Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija

Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 07.03.2017., 16:55   #21
Zasto onda tako mnogo ljudi bjezi od tih rezova i ne rade ih?

I da... Ja njima ne zelim nista lose. Dapace. Sve najbolje im zelim ali ne pomisljam na njih nakon reza.
Carpe Diem!!! is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:04   #22
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Zasto onda tako mnogo ljudi bjezi od tih rezova i ne rade ih?

I da... Ja njima ne zelim nista lose. Dapace. Sve najbolje im zelim ali ne pomisljam na njih nakon reza.
Pa rade. Samo možda ne baš na indentičan način.Pa večina ljudi mjenja kroz život ljude iz svog okruženja zbog raznoraznih razloga. Posao,ljubav,obrazovanje promjeni i udalji ljude i onda se ljudi zamjene.A ima i ljudi koji su UBER tolerantni pa ni ne nemaju potrebe za takvim odnosima.
Joshua is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:08   #23
Ne mislim na ta spontana udaljavanja koja donese zivot nego na odnose kojima okolnosti "odgovaraju" ali ih jedna strana sreze. To kao da niko ne radi cim se iz moje okoline tome toliko cude. Zato sam i postavila temu... da vidim do koga je i do cega je, radi li to jos neko...
Carpe Diem!!! is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:10   #24
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Ne mislim na ta spontana udaljavanja koja donese zivot nego na odnose kojima okolnosti "odgovaraju" ali ih jedna strana sreze. To kao da niko ne radi cim se iz moje okoline tome toliko cude. Zato sam i postavila temu... da vidim do koga je i do cega je, radi li to jos neko...
Pa kako misliš okolnosti odgovaraju? Pa da odgovaraju ne bi ih srezala.
Joshua is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:11   #25
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Zasto onda tako mnogo ljudi bjezi od tih rezova i ne rade ih?

I da... Ja njima ne zelim nista lose. Dapace. Sve najbolje im zelim ali ne pomisljam na njih nakon reza.
Ljudi se inače u životu boje svačega pa su tako i rezovi među njima. Nisi li i sama rekla da ti je rečeno da ćeš ostati sama? Nije li taj strah od samoće možda jedan od razloga?

Sve one koje sam izbacila iz svog života, samo sam ih izbacila . Kad ih sretnem, najnormalnije ih pozdravim, ali se ne zaustavljam i ne propitkojem gdje su, kako su. Doživljavam ih kao nekoga koga poznajem, ali nemam potrebu za ničim više od pozdrava. Kao npr. pozdrav kad ulaziš u dućan.
kokicha is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:16   #26
Quote:
josuha kaže: Pogledaj post
Pa kako misliš okolnosti odgovaraju? Pa da odgovaraju ne bi ih srezala.
Okolnosti koje si naveo gore su poklopljene... One koje spontano ljude rastave. One odgovaraju a rez se napravi zbog drugih razloga.
Carpe Diem!!! is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:20   #27
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Okolnosti koje si naveo gore su poklopljene... One koje spontano ljude rastave. One odgovaraju a rez se napravi zbog drugih razloga.
Rez se radi kada odlučiš da ti je osoba koja ti je bila draga jednostavno prestala biti draga i ne postoji nikakav drugi način nego da se udaljiš od te osobe.Okolnosti tu i ne igraju neku bitnu ulogu. Barem ne meni.
Joshua is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:33   #28
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Zasto onda tako mnogo ljudi bjezi od tih rezova i ne rade ih?

I da... Ja njima ne zelim nista lose. Dapace. Sve najbolje im zelim ali ne pomisljam na njih nakon reza.
Ne da pomišljaš nego čak otvaraš i temu o njima.

To je tako.
Priznali mi to sebi ili ne, ipak se katkad preispitujemo jesmo li dobro postupili.

Nedavno sam s prijateljicom otvoreno razgovarala o tome koliko očekujemo jedna od druge i mislimo li za sebe da dajemo previše, a dobivamo premalo.

