Žene koje ne žele djecu

[proVINCI'jalka]

Taroth kaže:

ona nema problem, ona ima sebicnost...
jer joj djeca smanjuju komoditet, pa su bolja ona od 10 god. koja vec hrpu toga rade sama

moguće, al ja ipak ne bih prejudicirala.

[iva2110]

Taroth kaže:

ona nema problem, ona ima sebicnost...
jer joj djeca smanjuju komoditet, pa su bolja ona od 10 god. koja vec hrpu toga rade sama

jaka stvar, svi smo mi sebični u nekoj mjeri i ?
ako ona zna da ne želi djecu, kaj će joj psihijatar?i sama je rekla da je dobra žena,supruga, njen izbor kaj ne želi biti mama ili znači da je sposobna razmišljati i razmislila je.
a i muž ju razumije pa mislim da nema potrebe da ju šaljete kod psihijatra.
100 ljudi,100 ćudi

[hasselbaink]

iva2110 kaže:

jaka stvar, svi smo mi sebični u nekoj mjeri i ?
ako ona zna da ne želi djecu, kaj će joj psihijatar?i sama je rekla da je dobra žena,supruga, njen izbor kaj ne želi biti mama ili znači da je sposobna razmišljati i razmislila je.
a i muž ju razumije pa mislim da nema potrebe da ju šaljete kod psihijatra.
100 ljudi,100 ćudi

ma nije ona nacisto s tim sto hoce.
a muz ju ne razumije, nego popusta jer je voli, ali on itekako ZELI djecu.

mislis da to nije problem?

[proVINCI'jalka]

iva2110 kaže:

jaka stvar, svi smo mi sebični u nekoj mjeri i ?
ako ona zna da ne želi djecu, kaj će joj psihijatar?i sama je rekla da je dobra žena,supruga, njen izbor kaj ne želi biti mama ili znači da je sposobna razmišljati i razmislila je.
a i muž ju razumije pa mislim da nema potrebe da ju šaljete kod psihijatra.
100 ljudi,100 ćudi

iva, da je ona razmislila i odlučila onda ne bi ovdje došla po savjete. osim toga, izjava da je plaše mala djeca, a usvojila bi neko od recimo desetak godina...vuče malo na patologiju, a?

[vesnica]

hasselbaink kaže:

ma kako ne bi postojali ljudi poput tebe!? ne umisljaj si da si nesto posebno i jedinstveno.

ali to sto ti se mala djeca gade i bojis ih se, to je svakako slucaj za psihijatra.
nitko ne garantira da ce ti odlazak njemu pomoci, ali ako zaista volis muza i zelis uciniti nesto po tom pitanju, potrudit ces se, pokusati si pomoci, rijesiti taj problem.

a prvi korak u rjesavanju problema jest taj da si priznas da imas problem.

Ne želim biti posebna i jedinstvena,želim samo usrećiti čovjeka kojeg volim.Ja zapravo da sam sama ili da sam u vezi koja nije dobra ne bih niti smatrala da imam problem niti bih željela to rješavati,ali nisam,stvari su takve kakve su i zapravo sam samo htjela čuti mišljenje drugih ljudi,ljudi koji me ne poznaju cijeli život.Ovi koji me poznaju znaju koliko sam brižna,pa u startu kažu da će sve biti ok kada rodim,no ja stvarno mislim da neće.Da sam htjela riješiti taj strah otišla bih k psihijatru prije 15 godina kada mi se javio taj problem,no mislila sam da će se s godinama pojaviti nekekav majčinski instinkt ili nešto, nije.Sada kada smo muž i ja riješili sve-od stana,auta,zaposlenja i ostalih stvari došao je period kada svi pitaju : a djeca? Ja kroz osmijeh dajem ogovor nikada,a on s tugom u očima kaže da nam to nije potrebno za sreću. Meni nije,ali njemu je,ja to znam.Vjerujte da bi mi bilo lakše da me on prisiljava ili nešto,onda bih imala razlog da ga ostavim,ali znam koliko me voli i koliko ja njega volim i nakon svega što smo prošli skupa stvarno ne znam kako bi funkcionirali jedno bez drugoga.On je iz velike obitelji,praktički smo othranili pola te djece i znam da je njemu (za razliku od neke njegove braće) velika želja imati barem dvoje djece,ali meni nije i stvarno ne vidim rješenje.

