Slovenija

[Salix]

1. dan – Postojna-Kranj-Preddvor

Dobio sam poziv na trodnevno putovanje u Sloveniju. Do tada, nisam baš bio u Sloveniji, više u prolazu. Malo sam skeptičan prema Slovencima zbog političkih razloga poput Piranskoga zaljeva, ali ovo putovanje bilo mi je vrlo zanimljivo i otkrio sam da u Sloveniji ima puno prekrasnih mjesta, a blizu je Hrvatske.

Noć prije puta, kopirao sam rute kojima ćemo ići, ali sam sve to zaboravio uzeti pa smo se snalazili bez toga. Putovali smo autom i iz Zagreba prvo išli u Postojnu. Nismo znali koliko je ograničenje na autocesti u Sloveniji, nigdje nije pisalo, pa smo vozili oko 110 km/sat i svi su nas prestizali. Prije sam čuo priče o neljubaznim i strogim slovenskim policajcima, ali nismo sreli nijednog na putu. Na odmorištima uz autocestu ili kako Slovenci kažu počivališće vidjeli smo dosta Arapa, ali samo tamo, ne i drugdje.

Bio sam u Postojni na izletu s dječjim vrtićem, kada sam imao 6 godina i to mi je ostalo u lijepom sjećanju, aii malo se toga sjećam, tako da sam rado opet išao tamo. Odlična je organizacija i nudi se puno toga, ništa nije prepušteno slučaju i tako je napravljeno da turisti potroše što više novaca. A turista ima jako puno iz raznih zemalja svijeta. Glavna znamenitost Postojne su jame, spilje, stalaktiti, stalagmiti, čovječje ribice, podzemni svijet krša, ali mi smo osim toga posjetili i drugo što ima u ponudi. U sklopu ulaznice, koja nije jeftina može se odabrati posjet samo spiljama ili i drugim znamenitostima poput malog zoološkog vrta spiljskih životinja, muzeja i Predjamskog dvorca, mi smo izabrali sve. Budući da je jako dobro organizirano, puno toga se ima za vidjeti, cijena otprilike odgovara usluzi.



Kroz jame i spilje vozi vlakić,koji je jedinstven u svijetu. Odmah od početka otkriva se veličanstven svijet spiljskih ukrasa na sve strane. To je toliko lijepo da je teško opisati, gledao sam i divio se. Sustav spilja duži je od 20 kilometara, ali se može obići samo jedan dio no i to je dovoljno. Veći dio se obilazi vlakićem, a onda se ide pješke i ponovno smo se vratili vlakićem nazad. Sve je u polumraku uz diskretno osvjetljenje. Grupu prati vodič, na jeziku koji se izabere (slovenski, engleski, njemački, talijanski). Bio sam oduševljen i impresioniran i bilo mi je prelijepo. Ovog ljeta posjetio sam i nekoliko spilja u Lici u Pećinskom parku Grabovača i na Velebitu, ali to je sve puno manje i skromnije. Uživao sam u postojnskim jamama, stvarno je impozantno i fantastično. Na ulazu u spilje, fotograf sve uslika i na kraju puta može se vidjeti i svoja slika i kupiti je, ali po smiješno visokoj cijeni pa se za to odluče vrlo rijetki.



Mali zoološki vrt spiljskih životinja je najslabiji dio od svih znamenitosti. Dobra je ideja, ali malo toga se može vidjeti. Sve je u polumraku pa se slabo vidi, spiljske životinje su male, sićušne, često puta i prozirne pa se treba dobro naprezati da se bilo što vidi. Od predstavljenih 20-ak životinja, uspio sam vidjeti samo par. Glavna zvijezda je čovječja ribica, koja se može vidjeti bez problema i kojoj je posvećen velik prostor. Uz svaku životinjicu je detaljan pano s opisima.

Muzej Expo je novi, interaktivan i ima se svašta za vidjeti o prirodi, svijetu kršu, životinjama, povijesti Postojnske jame. Novo je i jako su se potrudili, zanimljivo je i za djecu. Ima puno informacija, skica, panoa, zanimljivih interaktivnih ideja. Također se može vidjeti i zbirka prepariranih leptira, životinja, okamina, fosila, čuti zvuke prahistorijske frule pronađene u blizini i mnogo toga drugoga.

