Pritisci modernog društva

[- Sizif -]

Mantis Religiosa kaže:

ne, nuzno sve zene

evo, ja se nikada ne bih odrekla necega sto volim i sto mi dobro stoji u zamjenu za novi i moderniji pogotovo ukoliko je taj tip mode meni "koma "

Vjerujem ti.

Ali trendovi su takvi da je moguće da će sutra (ili već danas?) neko dijete u školi biti izvrgnuto poruzi jer se ponaša kao ti. Kako će se osjećati to dijete?

Pozicija osamljenog 'čudaka' je nesretna pozicija. A što je alternativa? Prihvaćanje kretenizacijskih utjecaja?

[Mantis Religiosa]

- Sizif - kaže:

Vjerujem ti.

Ali trendovi su takvi da je moguće da će sutra (ili već danas?) neko dijete u školi biti izvrgnuto poruzi jer se ponaša kao ti. Kako će se osjećati to dijete?

Pozicija osamljenog 'čudaka' je nesretna pozicija. A što je alternativa? Prihvaćanje kretenizacijskih utjecaja?

zasto bi pozicija osamljenog cudaka bila nesretna
i pozicija razrednoga strebera je osamljena pa bi radije da mi djete to bude nego nestreber
sto se odjece tice, djete se naravno ne treba izolirati nego se sto bulje ukolpiti u sredinu, ali ne opet na ekstreman nacin da mu pruzis sve nego da mu pruzis tu neku zlatnu sredinu da se ukolpi, ali da opet previse, a niti premalo odskace od drugih To je po meni najidealnije.

[- Sizif -]

Corrado Soprano kaže:

zato uvijek valja držati korak s vremenom i konformirati su onoj mjeri koja je za tebe prihvatljiva i koja ti ne uništava identitet... i tu onda dolazimo do tvoje druge rečenice i pisca... ako on ima neke potrebe i ako ih zadovoljiti ne može kroz pisanje, onda će progutati govno i pronaći nešto drugo... koliko nas uopće radi u životu ono što nam je profesija ili posao iz snova?

Pa da. To se i dešava. Pisci će cijepati drva, glazbenici mesti ulice... a nicati će nove Severine, Celzijusice, Rozge i Huljići...

Postoje li i JEDNE novine koje nisu žute? Ili se prilagodi na kretenizacijske trendove ili krepaj. To ti je izbor ako si u nekoj od takvih branši.

Onaj tko se odupire kretenizaciji društva - pod velikim je pritiskom. Praktički mu je ugrožen opstanak.

To vrijedi za podosta zvanja...

[- Sizif -]

Mantis Religiosa kaže:

zasto bi pozicija osamljenog cudaka bila nesretna
i pozicija razrednoga strebera je osamljena pa bi radije da mi djete to bude nego nestreber
sto se odjece tice, djete se naravno ne treba izolirati nego se sto bulje ukolpiti u sredinu, ali ne opet na ekstreman nacin da mu pruzis sve nego da mu pruzis tu neku zlatnu sredinu da se ukolpi, ali da opet previse, a niti premalo odskace od drugih To je po meni najidealnije.

Pa ja ne govorim o nekome tko teži tome da živi samotnjački, nego o nekome tko ima (prirodnu) potrebu za društvom. Za društvom koje nije kretenizirano u vrijeme kada (skoro) svi mediji (skoro svih) 24 sata na dan rade na kretenizaciji društva.

[Lyte-as-a-rock]

- Sizif - kaže:

Pa ja ne govorim o nekome tko teži tome da živi samotnjački, nego o nekome tko ima (prirodnu) potrebu za društvom. Za društvom koje nije kretenizirano u vrijeme kada (skoro) svi mediji (skoro svih) 24 sata na dan rade na kretenizaciji društva.

Onda se treba djelomično držat sebi odgovarajućih,a djelomično orijentirat na one kretene koji mu mogu pomoći u ciljevima,a ako su pak u pitanju kreteni od kojeg ne može imat koristi ,jednostavno ih odjebe...

[- Sizif -]

dead-as-a-rock kaže:

Onda se treba djelomično držat sebi odgovarajućih,a djelomično orijentirat na one kretene koji mu mogu pomoći u ciljevima,a ako su pak u pitanju kreteni od kojeg ne može imat koristi ,jednostavno ih odjebe...

