Mix emocija

[Anima Lux]

The Maystor kaže:

Nezgodno je sto se događa i to da se previše toga dogodi na načine koji previše podsjećaju na lošije strane proslosti. Pinekad se naniže puno toga i nekih gresaka se nekako teze osloboditi.

Cini mi se da si previse zastopan u proslosti i vuces identitet iz tog. Imo sam slicnih problema i Power of Now knjiga mi je puno pomogla pa mozes to proucit, pokaze kolko je bitno fokusirat se na sadasnjost i izac iz tog kruga zalovanja o proslosti i brige o buducnosti

[descender]

kikakm kaže:

Kako mjeriti nešto što je nemjerljivo, jer da je mjerljivo, to bi značilo da je moguće objasniti nekim objektivnim, znanstvenim načinima, koji su jednaki za sve. S obzirom da je kvaliteta života nešto gledano sa subjektivne pozicije, ne može se mjeriti. Debeljuškastom (bez predrasuda) Ameru, koji čitavi život jede hranu iz Mcdonaldsa, to možda predstavlja kvalitetu života, bez obzira na stvarnu nekvalitetu. Možda se individualna percepcija kvalitete nekvalitetnog života, u konačnici pokaže kao kvalitetnija za život tog pojedinca. A neki osnovni uvjeti za život bi trebali biti svima dostupni, voda, hrana, kriv nad glavom, posao, zdravstvene usluge. Samo što tako nije, nažalost.

Nakon što debeljuškasti (bez predrasuda.. 2-3(4-5..)x prekomjerno..), silom "ne"prilika sazna.. kako mu se nakon godina uživanja (odabrane) individualne kvalitete života.. nataložila tolika količina sala, koja sada - ili već poprilično, duže, negirano vrijeme - nije više toliko estetski problem (jer/ionako.. debelo je lijepo/zdravo/prosperitetno..), koliko zdravstveni, na način da mu ista.. količina.. negiranja.. sada kritično pritišće unutarnje organe, kardiovaskularno je (ciničan) smijeh od organizma, koji iziskuje ne baš smiješne i financijski (kao prvenstveni preduvjet za tuđu "zainteresiranost") zahtjevne "korekcije".. potrebne za "poboljšanje kvalitete" ili čisto, primarno, održanja uopće života unutar dotične "kapsule"............
Možda cijeli ciklus, da.. predstavi se kao smislenost života ili "shvaćanje (percipiranje istog po prvi puta.. tek nakon određenog, stupornog blejanja (buđenja iz) u abyys) života uopće". A možda cijeli "kvaliteta života" paradoks, u istoga.. iz jednog autodestruktivnog fokusa, samo promjeni formu u neki (ne manje destruktivni) drugi. Ionako.. ubiti dokolicu (što većom neprimjetnošću ubijanja..) je bitno.. entropija (bolest, smrt..) je neminovnost.
Uz više/manje osiguranu hranu, vodu, smještaj, zdravstvo..... depresija, apatija, besmisao, praznina.... širi se zrakom 4g brzinom. Dotični debeljuškasti.. ili debeljuškasta.. možda je uz svu moguću dostupnost, osiguranost, stabilnost.. svoj ciklus uspavljivanja se poradi naknadnog, mogućeg (i ne) buđenja.. odradila zbog nekog drugog ili drugih "deficita" unutar generalnog.. iz kojeg se izvlači (trži) sve.. izvan kojeg, realno, bez "romantiziranja".. ne postoji ništa..

kikakm kaže:

Saznaš? Nusprodukt opetovanog forsiranja? Neželjenog? Motivacijskog ciklusa? E jeb ga, sad si kao Maystor, namjerno, za razliku od njega. Ne može se ni iščitati između redaka, ako neke ključne riječi nisu napisane, a s druge strane se neke ponavljaju u drugom obliku, s istim značenjem.
Citiram te: povodom nije bitno (ili možda je)..). Nije da možda je, nego očito JE bitno.

Ma da, saznaš. Silom "ne"prilika.
Zdrav, sportski tip, kronični pobornik zdrave prehrane s iznimnom voljom i elanom za svakodnevno, više puta dnevno, fizičko održavanje ili kontriranje prirodnim procesima.. mrzitelj pušača (bitno).. jednog; nikada od kada je mjerenja, iznimno toplog dana unutar studenog.. probudi se s osjećajem žarenja u ždrijelu. Nakon, ne pamti zadnji puta; dana provedenog u krevetu s temperaturom praćene grubim i suhim, sve intenzivnijim kašljanjem.. u večernjim satima na ruci ili maramici, primijeti kapljice svježe krvi.
Sutrašnji.. ili za istoga primjerenije.. "istovećernji", momentalni odlazak na hitnu.. podari mu informaciju kako mu je izraslina s unutarnje strane larinksa lako moguće planocelularnog tipa.. te je zbog krvarenja iste, promptno uzeti uzorak tkiva.........
Već duže vrijeme, bolnije je gutao (no "mislio je" da je kratkoročna pojava promjene steroida), imao je "problema s halitozom" (no "mislio je" kako je ista derivat ... kandidoze).... Tek tog toplog dana.. ili večeri.. saznao je.. da je krivo mislio. Saznao je da će milijuni onih kretenskih gadova (između svih ostalih gadova) koji dnevno posisaju xyz smrdljivih cigareta.. u "ovom ciklusu života", proći bolje (nepravda) od njega (bez planocelularne izrasline na larinksu).. Saznao je definiciju pojma relativnosti...... Obično ne baš ugodne pojavnosti dovedu do određenih spoznaja. Barem na kratko....
Nusprodukt opetovanog forsiranja, da. Uzimanje steroida - da se zadržimo na istoj banalnosti - uz svakodnevno (pre)forsiranje tijela prilikom pokušaja održanja što manjeg dijela masnoća (i vode) o organizmu......... možda na neke duže, ili kraće staze, dovede do ne baš očekivanih ili željenih "rezultata".
"Isto" vrijedi za bilo koji ili kakav drugi tip fokusa/forsiranja (motivacijskog ciklusa povodom..).. ne nužno ili primarno fizičkog (može li se čovjeka mučiti do kolapsa/smrti.. bez ikakvog vida tjelesnog kontakta s istim (retorika)?).
"Povodom nije bitno (ili možda (baš) je)".. kao cinizam s obrazloženjem u zagradi, u obliku pitanja. Cinizam ne cinizma, naslade ili..... radi, već cinizam kao naglašavanje namjerne indolencije (steroidi u svrhu zdravog tijela/odabrane (vida) kvalitete života) na jednostavne nelogičnosti.. i naredna žaljenja na razini : "pa nisam znao/la.. mislio/la, htio/htjela.."..
Tko je/bi bio, krivac.. za "neznanje"?
Bitno ili ne.. "maystoru je bitno".. "ili nije (pitanje mu.. bilo..)". Meni osobno (bez obzira na pitanje).. izuzev katalogiziranja "mogućeg odgovora".. sasvim svejedno. Čovjek se iz dosade pila i krpa.. u nedostatku nemesisa; sebe secira, preslaguje, transplantira.... zabavlja se na njemu svojstven način.. i ja.. ili bilo tko prisutan.. ne može mu popraviti, pokvariti, promijeniti, preusmjeriti.... zabavu, ukoliko ili onoliko, koliko to on ne/želi.

kikakm kaže:

Umru? Psihički. Fizički. Doduše, može biti i psihički i fizički, stvar osobne percepcije. Ili je možda samo trenutni zastoj, pa još jedan i tako do kraja.