Rezultat tog razgovora bio je poražavajući.
Ona je mislila da meni daje puno više nego ja njoj, a ja sam također mislila da u to naše prijateljstvo dajem cijelu sebe, a ona samo mrvice.

Tako smo neke stvari razjasnile i zaključile: Kad dajemo, mislimo da dajemo puno, a kad primamo, nikad nam nije dovoljno pažnje i tuđeg ulaganja.

To je valjda u ljudskoj prirodi.
I zato treba držati ravnotežu i biti objektivan.

I dalje se "toleriramo" u različitostima i imamo lijepih zajedničkih trenutaka, ali i onih koji nisu baš blistavi - jer svaka od nas ima svoju životnu fazu, koju, htjela ne htjela, mora sama prevladati.
Život je takav i nisam za presijecanje veza jer mi je tako došlo i jer sam uvrijeđena. Jer - uvrijeđena je i druga strana.
Etta is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:42   #29
Otvorila sam temu jer sam mnogo rezova uradila u relativnom kratkom vremenskom periodu (a nijedan nisam prethodno uradila godinama) pa me to malo prepalo. Željela sam da vidim je li neko još uradio nešto sličnim tempom ili trebam razgovarati sa stručnjakom. Nije zbog toga jer razmišljam o tim ljudima. Stvarno ne razmišljam
Carpe Diem!!! is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:45   #30
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Otvorila sam temu jer sam mnogo rezova uradila u relativnom kratkom vremenskom periodu (a nijedan nisam prethodno uradila godinama) pa me to malo prepalo. Željela sam da vidim je li neko još uradio nešto sličnim tempom ili trebam razgovarati sa stručnjakom. Nije zbog toga jer razmišljam o tim ljudima. Stvarno ne razmišljam
Kolko to točno i u kojem vremenskom perijodu? Da li je ostao tko od bitnih ljudi još sa tobom?
Joshua is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:52   #31
Tokom zadnjih par mjeseci. Recimo da je počelo od jeseni. Imala sam (lupam sad čisto radi omjera) 20 ljudi oko sebe s kojima sam se viđala intenzivnije ili manje intenzivno ali su mi bili tu. Sad imam 5, 6, 7.

Svakako da je ostao. Oni s kojima se znam čitav život i deset plus godina. Viđamo se i imamo kvalitetne odnose. Nemam s njima nikakvih problema.
Carpe Diem!!! is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 17:56   #32
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Tokom zadnjih par mjeseci. Recimo da je počelo od jeseni. Imala sam (lupam sad čisto radi omjera) 20 ljudi oko sebe s kojima sam se viđala intenzivnije ili manje intenzivno ali su mi bili tu. Sad imam 5, 6, 7.

Svakako da je ostao. Oni s kojima se znam čitav život i deset plus godina. Viđamo se i imamo kvalitetne odnose. Nemam s njima nikakvih problema.
Pa ti si beba? Pretpostavljam da si mlada podosta. Napravila si jedan dosta kvalitetan onda rez jer je došlo do zamora materijala. Preteško je održavati intenzivne kontakte sa toliko ljudi kako godine idu. Mislim da nema potrebe za stručnom pomoću. Mogu mama i tata biti ponosni na svoju kćer.Riješila se "lošeg" društva. A ovih 5 ili 6 je ionako najbitnije i trudi se da nikada sa njima ne buš morala napraviti isto.Ali ak i budeš kaj sad. Ako do 100-te i jedan ostane super!
Joshua is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 19:15   #33
Quote:
Etta kaže: Pogledaj post
Ne da pomišljaš nego čak otvaraš i temu o njima.

To je tako.
Priznali mi to sebi ili ne, ipak se katkad preispitujemo jesmo li dobro postupili.

Nedavno sam s prijateljicom otvoreno razgovarala o tome koliko očekujemo jedna od druge i mislimo li za sebe da dajemo previše, a dobivamo premalo.