[iva2110]

evo sad sama veli da nema majčinskog instinkta?
ili bi usprkos tome trebala roditi da usreći svoga muža?
sama je sad rekla da neće!
ma kad čitam njen post, vidim da je u banani jer zna da ne želi roditi, ali isto tako želi ugoditi svom mužu.Mislim da njih dvoje trebaju raspravit o tome, psihić neće puno pomoć.

[hasselbaink]

vesnica kaže:

Da sam htjela riješiti taj strah otišla bih k psihijatru prije 15 godina kada mi se javio taj problem,no mislila sam da će se s godinama pojaviti nekekav majčinski instinkt ili nešto, nije.

ali kad se problem nije rijesio sam od sebe, ne mislis li da bi ipak trebal a potraziti strucnu pomoc?
jer tebi, kako kazes, da si sama, to sto ne zelis imati djecu ne bi bio nikakav problem, sto je i logicno.
ali nisi sama, u braku si s covjekom kojeg volis i koji te voli.
a njemu je to problem. samim time je to i tvoj problem. zar ne?

iva2110 kaže:

evo sad sama veli da nema majčinskog instinkta?
ili bi usprkos tome trebala roditi da usreći svoga muža?
sama je sad rekla da neće!
ma kad čitam njen post, vidim da je u banani jer zna da ne želi roditi, ali isto tako želi ugoditi svom mužu.Mislim da njih dvoje trebaju raspravit o tome, psihić neće puno pomoć.

zaboga, devet su godina i braku i nisu se pomaknuli s mrtve tocke, vjerojatno im je situacija sve gora i gora, a sad ce odjednom oni to sami rijesiti.

ne bih rekao.

[goblena]

Ne mislim da je odluka da netko nema djecu nesto lose. Jedna moja kolegica je odlucila ostati bezdjetna (koja rijec, ha!) i uopce ne mislim da je cudna, losa osoba, bezosjecajna, sebicna, sto se vec pripisuje takvim osobama. Cak suprotno, zena je bas faca. No, ti si ocito zbunjena - ne zelis malo dijete, ali mislis da bi mogla biti dobra mama starijem djetetu, sto meni znaci da te majcinstvo ipak samo po sebi ne odbija toliko... jer ne postaje zena manje mama kako joj dijete odrasta...

Sto se tice straha od male djece... ja sam ih se isto bojala, ako cemo bas rastegnuti pojam straha do krajnjih granica. Nisam razumjela bebace, bili su mi cudni, nisam imala pojma sto bih s njima pocela, nisu mi bili nimalo "slatki" (kako vecina ljudi dozivljava malu djecu), a i pomalo mi se gadio cijeli taj biznis s pelenama, bljuckanjem, slinjenjem, kasicama razmazanim po faci, sve to. Bili su mi pomalo kao svemirci, imala sam dojam da se nikad ne bih s njima mogla razumjeti, a cak sam ih dozivljavala kao pomalo zlobna bica (iako vise pojma nemam zasto). No, iznad svega, bebe i mala djeca me nisu zanimali i nisam ni razmisljala o njima. Za mene je nekakav cutoff bio 5-6 godina - s mladjima od toga nisam znala sto bih. A o vlastitom buducem majcinstvu nisam razmisljala uopce, osim kao o necemu sto me vjerojatno ceka u dalekoj buducnosti i za sto ima jos puno, puno vremena. I nikad nisam sebe zamisljala kao majku.