Neke "stvari" možda i moraju umrijeti da bi netko uopće ikako i ikada (izvan linearne repetitivnosti) zaživio ("maystorova prošlost" (o kojoj pojma nemamo).. banalno..). Stare, sentimentalne krpe u koferima, kosturi, duhovi, sjene.. u ormarima, na tavanima, podrumima.... No što onda ostaje.
Jedno veliko nepoznato ja, unutar daleko većeg, još nepoznatijeg sve....
"Sigurno je sigurno (da nije sigurno.. a kamo li sigurno..)"..

kikakm kaže:

Kako možeš biti siguran da biokemija nije vezana? Možda rastrganost "sebe" mijenja same biokemijske procese. Ne mora uvijek biti obrnuto, možda.
Čemu potreba za uklapanjem u socijalni model koji ti ne odgovara? Samo zato jer je taj soc. model, sveopći, standardan, prihvaćen od strane većine, ne znači da je jedini, što znači da nisi jedina osoba koja se tako osjeća, razmišlja i sl. (bez obzira što svatko ima svoja životna iskustva). Tako da je konstantna borba htjenja da se pronađeš u ovome svijetu, a da opet buđeš svoj, onakav kakav jesi, osuđena na propast jer ovaj svijet tako ne funkcionira. Prilagodba je nužna, promjena je nužna. Samo je potrebno pronaći način kako sam "sebe" ne izgubiti u tom procesu. Bez obzira i na gubitak, uvijek ima opcija. Ali, ovo je sve tako poopćeno. Ne može se se nešto konkretno reći ili dati neki savjet, ako nije definirano koji dio tebe se ne uspijeva uklopiti u ovaj socijalni model i prvenstveno da li se želiš uklopiti.
....nerealiziranih očekivanja (socijalne interakcije) Razmisli koje si sve načine isprobao, možda ideš krivim putem, možda se bojiš drugog puta, možda nisi svjestan postojana drugog puta...
I najbitnije od svega, zašto percipiraš kao "osobni fail", sve to kako već je kod tebe?
Autodestruktivnost zbog uvida u realizam.

Kako mogu biti siguran? Nikako/nikada/povodom ičega.
Možda rastrganost mijenja biokemijske procese. Ili vise versa. Kokoš ili jaje.
Ne postoji više socijalnih modela od kojih je moguće odabrati jedan ili izmiksati mješavinu par njih, te vrijeme provoditi u (na načine) odabrani(h)ma. Možda i postoje nijanse, smjerovi, razine.. no za primarno p(r)icky ljude.. koji su takvi ne svojom željom i/ili voljom.. posebno one koji su možda u tom procesu prepoznavanja, pokušali, iskušali, isprobali štošta i svašta.. te različitosti koje drugima moguće predstavljaju stvar određenih osobnih odabira (deklaracija karakternih crta), njima su moguće apsolutnost linearne ravnine nepostojanja.... Spomenuta želja uklapanja mjerljiva je kod ljudi koji posjeduju određeni vid ili razinu osobne motivacije (želje, nadanja, očekivanja..). Ako je neupitnost smislenosti unutar ičega, jedini parametar vrijedan neupitnosti zalaganja, utakanja se, naglavce bacanja se u.... život u stupornoj statici, nije ništa za čuditi se, žaliti se na i/ili zbog. Određeni u određenim procesima mogu postati jedino proces. Ne mogu se izgubiti, ili pronaći, na razini dalje od samog procesa (sto vrijedi i za puteve).. jer, kao autohtoni, zapravo ne postoje..
"Osobni fail" kod ljudi sklonih krajnjim autosugestijama, povedenih potrebom (identifikacije, deklaracije se..) uklapanja se u sugestivnu okolinu (model) koja svoje sugestije ne bazira na "logici", već.. "od kad je svijeta i vijeka.. ili "samo/svjesnog čovjeka, tako je.. tako mora biti..".. možda i nije fail.
Spomenuti debeljuškasti i spomenuti ultrazdravi.. nakon svojeg određenog "osobnog faila".. možda fail prepoznaju na neki drugi način. Možda je sve prije samo uvertira, priprema, preduvjet, scenografija.. naredne spoznaje.. o mogućoj, dotadašnjoj zabludi (strahu, denialu..) oko "faila". Mišljenja sam da je nemoguće pogriješiti, koliko god da se netko trudio oko, povodom, unutar.. istog......

[The Maystor]

Anima Lux kaže:

Cini mi se da si previse zastopan u proslosti i vuces identitet iz tog. Imo sam slicnih problema i Power of Now knjiga mi je puno pomogla pa mozes to proucit, pokaze kolko je bitno fokusirat se na sadasnjost i izac iz tog kruga zalovanja o proslosti i brige o buducnosti

A sta osobno mislis, u cemu je stvar da mozak tolko zaprima i analizirava prosle dogadjaje?

[kikakm]

The Maystor kaže:

ponekad jesam podložan utjecaju okoline, većina mog života je bila preeeedosadn.

Puno današnje mladeži ispod 30g čujem da to kažu. Nisam bario ženske, nisam ševio s 15, nisam se drogirao, izlazio van....i to uglavnom muški. Očito se preokrenula situacija. Žene postaju, "promiskuitetnije" (ono što viđam po gradu je za moje staromodni ukus promiskuitetno). Zanimljivo kako u svijetu "forsiranje" prava žena, je donijelo puno lošega. Sada je toliko sve slobodno, mlade cure zaboravljaju imati poštovanje prema sebi i objektivne analize.Imaš život pred sobom May, najvažnije imaš volje, nade, želje, ideja, s takvim stavom možeš puuuno toga postići.

The Maystor kaže:

motivacija mi previše ovisi o okolini

Fali ti intrinzične motivacije.

The Maystor kaže:

uz podršku voljene žene... ljubav s druge strane....zajedništvo, kao i čvrsta povezanost u prijateljskim namjerama

U današnjem svijetu, prije ćeš naći curu/dečka, nego pravog prijatelja/icu. Što je žalosno...zapravo, većina ni neće shvatiti zašto, nije bitno.

The Maystor kaže:

.. statističko novinarsku crtu..lutanja u mislima{ osjećam ko da imam 40 i više. godina}

Smanji zatrpavanje mozga nebitnim stvarima,uči novu vještinu, čitaj, pričaj s ljudima. Za vođenje statistike imamo kompjutere. Čak bolje analiziraju negoli većina ljudi. Bitno da ljudi misle kako je ljudska vrsta u kontroli svega Zašto bi ljudi s 40 bili stari?

The Maystor kaže:

da napušenost je bila...

Nije stvar u napušenosti, nego razlog zašto. Većina zbog okoline, drugih. Isprobavanje čega god (ako već), bi radio radi sebe, radi upoznavanja sebe, stjecanja iskustva, ne drugih.Prije 20g je bilo drugačije, mnogo današnjih adolescenata nemaju pojma što rade, zašto, s kim, nemaju ideala, zakržljali na emotivnom planu, zanima ih samo materijalno i seks (dobro, seks je uvijek sve zanimao lol). I mislim na ove iz "normalne" populacije, jer ovi koje društvo etiketiralo kao "nenormalni" su zapravo najnormalniji.

The Maystor kaže:

previše toga dogodi na načine koji previše podsjećaju na lošije strane proslosti.

Ne znam što te prošlost koči i jel su u pitanju ružne uspomene, pa te strah da se ne ponovi opet u nekom obliku ili su u pitanju lijepe uspomene, pa bi želio da ih opet doživiš. U bilo kojem pogledu, prošlost je prošlost, budućnost je budućnost, jedino što vrijedi je sadašnjost (naravno, potrebna doza razmišljanja o budućnosti). Iz prošlosti izvučeš što se da izvuči, iskustvo i ideš dalje. Da, lako reći, teško provesti. Razlog zašto ljudi "žive" u prošlosti je djelomično zato što se s nečime nisu pomirili, nisu prihvatili situaciju ili nisu našli,možda čak niti tražili način (ljudi vole biti u ulozi žrtve, makar ne priznaju, pitanje ega) nositi s gubitkom/ima. Sve nas hebe nešto iz prošlosti, s vremenom, iskustvom, shvatiš i počneš na prošlost gledati drugačije.

descender kaže:

Uz više/manje osiguranu hranu, vodu, smještaj, zdravstvo...depresija, apatija, besmisao...Dotični debeljuškasti..ili debeljuškasta..možda je uz svu moguću dostupnost, osiguranost, stabilnost..svoj ciklus uspavljivanja se poradi naknadnog, mogućeg (i ne) buđenja..odradila zbog nekog drugog ili drugih "deficita" unutar generalnog..iz kojeg se izvlači (trži) sve..izvan kojeg, realno, bez "romantiziranja"..ne postoji ništa..

