Mentalitet pobjednika

[Josephine Anne]

@old-soul80 Da, ima tu istine samo mnogi danas nemaju tu mogućnost il sreću raditi posao koji vole, koji ih ispunjava... Život nosi neke stvari na koje ne možemo utjecati premda bi voljeli. Pojedinac je prisiljen pomiriti se s nekim stvarima u životu da bi mogao funkcionirati, da ne bi izgorija.

[old-soul80]

U stvari osobno vjerujem da čovjek utječe na sve u svome životu. Mnogi nemaju mogućnost ili sreću raditi posao koji vole jer mnogi vjeruju da je to jednostavno tako. Naša podsvijest upravlja našim životima. Pomirenje s nečime je opet naša odluka da ne vjerujemo da može bolje. Nije podsvijest lako istrenirati da počne drugačije doživljavati svijet oko nas i našu ulogu u njemu na drugačiji i za nas zdraviji način, no ipak je moguće. Naučio sam to na vlastitoj koži. Unatoč svjesnosti kako ovaj život funkcionira, a trebale su mi koje 35 godine da shvatim, i dalje nije lako nastaviti trenirati podsvijest na pozitivne, a ne negativne obrasce razmišljanja na koje smo mnogi izdresirani odmalena, no moguće je. Čovjek s godinama sve više evoluira ako si sam to dopusti. Otvaraju mu se nova znanja i mogućnosti koja mu mogu mijenjati svijest i podsvijest. Da bi ta nova i pozitivnija znanja pustio u sebe, treba prvo odbaciti stara i negativna. Da bi odbacio stara, treba ubacivati nova koja će zamjenjivati stara. Na taj način, sve postaje moguće. Znam da to mnogima zvuči kao SF, no postoji puno toga u ovoj 'realnosti' što svojom suženom sviješću nismo u mogućnosti shvatiti baš. Nije bitno niti shvatiti princip, koliko osvijestiti da to uistinu djeluje.

[The Maystor]

Problem se najbolje rjesava i mijenja sa slobodnom voljom koja mora biti jaka na nacin da se detektira uzrok i posljedica koji se međusobno nadopunjuju i hrane i vrte u krug tokom nekog događaja, i onda se operu ruke od problema, a ne da se stavlja pod tepih i ignorira jer se tak nis ne desava ili da se silom oce prenapumpati problem-balon pa da pukne, jer je to samo hranjenje istog stanja. Makar i do prehranjivanja pretjeranog moze doci pa se stvarno raspukne ponekad

[old-soul80]

The Maystor kaže:

Problem se najbolje rjesava i mijenja sa slobodnom voljom koja mora biti jaka na nacin da se detektira uzrok i posljedica koji se međusobno nadopunjuju i hrane i vrte u krug tokom nekog događaja, i onda se operu ruke od problema, a ne da se stavlja pod tepih i ignorira jer se tak nis ne desava ili da se silom oce prenapumpati problem-balon pa da pukne, jer je to samo hranjenje istog stanja. Makar i do prehranjivanja pretjeranog moze doci pa se stvarno raspukne ponekad

Bitno je i da se čovjek ne uzrujava oko svačega, pogotovo oko onoga što nemre na silu promijeniti. Mnogi ljudi misle da moraju biti "jaki", pa recimo ako im se desi nešto što ih rastuži ili baci u depru, onda će poslušati savjet od prvog blesavog frenda koji će im preporučiti onu papagaj poštapalicu tipa "trgni se, ne samosažalijevaj se, idi van".
U stvari, što znam i sam, svatko mora dopustiti svakom svom osjećaju da se u potpunosti izrazi kroz njega.
Samo zato što nam se neki osjećaji ne sviđaju, to ne znači da trebamo bježati od njih. Nema smisla, niti šanse da pobjegnemo baš od svega što nam se ne sviđa u životu. Neke stvari se treba preboljeti i treba dopustiti da se prebole. To ne znači valjati se godinama u tuzi, već si dopustiti da se na prirodan i zdrav način očistimo od tuge. Sve ostalo je nakupljanje i taloženje sranja dok jednom ne eksplodira na način koji je najmanje zdrav po nas.

