajući chit chattanje većine me umara, ali nikad se ne stavljam u položaj iznad ostalih. Ljudi ne vole kad se netko uzdiže jer se onda sami osijećaju ugroženo. Ako želiš "moć" nad drugima i da te se cijeni, onda pročitaj štogod literature na tu temu, te budi suptilniji. : )

Još bi se osvrnila na izjavu o brzini odgovora. Jedna sam od onih koja sporije odgovara, a ako se radi o nečem zahtjevnijem potrebna su bi cca 2 dana da sve slegne u glavi. Većini je to naporno, svi žele sve odmah, al tako dobiju i manje, te im je naporno ako ja želim vremena za konretniji odgovor. :P

Uglavnom, ima nas sličnih, samo treba vremena i volje za pronać se međusobno. : )
Nadam se da će ovo bit bar malo od pomoći, te nemoj gledati kao kritiku (možeš kao konstruktivnu hehe). : mig:

S prvim se potpuno slažem.
Možda bi znao trebam li tuđe komplimente ili ne, da ih od nekoga dobivam. Ali znam da trebam suprotno od toga. Kritike i neprihvaćanje. To mi godi. To je to što me gura
S trećim se isto potpuno slažem.
Radim stvari i za sebe i da se dokažem drugima. Makar mi ovo drugo daje puno jači pogon. Inat. Inat je gorivo u mojem motoru.
S petim se isto potpuno slažem Ma niti mi se da mijenjati društvo, niti se želim uklapati u društvo i sljubljivati se s njihovim problemima. Na mojoj strani klupe (na kojoj sam sam) je život puno ljepši, izlazak sunca je puno veličanstveniji, trava je puno zelenija i cvjetovi puno mirisniji. Životinje puno umiljatije i hrana puno ukusnija
Ja želim moć nad drugim ljudima. Ali ne želim biti suptilan! Želim da mi ljube prsten i padaju pred stopala (ne od smrada iz usta ili smrada čarapa)
I meni treba vremena. Ali preveliki su mravi u guzicama drugih ljudi da bi čekali.. Onda se prilagodiš i napraviš odgovore britkima i oštrima.
Ne gledam kao kritiku. Hvala ti na odgovoru

Miškica kaže:

Kad čovjek spoznaje sebe, prepreke u samospoznaji nisu racionalne već emotivne prirode. To je strah od rušenja iluzija koje smo godinama gradili o vlastitim izvanrednim, nadljudskim moćima, sposobnostima i vrlinama.
Mislim da nitko sebe ne spoznaje u cjelini odjednom - u bljesku koji sve rasvjetljava.



Čini mi se da te ovaj odnos koji opisuješ "očeličio".
Tvoj mukotrpan put iskupljenja sam pred sobom, jer, kad tad će roditelj umrijeti i stvarno bi bilo grozno misliti tada kako nisi dao sve od sebe. : D

p.s. imati beskrajno strpljenje dok te majka/otac gazi....po mojoj je definiciji patologija.
Upijam svaki trenutak te osobe...jer...jednom je neće biti...pa ono, daj šta daš. Mogu ja to. Prihvaćam te takvu.

Ni mene jednom više neće biti : klap:



A ne ti druge?

Navodno neki spoznaju u bljesku koji sve rasvjetljava..
Slažem se. Ali razlika je u tome što moje izvanredne, nadljudske moći, sposobnosti i vrline nisu iluziorne
Bilo bi grozno. Jedan od roditelja i je umro. Zbog toga je i prisutna želja da dam sve od sebe i gutam govna. Jer sa prvim roditljem žalim za stvarima koje sam mogao napraviti bolje, i za vremenom koje sam s njim mogao provesti kvalitetnije i svjesnije..
Neće ni mene jednom biti A jedino što od tog roditelja mogu dobiti jest to što dobivam. Jednom dođeš do toga da je i to bolje nego ništa..
E vidiš, to je zanimljivo pitanje. I ja njih, a i oni mene smatraju glupim. To je začarani krug valjda.. Samo što ja druge ljude ne smatram glupima. Samo ih smatram manje inteligentnim od sebe. Možda i drugi mene smatraju manje inteligentnim od sebe, a ne glupim. Jebote. Zanimljiva ideja

[Azz]

molim bez offtopica i spama.

hvala.