Zanimljivo, zapravo otužno, kako u današnje vrijeme prežderavanja, opijanja, plastičnih operacija,kupovanja krpica, automobila, novih mobitela i kaj već sad je moderno, tj. kad je svima sve dostupno (na to ne mislim na ljude koji žive u siromaštvu,itd.), svi sve "gutaju" jer mogu, jer hoće, jer im je um zaslijepljen lažnim.I onda dio dođe u fazu kad im se život preokrene, pa ostanu paf, pa nauče iskustvom. Ima ljudi koji ne nauče nikada ili ih je briga za sebe same. Onda zamjenjuju jedno s.anje s drugim, da bi im samima bilo lakše. U zadnjem stadiju, kad unište sebe same, onda i dalje to nastave činiti jer je tako najlakše, živjeti u zabludi, zapravo, živjeti samo za trenutnu, površnu, lažnu ugodu (seks, novci, hrana). poanta za debeljuškastog bi bila, da usprkos trenutku kad sazna da će možda umrijeti ranije, statistički gledano, npr. 15g manje i vjerojatno snositi zdravstvene posljedice, a bome će utjecati i na čitavu strukturu društva (zdravstvo, financije...) i dalje će nastaviti po svojem. I tu je ta njegova percepcija "nekvalitete" kao "kvalitete" (lažna naravno). Da ne bi ispalo samo kao kritika, svi imamo mane, ljudi smo, svi bježimo u neke oblike "ovisnosti" da bi si olakšali kaj već želimo olakšati, ali, ima onih koji su toga svjesni i žele drugačije pa uspijevaju, ne znaju, ne mogu (zbog raznoraznih faktora koji nisu pod njihovom kontrolom).

descender kaže:

Zdrav, sportski tip, kronični pobornik zdrave prehrane s iznimnom voljom i elanom za svakodnevno, više puta dnevno, fizičko održavanje ili kontriranje prirodnim procesima..mrzitelj pušača (bitno)..informaciju kako mu je izraslina s unutarnje strane larinksa lako moguće planocelularnog tipa....Saznao je da će milijuni onih kretenskih gadova (između svih ostalih gadova) koji dnevno posisaju xyz smrdljivih cigareta..u "ovom ciklusu života", proći bolje (nepravda) od njega (bez planocelularne izrasline na larinksu)..Saznao je definiciju pojma relativnosti...Nusprodukt opetovanog forsiranja, da. Uzimanje steroida - da se zadržimo na istoj banalnosti - uz svakodnevno (pre)forsiranje tijela prilikom pokušaja održanja što manjeg dijela masnoća (i vode) o organizmu..

Shvaćam razlog ljutnje i ogorčenosti. No, što je s danas, sada, u ovom trenutku? Nakon što je iskustvo promijenilo tvoj pogled na život i ono što je proizašlo iz toga? Jel prorađuješ s jatrima to sve ili si u onom modu "nema smisla", "nitko ne shvaća","prihvatio sam to"...? I zašto steroidi, zar nisu pravilna prehrana i tjelovježba dovoljni? Ili je u podlozi neki osjećaj inferiornosti bio? Ili je to ono, kad se navučeš na nešto (ne znam princip funkcioniranja steroida)? Jebeno je jeben, sjeban, ovaj život. Dijete se rodi s pola mozga, čitav život 90 posto paraliziran, hrane ga na cjevčicu, polusvjestan svojeg postojanja...s druge strane,netko rođen u milijunima, sasvim zdrav, također polusvjestan svojeg postojanja. Različite razine svjesnosti, različiti razlozi, različito iskustvo...nepravda odmah po rođenju, pa i prije.

descender kaže:

Čovjek se iz dosade pila i krpa..u nedostatku nemesisa; sebe secira, preslaguje, transplantira...zabavlja se na njemu svojstven način..i ja..ili bilo tko prisutan..ne može mu popraviti, pokvariti, promijeniti, preusmjeriti...zabavu, ukoliko ili onoliko, koliko to on ne/želi.

Jel nakon svega, tada, tu, dolaze ona sredstva..?

descender kaže:

Neke "stvari" možda i moraju umrijeti....No što onda ostaje. Jedno veliko nepoznato ja, unutar daleko većeg, još nepoznatijeg sve...

Nakon što neke "stvari" umru, dolazi sloboda, ta sloboda postaje nesloboda, uvidiš da te ništa ne ograničava, u svijetom koji je ograničen, koji ograničava. Čim više upoznaješ sebe, istinskog sebe i svijet, onakvim kakav doista je, uvidiš kako ne znaš ništa i kako nikada nećeš znati, te da uopće nije bitno da znaš. I onda uvidiš sve svoje mane, u sitne detalje i kako sve proizlazi iz osobnog ega. Kad svedeš potrebe na minimum i iskreno želiš da napraviš nešto što nema veze s tobom, nego za druge, opet na kraju ima veze na osobnoj razini. blabla nije bitno Pitanje je, što učiniti s nepoznatim ja, u nepoznatijem svemu?

descender kaže:

Ne postoji više socijalnih modela od kojih je moguće odabrati jedan ili izmiksati mješavinu par njih, te vrijeme provoditi u (na načine) odabrani(h)ma. Možda i postoje nijanse, smjerovi, razine..no za primarno p(r)icky ljude..koji su takvi ne svojom željom i/ili voljom..posebno one koji su možda u tom procesu prepoznavanja, pokušali, iskušali, isprobali štošta i svašta..te različitosti koje drugima moguće predstavljaju stvar određenih osobnih odabira...

Štošta, svašta...opet ne ništa. Baš sve? Što je uopće sve. Biti pickysvojom željom/voljom može značiti da te nešto fizički/psihički koči, možda nešto puno ekstremnijeg oblika i nešto nad čim nemaš kontrolu ili nisi imao, makar možda percipiraš drugačije. Biti pricky, ovisno o tome što ljudi misle pod pojmom pricky. Možda nisi naišao na razumijevanje od strane okoline, pa si se definirao kao pricky(ista s stvar s pickylol). Možda je bivanje pricky izvrsna samoobrana od okoline. Može imati veze sa osjećajem superiornosti. I tako, svašta nešto.

descender kaže:

Spomenuta želja uklapanja mjerljiva je kod ljudi koji posjeduju određeni vid ili razinu osobne motivacije (želje, nadanja, očekivanja..). Ako je neupitnost smislenosti unutar ičega, jedini parametar vrijedan neupitnosti zalaganja, utakanja se, naglavce bacanja se u.... život u stupornoj statici, nije ništa za čuditi se, žaliti se na i/ili zbog. Određeni u određenim procesima mogu postati jedino proces. Ne mogu se izgubiti, ili pronaći, na razini dalje od samog procesa (sto vrijedi i za puteve)..jer, kao autohtoni, zapravo ne postoje..

Sve jasno, osobna NEmotivacija, ali ovo zadnje "ne postojiš", kako je došlo do toga, gdje je početak, što je uzrok, koje iskustvo/a čine takav zaključak. Gore navedena zdravstvena situaciji ne djeluje kao jedini razlog.

descender kaže:

..nakon svojeg određenog "osobnog faila".. možda fail prepoznaju na neki drugi način. Možda je sve prije samo uvertira, priprema, preduvjet, scenografija..naredne spoznaje..o mogućoj, dotadašnjoj zabludi (strahu, denialu..) oko "faila". Mišljenja sam da je nemoguće pogriješiti, koliko god da se netko trudio oko, povodom, unutar. istog...

Pa jest,ali čemu onda percepcija faila usprkos suprotnom zaključku?

[The Maystor]

A, imam zelja, nade, ideja, a volja varira, volja onako me povremeno napušta, pa se vraća, ma baš pravi mix.

Da, intrizicna motivacija mi fali, samim time nekako i neke stvari mi ostanu prečeasto nedovršene, ah ta prokrastinacija.

A, ono u današnjem svijetu, hm, ide dosta toga prebrzo {npr. lijepi događaji}, a dosta toga presporo {lošiji događaji}.
A onako, nadam se da buduća djevojka će imati zadovoljstvo u svim elementima odnosa sa mnom, naravno da se tu podrazumijeva da poštuje moje prijatelje i meni drage ljude, kao i to da ja poštujem njene.

A onako, jest, mozak mi je prezatrpan onime sto mi odmaze, samim time i vidim da trebam to mijenjati.
Ma, nisu ljudi s četiri banke stari, ali su ipak stariji, ja se već dulje osjećam staomodno, onako starije, još od srednjoškolskih dana.

A onako, vjerojatno zbog svojih nekih predosadnih navika sam i ponekad bio previse povodljiv, samim time je i to utjecalo na to da sam sebe povremeno premalo shvaćao.

Pa iz poršlosti su većinom lijepe uspomene, i nekako kako je doslo do situacija da su ineke uspomene bile motivirajuce za aktualna doba, međutim žalostilo me to što je bilo toliko žrtvovavanja, a uspjeh bi opet ipak izostajao, nekako kao da ide u stilu dva koraka naprijed, pa dva i pol nazad, pa onda koji put tri koraka naprijed, pa jedan i pol nazad, i tako zmixano, povremneo preveliko zasićenje kolotečinama, samimtime utjecalo na odnose i s drugim ljudima u okruženju.

