Ekstraverti i introverti

[The Maystor]

Azzura kaže:

necu za ostalo tvrditi, ali sto se glazbe tice tu si sigurno u pravu. recimo, ja nisam nikad cula za vecinu onih glazbenika koje ti linkas na temi Sto slusaju munjare

a ovo za ekipu, cuj, sigurno postoje negdje ljudi s jednakim interesima, tako da trebas nastaviti razvijati ono sto jesi, a ne se prepustiti modelaciji okoline. no, opet, uvijek se postavlja pitanje prioriteta, onoga sto nam je u zivotu bitnije. pa ce se neki u ime druzenja i ekipe prilagodjavati vise, neki manje, neki uopce nece.

Eh, glazbu dugo pratim, to me vecinom motivira.

A prioriteti, onako, ponekad nisam siguran kako da ih definiram, kao da se odvazim, pa onda nekako precesto odgadjam i povucem se u sebe, a jos me sve cesce smetaju klimatske promjene, ceste glavobolje, mrsavost i tako to.

[Muškica]

The Maystor kaže:

Eh, glazbu dugo pratim, to me vecinom motivira.

A prioriteti, onako, ponekad nisam siguran kako da ih definiram, kao da se odvazim, pa onda nekako precesto odgadjam i povucem se u sebe, a jos me sve cesce smetaju klimatske promjene, ceste glavobolje, mrsavost i tako to.

Introverti su super

[The Maystor]

Hvala, valjda jesu

[The Maystor]

Ova introvertnost se pojacava, s njom se povecavaju i fobije, bezvoljnost, lose misli, u proteklih desetak dana najhrabriji sam bio i najvise sam snage imao tijekom spavanja, tijekom lijepih snova, nastojim doruckovati zmirecki {kako bi se snovi jos barem malo zadrzali}

Medju vecinom ljudi se osjecam lose, samo me jos dvije prijateljice uspiju kolko tolko oraspolozit, ostalio je vecinom robotski, ostalo je vecinom prazno i zivvot mi se sve cesce cini kao kazna.

[Muškica]

The Maystor kaže:

Ova introvertnost se pojacava, s njom se povecavaju i fobije, bezvoljnost, lose misli, u proteklih desetak dana najhrabriji sam bio i najvise sam snage imao tijekom spavanja, tijekom lijepih snova, nastojim doruckovati zmirecki {kako bi se snovi jos barem malo zadrzali}

Bježiš u san?

Medju vecinom ljudi se osjecam lose, samo me jos dvije prijateljice uspiju kolko tolko oraspolozit, ostalio je vecinom robotski, ostalo je vecinom prazno i zivvot mi se sve cesce cini kao kazna.

Nije do drugih Maystore.

[The Maystor]

San je najbolji, naravno da je do mene, bit cu kriv {dok sam źiv}

[Muškica]

Kriv? Ma kakvi kriv.
Prihvatiti da si živ

[The Maystor]

A kad me malo toga u zivotu moze veseliti, vecinom zivim mehanicki, vecinom to djeluje bizarno, probam i neke promjene pa se kasnije jos vise opecem.

[salevart]

Citam psihologiju vec jedno vrijeme i ti majstor si bil prije nekog vremena puno bolje cini mi se, u zadnje vrijeme te stvarno pere lagana depra, negdje sam citao da si bio kod doktora i da nije nista strasno zasad, al moze da bude, nemoj si to dopustiti.

[The Maystor]

Da, bio sam puno bolje prije, al ujesen sam bio dosta losije, pa se to tijekom bozicnih dana popravilo, al sad nekih dva mjese a sam vrlo promjenjivo, al u sustini vidim da mi je dosta toga tesko palo i da negativne stvari teze podnosim nego prije jer smatram da nisam bas zasluzio tolko negativnih iskustava

[positiveshit]

The Maystor kaže:

Da, bio sam puno bolje prije, al ujesen sam bio dosta losije, pa se to tijekom bozicnih dana popravilo, al sad nekih dva mjese a sam vrlo promjenjivo, al u sustini vidim da mi je dosta toga tesko palo i da negativne stvari teze podnosim nego prije jer smatram da nisam bas zasluzio tolko negativnih iskustava

Zanimljivo da ona stara "Što te ne ubije, ojača te" prestane vrijediti s godinama. Zbog samosažaljenja ili se čovjek jednostavno umori pa na izgubljene bitke ne gleda kao na naučene lekcije nego kao zašto baš uvijek meni. Ili zato što zaboravljamo obratiti pozornost na onu hrpetinu pozitivnih stvari koje su nam prisutne u životu, a koje uzimamo zdravo za gotovo.

