Preveliki "rezovi" ili ipak ne?

[Carpe Diem!!!]

Honey Dorian kaže:

Za rodicu kužim zašto si je otkantala, ali ova prija ti je možda stvarno imala gripu

Kako slučajno znam kakve su to muke ježeve, zapravo je super da se uopće javila. Prava gripa je drama živa i mogu zamisliti da se nije mogla niti javiti telefonom dok nije uspjela spustiti temperaturu ili tako nešto

Ako je izmislila gripu, ili ako je njena "gripa" u stvari obična viroza, onda je pizda

Ali ako je bila prava gripa, nisi fer.

Bila je žena taj dan online po društvenim mrežama stalno. Nije baš da nije mogla javiti da ne može doći. Tim više jer je znala da mi je sama obećala pomoć i da je čekam. Javiš pa onda ja znam dalje šta i kako se organizovati ako barem malo misliš na drugog.

The Maystor kaže:

Sjecat cete se , sjecat cete se nekih ljepsih vremena, a necete ih imati s kime podijeliti.

Ako čovjek nema s kim podijeliti nešto to znači da nema baš nikog, a ako nema baš nikog i ako mu niko ne odgovara onda je nešto do njega. No, o tome ne pišemo na temi.

[descender]

Carpe Diem!!! kaže:

Ako čovjek nema s kim podijeliti nešto to znači da nema baš nikog, a ako nema baš nikog i ako mu niko ne odgovara onda je nešto do njega. No, o tome ne pišemo na temi.

Možda "nije do njega". Možda mu "jednostavno dođe" potreba rezanja pod dojmom "kratkog fitilja" zapaljenog "neiskoristivošću" okoline, takva kakva je. Okolina se rjeđe mijenja generalno, simultano. Pojedinac je tak koji ima češće faze, ne-sinhroniciteta, s okolinom. To što mu nivelirano "jednostavno dođe" xyz model rezanja.. može biti pokazatelj mogućnosti ne toliko niveliranog "završavanja" u skupini onih, kojima nitko ne odgovara.. no ne osjećati se "krivim". Misliti, osjećati, znati.. kako "nije do njega".

[Carpe Diem!!!]

U svim tim nivoima koje spominjes tesko je strpati bas sve ljude odjednom. Nije mi bas logicno tu ne gledati selektivno i po zaslugama. U ovoj trenutno fazi u kojoj sam (i opcenito) nije mi padalo na um sve ljude oko sebe pokupiti lopatom i neselektivno baciti samo zato sto sam umorna.

Srezala sam ih dosta u kratkom vremenu ali za svakog ponaosob mislim da ima konkretnih razloga. Zasto su mi ti razlozi sada bitni a prije nisu bili? Umor plus rast vlastite sebe u ocima. Ali to opet nikako ne mogu biti bas svi.

[ESKat]

radical change kaže:

Nikad se svoje prljavo rublje ne iznosi na ulicu.

O kako da ne. Prljavo rublje se skriva u dno ormara a cijelom svijetu se pokazuje slika savrsenog zivota, tako da kad se dodje do trenutka kad se to prljavo rublje vise ni ne moze oprati i covjeku se sve to zgadi, svi se cudom cude sto se to dogodilo i kako to da odjednom ta savrsena farsa vise ne stima. Mora biti da si ti naprosto skrenuo kad ti ne pase vise savrsen zivot, amirite?

Najbolje da nitko ne zna tvoje probleme, ukljucujuci i tvoju vlastitu djecu, pa kad te ti problemi doslovno slome i pometu neka svi lijepo donose neke lijeve pogresne zakljucke u kojima ti ispadnes glup, bolestan, zlocest i bezosjecajan.

Ne, nitko nece rjesavati tvoje probleme ali ako znaju za njih mozda dobijes kakvu iskricu barem verbalne podrske i kad jednom pocnes spasavati vlastiti zivot bar se ne iscudjavaju sto se to "odjednom" poremetilo i ne pokusavaju djonom te prisiliti da se vratis u idilu.
Nije svakome lako biti uvijek najpametniji i najjaci u svakoj situaciji sasvim sam znas.