A i onako, snovi me ponekad prilično iscrpljuju, povremeno i u toku jednog sna bude zmixano od etapa gdej je sve too good to be true do polunoćnih mora, nakon takvih snova teško je dan započet s osmijehom,v eć to više vuče na poludepru, samim time i propuštam nešto što bi me moglo učiniti ispunjenijim, ali je umor ponekad prejak, i samim time su i odgađanja i izgovori opet češće prisutniji.

[Anima Lux]

The Maystor kaže:

A sta osobno mislis, u cemu je stvar da mozak tolko zaprima i analizirava prosle dogadjaje?

U proslosti nam je pomoglo da prezivimo, ako smo postupili krivo u socijalnoj situaciji i drustvo bi nas odbacilo nebi prezivili sami u divljini i zato imamo tolki strah od toga sta drugi misle o nama i konstantno razmisljamo o proslim dogadjajima

[The Maystor]

Anima Lux kaže:

U proslosti nam je pomoglo da prezivimo, ako smo postupili krivo u socijalnoj situaciji i drustvo bi nas odbacilo nebi prezivili sami u divljini i zato imamo tolki strah od toga sta drugi misle o nama i konstantno razmisljamo o proslim dogadjajima

Da, moguće da su strahovi i genetski, samim time je i teze postici da se od toga čovjek oslobodi.

[kikakm]

The Maystor kaže:

A i onako, snovi me ponekad prilično iscrpljuju, povremeno i u toku jednog sna bude zmixano od etapa gdej je sve too good to be true do polunoćnih mora, nakon takvih snova teško je dan započet s osmijehom,v eć to više vuče na poludepru, samim time i propuštam nešto što bi me moglo učiniti ispunjenijim, ali je umor ponekad prejak, i samim time su i odgađanja i izgovori opet češće prisutniji.

Kakve su to polunoćne more?
Jesi se ikad budio naglo tijekom noći, sav u znoju, strahu, panici, izbezumljen? Jesi tijekom sna vikao, pričao, trzao se? Jel te nakon buđenja boljelo u prsima, stezalo, gušilo? Jel to trajalo i trajalo i trajalo, mjesecima...godinama...desetljećima?
Kakva je to poludepra?
Jesi ikad došao u stanje da ne vidiš smisao ičega i to ne na površnoj razini? Da si toliko drugačiji od većine, da te ni oni koji su u drugačiji, različiti ne mogu razumijeti jer si unutar različitih još različitiji, sam u potpunosti? Jesi u adolescenciji dok su se drugi zajebavali i sl. borio s raznim ozbiljnijim bolestima? Jesi li proveo pola života po bolnicama? Jesu li te zlostavljali? Jesi li izgubio nekog bliskog u ranoj dobi? Jesi li prerano imao preozbiljnu vezu? Pa onda još jednu, gdje je bilo ljubavi, poštovanja...svega onoga što nema valjda 95 posto današnjih ljudi, ali si ostavljen kao zadnje đubre? Jesi li došao do faze da shvatiš kakav je ljudski rod i da si i ti sam govno? Jesi li osjetio patnju drugih, jesi li vidio patnju drugih? Jesi li odlučio živjeti za druge, radi drugih, pridonijeti ičemu pozitivnome za druge..., ali onda te opet dostigne depresija? Jesi li strahovao da ćeš završiti na cesti jer nećeš imati financije za preživljavanje? Jesi li se susreo s korupcijom, društvenom nepravdom i ne samo na osobnoj razini? Jesi li samo nastojao živjeti normalno, pošteno...pa si najebao? Jesi li promatrao svoje susjedstvo, pa vidio starca koji živi sam, bolestan, s 1000 kn mjesečno, bez vode, struje...? Jesi li ikada pokušao samoubojstvo? Jesi li ikada provodio vrijeme s zlostavljanima, s invalidima, s teško bolesnima, s umirućima...? Jesi li ikada vidio ljepotu u svemu, u prirodi, u životinjama, u ljudima (kakvi god bili), a opet ne osjetio da si ti dio svega toga? Jesi li došao do faze da jedino možeš ležati? Jesi li došao do paradoksa, da voliš život i vidiš ljepotu sitnih stvari, a ne osjećaš se kao da si živ? Jesi došao do toga da nemaš negativnih emocija prema ikome, osim prema sebi? Da u svakom čovjeku, bez obzira kakav bio, vidiš ono pozitivno što ima ili može imati, pa ti je onda teško zbog toga jer oni to ne vide u sebi? Jesi li se ikada našao u psihozi? Jesi li ikada zbog samo malo "nečega" doživio panični, pa psihozu i završio s posljedicama za cijeli život? Jesi se ikada šaltao s emocijama da u jednom trenu plačeš i želiš umrijeti, a za sat vremena se smiješ i sve je ok? Jesi li ikada doživio panični napad? Jesi li ikada doživo neželjeni seksualni kontakt s drugom osobom? Jesi li se ikada samoozljeđivao i bio autodestruktivan? Jesi li ikada shvatio podlogu svakog svojeg obrasca, misli, od kud potječe, zašto, što je uzrok, ma da se znaš u tančine...i opet ležao u krevetu sa svojom depresijom? Jesi li ikada bio talentiran za nešto, ali odustao od toga, bez obzira što okolina rekla da imaš talent...jer opet depresija? Jesi prošao bio pokusni kunić za razne lijekove, da bi na kraju vidjeli da lijekovi neće pomoći jer uzrok nije....standardna depresija? Jesi li ikada došao do toga da ta depresija nije "depresija"? Et Cetera....

I na kraju svega, zamisli tek kako je onima koji su prošli ratove, ubojstva, najteže oblike bolesti, neimanje osnovnih uvjeta za život, izolaciju od okoline jer ih okolina ne prihvaća, teška zlostavljanja, roditelje koji imaju teško i neizlječivo bolesnu djecu, djecu koju su roditelji odbacili, pa koja nisu imala roditelje.....i onda zamisli da će dio njih tako provesti čitav život, a da zaista NEĆE NI ŽIVJETI! tj. neće ni spoznati ljepotu življenja.

[Vordas]

kikam proćito sam tu par tvojih postova i zašto imam osječaj da ti puno trkeljaš a ubiti niš ne radiš odnosno prodaješ ljudima tu maglu o nekom uspjehu i sve te stvari. jesi ti uopće kaj od toga ostvarila i neznam prebrodila tu da tak prićaš ko da pričaš iz vlastitog iskustva a onak teško mi je vjerovat to tak da ono nekužum...ono reci iskreno

[Azz]

Vordas, ovo nije tema o kikakm niti sto je ona prozivjela. ako te bas zanimaju njena iskustva kontaktiraj je na pm, a ne je prozivas da se o tome ocituje otvoreno na forumu.
pravo svih nas ovdje je da s detaljima o vlastitom iskustvu izlazimo koliko mislimo da trebamo. odnosno, nitko se nikome ne mora pravdati sto je ili nije prosao da bi o necem pisao.

Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

[Vordas]

Azzura kaže:

Vordas, ovo nije tema o kikakm niti sto je ona prozivjela. ako te bas zanimaju njena iskustva kontaktiraj je na pm, a ne je prozivas da se o tome ocituje otvoreno na forumu.
pravo svih nas ovdje je da s detaljima o vlastitom iskustvu izlazimo koliko mislimo da trebamo. odnosno, nitko se nikome ne mora pravdati sto je ili nije prosao da bi o necem pisao.

Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

ma ne nisam to ja tak mislio nitko se niš nemora pravdat i svatko ima svoj život al onak kaj bi ti djelila savjete o nećem kaj nisi prošla a djeliš savjete. Mislim pa treba ipak pazit od kog primaš savjete kolko kod oni zvućali dobro. Jel ta osoba misli kaj je nabolje za tebe ili ta osoba dijeli vlastiti knowledge, kužiš. Iskutvo ili ono ja samo znam, da je tak najbolje za tebe znam da zvući odvratno ali dal bi ti recimo primila iskustvo od nekog ko je već presvuko bebu i kak to presvuć, karikiram, ili ja sam to proćitala na webu i tak ti se to dela, pa ono mislim razum, iskustvo ili babske priće, bez uvrede. I nisam mislio nikog uvrijedit.