Vlastitu najmladju sestricnu i najstarijeg necaka sam nekako... hm... tolerirala. Nije da mi nisu bili dragi, ali nisam bas ni imala zelje biti puno oko njih. No, sad kad imam vlastitu djecu, neke su mi stvari jasnije: prvo, ne mozes usporedjivati osjecaje prema djeci rodjaka i prijatelja i prema vlastitoj djeci. To ti je kao... e, sad idu glupe usporedbe: brisanje vlastite guzice i brisanje tudje (odrasle) guzice (prvo ti se uopce ne gadi, drugo rijetko tko moze obaviti bez da mu se digne zeludac). Gutanje vlastite sline (ni ne razmisljas o tome) i gutanje tudje sline (fuj). Ili, nikad nisi dozivjela orgazam, no drugi su ti pricali o tome i vidjela si kako to izgleda kad netko svrsava, pa smatras da znas kako je to. Ili, mozes spavati uz svog supruga, zajedno ste u krevetu, stisnes se uz njega i toplo ti je i ugodno i osjecas se sigurnom - bi li isto tako ugodno mogla spavati uz susjeda Jozu, da ga posudis na jednu noc, ne za seks nego samo za spavanac? Zasto ne? Pa covjek je covjek, a susjed Joza je dapace skroz simpatican covo i mozes s njim ugodno caskati. Ili, posudi za spavanac strica, ili tetku...

Ne mozes ugodno spavati na Jozinom ramenu, jer je on susjed Joza, a ne tvoj suprug. Isto tako ne mozes usporedjivati osjecaje prema nekoj tamo bebi, pa makar ta beba bila tvoj necak, i prema svom vlastitom (mogucem) djetetu. Za pocetak, sami te hormoni vezani uz trudnocu i porod i dojenje "srede." Za vlastito te dijete ispocetka vezu najvise nagoni ciju je snagu tesko zamisliti onima koji dijete nemaju, a osjecaji prema djetetu se razvijaju vise-manje postupno, i (koliko god bljutavo zvucalo) ljubav u tebi polako raste kako raste tvoje dijete... ne kazem da majka ne voli bebu staru mjesec dana, ali vlastito dijete staro npr. 3 godine se voli neusporedivo dublje, raznovrsnije... tesko je to opisati i objasniti, nazalost. Ja samo znam da to nisam uopce mogla zamisliti prije no sto sam postala majka. Pricali su mi o tome i citala sam o tome, ali to ti je kao ono s opisivanjem orgazma...

Osobno, nemam pojma kako bih se snasla da npr. usvojim dijete staro 10 godina. Vjerujem da je takvo roditeljstvo neusporedivo teze od podizanja djeteta koje si rodio ili usvojio kao maleno...

Ja vjerujem da bi se ti ipak dobro snasla u ulozi majke, da bi voljela svoje dijete i da bi smatrala svoj zivot obogacenim djetetom. To je jednostavno tako s ogromnom, ogromnom vecinom zena. No, stos je u tome sto to nikada neces znati sa sigurnoscu ako se ne odlucis na majcinstvo.

Sto god odlucila, sretno.

[baja]

vesnica kaže:

kada se rađa želja za majčinstvo,ima li meni spasa?

nikad nisam imala neke romantične majčinske porive, nisam slinila nad bebama, nisam hitala u majčinstvo
ako se moj stav mogao nazvati ravnodušnošću onda je moj muž bio još za nijansu ravnodušniji
međutim, kemija i biologija su nešto prije 30-e počele raditi svoje i ja sam tada počela željeti dijete
i opet, bez imalo romantike u toj viziji
željela sam dijete kao moj ultimativni životni zadatak - odgojiti čovjeka
napunila sam 33 dva tjedna nakon što sam postala majka i čini mi se da je to bio pravi trenutak za našeg anđela da nam se pridruži
suprug mi je rekao; hvala ti za ovo iskustvo, propustio bi ga i ne znajući koju divotu propuštam
da te ne zavaravam; roditeljstvo je poprilično mazohistična rabota ali, kao što rekoh, i najuzvišenija stvar kojoj se čovjek može posvetiti
ako si ti, uistinu, iskrena i jasna sama sebi da dijete nije dobrodošlo u tvoj život onda bi trebala naći ljubavi za svog muža i pustiti ga da nađe ono što njemu treba
sretno vam

[vesnica]