Da, ali u profesionalnom smislu, ako ne pristaneš na kretenizaciju (koja se traži), u podosta zvanja naše (ionako malo) tržište postaje praktički nedovoljno za opstanak...

Mediji sprovode kretenizaciju danonoćno... to je, izgleda, nezaustavljiv proces...

[Miss_Audrey]

Pritisak koje drustvo stvara moze biti razoran za psihu adolescenta. Tako je i bilo u mom slucaju. Ne samo da sam bila izlozena pritisku da do 22. trebam diplomirati pravo, vec i da ne bih trebala imati decka ili spavati sa deckom prije udaje (jer se onda ne bih bas tako dobro mogla udati), da trebam izvrsno poznavati najmanje 2 strana jezika, da moram biti izvrsna domacica (koja je super uredna, zna napraviti najmanje 50-ak jela sa svojih 20), da se trebam udati odmah nakon sto se zaposlim i do 30 imati najmanje 2 djece. U svemu tome, trebam odlicno izgledati, imati sjajnu kosu, njegovano tijelo (BEZ CELULITA, MOLIM) i kroz zivot krociti na visokim potpeticama (jer one izduzuju mojih Bogom danim 166 cm i prirodno jace butine i listove).

Moj najveci uspjeh je sto sam dobrim dijelom prestala slusati norme koje mi drustvo namece. Pocela sam zivjeti zivotom kakvim zelim, grijesila sam i ispravljala greske, ali sam ostala svoja.

patak kaže:

Ok, dobro. Vi znači nemate problema sa samoaktualizacijom? Ne patite od konflikta između poriva da nešto postignete i osjećaja da je bilo koje vaše dosadašnje ili potencijalno postignuće bezveze i da sve to skupa za vas nema smisla?

Ja inače ne patim na Sanadere i Severine, iz nekog nepoznatog razloga meni je njih iskreno žao. Ne znam zašto. Možda mislim da im fali ljubavi. Tako mi djeluju. Tužno.

[toinspire]

- Sizif - kaže:

Patak, to o čemu pišeš je uglavnom posljedica amerikaniziranosti (kreteniziranosti) društva.

Pa to je posljedica tržišta. U Americi je npr. sve tržištno natjecanje, čak i računaju vrijednost života, odnosno zdravlja. Pa im je tako zdravstvo privatno, što je u jednu ruku bolje, jer doktori su svi supermotivirani, ako nećeš ti raditi kako spada postoje milijuni drugih kojima ću platiti. Al opet gubi se ljudskost, jer ovdje je zdravstvo dostupno svima, pa makar te doktor preko kurca prima, a i ako sustav zakaže, uvijek je društvo solidarno i uglavnom se nađe način. Tamo toga većinom nema.

Isto tako i obrazovanje. Prepisivanje tamo ne postoji, prijavit će te sam učenik ako probaš i bit ćeš posramljen u društvu. To je za njih kao krađa. Zar nije isto da li kradeš znanje ili novce? Kod nas ljudi se time ne zamaraju, možda ih jedino štrecne kad ih pitaš da li bi htjeli da ih liječi doktor koji je 90% ispita prepisao, kupio ili da bi htjeli osobnog bankara..

Tako da to tržišno natjecanje dolazi od tamo, ali tamo je ono regulirano tako da znanje i trud se zaista isplate, tako da natjecanje ima smisla. Kod nas i dalje je podobnost pri vrhu kriterija, model "treba se znati snaći", a dok je god tako, je loše, jer bolje bi nam bilo i u socijalizmu i u potpunoj amerikanizaciji nego ovom kušlusu..


A što se teme izravno tiče, ja npr. ne bi htio biti neki pjesnik, cijenim ih naravno zbog radova, al pogledaj npr. Jesenjina koji je zadnje djelo napisao svojom krvlju pa se objesio.. i nije baš neki život zar ne? Ili sportaši, razmisli malo da se oni puno toga odriču, a 99% ih ne uspije, i što onda? Ove starlete i pjevačice mi je ispod časti i komentirati, čast iznimkama koje imaju neke kvalitete, al za većinu njih mi nije jasno odakle kupuju kruh i milijeko, a kamoli zašto su na televiziji. Itd.

A s druge strane, zar nije uspjeh i postati bolji čovjek nego što jesi danas? Istina nije da to na cijeni u našem društvu, ali doći će i to. Zamisli postati potpuno zadovoljan sobom, okolinom, sa zdravim odnosima. Potpuno slobodan i neovisan uživati u životu. Meni se to čini kao veći uspjeh, čak ne vidim ni što može biti iznad toga.. sigurno ne ništa materijalno.