[Kymatica]

ESKat kaže:

O kako da ne. Prljavo rublje se skriva u dno ormara a cijelom svijetu se pokazuje slika savrsenog zivota, tako da kad se dodje do trenutka kad se to prljavo rublje vise ni ne moze oprati i covjeku se sve to zgadi, svi se cudom cude sto se to dogodilo i kako to da odjednom ta savrsena farsa vise ne stima. Mora biti da si ti naprosto skrenuo kad ti ne pase vise savrsen zivot, amirite?

Najbolje da nitko ne zna tvoje probleme, ukljucujuci i tvoju vlastitu djecu, pa kad te ti problemi doslovno slome i pometu neka svi lijepo donose neke lijeve pogresne zakljucke u kojima ti ispadnes glup, bolestan, zlocest i bezosjecajan.

Ne, nitko nece rjesavati tvoje probleme ali ako znaju za njih mozda dobijes kakvu iskricu barem verbalne podrske i kad jednom pocnes spasavati vlastiti zivot bar se ne iscudjavaju sto se to "odjednom" poremetilo i ne pokusavaju djonom te prisiliti da se vratis u idilu.
Nije svakome lako biti uvijek najpametniji i najjaci u svakoj situaciji sasvim sam znas.

to je bila parola moje majke, svi skrivaju svoje prljavo rublje, trebaš i ti tako. gadi mi se taj koncept života, da imaš potrebu se kesiti kad si tužan, da drugi nebi znali da si ti što?? tužan?? ja ne razumijem to, ne govorim ljudima okolo ali da idem okolo i LAŽEM ljude, da je sve super, da imam super obitelj, da mi je posao super, koji je smisiao toga? kad mi je nešto super, to i kažem, podjelim s ljudima, želim da i drugi to probaju, prožive a tako i kad mi nešto nije ok, kažem da nije ispalo ok.
al da gledam ljude ko neprijatelje i razvijati strategije tipa umjeće ratovanja, sakrij informacije, zavaraj neprijatelja, nedaj im da znaju što i kako si, iskoristi prednost, to meni nije zdrav život, materijalno se isplati, imaš kontrolu nad ljudima, obrana ti je jaka, ali nekako mislim da ništa lijepo ni zdravo iz toga nemože doći u tvoj život.

[Carpe Diem!!!]

Moji su mi uvijek savjetovali da ljudima okolo ne dijelim svoje probleme (osim osobi koju bih smatrala bas dugogodisnjim provjerenim prijateljem) iz samo jednog razloga: ljudi se nasladjuju i smiju cim se okrenu ledja. Vecina. Zato im ne treba dati materijal.

Meni je tako govoreno.

[Orlandia]

Najbolje je stasati do te mjere da svoje probleme možemo sami rješavati.
Ja sam prošla kroz fazu otvorenog govorenja o svojim bolima i to me dovelo do još veće konfuzije. Ne vidim smisao u tome da okolo nosimo transparent ilustriran vlastitim problemima. Zašto bi Katica znala bolje od mene kako riješiti moju situaciju?
Ako si se odlučila na rezove, tako ti je valjda došlo, napunila ti se pipa i pukla si.
I ja sam imala takvu fazu kada sam radila rezove da bih nakon par mjeseci požalila. Neke osobe su mi jako počele faliti i jedva sam ih vratila natrag u život, ali to više nije to.
Bolje je taktično dozirati odnose koji nas žuljaju, a najbolje je iskreno reći što nam smeta.

[Carpe Diem!!!]

Ja jesam za iskren razgovor i elokventna sam po prirodi. Volim zaista kada mi neko iskreno kaže šta mu/joj smeta. No, problem je što to ljudi rijetko rade.

I da... Nekako mislim da oko nepoštivanja nema razgovora. Ispravi me ako griješim. To je već stvar odgoja i pristupa koji ja ne mogu nekom mijenjati ni kroz razgovor.

[antiopee]

Mislim da tebe muči savjest oko toga što si očistila popis prijatelja.

Čovjek kada je siguran u svoje stavove nema potrebu opravdavati svoje postupke i analizirati zašto nešto je a nešto nije.
Krene dalje i ne osvrće se.
Ljudi će u ovakvoj situaciji imati različita iskustva i reakcije.

Da li ti smatraš da si ispravno postupila prema sebi?

[Joshua]

Carpe Diem!!! kaže:

Cini se da je poenta u doziranju tog oslanjanja.