Do zaključka da bih bila dobra majka starijem djetetu sam došla od kada kod nas živi moja šogorica (14 godina).S njom se stvarno super slažem,razumijem sve njene probleme,pokušavam joj biti majka i pijateljica i mislim da mi to itekako uspjeva. Ponekad znam vikati (zbog loše ocjene,kasnog dolaska kući i sl.),ali ipak većinu stvari rješavam razgovorom,smireno i s razumjevanjem.Ali mala djeca su za mene nešto što me stavrno ne prilači.Možda si ti goblena u pravu i nije isto imati svoje i tuđe dijete,ali razmišljam godinama o tome i nije mi jasno zašto nemam želje da rodim.Stvarno volim ove veće kikiće,simpatični su mi i dragi,uvijek pokušavam biti prijatelj s njima,ali ovi mali me plaše.Ne plaši me briga za njih,nego oni sami,ne mogu vam to opisati.
Želim usrećiti muža,ali ako usrećiti njega znači unesrećiti sebe ne znam kako da to izvedem.

[Fredrro]

Taroth kaže:

ona nema problem, ona ima sebicnost...
jer joj djeca smanjuju komoditet, pa su bolja ona od 10 god. koja vec hrpu toga rade sama

Tako sam i ja zaključio pa su me dotične proglasile glupim...

[iva2110]

svi imamo pravo na mišljenje

[CosmaShiva]

A kako gledaš na trudnoću,jel te strah,jesi snatiželjna?

[vesnica]

baja kaže:

nikad nisam imala neke romantične majčinske porive, nisam slinila nad bebama, nisam hitala u majčinstvo
ako se moj stav mogao nazvati ravnodušnošću onda je moj muž bio još za nijansu ravnodušniji
međutim, kemija i biologija su nešto prije 30-e počele raditi svoje i ja sam tada počela željeti dijete
i opet, bez imalo romantike u toj viziji
željela sam dijete kao moj ultimativni životni zadatak - odgojiti čovjeka
napunila sam 33 dva tjedna nakon što sam postala majka i čini mi se da je to bio pravi trenutak za našeg anđela da nam se pridruži
suprug mi je rekao; hvala ti za ovo iskustvo, propustio bi ga i ne znajući koju divotu propuštam
da te ne zavaravam; roditeljstvo je poprilično mazohistična rabota ali, kao što rekoh, i najuzvišenija stvar kojoj se čovjek može posvetiti
ako si ti, uistinu, iskrena i jasna sama sebi da dijete nije dobrodošlo u tvoj život onda bi trebala naći ljubavi za svog muža i pustiti ga da nađe ono što njemu treba
sretno vam

Možda onda ima nade za mene?Nemam ja ništa protiv ljudi koji imaju djecu,puno njih,ili koji nemaju djecu,stvarno mi je to ok ako ljudi to žele i mogu,te ih to čini sretnima.Smeta mi samo kada ljudi poput moje majke ženu smatraju strojem za rađanje,odnosno: kak ti sad ne bi imala djecu,pa udana si i moraš,to se podrazumijeva.Ne moram vam ni pričati da sam s tom ženom više u svađi nego u dobrim odnosima.Opet ponavljam:nadam se da ću jednog dana osjetiti taj poriv,ali se bojim da neću nikada.Što se tiče odgoja starijeg djeteta ne vidim zašto ne bih mogla,nikada nisam bježala od odgovornosti i smatram da mi za to nije potreban majčinski instinkt,već samo ljubav.

[vesnica]

Taroth kaže:

ona nema problem, ona ima sebicnost...
jer joj djeca smanjuju komoditet, pa su bolja ona od 10 god. koja vec hrpu toga rade sama

Ne smatram sebe sebičnom osobom,jer da sam sebična ne bih vas niti pitala za mišljenje već bih rekla NEĆU imati djecu i to je to.Ali želim pronaći neko rješenje zbog osobe koju volim,ako me to čini sebičnom,onda jesam.

CosmaShiva

Nije me strah trudnoće,kao što rekoh proživjela sam sa sestrom dvije trudnoće i gledajući nju zavidjela sam joj što je sretna i pitala se zašto nisam kao ona.Znatiželjna?Ne znam,poslije trudnoće dolazi dijete,a to ne želim...Nisam nikada sebe vidjela kao trudnicu.

