Aseksualnost

[soks]

Ivana991 kaže:

Žene ne podnosim. Gadi mi se činjenica što sam žena, jer žene su onaj podređeni "istrošeni" spol. Jadno, al' istinito.
Možda sam jednostavno čovjekomrzac, koji ne voli ni sebe.

pa, ako misliš da su žene podređeni spol, onda logično da ne podnosiš ni muškarce jer te podsjećaju da si žena.

pa si odlučila biti bespolno biće, ali u čemo je problem ako je tebi tako ok.

[tukolina]

Pozdrav. Ja također imam aseksualni problem i nakon 5 godina braka i mučenja,muž i ja smo se napokon odlučili uhvatiti u koštac s tim problemom.
E,sad, zna li netko od vas postoji li sexualni terapeut/psiholog na području Rijeke?
Može i na pp.

[evianthewhite]

Kad sam vidjela ovu temu na forumu, odlučila sam se ulogirati i napisati svoju priču, prije svega iz razloga što mnogo ljudi smatra da je aseksualnost poremećaj. Dosta sam čitala o tome, znam da postoje razne vrste aseksualnosti i ne bi se složila s tim da su takvi ljudi bolesni.

Moja priča je nešto drugačija nego li autorice koja je otvorila temu. Ja sam nešto starija od autorice, imam 29 godina i aseksualna sam cijeli svoj život. Dakle, ne radi se o tome da sam u nekoj fazi, da sam pod stresom itd....jednostavno, seks me nikada nije zanimao niti sam ikada osjećala neku želju za njim. Razlika između mene i autorice je u tome što ja ne osjećam gađenje prema seksu niti općenito fizičkom kontaktu, radi se jednostavno o tome da nemam potrebe za tim. Ne radi se o tome da se nikada nisam seksala, bila sam do sada s 3 partnera a na seks sam pristala iz puke znatiželje, da vidim kako je i što je to. I ništa. Razina fizičkog i emocionalnog zadovoljstva ravna nuli. Iskreno, nisam osjećala uopće želju da spavam s ikim ali sam to učinila iz istog razloga iz kojeg sam otišla na bungee jumping - iz znatiželje i valjda očekivanja nekog uzbuđenja, ekstaze ili što ja znam čega. No dok me na bungee jumpingu pukao adrenalin, u seksu me nije puklo ništa ( ne doslovno ) Npr. ja i partner završimo u krevetu i dok me on skida, ja razmišljam o tome jesam li kući ugasila klimu, jer ako nisam čeka me poveći račun za struju. I tako stalno.

Stvar je u tome da muškarce ne doživljavam seksualno. Primjećujem zgodne tipove, ali oni mi uvijek ostaju u domeni lijepoga, oni su mi lijepi a ne seksi, nemam potrebu zamišljati se s njima u bilo kakvim situacijama. Npr. ja i prijateljica se šetamo i vidimo zgodnog tipa i dok je ona u filmu "povalila bih ga tu i odmah" ja sam u flimu "baš je lijep, liči na tog i tog glumca". Nemam želje stupiti u ikakvu vezu s dotičnim niti u ikakav dodir. Muškarce doživljavam kao kolege s posla, prijatelje, mentore....nikada kao moguće partnere.

Ne mastrubiram niti imam želje za tim. Pokušala sam s gledanjem pornografije no meni je to isto kao da gledam dokumentarce o parenju konja; ne uzbuđuju me niti me navode da razmišljam o seksu sa sobom u nekoj od uloga.

[tukolina]

Ajme,evianthewhite,kao da si opisala mene
Moja je priča potpuno ista tvojoj,imam 30 godina ali jedina razlika je da sam ja u braku ,a svoje aseksualnosti sam tek nedavno postala svjesna i ustvari naglas to izgovorila..
Uvijek sam kužila da sam drugačija od drugih,u prvi seksulni odnos sam se upustila sa 19 god. također iz puke znatiželje (kao, svi to rade,pa da i ja probam,i bilo je OČAJNO!!)
E ,sad moj problem je u tome da je mojem mužu sad več zaista dosta natezanja i nagovaranja i odlučili smo nešto poduzeti,ali stavljeni smo pred zid i neznamo šta napraviti.. Ja imam želju o tome s nekim razgovarati,ali nisam u mogućnosti jer u okolini di ja živim nema psihologa ili terapeuta,navodno ima neki u Karlovcu ali nema mi smisla da putujem u Karlovac zbog toga,a i neizvedivo je (posao,dijete,obaveze)...
Strah me da ću izgubiti muža jer osim sexa imamo divan brak,predivno dijete ali vidim da je on nesretan i nezadovoljan i bojim se da će s vremenom postati sve gore..