Posljednje u Postojni smo posjetili Predjamski dvorac, koji se nalazi 9 km od spilja i do tamo se može busom ili autom. Dvorac izgleda impozantno, uklesan je u stijeni i domišljato je iskorištena stijena u gradnji dvorca. Ispod se nalazi još spilja, ali njih nismo gledali. Na ulazu se dobije audio vodič, imaju jako puno jezika, uključujući i hrvatski. Dobra je to ideja i ulaskom u svaku sobu dvorca može se poslušati o čemu se radi. Dvorac je bogato opremljen i pun zanimljivih soba. Mnogima je taj dvorac zanimljiviji i od same Postojnske jame. Za obilazak treba oko sat vremena i vidi se jako puno toga i može se dobro upoznati život u dvorcu i naučiti puno o povijesti i srednjem vijeku.


Najpoznatiji vlasnik dvorca bio je Erazmo Predjamski, koji je uspješno odolijevao brojnim napadima na dvorac. Dvorac je povezan i s podzemnim sustavom spilja, pa je bilo moguće i tamo se skriti u slučaju opasnosti. Ipak Erazmo je ubijen prilikom jednog napada na dvorac, kada je bio na wc, jer je to bio najranjiviji dio dvorca. U dvorcu su osim vlasnika i njegove obitelji boravili i mnogi drugi poput posluge, svećenika i sudca. Sudac je imao svoju sobu i ako je nekoga osudio, njega se bacilo u provaliju, koja je bila kraj sudčeve sobe ili ga se bacilo u obližnje mučilište. Dvorac je nekada bio dosta hladan, imao je samo jednu grijanu prostoriju, gdje je bila obitelj. Zanimljivo je, da je do te prostorije bila kapelica, svećenik je držao misu u hladnoj kapelici, a obitelj je sjedila u svojoj toploj sobi, koja je bila odmah do kapelice. Dvorac je bio obrana od napada u tada turbulentnom vremenu, imao je skrivene prolaze, zaštićene bedeme i bio je uklopljen u stijenu.


Poslije Postojne krenuli smo prema hotelu u Preddvoru, a putem smo obišli obližnji Kranj. Nije mi ostao u dobrom sjećanju, jer mi je pao mobitel na pločnik i razbilo mi se staklo pa mi je to pokvarilo doživljaj. Kranj je simpatičan grad lijepog centra u kojem se nalazi crkva sv. Kancijana. Najpoznatiji stanovnik bio je najveći slovenski pjesnik France Prešern, kojem je posvećeno pola grada, velebni spomenik, park u kojem je pokopan, kazalište, muzej i vjerojatno još štošta. Kranj je poznat i po kranjskim kobasama i Brdu iznad Kranja, gdje je svečana rezidencija slovenskih predsjednika, kao kod nas Brijuni. Namučili smo se dok smo iz Kranja došli u Preddvor, zalutali i krivo skrenuli par puta, dok konačno nismo došli.



U Preddvoru u podnožju planina nalazi se lijepi romantični hotel okružen jezerom i dvorcem s prekrasnim pogledom. Hotel je građen u alpskom stilu. Cijene su povoljne jer dobro bi mu došla renovacija. Hrana za doručak je skromni švedski stol, a za večeru se može izabrati između solidnog mesnog ili vegetarijanskog menija.



U blizini je selo, koje je čisto, lijepo kao i sva slovenska sela koja sam vidio na putu. Na mnogo mjesta može se vidjeti kozolec. To je slovenska tradicija i ponos. To vjerojatno sve manje koriste, ali su ostavili kao simbol poput kažuna u Istri. Kozolec služili sušenju sijena, na njega se stavlja pokošena trava, dok se posve ne osuši i onda se skida i sprema u sjenik.

[Salix]

2. dan – Storžič

Probudili smo se vrlo rano ujutro prije svih drugih gostiju hotela i otišli na doručak i prije nego je službeno trebao biti poslužen, ali smo se uspjeli najesti. Našli smo se s domaćim Slovencem, koji se nekad profesionalno natjecao u biciklizmu, koji nam je bio vodič u planinarenju na obližnji vrh Storžič. To se ispostavilo kao jedna od najvećih avantura u mom životu. Nemam puno iskustava u planinarenju, do sada sam planinario manje od pet puta i najviši osvojeni vrh bio mi je Sljeme na 999 metara. Moj posao je vezan uz šumu i 15 mjeseci sam radio u planinskim šumama pa sam imao bar takvo iskustvo, ali to nema baš previše veze s pravim planinarenjem. Osjećao sam, da će mi uspon na Storžić koji je na oko 2200 metara nadmorske visine biti veliki izazov, ali htio sam probati i ne razočarati ostatak ekipe.