[logicar]

patak kaže:

Ozbiljno,

vjerojatno zvuči otrcano ovaj problem, ali kako se nosite s pritiscima koje nam stvara moderno društvo? Što vam stvara probleme i kako se s njima nosite? Imate li neku zgodnu literaturu za preporučiti na ovu temu? A da nije neki Oprin selfhelp.

Na koje pritiske mislim? Pa ono, svega je previše i ljestvice su previsoko. Kao obaranje rekorda u sportu. Meni to nije zdravo. Netko je jednom u 100 godina imao neku posebnost koja mu je pomogla da napravi neki rekord i sad se tisuće ljudi fizički pretrgava, troši život i dane da ga možda nekad, vjerojatno nikad, obori, wtf. zašto??

Isto tako jednostavno nije dovoljno biti zgođušan... Ako imaš celulita malo, jbg. daleko si ti od neke tamo Gisele.. Nije dovoljno biti ok radnik na poslu. jbg. nisi dobio ni nobelovu ni oscara ni neki ekvivalent u struci. Nije dovoljno otputovati u neku stranu zemlju, ima ljudi koji su obišli svijet. Imaš nekog običog dečka/curu, a koliko možda misterioznijih, boljih, uzbudljivijih persona ima tamo negdje za upoznati?

Znam da je u samom korijenu problema krivi pristup u kojem se uspoređujemo s drugima, ali kako se ne uspoređivati?? To je između ostalog glavno pitanje. A s obzirom kolikoj količini informacija smo izloženi, kad sagledaš svoj život, u bar 90% sfera on je bezveze, po ničem poseban. A zašto bi bio poseban? Da, to je isto pitanje.. Pa ne znam, ako nije poseban onda ne kužim njegov smisao. Da se češćkamo, mazimo i hranimo s bližnjima? To je smisao života mog psa, i to mi se čini negdje u bazi osjećaja sreće i zadovoljstva. Ali jbg. mi ljudi smo malo izdeformirani evolucijom i mislim da nam većini to baš i nije dovoljno.

Jesu li takvi stavovi problem niskog samopoštovanja? Kako se liječe?

Samo napred u takvom razmisljanju i pogledu ti si normalna zdrava osoba. da su bar vecina kao ti.
No mislim da drustvo zaboravlja razvijati Vrline nase duhovne kvalitete koje je potrebno ispolirat a u nama su samima vec ugradene. tu bi bilo potrebno raditi na sebi. Pogledaj listu vrlina na netu http://www.wisdompage.com/virtuesproject.html

http://www.virtuesproject.com/

i to je to

[admin1]

...ipak, zašto bi se itko uspoređivao kad se može pridružit grupi npr., svi znamo koliko su banke danas sigurne i kako zarađuju na nama... umjesto da dignemo kredit, strpimo se i štedimo. dižemo kredit u gorućoj situaciji.prilagodimo se načinu ponašanja najnepropadajućih firmi, nestanemo odjednom, brišemo se kad nam se prohtje, a novaca ima za svih... to je po meni naj problemčić danas.
što se sporta i kremica za celulit tiče = kruha i igara... i sve 5!

[samting]

patak kaže:

Znam da je u samom korijenu problema krivi pristup u kojem se uspoređujemo s drugima, ali kako se ne uspoređivati?? To je između ostalog glavno pitanje. A s obzirom kolikoj količini informacija smo izloženi, kad sagledaš svoj život, u bar 90% sfera on je bezveze, po ničem poseban. A zašto bi bio poseban? Da, to je isto pitanje.. Pa ne znam, ako nije poseban onda ne kužim njegov smisao. Da se češćkamo, mazimo i hranimo s bližnjima? To je smisao života mog psa, i to mi se čini negdje u bazi osjećaja sreće i zadovoljstva. Ali jbg. mi ljudi smo malo izdeformirani evolucijom i mislim da nam većini to baš i nije dovoljno.

Jesu li takvi stavovi problem niskog samopoštovanja? Kako se liječe?

Takvi stavovi su posljedica površnoga znanja. Liječe se učenjem.