[evianthewhite]

tukolina kaže:

Ajme,evianthewhite,kao da si opisala mene
Moja je priča potpuno ista tvojoj,imam 30 godina ali jedina razlika je da sam ja u braku ,a svoje aseksualnosti sam tek nedavno postala svjesna i ustvari naglas to izgovorila..
Uvijek sam kužila da sam drugačija od drugih,u prvi seksulni odnos sam se upustila sa 19 god. također iz puke znatiželje (kao, svi to rade,pa da i ja probam,i bilo je OČAJNO!!)
E ,sad moj problem je u tome da je mojem mužu sad več zaista dosta natezanja i nagovaranja i odlučili smo nešto poduzeti,ali stavljeni smo pred zid i neznamo šta napraviti.. Ja imam želju o tome s nekim razgovarati,ali nisam u mogućnosti jer u okolini di ja živim nema psihologa ili terapeuta,navodno ima neki u Karlovcu ali nema mi smisla da putujem u Karlovac zbog toga,a i neizvedivo je (posao,dijete,obaveze)...
Strah me da ću izgubiti muža jer osim sexa imamo divan brak,predivno dijete ali vidim da je on nesretan i nezadovoljan i bojim se da će s vremenom postati sve gore..

uh....mislim da je tvoja aseksualnost stvarno problem budući da si u braku. Predpostavljam da voliš svog muža i da si se udala zbog ljubavi - mislim da ti spadaš u onaj tip koji je aseksualan ali ne i aromantičan.

Ja nisam nikada imala potrebu biti u romantičnoj vezi, nisam nikada bila zaljubljena niti mogu shvatiti taj osjećaj. Znam da većini ljudi to zvuči ludo i nevjerojatno ali ja nikada nisam imala "crush" kako englezi kažu, na nekoga; pa čak ni dok sam bila klinka i dok su sve cure uzdisale za pjevačima, glumcima, sportašima....a o stvarnom životu da i ne govorimo.

Inače nisam nedruštvena osoba, zapravo jako volim društvo i ljude, mnogo se družim i izlazim ali jednostavno nemam potrebe za romantikom i seksom.

ako smijem pitati, jel tvoj muž znao za tvoju aseksualnost prije ili je to nešto što je iskrslo u braku, nešto čega si tek kasnije postala svjesna?

[Dea Ex Machina]

evianthewhite kaže:

...

Stvar je u tome da muškarce ne doživljavam seksualno. Primjećujem zgodne tipove, ali oni mi uvijek ostaju u domeni lijepoga, oni su mi lijepi a ne seksi, nemam potrebu zamišljati se s njima u bilo kakvim situacijama. Npr. ja i prijateljica se šetamo i vidimo zgodnog tipa i dok je ona u filmu "povalila bih ga tu i odmah" ja sam u flimu "baš je lijep, liči na tog i tog glumca". Nemam želje stupiti u ikakvu vezu s dotičnim niti u ikakav dodir. Muškarce doživljavam kao kolege s posla, prijatelje, mentore....nikada kao moguće partnere...

Jesi razmišljala o varijanti da si lezbijka? Meni je identična situacija glede frajera, a sviđaju mi se cure?

[evianthewhite]

Deus Ex Machina kaže:

Jesi razmišljala o varijanti da si lezbijka? Meni je identična situacija glede frajera, a sviđaju mi se cure?

nisam, žene me uopće ne zanimaju, pomisao na seks s njima mi je odbojna.

[tukolina]

evianthewhite kaže:

uh....mislim da je tvoja aseksualnost stvarno problem budući da si u braku. Predpostavljam da voliš svog muža i da si se udala zbog ljubavi - mislim da ti spadaš u onaj tip koji je aseksualan ali ne i aromantičan.


ako smijem pitati, jel tvoj muž znao za tvoju aseksualnost prije ili je to nešto što je iskrslo u braku, nešto čega si tek kasnije postala svjesna?

Upravo to! Imam normalne potrebe za ljubavlju,bliskosti ,nježnosti ali za sexom ne!!
Oduvijek je u našoj vezi postojao problem sa sexom,uvijek ga je bilo u manjoj količini i nikad nije bio na moju inicijativu,ali smo tek sad dali i ime tom našem problemu..