[Azz]

Vordas kaže:

ma ne nisam to ja tak mislio nitko se niš nemora pravdat i svatko ima svoj život al onak kaj bi ti djelila savjete o nećem kaj nisi prošla a djeliš savjete. Mislim pa treba ipak pazit od kog primaš savjete kolko kod oni zvućali dobro. Jel ta osoba misli kaj je nabolje za tebe ili ta osoba dijeli vlastiti knowledge, kužiš.

kuzim ja tebe, ali kuzi i ti da je ovo forum te da nije pametno uzimati necije misljenje o necem zdravo za gotovo. to bi bilo vrlo naivno i nepametno. a tko o cemu pise i ima li pri tome iskustva o tome je vrlo diskutabilno govoriti i ostaje upitno. uglavnom, skuzili smo se a sad pustimo temu da ide svojim tokom jer je ovo sve offtopic


Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

[Vordas]

Azzura kaže:

kuzim ja tebe, ali kuzi i ti da je ovo forum te da nije pametno uzimati necije misljenje o necem zdravo za gotovo. to bi bilo vrlo naivno i nepametno. a tko o cemu pise i ima li pri tome iskustva o tome je vrlo diskutabilno i ostaje upitno. uglavnom, skuzili smo se a sad pustimo temu da ide svojim tokom jer je ovo sve offtopic


Poslano sa mog SM-J500FN koristeći Tapatalk

Ok Cheers

[descender]

kikakm kaže:

Zanimljivo, zapravo otužno, kako u današnje vrijeme prežderavanja, opijanja, plastičnih operacija,kupovanja krpica, automobila, novih mobitela i kaj već sad je moderno, tj. kad je svima sve dostupno (na to ne mislim na ljude koji žive u siromaštvu,itd.), svi sve "gutaju" jer mogu, jer hoće, jer im je um zaslijepljen lažnim.

Živimo na planeti glupiter, u sazviježđu kokakola.... Što je/kako/bilo bi.. "pravo", "istinito".. kika?
Ljudi koji žive u siromaštvu, koji žive u "ratu", koji žive u jadu, u bolesti, u.... vrlo brzo - i vjerujem/moguće, vrlo rado - "priviknuli" bi se na dozvoljeni im konformistički način poimanja.. svega. Rasterećenje s naravno, cjenovnom etiketom na kojoj piše.... Nakon privikavanja na isti, progresija linearna i neupitna. Još, više, sve, svega.. i nikada.. ali nikada.. nikada-nikada.. više nazad... bez naravno, (namjenskog, autosugestivnog izuzimanja iz obzira) poimanja cikličkih rotacija svega..
Zašto "kriviti" one koji ne žive "u siromaštvu", koji žive u svoj silini "blagodati", za koje moraju jedino prodati, u cjelini, neki alternativni život (način) koji unutar konzumerizma nije moguć i/ili dozvoljen.. Čemu "kriviti" one, koji žive u plitkoći konzumerizma, ako je to jedini način koji ne zahtijeva određenu dozu.. ili sati, dana, tjedana, godina.. provedenih unutar (discipline) distimije/depresije.. autoagresije, autodestrukcije.. uzrokovanih tim.. alternativnim, maštalačkim porivom o "pravom, istinitom, vrijednom..".
Autosugestijom (u 21st, unutar sazviježđa kokakola; sugestiju (kao naputak primijenjene autosugestije) bilo koje vrste, moguće je kupiti po vrlo popularnim cijenama..) do uspjeha. Ako, ne da ne možeš ("ti" kao bilo tko.. "on/ona/ja"..).. nego ne želiš, ustraješ, prkosiš (kome?).. ("nametnutoj") eksternoj istini koja je prisutna i dalje nakon što zatvoriš oči, i otvoriš ih ponovo (identično kao i interna mašta.. bez obzira na zatvorene ili otvorene oči..).. jedino realno za "shvatiti" je osobni problem sukoba. Koga s kime, što kontra čega.. povodom.. Solipsizam, moguće "katastrofalne" vrste, sorte.. kaste....

kikakm kaže:

I onda dio dođe u fazu kad im se život preokrene, pa ostanu paf, pa nauče iskustvom. Ima ljudi koji ne nauče nikada ili ih je briga za sebe same. Onda zamjenjuju jedno s.anje s drugim, da bi im samima bilo lakše. U zadnjem stadiju, kad unište sebe same, onda i dalje to nastave činiti jer je tako najlakše, živjeti u zabludi, zapravo, živjeti samo za trenutnu, površnu, lažnu ugodu (seks, novci, hrana).

Osobno(g) sam mišljenja da.. osim tih par "lažnih ugoda" (use/nase/podase/nadase).. koji su čini se; pokretač, nositelj.. civilizacijskog toka, sudjelovanja u istome, osjećaja neke pripadnosti.... ne postoji nekog vida, neka "iskrena ugoda".. koja bi se sama po sebi, kao takva.. istinita prije svega.. postavila kao nešto za primiti se, držati se bez obzira.... "Čast" izuzecima ili onima koji su (se pronašli u kronici repeticije istog pitanja) unutar poniranja prema bezdanu.. našli mogućnost poistovjećivanja se s određenom (također iz "konzumerizma".. odabranom..) ideologijom.. kao štakom za držati se.. još neko izvjesno vrijeme..
Odricanjem se svega "lažnog", vodi ravno dubine "depersonalizacije, devastacije, kraha osobnosti..".. dok je s druge strane.. ili prije, na sredini.. umjerenost kao umjetnost življenja.. ništa nego po osobnim kriterijima, lijepo upakirana (si) šarena laž.. koju se kao (poriv za umjerenost) pokušava izbjeći.
Summa summarum.. sad je (kako je, kako si, kakav si, što si, zašto si.. ili nisi..) jedino što imaš. Jedino što je ikada bilo, što će ikada biti....
Jedina istina. Sve ostalo je (iz abc izloga.. osobno odabrana) istina/laž.. zavisno od toga koliko (kako, zašto..) si ne/dozvoliš.. biti (kako/kakav.. god..)..

kikakm kaže:

poanta za debeljuškastog bi bila, da usprkos trenutku kad sazna da će možda umrijeti ranije, statistički gledano, npr. 15g manje i vjerojatno snositi zdravstvene posljedice, a bome će utjecati i na čitavu strukturu društva (zdravstvo, financije...) i dalje će nastaviti po svojem. I tu je ta njegova percepcija "nekvalitete" kao "kvalitete" (lažna naravno). Da ne bi ispalo samo kao kritika, svi imamo mane, ljudi smo, svi bježimo u neke oblike "ovisnosti" da bi si olakšali kaj već želimo olakšati, ali, ima onih koji su toga svjesni i žele drugačije pa uspijevaju, ne znaju, ne mogu (zbog raznoraznih faktora koji nisu pod njihovom kontrolom).

Može isti nastaviti svojeglavo. Može, sada u deklariranom problemu.. koji je "otkrio" pomoću "nezainteresiranih" drugih.. kriviti iste za bezvolju, za neljudskost, za nestručnost.... za prije svega, one koju su ga kao takvi, i doveli do "stanja tovljenja se".. na razini krajnjeg rizika povodom uopće mogućnosti daljnjeg postojanja ili u najboljem slučaju, daljnjeg života(renja u oskudici (hrane, sexa, financija, bitnosti..)..) ili življenja unutar nepoznate, no prisilno (samoopstanka radi) nametnute (od koga?) čahure oskudne "kvalitete življenja". A možda može i nešto drugo. Autosugestijom ("nlp") do nemoguće zamišljenih rezultata. Bez uvida da je ista, odgovorna za ("pretilost kao odgovor..") bilo koji vid djelovanja, poimanja.. pronalaženje bilo kojeg i kakvog "ja", nakon svakog novog, svakodnevnog buđenja, iz sna.....
U životu unutar velike reklame; gdje je svaki konzument od rođenja do smrti, istovremeno i proizvod s varijabilnom cjenovnom etiketom.. gdje svaki pojedinačno, zavisno od predodređene uvjetovanosti, predodređenosti (spol, inteligencija, izgled, prezentacijske sposobnosti....); sobom osobno/direktno (rr model.. roba/roba) ili posredno, poradi osobne, konzumerističke likvidnosti.. kao djelovanjem, prinositelj određene ("samo radim svoj posao") ponude (rnr model.. roba/novac/roba).. gdje je opstojnost varijabilna, gdje su vrijednosti klizne; zavisne od pozicije gledanja ili konzumiranja istih.. gdje........ je takmičarski duh ("zavadi pa vladaj") ispod svega.... racio, logika, smislenost.. ne borave baš.. osim u nekoj kvazi-fejk-mutageneza, strukturalno namjenskoj formi.. koja služi prvenstveno.. sekundarno, tercijarno.... kao sistemska misao vodilja održivosti stabilnog sustava.
Svi smo generatori (ispoljavanjem mutiranog ja) mana, da.. i svi smo također (zapravo jedino) ovisnici o određenom spektru ideologija (i derivata istih).. iz izloga abcd. "Kriviti nekoga" (kad "ja" nije dovoljan.. kada je monoton, dosadan.. sam za sebe prazan, ništavan..) za njegovu "sjebanost", bilo bi identično okriviti kašalj za smrt nekoga tko je umro od plućne kuge. "Liječiti istoga" (distimija, depresija, okp, psihoza, neuroza..) simptomatski.. odnosno altruistički, liječiti mu kašalj, dok se zna da boluje od plućne kuge.. nazivati ga, proglašavati, deklarirati.. zdravim, ako se liječenjem simptoma, isti nekim čudom i povuku.. bez obzira na to što je time postao izvrstan kliconoša.... odlična marketinška ("samo radim svoj posao") metoda.. za novi (pandemija razine profita) lijek/cjepivo "protiv"....