Nema doziranog oslanjanja. Oslanjaš se ,a kad padneš doviđenja. Gle mogu samo pretpostavljati kaj se točno dogodilo. Isitna je da je neobično da u tako kratkom vremenu toliko ljudi likvidiraš ali ti najbolje znaš zakaj si to napravila i kako se sad osjećaš zbog toga.

[Carpe Diem!!!]

antiopee kaže:

Mislim da tebe muči savjest oko toga što si očistila popis prijatelja.

Čovjek kada je siguran u svoje stavove nema potrebu opravdavati svoje postupke i analizirati zašto nešto je a nešto nije.
Krene dalje i ne osvrće se.
Ljudi će u ovakvoj situaciji imati različita iskustva i reakcije.

Da li ti smatraš da si ispravno postupila prema sebi?

Ne bih rekla da me muči savjest jer ne osjećam ništa. Od nekih rezova su već prošli mjeseci i ne osjećam ništa. Prosto sam samu sebe iznenadila kada sam počela rezati, kao da se stvari dešavaju mimo mene, pa sam pomislila da postoji neki okidač i došla s temom da vidim da li trebam s nekim stručnijim pričati o tome. Obzirom da sam mirna čini se da je to onda indikator da sam postupila ispravno. Neki na temi su me na to uputili kao na parametar.

josuha kaže:

Nema doziranog oslanjanja. Oslanjaš se ,a kad padneš doviđenja. Gle mogu samo pretpostavljati kaj se točno dogodilo. Isitna je da je neobično da u tako kratkom vremenu toliko ljudi likvidiraš ali ti najbolje znaš zakaj si to napravila i kako se sad osjećaš zbog toga.

Ovo oko oslanjanja sam rekla u nekom drugom kontekstu

[kikakm]

Oooo, kako tu sve vrvi od silne empatije i suosjećanja. Rezači koji su sebe bezuvjetno davali odrezanima. Dajte ljudi, stanite na loptu. Budite malo realniji. Ne vrti se sve oko našeg ega i naših potreba.

Carpe Diem!!! kaže:

....muž nije uvijek prisutan, nije neko ko može razumijeti sve naše ženske probleme...

Ženski problemi? Kakvi su to?

brzi gonzales kaže:

I voljno.

[Carpe Diem!!!]

Nisam ja nigdje napisala da je bezuvjetno niti sam tražila empatiju nego mišljenja. Tvoje je da glumim žrtvu i imaš pravo da misliš kako god

O ženskim temama sam pisala negdje gore. Pročačkaj malo temu. Za mene one postoje.

[radical change]

kikakm kaže:

Oooo, kako tu sve vrvi od silne empatije i suosjećanja. Rezači koji su sebe bezuvjetno davali odrezanima. Dajte ljudi, stanite na loptu. Budite malo realniji. Ne vrti se sve oko našeg ega i naših potreba.


Ženski problemi? Kakvi su to?

Zašto si zla..?

[radical change]

Carpe Diem!!! kaže:

Ne bih rekla da me muči savjest jer ne osjećam ništa. Od nekih rezova su već prošli mjeseci i ne osjećam ništa. Prosto sam samu sebe iznenadila kada sam počela rezati, kao da se stvari dešavaju mimo mene, pa sam pomislila da postoji neki okidač i došla s temom da vidim da li trebam s nekim stručnijim pričati o tome. Obzirom da sam mirna čini se da je to onda indikator da sam postupila ispravno. Neki na temi su me na to uputili kao na parametar.

Postoje mnogi ljudi koji upadnu u razne filmove pa se sjete rezati sve oko sebe jer se tako trenutno osjećaju dobro i moćno. Naravno da to ne ide iz realiteta. Dakle, kao što sam ti rekao, stvari bi se trebale gledati racionalno i realno, recimo ne želim forsirati da nekog zovem na kavu ako se ta osoba mene ne sjeti pozvati na kavu, bar u nekom približnom omjeru. Pa onda ne želim provoditi vrijeme uz ljude koji me umaraju, isisavaju energiju iz mene, nerviraju me, osim ako nisam primorana nekog trpjeti (šefa zbog para, mušterije zbog para, majku i oca jer su mi roditelji). I tako redom, promisliš ok ja sam napravila to to i to a dobila sam to i to, da li mi se isplati ulagati u odnos.
Rekao sam ti da paziš da ne pretjeruješ. Ako neka osoba zajebe stvar, ne dođe na sastanak i dogovor to ne znači da ju trebaš rezati, nikako. Svatko ima svoje razloge i svatko ima pravo na drugu šansu. Ti bi trebala njoj reći što te je zasmetalo i kako si se osjećala zbog toga, jedno oprosti je sasvim dovoljno. Ne možeš ljude rezati jer su bolesni, jer razmišljaju drugačije od tebe, jer nemaju vremena, jer su u problemima i slično...to je život, ljudi oko nas su različiti. No ako netko zaista nije za tebe to odrežeš, ako naiđeš na neku napornu budalu to odmah odrežeš i makneš od sebe itd. Neke prijatelje odrežeš ako vidiš da im zaista nije stalo...