Krenuli smo s oko 800 m nadmorske visine. Put je vodio kroz šumu, bio je uzak, dobro obilježen. Tempo je od početka bio je jak i počeo mi je znoj curiti, mislim da nikad nisam prolio toliko znoja, bio sam mokar kao da me netko polijevao kantom. Nije mi bilo ugodno i mučio sam se od samoga početka. Osim nas iz ekipe u početku nije bilo nikoga, ali poslije je bilo sve više planinara, uglavnom Slovenaca. Nakon sat i pol, bilo mi je sve teže slijediti tempo i pomalo sam zaostajao i išao svojim tempom. Noge su me sve više boljele. Staza je bila sve strmija bez ravnih dijelova. Priroda je bila sve ljepša i bili smo sve više. Kada je prestala šuma, došli smo na visoke pašnjake s kojih su se otkrivali sve ljepši vidici.



Nisam više mogao pratiti tempo i sve više sam zaostajao. Grupa me imala na oku koliko je to bilo moguće. Jednom su me sačekali dok su se odmarali, ali opet su nastavili tempom koji nisam mogao pratiti. S jedne strane bilo mi je užasno grozno, sve me boljelo i najradije bi odustao, a s druge strane uživao sam u prirodi i vidicima. Uspon je bio sve strmiji i teži, ja sam išao sve sporije i sve više sam zaostajao. Nisam mogao hodati duže od 15 minuta, a da se ne odmorim bar 10 minuta. Imao sam sa sobom tri breskve, koje su mi malo olakšale patnju.




Odlučio sam ići koliko daleko mogu, a kad neću moći, vratit ću se nazad. Bio sam sve višlje, oblaci su bili daleko ispod mene. Uživao sam u prizoru i fotografirao, ali boljelo me i nije mi bilo dobro. Doživio sam olakšanje svaki put kad sam odmarao.




Imao sam težak ruksak na leđima, koji me sputavao i usporavao, ali unutra je bilo puno korisnih stvari. Nažalost nisam imao kremu za sunčanje, a sunce je pičilo i opalilo me. Kad sam bio već blizu vrha, odmorio sam i dok sam podigao pogled, oko mene je bila gusta magla. Odlučio sam da se ne penjem dalje, jer ionako od guste magle ne bi ništa vidio s vrha. Najavljivali su obilnu kišu slijedeći dan pa sam se bojao, da kiša ne urani.



Dok sam se spuštao, vidio sam kako se puno planinara vraća drugim lakšim putem. Primijetio sam, da mi je ponestalo vode, to me mučilo jer sam bio jako žedan. Bojao sam se, da se bez vode ne mogu vratiti, a nisam znao da li se mogu pouzdati u svoju ekipu, jer ih već dugo nisam vidio. Kad sam u daljini ugledao planinarski dom u smjeru tog drugog lakšeg puta, odlučio sam i ja otići tamo. Zvao sam ekipu na mobitel, ali nitko se nije javljao, makar je bilo signala. Poslao sam im poruku, da idem nazad drugim putem.



Ta planinarska kuća činila se blizu, ali nikako da dođem do nje, makar mi je put nazad bio puno lakši, jer je bio nizbrdo. Magla se dizala i spuštala pa sam malo vidio planinarsku kuću u daljini, a malo nisam. Naišao sam presretan na neku cijev, kroz koju je išla voda, vjerojatno od planinarske kuće negdje drugdje. Nisam znao da li je voda za piće ili ne pa sam popio samo malo. Pitao sam planinare da li ima vode u planinarskoj kući, rekli su da ima i da ima i neko korito. Makar sam se jako loše osjećao, nisam to htio pokazivati pred drugim planinarima, bilo me sram. Neki su me pitali, da li sam već tamo planinario i slično.

Nakon sat vremena, konačno sam došao do te planinarske kuće. Okolo kuće su pasle krave ikraj njih je bilo korito s vodom. Nisam lud da uzmem vodu od tamo. U kući je bilo desetak planinara, pitali su me da li hoću što popiti, dali su mi radler i makar slabo pijem alkohol, nikad mi bolje nije sjelo. Skužio sam, da od kuće vodi put do prvog sela Povlja i odlučio sam ići tamo.