[klobuk]

Kao što su mnogi već napisali, čini mi se da je najsmislenija reakcija na tvoje pitanje prijedlog da odeš razgovarati s nekom stručnom osobom. Važno je da shvatiš zašto se tako osjećaš.

A rađanje djeteta u nadi da će probuditi dotad neiskazane majčinske osjećaje jedna je od glupljih i opasnijih ideja koje sam čula. Možda to nekad i "upali", ali dovoljno je da jednom ne "upali" i da jedno dijete osjeća da je bilo neželjeno.

[hasselbaink]

vesnica kaže:

Do zaključka da bih bila dobra majka starijem djetetu sam došla od kada kod nas živi moja šogorica (14 godina).S njom se stvarno super slažem,razumijem sve njene probleme,pokušavam joj biti majka i pijateljica i mislim da mi to itekako uspjeva. Ponekad znam vikati (zbog loše ocjene,kasnog dolaska kući i sl.),ali ipak većinu stvari rješavam razgovorom,smireno i s razumjevanjem.Ali mala djeca su za mene nešto što me stavrno ne prilači.Možda si ti goblena u pravu i nije isto imati svoje i tuđe dijete,ali razmišljam godinama o tome i nije mi jasno zašto nemam želje da rodim.Stvarno volim ove veće kikiće,simpatični su mi i dragi,uvijek pokušavam biti prijatelj s njima,ali ovi mali me plaše.Ne plaši me briga za njih,nego oni sami,ne mogu vam to opisati.
Želim usrećiti muža,ali ako usrećiti njega znači unesrećiti sebe ne znam kako da to izvedem.

cini mi se da ti nemas predodzbu o tome koliko bi ti tesko bilo s usvojenim djetetom starim desetak godina.
trebas pridobiti njegovo povjerenje, ljubav, a to je dijete u godinama kad ima neke stavove, razmisljanja i poglede na svijet oko sebe.

druga stvar je dijete od 14 godina iz tvoje okoline, koje te dobro poznaje od prije, pa se dobro slazete.

ne znam, zvucis mi jako nezrelo.

[Taroth]

vesnica kaže:

Ne smatram sebe sebičnom osobom,jer da sam sebična ne bih vas niti pitala za mišljenje već bih rekla NEĆU imati djecu i to je to.Ali želim pronaći neko rješenje zbog osobe koju volim,ako me to čini sebičnom,onda jesam.

ne, majketi...
nisi sebicna, nego jos i glupa..

ako zelis imati dijete iskljucivo jer to tvoj muz zeli, a ne jer ga zelis imati, jer znas da ces imati emocije prema njemu (nego znas da ce ti biti tlaka, ali eto htjela bi zadrzati muza), onda si kupite pesa...

i to ovakvog:


easy to turn on and off
no additional or disturbing noise during night
no pissing by the tree
no yalling 'Mama!!'

[vesnica]

Imam psa i dvije mačke.Ali to nije tema,već me zanimalo da li je netko imao slično iskustvo.Oprosti ako tebe vrijeđa to što ja ne želim imati malo dijete,stvarno mi je žao ali da ti idem govoriti da si glup/a zbog svojih stavova ne pada mi na pamet.Možda je teško pridobiti ljubav starijeg djeteta,ali ja sam spremna pokušati,ne smtaram sebičnim pokušati pomoći napuštenoj osobi koja nema nikoga,smatram sebičnim roditi dijete koje ne bih bila u stanju voljeti.Možda jesam djetinjasta,ali osjećam se kao da sam na rubu litice.Trebao mi je svajet,prijateljska riječ ili pokušaj pomoći i razumjevanja,a ne procjene jesam li glupa ili ne.Mislim da sam samo zbunjena i nesigurna u svoje želje.Kako bi tebi bilo da nešto ne želiš,a svi ti govore da je to dobro za tebe,da moraš probati da bi znao.Ne želim probati nešto u što nisam sigurna da želim.

[Taroth]

ja te ne smatram lošom jer ne zelis imati dijete...
nego jer razmisljas o tome da bi udovoljila muzi... žišku?

ono... se djeca imaju jer se žele imati ili jer dolaze kao standardna oprema uz brak? ili da se brak zadrži?

btw... musko sam..