Potreba za uspoređivanjem je umjetna. Uspoređivanje je u prvi mah nužan proces, no njegovanje te navike baš i nije. Budući da većina ljudi najveći izvor vlastite vrijednosti pronalazi upravo u drugima, tako je najčešći put do osjećaja vrijednosti preko tih istih drugih. Uspoređivanje je alat kojim dolazimo do hrane. Kako smo često kroz poredbu sa drugima došli do "superiornog" osjećaja, tako na tome i dalje ustrajemo, unatoč i čestim destruktivnim rezultatima. Pa ipak kako zagriženi kockar i dalje ide na aparat u želji da dobije zgoditak jer ne može da stavi u relaciju sjećanje na isti sa nužno gubitničkim ustrojstvom istoga, tako i čovjek u neimanju boljega hrli za poredbama koje su ipak daleko poštenije od jednog casina i pružaju bolji omjer zgoditaka i gubitaka.

[Raiden]

Većina prisutnih na temi su u želji da ne upanu u medijski manipulaciju, upravo upali. Nije nikakva Amerika kriva za tvoje lične/porodične probleme.

[Mantis Religiosa]

Raiden kaže:

Većina prisutnih na temi su u želji da ne upanu u medijski manipulaciju, upravo upali. Nije nikakva Amerika kriva za tvoje lične/porodične probleme.

pojasni ovo, na koji nacin mislis

[affirmation]

toinspire kaže:

A s druge strane, zar nije uspjeh i postati bolji čovjek nego što jesi danas? Istina nije da to na cijeni u našem društvu, ali doći će i to. Zamisli postati potpuno zadovoljan sobom, okolinom, sa zdravim odnosima. Potpuno slobodan i neovisan uživati u životu. Meni se to čini kao veći uspjeh, čak ne vidim ni što može biti iznad toga.. sigurno ne ništa materijalno.

Slazem se s ovim

[Big Slick]

toinspire kaže:

A što se teme izravno tiče, ja npr. ne bi htio biti neki pjesnik, cijenim ih naravno zbog radova, al pogledaj npr. Jesenjina koji je zadnje djelo napisao svojom krvlju pa se objesio.. i nije baš neki život zar ne? Ili sportaši, razmisli malo da se oni puno toga odriču, a 99% ih ne uspije, i što onda? Ove starlete i pjevačice mi je ispod časti i komentirati, čast iznimkama koje imaju neke kvalitete, al za većinu njih mi nije jasno odakle kupuju kruh i milijeko, a kamoli zašto su na televiziji. Itd.

A s druge strane, zar nije uspjeh i postati bolji čovjek nego što jesi danas? Istina nije da to na cijeni u našem društvu, ali doći će i to. Zamisli postati potpuno zadovoljan sobom, okolinom, sa zdravim odnosima. Potpuno slobodan i neovisan uživati u životu. Meni se to čini kao veći uspjeh, čak ne vidim ni što može biti iznad toga.. sigurno ne ništa materijalno.

Slažem se ovo za slobodu i neovisnost, neko uzdizanje svijesti kao ideal, ali opet se ne slažem s nekim stvarima, ovo što kažeš za pjesnike-mogli bi tu onda i svrstati ostale umjetnike.
Jer pretpostavljam da oni uživaju u tom svojem poslu, sa svim svojim usponima i padovima, možda je to malo teže shvatiti iz neke druge perspektive, ali u mnogo čemu su umjetnička zanimanja i stil života puno slobodija i neovisnija od života nekog prosječnog čovjeka,koji najčešće radi preko volje neki dosadan posao da prehrani obitelj, sa dva kredita za vratom....
Isto i sportaši-možda čovjek baš gušta u tom nadmetanju, smišljanju novih,boljih poteza, taktika, ne vjerujem da je kod svih isključivo riječ o materijalnom probitku.
Čak mislim da će najprije netko iz intelektualno umjetničke sfere doći do šanse za neki "duhovni" razvoj, jer je dosta ljudi danas upalo u kolotečinu poso-kuća-poso-kuća, bez vremena i želje da nekim napretkom.

[Malva]

Osjetim taj pritisak, dakako. Prije sam češće doživljavala taj pritisak, ali u zadnje vrijeme se suzio na fizički izgled i učenje.
Gledam i sada "perfektnu" Gisele, zamislim se pri spomenu Nikole Tesle, Einsteina, Van Gogha, Fromma, Crowleya...Usporedim svoje rezultate s rezultatima drugih, pa se umanjim u nekoliko nm.
Sva sreća je da doma nemam osobu koja vrši veliki pritisak na mene, prihvatila me kakva jesam, pokušava "izvući" vrline iz mene te naučiti me dobrim navikama.
Toga prije nisam bila svjesna, ali nakon što sam dokučila kakvu mi poruku ta osoba pokušava dati, postalo mi je jasnije da moram pridavati više pažnje dobrim osobinama koje već posjedujem i iskoristiti ih što bolje mogu, bez ikakvih uspoređivanja i pritiska.
I u tome i je ključ, nemoj se "hraniti" medijskim budalaštinama, gledaj, čitaj i slušaj ono što te interesira, razmišljaj za samog sebe i iskoristi svoje vrline.