U blizini kuće nizbrdo je jako lijep planinski izvor, gdje sam si uzeo vode. Išao sam nizbrdo obilježenim planiniskim putem, koji je vodio kroz pašnjake, a kasnije kroz šume. Nakon nekog vremena, odlučio sam sići s tog puta i ići kroz šumu više lijevo u pravcu mog hotela, koji je bio udaljen oko 10 kilometara. Da sam išao direktno u Povlje, bio bi udaljen još više kilometara. Išao sam šumskim putevima, ali oni su završavali i slijedilo je šumsko bespuće. U šumama radim, pa se ugodno i osjećam, ali strepio sam od zmija, srećom nije bilo nijedne. Put je stalno bio nizbrdo, uglavnom bez staza po kamenju, više puta sam padao i ogrebao se, napravio si jednu dublju ranu na šaki, koja i im danas nije do kraja prošla. Imao sam sa sobom flastere pa sam zaustavio krvarenje. Hlače su mi izgledale kao da sam u blatu hranio konje, a majica se mogla žmikati.

Dugo je trajao taj moj put. Ujutro smo krenuli od 7, dok sam se spuštao, bilo je već popodne. Strepio sam, da me ne uhvati mrak, samo da dođem do prvog sela dok je još dan. Odmarao sam svakih pola sata, jako umoran, sam u šumi, ali veselilo me kad sam vidio sela u daljini i zvukove. Slao sam sms poruke svakih pola sata da znaju gdje sam, ali nisam dobio odgovor sve dok nisam bio blizu sela. Tada je moja ekipa rekla da će doći s autom po mene, kad izbijem u selo. Autom se bliže ni ne može, jer nema ceste i prestrmo je. Kad sam konačno u 16.30 došao do prvog sela, na sve strane je bila ograda električnog pastira, srećom bez struje, morao sam to obilaziti.



Kad sam konačno ugledao svoju ekipu bili su sretni što me vide, ali i ljuti. Rekli su mi da su se brinuli za mene i da je malo nedostajalo da pošalju spasioce s helikopterom po mene. Dok sam sam lunjao po šumi, bio sam ljut na njih i razočaran, ali kad sam ih vidio nisam htio raditi scene i svađati se s njima, nisam imao ni snage, jedino sam bio sretan što je sve prošlo, Bogu hvala. Ostatak dana gorjeli su mi tabani, bio sam opečen od sunca, ali sve je to prošlo i na sreću nisam se razbolio.

[Salix]

3. dan – Preddvor-Ljubljana

Moja ekipa je prethodno planirala u nedjelju pohod na još viši vrh Grintavec, drugi po visini u Sloveniji, ali budući da je najavljena obilna kiša odustali su od toga. Ja ionako nisam planirao ići, jer ne bih to preživio. Ujutro uopće nije padala kiša, ali nije se ni išlo planinariti. Bila je nedjelja pa sam otišao na misu, da zahvalim što sam živ i zdrav i zanimalo me kako to izgleda u Sloveniji. Bilo je dosta ljudi, crkva je pozlaćena iznutra, zanimljivo mi je da u klupama nema klecala i za vrijeme mise se ne kleči ni u jednom trenutku.

Odjavili smo se iz hotela i otišli za Ljubljanu. Bio sam u njoj samo jednom prije toga, ali padala je jaka kiša pa sam je vidio samo iz autobusa. Sad je bilo lijepo vrijeme i prošetali smo se od parka Tivoli, gdje smo parkirali u smjeru centra. Svidio mi se grad, izgleda moderno, uredno s puno turista i znamenitosti. Posebno je lijep dio uz rijeku Ljubljanicu, gdje ima puno mostova, šetnica i kafića. Popeli smo se na Ljubljanski dvorac iznad središta grada, to je srednjovjekovna tvrđava s puno sadržaja, odakle seže lijep pogled na grad. Nastavili se šetati po gradu. Posebno mi se svidjelo čuveno Tromostovje. Dok smo izlazili iz grada prema autoputu, nazvali su me od kuće, da je na moru umrla daljnja rođakinja dok se penjala po stijenama. To se moglo i meni dogoditi, srećom sam se sretno vratio kući. Bez obzira, što sam se napatio u planini, to mi je bio doživljaj i nagledao sam se ljepote. Drugi put neću ići planinariti na takvu planinu bez dobre pripreme. Sve u svemu, bio mi je doživljaj biti u Sloveniji i pamtit ću to dugo.