[kikakm]

Razlog zašto društvo gleda na aseksualnost kao poremećaj proizlazi najviše iz nekih evolucijskih, bioloških, teorija koje sve smatraju da je ljudska uloga da se razmnožavamo, a na to se onda nadovežu još i razne socio-kulturološke teorije, gdje se od djetinjstva uči da je to prihvćeno i normalno jer je većina takva i jer su takve vrijednosti i stavovi u današnjem svijetu.
Problem je i to što su, nažalost, aseksualne osobe obično pretrpjele psihičke traume i stresove (zlostvljanje i sl.), što je u konačnici rezultiralo aseksualnošću. Ipak, mislim da osoba zaista može biti potpuno psihički i fizički zdrava, a ujedno i aseksualna i da to ne znači krivo ili loše. Trebalo bi napraviti više istraživanja na tu temu i educirati ljude da prihvate aseksualnost drugih bez predrasuda i osude.

[evianthewhite]

kikakm kaže:

Problem je i to što su, nažalost, aseksualne osobe obično pretrpjele psihičke traume i stresove (zlostvljanje i sl.), što je u konačnici rezultiralo aseksualnošću. Ipak, mislim da osoba zaista može biti potpuno psihički i fizički zdrava, a ujedno i aseksualna i da to ne znači krivo ili loše. Trebalo bi napraviti više istraživanja na tu temu i educirati ljude da prihvate aseksualnost drugih bez predrasuda i osude.

ja zaista nisam pretrpjela nikakvih trauma u djetinjstvu tako da mislim da moja aseksualnost nije rezultat toga. Također, slažem se da su potrebna istraživanja i prije svega edukacija. Mislim da je aseksualcima nešto lakše nego li pripadnicima drugih lgbt skupina - mislim, malo je vjerojatno da će nas netko pretući na cesti jer se ljubakamo s osobom istog spola.

Shvaćam da je aseksualnost većini ljudi bolest, mislim da je to pomalo i društveno uvjetovano s obzirom da živimo u jako seksualiziranom društvu gdje se seks potencira na sve strane i onda netko tko nema želje za tim ispada nastrani čudak.

Moji su prijatelji mene prihvatili sasvim ok, bila sam iskrena što se toga tiče i ne smatraju me bolesnom u nijednom smislu

[single coil]

evianthewhite kaže:

ja zaista nisam pretrpjela nikakvih trauma u djetinjstvu tako da mislim da moja aseksualnost nije rezultat toga. Također, slažem se da su potrebna istraživanja i prije svega edukacija. Mislim da je aseksualcima nešto lakše nego li pripadnicima drugih lgbt skupina - mislim, malo je vjerojatno da će nas netko pretući na cesti jer se ljubakamo s osobom istog spola.

Shvaćam da je aseksualnost većini ljudi bolest, mislim da je to pomalo i društveno uvjetovano s obzirom da živimo u jako seksualiziranom društvu gdje se seks potencira na sve strane i onda netko tko nema želje za tim ispada nastrani čudak.

Moji su prijatelji mene prihvatili sasvim ok, bila sam iskrena što se toga tiče i ne smatraju me bolesnom u nijednom smislu

Možda si aseksualna baš zato što nemaš nikavih trauma iz djetinjstva, obično se želja za bliskošću ( daklem mamom i tatom) maskira kompulzivnom seksualnošću. Jebiga, ja mislim da ljudima ponekad dođe želja za seksom, ovisno o godišnjem dobu , kao i životinjama, al ovo medijsko forsiranje seksa i meni nije normalno.

[coccolino24]

evianthewhite kaže:

Stvar je u tome da muškarce ne doživljavam seksualno. Primjećujem zgodne tipove, ali oni mi uvijek ostaju u domeni lijepoga, oni su mi lijepi a ne seksi, nemam potrebu zamišljati se s njima u bilo kakvim situacijama. Npr. ja i prijateljica se šetamo i vidimo zgodnog tipa i dok je ona u filmu "povalila bih ga tu i odmah" ja sam u flimu "baš je lijep, liči na tog i tog glumca". Nemam želje stupiti u ikakvu vezu s dotičnim niti u ikakav dodir. Muškarce doživljavam kao kolege s posla, prijatelje, mentore....nikada kao moguće partnere.

Ne mastrubiram niti imam želje za tim. Pokušala sam s gledanjem pornografije no meni je to isto kao da gledam dokumentarce o parenju konja; ne uzbuđuju me niti me navode da razmišljam o seksu sa sobom u nekoj od uloga.

evo, da skratim priću, s ovim se bakčam već 3. godinu.
počelo se pojavljivati za vrijeme trudnoće i od tada ništa. nula bodova...
ne znam što da napravim?

[tukolina]

Neznam ni ja sta da radim, bojim se da cu izgubiti muza jer je zaista svih ovih godina imao jako puno strpljenja samnom ali je i njemu vec dosta..
Ja mislim da bi mi mozda pomogao razgovor sa nekom strucnom osobom.