[JOHABI]

positiveshit kaže:

Zanimljivo da ona stara "Što te ne ubije, ojača te" prestane vrijediti s godinama. Zbog samosažaljenja ili se čovjek jednostavno umori pa na izgubljene bitke ne gleda kao na naučene lekcije nego kao zašto baš uvijek meni. Ili zato što zaboravljamo obratiti pozornost na onu hrpetinu pozitivnih stvari koje su nam prisutne u životu, a koje uzimamo zdravo za gotovo.

To se događa kod ljudi koji nisu osvetoljubivi, prema svime se ponašaju sa razumjevanjem, trude se svakoga razumjeti i nikoga ne povrijediti.
Sada je pitanje zašto se tako ponašaju.
Najvjerojatnije zato jer očekuju, žele, da se drugi tako odnose prema njima.
Sve je to ok, no, kada se njihova očekivanja ne ostvare skuplja se polako gorčina. Čak i bijes - neki puknu i u jednom trenutku odluče poslati sve u materinu, eliminirati sve što ih smeta iz svog života, a oni slabiji padnu u depresiju.

[positiveshit]

JOHABI kaže:

To se događa kod ljudi koji nisu osvetoljubivi, prema svime se ponašaju sa razumjevanjem, trude se svakoga razumjeti i nikoga ne povrijediti.
Sada je pitanje zašto se tako ponašaju.
Najvjerojatnije zato jer očekuju, žele, da se drugi tako odnose prema njima.
Sve je to ok, no, kada se njihova očekivanja ne ostvare skuplja se polako gorčina. Čak i bijes - neki puknu i u jednom trenutku odluče poslati sve u materinu, eliminirati sve što ih smeta iz svog života, a oni slabiji padnu u depresiju.

Zašto biti osvetoljubiv? Osim trenutne zadovoljštine, ništa drugo tu nema.
A svi mi nehotice povrijedimo jedni druge s vremena na vrijeme.
Prevelika očekivanja uvijek donose razočaranja jer nitko nije tu da bi ispunjavao naša očekivanja.
I nakon nekih poraza ili loših događaja, trebalo bi naučiti neke lekcije, inače će se takvi događaji ponavljati dokle god to čovjek sam dopušta jer djeluje na temelju prijašnjih obrazaca.
Ovdje, naravno, ne govorim o traumama, nesrećama, nekim događajima koji obilježe čovjeka, a nad kojima nije imao ili mogao imati kontrolu.

[The Maystor]

Introvertnost me sve viśe i viśe udaljava od normalnog źivotnog funkcioniranja.

[Leteća]

The Maystor kaže:

Ova introvertnost se pojacava, s njom se povecavaju i fobije, bezvoljnost, lose misli, u proteklih desetak dana najhrabriji sam bio i najvise sam snage imao tijekom spavanja, tijekom lijepih snova, nastojim doruckovati zmirecki {kako bi se snovi jos barem malo zadrzali}

Medju vecinom ljudi se osjecam lose, samo me jos dvije prijateljice uspiju kolko tolko oraspolozit, ostalio je vecinom robotski, ostalo je vecinom prazno i zivvot mi se sve cesce cini kao kazna.

Meni ovo tvoje ne zvuči kao introverzija nego kao posljedica neke traume.

[The Maystor]

A jest, bilo je dosta trauma kroz srednju i kroz neke i poslove, kao i previse prekinutih prijateljstava

[salevart]

The Maystor kaže:

A jest, bilo je dosta trauma kroz srednju i kroz neke i poslove, kao i previse prekinutih prijateljstava

Kad covjek nemoze dugo naci nacin da sebi pomogne u nekoj vec utvrdjenoj kolotecini, koja ga umara i nemoze pronaci izlaz iz toga, zato postoje institucije i lijekovi uz pomoc kojih bi se ponovno mogao podici na jedan visi nivo funkcioniranja i veceg zadovoljstva.

Al treba se pokrenuti i pokusati si pomoci jer stalnim analiziranjem si sigurno nitko nije pomogao.

[descender]

Leteća kaže:

Meni ovo tvoje ne zvuči kao introverzija nego kao posljedica neke traume.

Zvuči kao klasičan život. Odrastanje. I (period) nemogućnost nošenja se s takvim poimanjem istog. Deficit optimizma kao energije za sve trenutne i daljnje autosugestije. Zvuči kao pucanje pred slom konstrukcije očekivanja oblika, smjera, načina života.. od kojih su "ljudi, ostali, drugi..", ti koji su odgovorni za osobno povlačenje u sebe, za indolenciju, bezvoljnost, "robotiziranost".... Početak kraja. Jedne etape. Odrastanja, starenja.... Trening za umiranje. Bla bla bla..