[Mačak Gaston]

Divan vam je ovaj putopis, samo nastavite hrabro dalje. Kada nam budete opet dolazili u Slo posjetite Škocjanske jame http://www.park-skocjanske-jame.si/ umjesto Postojnske, meni puno interesantnije i prirodnije. Postojnske jame mi nalikuju trgovačkom centru dok su Škocjanske intimnije i prisnije.

Svratite u Posočje, pogledajte muzej ww1 u Kobaridu http://www.kobariski-muzej.si/razstave/stalna_razstava/, Nadižu, Soču, Bovec, tvrđavu Kluže, Rusku kapelicu koju je čini mi se Putin posjetio već 2x, zaokružite preko Vršiča i Kranjske Gore nazad. Svratite i u Triglavski narodni park... Ako se dvoumite između Bledskog i Bohinjskog jezera ovo drugo je puno zanimljivije i nije takva gužva.

Vjerujem da znate za ovu stranu http://www.hribi.net/goreiskanje.asp vrlo koristna pri planiranju izleta i tura.

[Salix]

Mačak Gaston kaže:

Divan vam je ovaj putopis, samo nastavite hrabro dalje. Kada nam budete opet dolazili u Slo posjetite Škocjanske jame http://www.park-skocjanske-jame.si/ umjesto Postojnske, meni puno interesantnije i prirodnije. Postojnske jame mi nalikuju trgovačkom centru dok su Škocjanske intimnije i prisnije.

Svratite u Posočje, pogledajte muzej ww1 u Kobaridu http://www.kobariski-muzej.si/razstave/stalna_razstava/, Nadižu, Soču, Bovec, tvrđavu Kluže, Rusku kapelicu koju je čini mi se Putin posjetio već 2x, zaokružite preko Vršiča i Kranjske Gore nazad. Svratite i u Triglavski narodni park... Ako se dvoumite između Bledskog i Bohinjskog jezera ovo drugo je puno zanimljivije i nije takva gužva.

Vjerujem da znate za ovu stranu http://www.hribi.net/goreiskanje.asp vrlo koristna pri planiranju izleta i tura.

Hvala na idejama

[kranjski janez]

[kranjski janez]

Još par rijeći. Baš mi je bilo gušt ćitat ovaj putopis od Salix-a. A prije svega sve oko njegove ture na Storžič. Sjetio sam na nekada kod nas jako popularnog pisca putopisa iz njegovih planinskih avantura ( po domaćim, a i drugim europskim alpskim vršacima) iz sredine 20. stoljeća Janka Mlakara, koji je pisao sočno i sa puno smisla za humor.

Inaće, tu su predložene neke druge atraktivne destinacije po Sloveniji. Ja se slažem sa njima bez dvojbe. Ali jedna je jako blizu lokacije, gdje je Salix bio ( Preddvora i Storžiča) i to je kao neka slovenska Trnuljčica, koja spava i čeka, da je probude - samo je uzvodno po rijeki Kokri jedno 10-15km od Preddvora.

To je Jezersko, na oko 900 metara nadmorske visine, prelijepi plato sa malim jezerom usrijed Kamniško-Savinjskih planina i sasvim blizu granice sa Austrijom.

http://www.jezersko.info/

Turizam je gore bio već za vrijeme Austrougarske ( mislim da su imali i neki sanatorij za očne bolesti), ali poslije nikada jako procvatao. Puno manje naravno od poznatih destinacija u Julijskim Alpama: Bled, Bohinj, Kranjska gora, Planica, Bovec sa Trentom ...

Ako parafraziram onaj hrvatski slogan ( koji je već vani upotrebe) - Mediteran kao što je nekad bio, onda mislim da u Sloveniji najviše baš za Jezersko ( možda i za dijelove gornje Logarske doline sa Matkovim i Robanovim kotom) važi - Alpe kao što su nekad bile.