A neki osobni negativni obrasci u glavi, mislim da ne treba puno prčkat po tome u smislu da se odlazi u stanje fetusa i od tamo počinje tražit uzrok. Treba jednostavno negativne obrasce razmišljanja i djelovanja mijenjati pozitivnima jer ono u što usmjeravamo mentalnu i psihičku energiju, to uvijek prevlada jer u to i podsvijest počne vjerovati s vremenom.

[Josephine Anne]

@old-soul80
U jednu ruku se slažem s tobom, s godinama čovjek počinje "otkrivati" neke stvari o sebi i svijetu ali temelj svega je shvatiti da puno toga što smo naučili su gluposti, vrijednosti koje su prihvaćene od društva u teoriji ali da je praksa tj. život skroz nešto drugo. To svi shvatimo kad uhvatimo neke godine jer nas stvarnost nemilosrdno udara i sve one priče, bajke s kojima smo hranjeni jednostavno se lome... Prvi korak je osvješćivanje sebe koji zna biti jako bolan mislim da je čak proces prije njega još bolniji jer se mučimo dok ne dođemo do njega. Tad počinjemo drugačije razmišljati, drugačije doživljavati svijet oko sebe i samim time se i naš život mijenja premda trenutna promjena ne treba biti vidljiva. Mislim da je to najveća moguća "revolucija" ili ti "uskrsnuće" koje nam se može dogoditi za života, tad si oslobođen raznih obmana, laži ma gotovo svega.

[Josephine Anne]

@the Maystor
To zahtjeva hrabrost i iskrenost tu nema mjesta egu il ponosu. Treba detektirati te cikluse koji se znaju ponavljati tijekom našeg života i pokušati otkriti zašto je to tako. Da li sami činimo neke greške što je vrlo moguće il je čak utjecaj nečeg višeg od nas u cijeloj priči, nešto na što mi sami ne možemo utjecati. Treba bit prema sebi iskren, treba bit pošten prema sebi... To je početak rješavanja problema.

[Josephine Anne]

Fidelio- kaže:

Mentalitet pobjednika je da zna biti najveći luzer, da se zna nositi s porazom, da prihvata poraz, shvata da je poraz sastavni dio života, pobjede; odnosno, pobjednički stav je da poraz ni9je poraz već samo prepreka, zastoj, stagnacija koju treba prevazići i kroz koju se čovjek kali. Ko je spreman najdublje pasti, tresnuti od zemlju i imati snage, sreće, ludosti ili hrabrosti da preživi, taj je pravi pobjednik. Nije pobjednik onaj koji stalno pobjeđuje, jer je to priprema trule podloge za doživotni poraz, već je pobjednik onaj koji se ne boji poraza, teškoće, nego hrabro ide u vatru makar i po cijenu života, ako je cilj vrijedan žrtvovanja. To je pobjeda. Obrnuta psihologija. Ljudi koji se boje izgubiti i stalno misle da mogui pobjeđivati luzeri su već u startu i sjeme kukavica.

To je recept za preživljavanje i pobjeđivanje.

[old-soul80]

Josephine Anne kaže:

@old-soul80
U jednu ruku se slažem s tobom, s godinama čovjek počinje "otkrivati" neke stvari o sebi i svijetu ali temelj svega je shvatiti da puno toga što smo naučili su gluposti, vrijednosti koje su prihvaćene od društva u teoriji ali da je praksa tj. život skroz nešto drugo. To svi shvatimo kad uhvatimo neke godine jer nas stvarnost nemilosrdnost udara i sve one priče, bajke s kojima smo hranjeni jednostavno se lome... Prvi korak je osvješćivanje sebe koji zna biti jako bolan mislim da je čak proces prije njega još bolniji jer se mučimo dok ne dođemo do njega. Tad počinjemo drugačije razmišljati, drugačije doživljavati svijet oko sebe i samim time se i naš život mijenja premda trenutna promjena ne treba biti vidljiva. Mislim da je to najveća moguća "revolucija" ili ti "uskrsnuće" koje nam se može dogoditi za života, tad si oslobođen raznih obmana, laži ma gotovo svega.