[- Sizif -]

Raiden kaže:

Većina prisutnih na temi su u želji da ne upanu u medijski manipulaciju, upravo upali. Nije nikakva Amerika kriva za tvoje lične/porodične probleme.

Američki (kretenizirajući) faktor podređenosti profitu je sveprisutna pojava i reflektira se i na društvo na ovim prostorinma.

Recimo, Zagreb je u zadnjih dvadeset godina balkaniziran i amerikaniziran... znači, trka za profitom, ali na balkanizirani način... Huljići, Rozge, Severine, 'Bižuterije' i ostala smeća... novine - ista situacija, televizija - sapunice, big brotheri i slična zaglupljujuća smeća...

Postoje termini u kojima su na televizijama s nacinalnom koncesiom, na pet od šest paralelno emitirane sapunice, a na šestoj prijenos sabora sa svom niskom kulturom komunikacijske razine koja se tamo, nažalost, podrazumijeva...

Kako je to moguće? Pet od šest + primitivna prepucavanje iz sabora?
Vrlo jednostavno. Trka za profitom ide 'ruku pod ruku' s idiotizacijom društva.

[- Sizif -]

Malva kaže:

I u tome i je ključ, nemoj se "hraniti" medijskim budalaštinama, gledaj, čitaj i slušaj ono što te interesira, razmišljaj za samog sebe i iskoristi svoje vrline.

Naravno, ali onaj tko je rođen upravo s talentom da bude glazbenik/pisac/novinar/fotograf/glumac... može li opstati (osigurati egzistenciju) ako ne pristane na suučešće u kretenizaciji. U najvećem postotku - ne može, zato što tržište sad traži žutilo i primitivan nivo...

[VeronikaN]

Dobrim dijelom si u pravu Sizif,uočila sam i sama cijeli niz toga.
No ono što mene najviše užasava da pod presijom kretenizacije(stvarno ne postoji druga etiketa za to) društva,ljudi gube i zadnje samopoštovanje.
Sjeti se onog TV -show-a :Trenutak istine!
Pogledala sam samo prvu,ostala bez riječi, do kuda su pojedinci spremni ići da bi postali poznati odnosno došli do neke materijalne dobiti.
Ili big-brother?
Pogledaj samo ovdje na forumu teme obožavatelja...
A kada tako nešto postane mjerilo uspješnosti i društvene prihvačenosti,što je ostalo od društva i od nas samih?
Sve se više prisiljeno izoliraju osobe koje se ne žele ili ne mogu uklopiti u opći trend.
Pritisak na takve osobe je enorman.
Postaju neprihvačeni čudaci ili malo tko uopće shvaća njihova mjerila i prosudbe.

[Malva]

- Sizif - kaže:

Naravno, ali onaj tko je rođen upravo s talentom da bude glazbenik/pisac/novinar/fotograf/glumac... može li opstati (osigurati egzistenciju) ako ne pristane na suučešće u kretenizaciji. U najvećem postotku - ne može, zato što tržište sad traži žutilo i primitivan nivo...

Nažalost ne mogu, osim ako imaju puno sreće. "Običnima" je, izgleda, suđeno da se koriste svojim talentom i internetom ako žele postati poznati, ali ne i materijalno osigurani.
Postoje mnogi umjetnici čija imena su jedva poznata, a mnogi poštuju i vole njihove radove zahvaljujući internetu. Opet, mnogi neće zalutati siteovima i tražiti neke manje poznate, ali dobre umjetnike. Malo sam zalutala, ali nema veze..

Odgovora nema, jer tako je kako je..Podnijeti sav taj pritisak je teško, mnogo vremena i živaca je potrebno (preporučujem boksanje ).

To me sve pomalo podsjeća na srednju školu, podjela na one koji zaista uče i dobiju zasluženu četvorku ili peticu i na one koji redovno koriste šalabahtere i dobivaju petice za peticama..