kikakm kaže:

Shvaćam razlog ljutnje i ogorčenosti. No, što je s danas, sada, u ovom trenutku? Nakon što je iskustvo promijenilo tvoj pogled na život i ono što je proizašlo iz toga? Jel prorađuješ s jatrima to sve ili si u onom modu "nema smisla", "nitko ne shvaća","prihvatio sam to"...? I zašto steroidi, zar nisu pravilna prehrana i tjelovježba dovoljni? Ili je u podlozi neki osjećaj inferiornosti bio? Ili je to ono, kad se navučeš na nešto (ne znam princip funkcioniranja steroida)?

Daleko sam ja od (mixa emocija) truda povodom zdravog života.
Mladi gospodin ultrazdravi (kao i debeljuškasti/a), samo je jedna od više-manje, "izmišljenih" karikatura koje (imh perception) krasi racio/logika 21st.
Steroidi vjerojatno (frustracija određenog tipa da.. vjerojatno.. kao dio nižeg stupnja problematike unutar piramide.. no.. "trebalo bi" pitati mladog gospodina.. tko (mu) je kriv..) zbog spomenutog brže, bolje, više, jače.. natjecateljskog duha.. gdje je glavna nagrada smrt.. s ideologijom određene ("ostavštine") "uspješnosti" ("bitnosti") "iza sebe"....

[descender]

kikakm kaže:

Jebeno je jeben, sjeban, ovaj život. Dijete se rodi s pola mozga, čitav život 90 posto paraliziran, hrane ga na cjevčicu, polusvjestan svojeg postojanja...s druge strane,netko rođen u milijunima, sasvim zdrav, također polusvjestan svojeg postojanja. Različite razine svjesnosti, različiti razlozi, različito iskustvo...nepravda odmah po rođenju, pa i prije.

Ima i onih koji su 180% svjesni svoje (opsesivne) "nepostojeće" problematike.. koja ih bez obzira na sve blagodati koje im život (za razliku od nekih drugih/drugima) pruža.. čini tjelesno/mentalnim invalidima (outvalidima).. nesposobnima za (željenu ili očekivanu.. ponajprije, nužno pripadajuću.. razinu "kvalitete života") pravocrtno putovanje od točke a (ideja o težnji, želji, zainteresiranosti..) do točke b (ostvarenje istih, ili barem model uvjetovanja koji dozvoljava određenu razinu iskustvenosti i određivanja autohtonosti ili isfrizirane, maštalačke modeliranosti..).
Zanimljivo je.. kako je često, određeni autodestruktivni model ("ljudi se lome.. pa se dignu, skrpaju.. pa onda opet.. iznova i ponovo.."), prepoznat kao sigurni, repeticijski ponovljiv (kao mjerilo (bilo kakve trajne/ije, ponovljive..) uspješnosti) ciklus određene ostvarivosti (pa valjda tako i autentičnosti).. završava (počinje, sudjeluje i..) kao nečija glavna karakteristika, crta ličnosti, životna putanja ustrajnosti ("motivacijski ciklusi")....

kikakm kaže:

Jel nakon svega, tada, tu, dolaze ona sredstva..?

Svega čega.. koja/kakva sredstva? Financijska, kemijska.. ideološka, metodološka..
Prije da nakon "sredstva/sredstava".. dolazi sve (što nije identično.. niti slično.. onome prije istih..)..

kikakm kaže:

Nakon što neke "stvari" umru, dolazi sloboda, ta sloboda postaje nesloboda..

I onome tko je to.. tako.. jednom.. "shvatio".. sloboda postaje apsolutna apstrakcija.
Unutar misli o svemu ostalome (kontemplacija), gdje je sloboda (postala) apsolutna apstrakcija.. sve ostalo, bitno, manje bitnije i nebitno.. teško da se može više svrstati u išta osim globalne, monumentalne, varijabilne apstrakcija, zavisne od trena do trena..
Nakon takvog poimanja, spoznaje nemogućnosti smislenog djelovanja (onog koje ima (bi imala) štambilj vječnosti), te time ikakve slobode zapravo za išta.. i vračanjem se na početni termin "sloboda".. epiphany (!).. Sloboda ne kao okvir, već kao apsolutnost unutar, oko, povrh.. svega.... Svaka (od) trivija (donedavna moguća bitnost), koliko god zamorna i iscrpljujuća; krajnje teroristička bila.. na sebi nosi sasvim jasno vidljivu i prepoznatljivu markicu relativnosti, prolaznosti.. Trivijalnosti.

kikakm kaže:

uvidiš da te ništa ne ograničava, u svijetom koji je ograničen, koji ograničava. Čim više upoznaješ sebe, istinskog sebe i svijet, onakvim kakav doista je, uvidiš kako ne znaš ništa i kako nikada nećeš znati, te da uopće nije bitno da znaš. I onda uvidiš sve svoje mane, u sitne detalje i kako sve proizlazi iz osobnog ega. Kad svedeš potrebe na minimum i iskreno želiš da napraviš nešto što nema veze s tobom, nego za druge, opet na kraju ima veze na osobnoj razini. blabla nije bitno..

Ali bitno je. Zaista/baš je. Još jedna krajnje kvalitetna opservacija.
Kako god da se zbraja i oduzima, dijeli i množi.. lomi, spaja, secira, transplantira.... na kraju (svakog kraja) je sve, na isključivo ("solipsizam") osobnoj razini.
Koji red više, spomenuta sloboda od "ja" - i onog/onakvog Gandhi ja.. koji sve što čini.. čini.. sumirano.. zbog ja.. - koja je uvijek samo.. naravno.. logično.. teoretske i fluktuirajuće (nešto za održati/održavati u konstanti fokusa.. možda..) razine jasnoće.. zavisno od trena do trena (prisile od ideološkog ja.. na povodom ovog ili onog konzumerističkog (određene ideologije) ja.. trećeg, produktivno ("realizirana "kvaliteta života" legije") djelovanje ja..).. kao kržljavi pokušaj opisa "razina, čahura, kalupa..".. potrebnih razbiti, ne bi li se možda, došlo do neke druge percepcije (razine).. slobode..
Naravno.. oprez svakako, prijeko preporučljiv.
Onaj koji je više/manje, apsolutno slobodan.. koji se oslobodi svojih stavova, ustaljenih normi, moralnih dilema, "primordijalnih, epigenetičkih.." usađenosti, predprogramiranosti, kvazimaštarija o duhovnome, o ovosvjetskom, o.... mogao bi postati vrlo prazan, vrlo tabularasast, vrlo znatiželjan.. vrlo slobodan za možda po prvi puta sam sa sobom (bez nasljeđa, uvjetovanja iz modela..), pokušati dokučiti što se desi ako (ne nužno deprivacijski, autodestruktivno, ne(pro)smišljeno..) krene propitkivati svaku svoju sponu s bilo kojom ideologijom (istovremeno i nju također), prema njemu emitiranom (zvuči shi) iz globalnog, lokalnog socijalnog kompleksa.
Jedna od rijetkih generaliziranih linearnosti, unutar pojedinačnih, individualnih života.. u globalnome.. ta je, da će se svatko, prije ili kasnije, morati suočiti sa nebitnošću, kratkotrajnošću ili brzoprolaznom prolaznošću, usamljenošću (ili realizacijom, izvan apstrakcije autosugestije, apsolutizma samoće), prazninom, deficitom životnosti, elana, volje, inercije.. devijacijama sljepoće uzrokovanih denialom uporabe samokritike u kombinaciji s prekomjernom uporabom "projekcije".... Krene li se proces odvijati "ranije od potrebnog"; kao "kazna".. ili možda....

kikakm kaže:

Pitanje je, što učiniti s nepoznatim ja, u nepoznatijem svemu?