Dosta tradicionalno još žive ljudi na Jezerskom. Npr. ova familija:

http://www.delo.si/prosti-cas/zanimi...tradicija.html

Dakle- Jezersko pruža puno aktivnosti od sporta i rekreacije na odlićnom sviježem zraku, uživanja u prirodi, prekrasnih alpskih panorama uz puno kulturne baštine od jako lijepih crkava do starih seljaćkih domaćinstava ( čak 400, 500 godina stare zgrade, koje su neke još u funkciji). I domaćini, uglavnom seoski turizam, nude dosta pristne autohtone atmosfere i kulinarike.

p.s.: Još ovaj lijepi promo video Jezerskog:

https://www.youtube.com/watch?v=N-PVsspixSE

[Salix]

Hvala Janez :-) Malo sam i ja iskusio da su to Alpe kakve su nekad bile. Lijepo je to iskusiti, nemam to doma :-)

[kranjski janez]

Evo, Salix : tu, gdje si ti bio na nedeljnoj misi - sv. Peter u Preddvoru.

Prijenos ponoćke na slovenskoj nacionalnoj TV, 25.12. 2013:

http://4d.rtvslo.si/arhiv/prenos-bogosluzij/174253518

Poćinje sv. misa tek oko 16 minute, prije je koncert djećjeg zbora sa instrumentima. Onda i veliki odrasli kor sa puno mladih glasova, barem 20 ministranata, puna crkva. I tamo oko 19:00 ona prelijepa Gruberova Sveta noč (Heilige Nacht). Jaka je još tradicionalna kršćanska vjera u tim ruralnim dijelovima Gorenjske, možda kao malogdje drugdje širom Slovenije.

[nvnk]

Tek sam sad ovo pročitao pa bih se kao planinar osvrnuo na drugi dan i Storžič: Mislim da je neozbiljno od strane tvoje "ekipe" (kako ih zoveš) što su oni bili ljuti na tebe. Ako se itko ponio neodgovorno, to su onda baš oni, ili barem iskusni planinari među njima. Trebali su tebe (kao i sve neiskusne sudionike, ako je takvih još bilo) unaprijed upozoriti na temeljne stvari za ponijeti (a najtemeljitija je dovoljno tekućine), a kada su primijetili da zaostaješ, trebali su te ili čekati do kraja ili se na neki način pobrinuti da sigurno završiš nešto što je za tebe očito bila prenaporna avantura. (Ili odrediti jednog među sobom da se s tobom spusti u dolinu ili ti pronaći kakvo sigurno mjesto da ih čekaš da te pokupe u povratku, po mogućnosti kakvu koču ili zavetišče.)

BTW, Sljeme je ipak 1035 mnm.

[medena17]

Zašto ovako malo postova na ovoj temi? Ili ima neka druga?

Razmišljam oko Praznika rada na 3-4 dana otići u Ljubljanu, ali iz Ljubljane bih jedan dan na izlet išla u Postojnsku jamu, a drugi dan na Bled/Bohinj. Također mi je zanimljiv Triglav nacionalni park. I Škocjanske jame, ali ne mogu sada sve.

Imam nekoliko pitanja kako bih lakše mogla unaprijed vidjeti što bih mogla stići i kako najjednostavnije izvesti bez auta.
1. Koliko sam se informirala, bus je najjednostavnije prijevozno sredstvo za doći do Postojnske jame i Bleda/Bohinja jer staje blizu? Koliko često voze busevi i mogu li doći i kupiti kartu odmah za sljedeći bus na autobusnom kolodvoru u Ljubljani ili znaju biti gužve pa nema mjesta?
2. Postoji li kakav bus koji povezuje Postojnsku jamu i Predjamski dvorac? Voljela bih posjetiti oboje, a ne znam koliko je izvedivo?
3. Isto pitanje za Bled i Bohinj. Postoji li bus koji ih povezuje kako bih u jednom danu mogla posjetiti oboje? Ili bolje da se odlučim samo za jedno?
4. Može li se do Triglav nacionalnog parka također busom i što ima sve za vidjeti tamo, je li potrebno puno penjanja? (Bila sam kao mala, sjećam se jezera i divnog pogleda, ne znam gdje točno i ne sjećam se čega je još bilo).
5. Što svakako vidjeti i posjetiti u Ljubljani? Gdje pojesti tradicionalna jela i slastice a da nije preskupo?

[Lizzie M]

ovdje je link za temu o Sloveniji: https://www.forum.hr/showthread.php?t=241395&page=54
(ova je putopis)

[Bezveze]

Da, bolje bi bilo da su Putopisi i Destinacije odvojeni

Sent from my MHA-L29 using Tapatalk