[descender]

Samo "budala", apsolutno je "sigurna u svoje stavove". Takvim modelom trenutne sigurnosti, moguće pogodno za trenutno "manipuliranje" sobom, no istim, naredno, nikako isključeno da se baš zadrta sigurnost iskristalizira kao.. bez sigurnosti, samo nekadašnja zadrtost. I'll deal with that later. "Strah" od ("cognitive dissonance") "samokritike". Paralizirajuća gadljivost prema korištenju iste.. bez obzira na osobno i kolektivno pozitivno.. momentalno.. iz istog, možda moguće minimalnim tjeranjem se na (odvikavanje) suzbijanje (konformizma) gadljivosti. Bias.. kao prirodna (sve)pojavnost. Neiskorištena mogućnost korekcije, nekakav/nečega ukazatelj.

[Carpe Diem!!!]

radical change kaže:

Postoje mnogi ljudi koji upadnu u razne filmove pa se sjete rezati sve oko sebe jer se tako trenutno osjećaju dobro i moćno. Naravno da to ne ide iz realiteta. Dakle, kao što sam ti rekao, stvari bi se trebale gledati racionalno i realno, recimo ne želim forsirati da nekog zovem na kavu ako se ta osoba mene ne sjeti pozvati na kavu, bar u nekom približnom omjeru. Pa onda ne želim provoditi vrijeme uz ljude koji me umaraju, isisavaju energiju iz mene, nerviraju me, osim ako nisam primorana nekog trpjeti (šefa zbog para, mušterije zbog para, majku i oca jer su mi roditelji). I tako redom, promisliš ok ja sam napravila to to i to a dobila sam to i to, da li mi se isplati ulagati u odnos.
Rekao sam ti da paziš da ne pretjeruješ. Ako neka osoba zajebe stvar, ne dođe na sastanak i dogovor to ne znači da ju trebaš rezati, nikako. Svatko ima svoje razloge i svatko ima pravo na drugu šansu. Ti bi trebala njoj reći što te je zasmetalo i kako si se osjećala zbog toga, jedno oprosti je sasvim dovoljno. Ne možeš ljude rezati jer su bolesni, jer razmišljaju drugačije od tebe, jer nemaju vremena, jer su u problemima i slično...to je život, ljudi oko nas su različiti. No ako netko zaista nije za tebe to odrežeš, ako naiđeš na neku napornu budalu to odmah odrežeš i makneš od sebe itd. Neke prijatelje odrežeš ako vidiš da im zaista nije stalo...

Razumijem sta govoris ali evo danas mi je jedna prijateljica odgodila susret. Sorry, ne mogu, iskrslo mi nesto, zovem te ovih dana. Nikakav problem. Nije bilo dalje price i analize. Vidimo se drugi dan.

U ova dva slucaja koja sam navela mi je bio problem pristup.

[descender]

Neke odrežeš.. i ostatak spremiš u friđ za kasnije.. rezanje.. Svatko ima pravo na drugu šansu.

[Carpe Diem!!!]

A sta ako je bilo slucajeva sa i vise od jedne sanse?

[Joshua]

kikakm kaže:

Oooo, kako tu sve vrvi od silne empatije i suosjećanja. Rezači koji su sebe bezuvjetno davali odrezanima. Dajte ljudi, stanite na loptu. Budite malo realniji. Ne vrti se sve oko našeg ega i naših potreba.

Kaj? Objasni? Nije tu stvar u odjebavanju ljudi. AKo si došao do faze kada sa nekim ne želiš ostat u kontaktu zar nije onda najpoštenije pustit tu osobu na miru i udaljit se od nje?