Mene nitko nikada nije hranio bajkama, a i sumnjam da ljude itko uglavnom hrani bajkama na ovom svijetu. Već čak otprije osnovne škole, a pogotovo od nje, mogu reći da je ubijanje kreativnosti i vjere u išta dobro bio temelj kojime se meni pristupalo. Sve do trena dok nisam shvatio konačno da moja podsvijest u kojoj se nataložilo toliko smeća je sada u stanju mijenjati to drugim uvjerenjima, te se samim time automatski i stvarnost oko mene počela mijenjati. Sam moj psiho-mentalni stav o mojoj ulozi u ovom svijetu mi doslovno donosi ono što privlačim samom podsviješću. O tome pričam.
Znači, koliko je svijet lijep ili ružan, bajkovit ili stravičan, lagan ili težak, to zavisi isključivo samo o našim uvjerenjima, a naša uvjerenja će uvijek privući ono u što vjerujemo, tako da nikada ne možemo biti u krivu, bez obzira mislimo li da je ovaj svijet raj ili pakao, za sebe ćemo uvijek biti u pravu što god mislili.

[Remam]

Da, pobjednički mentalitet je dosta važan u životu, ali opet realno oni koji su na vodećim pozicijama u svijetu nemaju pobjednički mentalitet. Vjerujem da ima mnogo normalnih ljudi sa takvim mentalitetom koji bi bili bolji na tim pozicijama, ali ih se po brzom postupku makne. Zato je svijet u kurcu i zato je većina političara loša. Koliko god to poznato zvučalo, istina je takva. Po meni sportaši imaju najbolji pobjednički mentalitet i uvijek mi je bilo fascinantno gledati kako oni razmišljaju. Michael Jordan je najbolji primjer koliko jedan sportaš može biti arogantan, trash talker, vjerovati u sebe (nazovite i to autosugestijom) te pobjeđivati voljom, a opet dobro je netko rekao mentalitet pobjednika je i kad prihvatiš da si luzer, a što govori Jordan?

"I've missed more than 9000 shots in my career. I've lost almost 300 games. 26 times, I've been trusted to take the game winning shot and missed. I've failed over and over and over again in my life. And that is why I succeed."

https://www.youtube.com/watch?v=ThRn_YyB12I

https://www.youtube.com/watch?v=A9ZaudNTSeQ

[Josephine Anne]

old-soul80 kaže:

Mene nitko nikada nije hranio bajkama, a i sumnjam da ljude itko uglavnom hrani bajkama na ovom svijetu. Već čak otprije osnovne škole, a pogotovo od nje, mogu reći da je ubijanje kreativnosti i vjere u išta dobro bio temelj kojime se meni pristupalo. Sve do trena dok nisam shvatio konačno da moja podsvijest u kojoj se nataložilo toliko smeća je sada u stanju mijenjati to drugim uvjerenjima, te se samim time automatski i stvarnost oko mene počela mijenjati. Sam moj psiho-mentalni stav o mojoj ulozi u ovom svijetu mi doslovno donosi ono što privlačim samom podsviješću. O tome pričam.
Znači, koliko je svijet lijep ili ružan, bajkovit ili stravičan, lagan ili težak, to zavisi isključivo samo o našim uvjerenjima, a naša uvjerenja će uvijek privući ono u što vjerujemo, tako da nikada ne možemo biti u krivu, bez obzira mislimo li da je ovaj svijet raj ili pakao, za sebe ćemo uvijek biti u pravu što god mislili.

Mislim da nije pozitivno ubijati vjeru u išta dobro al to je bio tvoj put i dobro je da si ti ipak pronašao iz tog izlaz i oblikovao svoj osobni put. To je veća pobjeda. Moje mišljenje je da je život lijep da puno toga nudi ali i uzima. I na kraju svega, život je opasno mjesto al vrijedi ga proživjeti jer daje iskustvo, prosvjetljenje koje ne može ništa zamijeniti.

[The Maystor]

Źivot nije toliko opasno, koliko moźe biti dosadno iskustvo {i onda je teźe krenuti boljim stazama}

[Jollman]

Naslov me podsjetio na ovu pjesmu:

https://www.youtube.com/watch?v=Qnju-MwtFUg