Kada krajnje fokusirano na isključivo to pitanje, kreneš.. pokušati.. odgovarati.. nakon određenog perioda možda percipiraš kako osim.. ili ispod.. jedne razbijene babuške.. ponajčešće, ovako ili onako, repetitivno autodestruktivnog, ustaljenog, naučenog, umjetno kreiranog, monotonog, smrtonosno zamornog.... ja.. utkanog u također krajnje pravocrtno, konzumerističko (rn/rnr) sisanje svega što moj mali.. ili veliki.. ja misli da mu treba, želi, voli.... postoji još jedan (backup) isti.. koji kao zamjenski android (i)ili klon, stazira u mraku prikrajka i čeka na neko, nedajvraže razbijanje osobnosti....
Ima li ih još (istih ili?).. ispod..? Koliko? Zašto, čemu....

kikakm kaže:

Štošta, svašta...opet ne ništa. Baš sve? Što je uopće sve. Biti pickysvojom željom/voljom može značiti da te nešto fizički/psihički koči, možda nešto puno ekstremnijeg oblika i nešto nad čim nemaš kontrolu ili nisi imao, makar možda percipiraš drugačije. Biti pricky, ovisno o tome što ljudi misle pod pojmom pricky. Možda nisi naišao na razumijevanje od strane okoline, pa si se definirao kao pricky(ista s stvar s pickylol). Možda je bivanje pricky izvrsna samoobrana od okoline. Može imati veze sa osjećajem superiornosti. I tako, svašta nešto.

Ne-ne.. Kad si sam sebi, samokritički.. pricky i picky unutar jednog modela.. koji upražnjavaš, iako ga moguće i ne podnosiš. S druge strane, koliko god da ga (ili derivate, posljedice..) ne podnosiš.. jedino se unutar istoga, percipiraš "sebi svojstveno". Jedino unutar istoga, koliko god da ti isti mrzak, bespotreban, destruktivan, suvišan, kontraproduktivan.... bio.. ili bolje; izvan istoga.. koliko isti, kao sebi svojstven, autohton, primaran.. čuvao i njegovao kao jedino izvorno što postoji.. vjerojatno je.. u bilo kojem slučaju problem. Problem "kvalitete života"; ma što god da isto značilo. Bez repetitivnih nizanja iste ili različite problematike ponaosob varijabilne; ljudi (kao model odgovora na uvjetovanje) bi bili krajnje jednostavne marionete. Svako zlo za neko dobro.. i vice versa.. ili tako nekako.. svašta nešto..

kikakm kaže:

Sve jasno, osobna NEmotivacija, ali ovo zadnje "ne postojiš", kako je došlo do toga, gdje je početak, što je uzrok, koje iskustvo/a čine takav zaključak. Gore navedena zdravstvena situaciji ne djeluje kao jedini razlog.
Pa jest,ali čemu onda percepcija faila usprkos suprotnom zaključku?

Gdje je početak, uzrok, iskustvo/a..? Negdje daleko od dosega memorijskog sklopa ("koji uzrokuje pad koncentracije, motivacije.."..). "Od uvijek", koliko god možda, "nespretno" zvučalo.
Fail.. bez obzira na krajnji zaključak - "krajnji zaključak" - povodom bilo koje početak-kraj određenog ciklusa poimanja.. leži u tome da nema kraja niti početka. Samo tok određenih informacija, koje bez obzira na svoju "apsolutnu neupitnost" (heureka!).. "bitni su", samo za određeni tren, vremenski period.. samo meni osobno.... S istima.. "krajnjim zaključcima" ili percepcijama svoje (moguće ičije/ikada) ne baš ikada ustaljene lucidnosti.. s obzirom na redanje spoznaja tek negdje naredno.. s individualno, no čini se generalno neupitno; dobranim vremenskim lagom između djelovanja ("ja1") i narednog poimanja djelovanja ("ja2").... biti će da malo tko.. ako itko.. živi u equilibriumu nekog postojanog, lucidnog, smislenog, pozitivnog, ispravnog.... ja. Fail kao spoznaja nemogućnosti rapidne, momentalne, održive..... lucidnosti unutar zadanog trena.. posebno ako je cijeli tok životnosti, života, bivanja, provođenja, djelovanja, retrospekcije, vrednovanja.... samo ispuna sistemske uvjetovanosti (born, learn, work, earn, spend/consume (polute, neglect, destroy, kill, fuck, procreate, make/born..), die..)/predodređenosti....


..nije oftopikmejkemi.. sve je to (u svrhu topika) produkt mixa emocija..

[The Maystor]

@ Kika, odgovor jest na vecinu onih pitanja ne, i razumijem na kaj se cilja, jest, točno je da sam se previše okrenuo kukanju, a poludepre su ono, osjećaji koji su prisutni radi izostanka lijepih događaja.

Da bojim se veće depresije, bojim se prečestih odbijanja i bojim se povratka lošijih navika, bojim se da će na kušnju doći još neki odnosi i prijateljstva, bojim se, ali ipak ono, nadam se sa ću barem neke od tih strahova pobijedit.

[kikakm]

descender kaže:

Što je/kako/bilo bi.. "pravo", "istinito".. kika?

Sve na kraju, kad se ide do tančine, ispadne da nema pravoga i istinitoga. Uz to, sve proizlazi iz osobnog. A svačije osobno ima svoje viđenje. Nitko nije kriv. Ako želimo biti humaniji, moralniji, (opet definicija) onda si ne smijemo dati za pravo kriviti nekoga/neke. Sve je međusobno povezano, svi smo povezani, iako to većina možda ne doživljava. Najtragičnije je, da sve, OPET, proizlazi iz osobnog. Debeljuškasti je možda samo žrtva društvene manipulacije, "isprani mozak". Prepustio se, opustio se i na kraju "nekvaliteta", samouvjeravanjem, odustajanjem, prihvaćanjem, postaje percipirana "kvaliteta". Na kraju svega, možda će debeljuškasti bolje proći od nekoga tko se zdravo hrani. Onaj siromašan, ako jednog dana bude bogat, vrlo lako će se prepustiti tome. Nekako mi se čini da ima onih koji znaju cijeniti što imaju, a nisu imali i obrnuto. Postoji nešto, čemu svi, u dubini težimo, ali nemoguće za ostvariti u ovom sustavu kakav je. Postoje oblici, ali za što treba odricanja, volje, sposobnosti, najbitnije, to ne može jedan čovjek sam. Vjerojatno će jednom postojati ono što je danas nezamislivo (npr. od najbližega istrebljenja bolesti, do, kolektivne svijesti, itd.), ali to će za sobom povući nova pitanja. Što ako doista bude ostvareno krajnje savršenstvo...onda bi nestao kaos, a kaos pokreće. Kaos je nužan.

descender kaže:

Osobno(g) sam mišljenja da..osim tih par "lažnih ugoda" (use/nase/podase/nadase)..koji su čini se; pokretač, nositelj.. civilizacijskog toka, sudjelovanja u istome, osjećaja neke pripadnosti...ne postoji nekog vida, neka "iskrena ugoda"..koja bi se sama po sebi, kao takva.. istinita prije svega..postavila kao nešto za primiti se, držati se bez obzira...

Možda bi osjećaj pripadnosti bio moguć na kolektivnoj razini, da smo svi povezani kao jedno? Što bi bilo najbliže pojmu "iskrena ugoda"?

descender kaže:

Odricanjem se svega "lažnog", vodi ravno dubine "depersonalizacije, devastacije, kraha osobnosti.."....umjerenost kao umjetnost življenja.. ništa nego po osobnim kriterijima, lijepo upakirana (si) šarena laž..koju se kao (poriv za umjerenost) pokušava izbjeći.

Jep i kad doživiš taj krah osobnosti, nema povratka tj. nemoguće je izbrisati doživljaj i iskustvo stečeno tim odlaskom u krajnost. Ali postoji dio između umjerenosti i ekstrema. Opcija za one koji ne mogu umjereno, a niti ekstremno. A može se živjeti i u umjerenosti, bez laži. Hmmm

descender kaže:

gdje... je takmičarski duh ("zavadi pa vladaj") ispod svega..