[The Maystor]

descender kaže:

Zvuči kao klasičan život. Odrastanje. I (period) nemogućnost nošenja se s takvim poimanjem istog. Deficit optimizma kao energije za sve trenutne i daljnje autosugestije. Zvuči kao pucanje pred slom konstrukcije očekivanja oblika, smjera, načina života.. od kojih su "ljudi, ostali, drugi..", ti koji su odgovorni za osobno povlačenje u sebe, za indolenciju, bezvoljnost, "robotiziranost".... Početak kraja. Jedne etape. Odrastanja, starenja.... Trening za umiranje. Bla bla bla..

Svaki kraj je pocetak neceg drugog, zivot ponekad donese iznenadni pogon, a maksimalna sigurnost je neostvarena {a moźda i nedostiźna} karakteristika.

Koliko ce se novih otvoriti, eh pitanje je sto su pred nosti osvjestavanja vlastitih izbora

[descender]

The Maystor kaže:

Svaki kraj je pocetak neceg drugog, zivot ponekad donese iznenadni pogon, a maksimalna sigurnost je neostvarena {a moźda i nedostiźna} karakteristika. Koliko ce se novih otvoriti, eh pitanje je sto su pred nosti osvjestavanja vlastitih izbora

Sigurnost; bilo kakva ne postoji nigdje izvan koncepta; vlastitog poimanja, htijenja dostizanja, održanja.. iste. Ne samo sigurnost; bilo koji vid makar i krajnje, samo imaginarno, zaokružene statičnosti. Da je stagnacija potrebna, entropija, bolest, smrt.. etape odrastanja, izmjene, metamorfoze.. bile bi moguće nepostojane. U ove ili one razine, monotoniji svakodnevice, u sporo, no zapravo brzo, prolazećoj letargiji entropije; možda je konstantu nesigurnosti malo teže uočiti kao konstantu. Nakon što te život nagradi - a nagradi svakoga, prije ili kasnije - dobitnim zgoditkom nekog vida nasilnog kidanja letargije; tada se šira slika ne približi.. uža slika, ili fokus se samo raširi. Svako htijenje, nadanje, pokušaj održanja ili dostizanja, usmjerenja.. pretvori se ili pokaže se, iskristalizira se u djeliću sekunde, kao trivijalnost. Poimanje sebe, svega, inercije, stagnacije, simbioze, separacije.... kao zbir sitnih trivijalnosti. Umni koncepti posloženi na načine mogućnosti crpljenja nekog osjeta, taktilnosti, osjećajnosti, životnosti.... Primarni odabir je konstantno prisutan. Odabir kako se želi živjeti. Bez životnog zgoditka kroz ili preko neke kidajuće nagrade; osobno, htijenjem, moguće je u sekundi život okrenuti za 45,90,180.. no jedino, ako se odbaci namjenski održa(va)na konstrukcija stabilnosti, dugo ili duže-trajnosti, održivosti...... ne/usmjerenosti, pozitivnosti/negativnosti, a/moralnosti, ne/željenosti.... Nije svaki kraj ujedno i početak. Jedan je samo kraj. Ovog "koncepta". Suočiti se s neupitnosti i zbiljom istog.. i nakon prihvaćanja od života dobiti smiješak, i pitanje : "a što ako ipak nije kraj?".. spomenute trivije malo se odmaknu od osobne bliskosti sa napokon primjetnom, "ne-robotiziranom", životnosti.. simbiozi sebe sa, sebe u, sebe kao.. života. Jedino zapravo postojeće, a svakodnevno, trivijama prekriveno, tako neprimjetno, tako "zdravo za gotovo". Život ne kao način već kao uopće ikakva mogućnost bilo kakvog načina. Način je konstruktivni oblik.. najčešće izbjegavanja, uopće poimanja života. Života kao konstantna *prilika*. Neprekidan niz uživanja istih............ Trlababalan. Vjerojatno je svakome potrebno "umrijeti", ne bi li se iskreno "postalo živim". Čudnovato.. entropija, odrastanje, starenje.. kao element sve manje dozirane "hipomanične, konstruktivne životnosti".. zapravo balans ili svođenje na razinu uopće primjetljivosti života.. cijene, vrijednosti; u besmislu (neodrživosti posebice) smislenosti.... istog.

"If you died right now, how would you feel about your life?"