Rezultat tog razgovora bio je poražavajući.
Ona je mislila da meni daje puno više nego ja njoj, a ja sam također mislila da u to naše prijateljstvo dajem cijelu sebe, a ona samo mrvice.

Tako smo neke stvari razjasnile i zaključile: Kad dajemo, mislimo da dajemo puno, a kad primamo, nikad nam nije dovoljno pažnje i tuđeg ulaganja.

To je valjda u ljudskoj prirodi.
I zato treba držati ravnotežu i biti objektivan.

I dalje se "toleriramo" u različitostima i imamo lijepih zajedničkih trenutaka, ali i onih koji nisu baš blistavi - jer svaka od nas ima svoju životnu fazu, koju, htjela ne htjela, mora sama prevladati.
Život je takav i nisam za presijecanje veza jer mi je tako došlo i jer sam uvrijeđena. Jer - uvrijeđena je i druga strana.
Ja sam uvijek za otvorene i produktivne razgovore. Vrlo je moguće tu otkriti mnogo stvari o drugoj strani koje nam mogu približiti njenu percepciju i nju samu. Međutim... Kako razgovarati s nekim ko nastupi arogantno, s manjkom poštovanja? Meni se to vidi na sitnicama.

Quote:
josuha kaže: Pogledaj post
Pa ti si beba? Pretpostavljam da si mlada podosta. Napravila si jedan dosta kvalitetan onda rez jer je došlo do zamora materijala. Preteško je održavati intenzivne kontakte sa toliko ljudi kako godine idu. Mislim da nema potrebe za stručnom pomoću. Mogu mama i tata biti ponosni na svoju kćer.Riješila se "lošeg" društva. A ovih 5 ili 6 je ionako najbitnije i trudi se da nikada sa njima ne buš morala napraviti isto.Ali ak i budeš kaj sad. Ako do 100-te i jedan ostane super!
Josuha, ja sam u tridesetima. Daleko sam od podosta mlade U konstelaciji teen godina i nekih mlađih ljudi koji prave nepromišljene poteze
Carpe Diem!!! is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 19:28   #34
Quote:
kokicha kaže: Pogledaj post
Ljudi se inače u životu boje svačega pa su tako i rezovi među njima. Nisi li i sama rekla da ti je rečeno da ćeš ostati sama? Nije li taj strah od samoće možda jedan od razloga?

Sve one koje sam izbacila iz svog života, samo sam ih izbacila . Kad ih sretnem, najnormalnije ih pozdravim, ali se ne zaustavljam i ne propitkojem gdje su, kako su. Doživljavam ih kao nekoga koga poznajem, ali nemam potrebu za ničim više od pozdrava. Kao npr. pozdrav kad ulaziš u dućan.
Potpuno se slažem s tobom. Baš tako, najnormalnije ih pozdravim ali izbjegavam zadržavanje i propitkivanje jedino ako druga strana stane tad prisilno porazgovaram al što je kraće moguće. Da, ljudi se boje svačega kroz život pa i trpe mnoge nekonstruktivne odnose. Na svu sreću kako starimo strah se smanjiva, stječemo sve više samopouzdanja.
Josephine Anne is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 19:35   #35
Vi barem formalno progovorite par rijeci. Ja ni to. Samo prodjem.
Carpe Diem!!! is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 19:38   #36
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Tokom zadnjih par mjeseci. Recimo da je počelo od jeseni. Imala sam (lupam sad čisto radi omjera) 20 ljudi oko sebe s kojima sam se viđala intenzivnije ili manje intenzivno ali su mi bili tu. Sad imam 5, 6, 7.