Hmm, možda malo projiciraš na okolinu zbog one vlastite potrebe za brži, bolji, veći, jači u prošlosti (steroidi i ta faza)?

descender kaže:

"Kriviti nekoga" (kad "ja" nije dovoljan..kada je monoton, dosadan.. sam za sebe prazan, ništavan..) za njegovu "sjebanost", bilo bi identično okriviti kašalj za smrt nekoga tko je umro od plućne kuge. "Liječiti istoga" (distimija, depresija, okp, psihoza, neuroza..) simptomatski..odnosno altruistički, liječiti mu kašalj, dok se zna da boluje od plućne kuge..nazivati ga, proglašavati, deklarirati..zdravim, ako se liječenjem simptoma, isti nekim čudom i povuku..bez obzira na to što je time postao izvrstan kliconoša...odlična marketinška ("samo radim svoj posao") metoda.. za novi (pandemija razine profita) lijek/cjepivo "protiv"....

Slažem se. Nego, kako bi to trebalo ispravno "liječiti" "sjebanoga"? Možda ne treba liječiti. Ako "sjebani" funkcionira zadovoljavajuće za sebe (u što sumnjam), onda ne, ali u suprotnome, tko je tu da određuje što "sjebanome" treba? A ako već on ne zna, onda mu pomoći da otkrije? Za to je potrebno prvo sagledati iz pozicije "sjebanoga". Kod drugog slučaja, tu već dolazi do toga da se bolesni koriste za daljnju novčanu zaradu. Kad predstavnik/ica neke farmaceutske industrije dođe do liječnika, pa da koju bocu najfinijeg vina i odmor u toplicama, da "liječe" njihovim, novim lijekom koji je "najbolji na tržištu" lol

descender kaže:

"trebalo bi" pitati mladog gospodina.. tko (mu) je kriv..) zbog spomenutog brže, bolje, više, jače.. natjecateljskog duha.. gdje je glavna nagrada smrt..s ideologijom određene ("ostavštine") "uspješnosti" ("bitnosti") "iza sebe"....

Jel mladi gospodin još u toj fazi "traženja krivca"?

descender kaže:

Ima i onih koji su 180% svjesni svoje (opsesivne) "nepostojeće" problematike..koja ih bez obzira na sve blagodati koje im život (za razliku od nekih drugih/drugima) pruža.. čini tjelesno/mentalnim invalidima (outvalidima)..Zanimljivo je..kako je često, određeni autodestruktivni model....kao nečija glavna karakteristika, crta ličnosti, životna putanja ustrajnosti ("motivacijski ciklusi")...

Ako si svjestan "nepostojeće" problematike, onda ti bi racionalni dio mozga trebao govoriti da nema razloga ustrajati dalje u toj problematici, jer si sam zaključio da je "nepostojeća". Doduše, opsesije su uff. A tu dolazimo do okpa. Ako već ulazimo u medicinsku definiciju. Što kad autodestruktivnost dovede preko ruba? Svi smo autodestruktivni u nečemu, ali autodestruktivnost kao smisao, kao jedino postojano? Svjesnost vlastite autodestrukcije i prepuštanje joj sebe, radi toga što je ona jedina koja drži osobu, je odabir života u vlastitom zatvoru.

descender kaže:

Svega čega.. koja/kakva sredstva? Financijska, kemijska.. ideološka, metodološka.. Prije da nakon "sredstva/sredstava".. dolazi sve (što nije identično.. niti slično.. onome prije istih..)..

Ma znaš na koja sredstva sam mislila. Bijeg u drugu realnost nakon ili prije prije iskustva s bolešću? Pitam zato jer je razlika velika, u samoj "biti/važnosti". Sad kad si već spomenuo, sva ta nabrojana zajedno, su vezana su za to osnovno.

descender kaže:

Koji red više, spomenuta sloboda od "ja" - i onog/onakvog Gandhi ja.. koji sve što čini.. čini.. sumirano.. zbog ja.. - koja je uvijek samo.. naravno.. logično.. teoretske i fluktuirajuće (nešto za održati/održavati u konstanti fokusa.. možda..) razine jasnoće.. zavisno od trena do trena (prisile od ideološkog ja.. na povodom ovog ili onog konzumerističkog (određene ideologije) ja.. trećeg, produktivno ("realizirana "kvaliteta života" legije") djelovanje ja..).. kao kržljavi pokušaj opisa "razina, čahura, kalupa..".. potrebnih razbiti, ne bi li se možda, došlo do neke druge percepcije (razine).. slobode.. Naravno.. oprez svakako, prijeko preporučljiv.

Da li je moguće da je taj "Gandhi ja", kod određenih pojedinaca, ipak izraženiji i na višoj razini nego kod prosječnog čovjeka? Ili nema smisla jer je u srži stvari sve isto, na osobnoj razini. Jer ipak, da nema takvih pojedinaca, npr. Martin Luther King mi prvi pao na pamet, svijet bi bio puno drugačiji, u negativnom smislu? S obzirom da smo tu, sada, u ovakvom obliku življenja, koji ipak, moramo nekako prihvatiti, do neke granice, jer inače smo izgubljeni, ne postojimo...iako tako je, ali opet.
Kažeš neke druge percepcije, uz preporučljiv oprez?
Prvo, percepcija, opet i samo, percepcija. Za svakoga na osobnoj razini. Postoji li nešto što se može percipirati, a da svi isto percipiraju?
Drugo, oprez? U kojem obliku je moguće imati ikakvu kontrolu tog tipa?

descender kaže:

Onaj koji je više/manje, apsolutno slobodan.. koji se oslobodi svojih stavova, ustaljenih normi, moralnih dilema, "primordijalnih, epigenetičkih.." usađenosti, predprogramiranosti, kvazimaštarija o duhovnome, o ovosvjetskom, o.... mogao bi postati vrlo prazan, vrlo tabularasast, vrlo znatiželjan.. vrlo slobodan za možda po prvi puta sam sa sobom (bez nasljeđa, uvjetovanja iz modela..), pokušati dokučiti što se desi ako (ne nužno deprivacijski, autodestruktivno, ne(pro)smišljeno..) krene propitkivati svaku svoju sponu s bilo kojom ideologijom (istovremeno i nju također), prema njemu emitiranom (zvuči shi) iz globalnog, lokalnog socijalnog kompleksa.

Još je "tabula rasa" ok, ali može se postati "opasan", za druge. Jer nema više izvanjskih ograničavanja, pravila, normi i sl., a sam sa sobom, možeš vrlo lako ući u "nešto" i "izaći" van, ne samo sa spoznajom, nego i sa "negativnim posljedicama". Spoznaja nosi za sobom svoju cijenu (bem mu zar sve). Pitanje je što s negativnim posljedicama. hmmm

descender kaže:

...svatko, prije ili kasnije, morati suočiti sa nebitnošću, kratkotrajnošću ili brzoprolaznom prolaznošću, usamljenošću.... ....Krene li se proces odvijati "ranije od potrebnog"; kao "kazna".. ili možda...

Ali zašto bi nebitnost, prolaznost, kratkotrajnost bili problem? Smrt je jedina pravedna. Ona uzima sve. Bogatima uzima bogatstvo, siromašnima siromaštvo. Zdravima zdravlje, bolesnima bolest...Smrt je lijepi podsjetnik važnosti života, a život se tek krene cijeniti kad se osoba suoči s gubitcima bilo kojeg oblika. Ranije od potrebnog? kad bi to bilo "baš na vrijeme"?

descender kaže:

Kada krajnje fokusirano na isključivo to pitanje, kreneš.. pokušati.. odgovarati.. nakon određenog perioda možda percipiraš kako osim..ili ispod..jedne razbijene babuške.. ponajčešće, ovako ili onako, repetitivno autodestruktivnog, ustaljenog, naučenog, umjetno kreiranog, monotonog, smrtonosno zamornog...ja..utkanog u također krajnje pravocrtno, konzumerističko (rn/rnr) sisanje svega što moj mali.. ili veliki.. ja misli da mu treba, želi, voli....postoji još jedan (backup) isti..koji kao zamjenski android (i)ili klon, stazira u mraku prikrajka i čeka na neko, nedajvraže razbijanje osobnosti....Ima li ih još (istih ili?).. ispod..? Koliko? Zašto, čemu....

Nisam baš shvatila ulogu "zamjenskog androida" tj, na koji dio misliš?

@Vordase, "trkeljam" iz vlastitog iskustva.

[The Maystor]

Pesimizam u dane vikenda je postao precest, nostalgija se mjesa s aktualnim željama koje su dosta daleke

[descender]

..aktualne želje koje su dosta daleke.. djeluje pomalo absurd(no?)..
boja kose, crna.. bez kose..

[The Maystor]

Pa, s vremenom smanjujem želje, ali i kad i u manjim željama se naiđe na previše prepreka, tada to biva vrlo nezgodno.