Svakako da je ostao. Oni s kojima se znam čitav život i deset plus godina. Viđamo se i imamo kvalitetne odnose. Nemam s njima nikakvih problema.
To je čisto dovoljno ljudi imati uza sebe, ma koga ne bi iscrpilo kontaktirati sa 20 ljudi u tvojim godinama! To je prirodan i normalan proces, ne trebaš se
brinuti. Morala si to napraviti prije il kasnije, svi to prolazimo i radimo. Samo nitko ne voli gubiti ljude ali shvatiš s vremenom da nešto više nema smisla.
Bolje biti i sam nego u krivom društvu. Znam da nije lako ni sam al kriva osoba te može puno iscrpiti i unijeti u tvoj život dosta nemira, nezadovoljstva, nervoze. Ja sam u kasnim tridesetima i ne znam što bi radila s mnogim ljudima s kojima sam nekad bila dobra. Život nas je izmijenija, naše interese, ne možeš imat toliko zajedničkog s velikim brojem ljudi. Najbitiniji su ti koje imaš pored sebe duži broj godina, od djetinjstva... Ostali većinom prolaze kroz naše živote.
Josephine Anne is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.03.2017., 22:00   #37
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Josuha, ja sam u tridesetima. Daleko sam od podosta mlade U konstelaciji teen godina i nekih mlađih ljudi koji prave nepromišljene poteze
Nisam mislil da si baš tolko mlada ali nisam mislil ni da si ušla u 30-te. No nebitno. Očito si sad donjela neke odluke koje su bile potrebne da se donesu.Ti najbolje znaš zakaj si to napravila. Posebno ako je to bilo neko velko društvo koje ti je iz raznoraznih razloga prestalo pasat logično mi je da si postupila kako si postupila i ne vidim nikaj problematičnoga u tome.
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Vi barem formalno progovorite par rijeci. Ja ni to. Samo prodjem.
I ja prođem jer za mene ti ljudi ne postoje. Kada nekom dajem sve i kada me ta osoba razočara to je moja kazna. Za mene ta osoba više ne postoji. Rekoh sve najbolje ali mi se više ne poznajemo i kao da se nikada ni znali nismo. No ja takvih ljudi imam dvoje zasad samo.
Joshua is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2017., 10:41   #38
Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Ne mislim na ta spontana udaljavanja koja donese zivot nego na odnose kojima okolnosti "odgovaraju" ali ih jedna strana sreze. To kao da niko ne radi cim se iz moje okoline tome toliko cude. Zato sam i postavila temu... da vidim do koga je i do cega je, radi li to jos neko...
zato jer večina ljudi iz mog okruženja je površna, nema vremena za ništa, rade i imaju djecu i to im oduzima cijelo njihovo vrijeme, nemaju vremena ni interesa za ikakve dublje odnose van uže im obitelji. svi odnosi osim obaveza, su im površni. pa tako nemaju ni potrebe za bilo kakvim ozbiljnim rezovima.
jer naprosto nemaju odnose nije ih briga pa ih ni ne sekira ništa. daju jako malo osim djeci, i niti trebaju ljude. zato.

druže se sa istim takvim obiteljskim ljudima koji isto nemaju vremena ni potrebe za bilo kakvim dubljim poznanstvima, druže se radi djece i to im je dovoljno.
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2017., 12:05   #39
Quote:
Josephine Anne kaže: Pogledaj post
To je čisto dovoljno ljudi imati uza sebe, ma koga ne bi iscrpilo kontaktirati sa 20 ljudi u tvojim godinama! To je prirodan i normalan proces, ne trebaš se
brinuti. Morala si to napraviti prije il kasnije, svi to prolazimo i radimo. Samo nitko ne voli gubiti ljude ali shvatiš s vremenom da nešto više nema smisla.
Bolje biti i sam nego u krivom društvu. Znam da nije lako ni sam al kriva osoba te može puno iscrpiti i unijeti u tvoj život dosta nemira, nezadovoljstva, nervoze. Ja sam u kasnim tridesetima i ne znam što bi radila s mnogim ljudima s kojima sam nekad bila dobra. Život nas je izmijenija, naše interese, ne možeš imat toliko zajedničkog s velikim brojem ljudi. Najbitiniji su ti koje imaš pored sebe duži broj godina, od djetinjstva... Ostali većinom prolaze kroz naše živote.
Slažem se potpuno samo mi je bilo iznenađenje jer sam osjetila spontanu potrebu da to sve "očistim" u kratkom vremenu i odjednom pa sam pomislila da nešto nije ok čim je tako. Poznajući psihologiju, većina stvari koja krene naglo ima negdje neki dublji okidač.

Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
zato jer večina ljudi iz mog okruženja je površna, nema vremena za ništa, rade i imaju djecu i to im oduzima cijelo njihovo vrijeme, nemaju vremena ni interesa za ikakve dublje odnose van uže im obitelji. svi odnosi osim obaveza, su im površni. pa tako nemaju ni potrebe za bilo kakvim ozbiljnim rezovima.
jer naprosto nemaju odnose nije ih briga pa ih ni ne sekira ništa. daju jako malo osim djeci, i niti trebaju ljude. zato.

druže se sa istim takvim obiteljskim ljudima koji isto nemaju vremena ni potrebe za bilo kakvim dubljim poznanstvima, druže se radi djece i to im je dovoljno.
Mene bi to doslovno ubilo. Razumijem da je porodica nešto najveće i najbitnije što čovjek može imati u životu, ali da komuniciram samo s njima, ne bih mogla. Razumijem da nismo svi isti i da su mnoge stvari stvar odgoja. Moja majka je uvijek imala drušveni život, držala do njega (ne u mjeri da joj ugrozi dom ali ga je imala), udala se kasnije za jako svestranog čovjeka od mnogih interesovanja (mog očuha) tako da sam i ja odgojena u duhu održavanja kvalitetnih odnosa pored porodice.

I ne samo to... Održavanja ljubavi, hobija i interesovanja koji me čine sretnom. Pretpostavljam da žene koje nemaju nikakav socijalni život ili je on tako isključivo površan nikada i nisu držale do prijateljstva u dovoljnoj mjeri pa im je brak samo došao kao razlog i izgovor. Ovo govorim jer djeca nisu uvijek mala, muž nije uvijek prisutan, nije neko ko može razumijeti sve naše ženske probleme, i na kraju, manjak slobodnog vremena nije konstanta koja traje godinama nego je periodična stvar.
Carpe Diem!!! is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.03.2017., 14:00   #40
Wink

Quote:
Carpe Diem!!! kaže: Pogledaj post
Razumijem da je porodica nešto najveće i najbitnije što čovjek može imati u životu, ali da komuniciram samo s njima, ne bih mogla. Razumijem da nismo svi isti i da su mnoge stvari stvar odgoja. Moja majka je uvijek imala drušveni život, držala do njega (ne u mjeri da joj ugrozi dom ali ga je imala), udala se kasnije za jako svestranog čovjeka od mnogih interesovanja (mog očuha) tako da sam i ja odgojena u duhu održavanja kvalitetnih odnosa pored porodice.

I ne samo to... Održavanja ljubavi, hobija i interesovanja koji me čine sretnom. Pretpostavljam da žene koje nemaju nikakav socijalni život ili je on tako isključivo površan nikada i nisu držale do prijateljstva u dovoljnoj mjeri pa im je brak samo došao kao razlog i izgovor. Ovo govorim jer djeca nisu uvijek mala, muž nije uvijek prisutan, nije neko ko može razumijeti sve naše ženske probleme, i na kraju, manjak slobodnog vremena nije konstanta koja traje godinama nego je periodična stvar.
Slažem se s tobom. Odrasla sam u obitelji gdje su roditelji odlično funkcionirali kao par, ali i kao individualci. Imali su svoje prijatelje, zajedničke prijatelje, svoje zasebne interese. Nisam se kao dijete osjećala zapostavljenom. Takav način života imam i ja sa svojom porodicom. Život je učinio da su neki prijatelji jako daleko, ali to nije narušilo kvalitetu i bliski odnos s njima. S druge strane, imaš nekoga tko živi u tvojoj blizini pa vremena ima samo recitiranje svojih problema.
Autorice, mislim da je nebitan broj prijatelja koji imaš, bitno je da je i jedan ali vrijedan.
kokicha is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:51.