[Rafael fon]

jedan pametan čovjek je rekao...da nemamo seksualnu želju,toliko bih se zgadili jedni drugima ..jer naši spolni organi nisu uopće odraz ljepote...čak što više ružni su....njegove riječi... a ti nisi aktivna po tom pitanju uzmi afrodizijak...i proradi ćeš

[Carica Hrdalo]

tukolina kaže:

Neznam ni ja sta da radim, bojim se da cu izgubiti muza jer je zaista svih ovih godina imao jako puno strpljenja samnom ali je i njemu vec dosta..
Ja mislim da bi mi mozda pomogao razgovor sa nekom strucnom osobom.

hm... svakako da bi pomogao. Ima odličnih psihologinja i psihologa, koji su ujedno i seksolozi koji če ti prvo pomoći da bolje upoznaš sebe i svoje želje i da ih shvatiš i prihvatiš, a time i da se muž i ti bolje upoznate i prepoznate.

[Martian7]

Ja imam malo drukčiji problem. Naime, nisam aseksualna, ali čini mi se da me muški rod doživljava kao aseksualnu osobu. Zbog toga će mi muškarci rado biti prijatelji, ali gotovo me nijedan ne doživljava kao seksualno privlačnu osobu. Ima li netko kakav savjet?

[ray of light]

Martian7 kaže:

Ja imam malo drukčiji problem. Naime, nisam aseksualna, ali čini mi se da me muški rod doživljava kao aseksualnu osobu. Zbog toga će mi muškarci rado biti prijatelji, ali gotovo me nijedan ne doživljava kao seksualno privlačnu osobu. Ima li netko kakav savjet?

ma onaj kome ćeš se jaaako svidjeti bit ćeš mu i sexy i sve

kako se oblačiš, ako si tzv. casual previše, neće baš istaknuti tvoj izgled

jel se šminkaš


nekad žene za koje uopće ne bi rekla da su zgodne, kad se našminkaju, istaknu ono "lijepo", skroz drugačije izgledaju

a i pitanje je što je kome sexy

a možda si baš okružena tipovima s mlohavom čunom

[zoki89]

Nekad mi je drago što sam asexualna (bar tako mislim), jer se osjećam kao dominantna osoba, kao osoba kojom ne vladaju primitivni/životinjski nagoni kao kod većine ljudi.

Svi mi imamo neke svoje primitivne nagone. Seksualnost je samo jedan od njih.

Onda opet se pitam, jesam li možda asexualna osoba zato što sam puno puta vidjela da se " partneri " jedan prema drugom odnose kao prema smeću. Posebno me nervira ona rečenica: " Iskoristi, pa baci." Je li moja asexualnost produkt moje težnje ka moći, dominaciji, il je pak posljedica onog što cijeli život gledam.

Po meni je najvjerojatnije da je tvoja asexualnost posljedica određenih strahova u tebi, a težnje k moći i dominacija su način kojima se nosiš s time.

Žene ne podnosim. Gadi mi se činjenica što sam žena, jer žene su onaj podređeni "istrošeni" spol. Jadno, al' istinito.
Možda sam jednostavno čovjekomrzac, koji ne voli ni sebe.

Ne shvačam zašto bi žene bile podređeni "istrošeni spol". Probaj prvo zavoljeti sebe, pa će ti sve bolje funkcionirati u odnosima s drugim ljudima.

Daleko od toga da sam ja ružna, pa se bojim biti odbačena. Naprotiv, ne smatram se fizički ružnom osobom, al' imam i egzistencijske probleme. Non stop ramišljam o prolaznosti vremena, jednostavno se bojim ostariti. Također ne želim naći partnera, baš zbog toga da me se ne "zasiti". Strah me da će kako vrijeme bude prolazilo gubiti interes za mene. Navela sam već, volim dominirati i volim manipulirati drugima. Netko je već naveo da moj slučaj graniči sa poremećajem ličnosti.

Puno je tu strahova na kojima moraš poraditi. Strahovi se razbijaju tako da ih prihvatiš, te se suočiš s njima. S druge strane, ako ne pobjeđuješ svoje strahove, oni će jačati s vremenom.

Jesam li ja pak odlučila bit asexualna, zato što se bojim da me se netko ne zasiti? Ono što sigurno mogu reći je da mi se gade dodiri i poljupci i bilo kakav intimni kontakt, al' opet nisam baš hladnokrvna primjetim zgodnog lika, mnogi mi se i svide, al' nikako ne mogu zamisliti intimni kontakt sa bilo kim od njih. Bila sam zaljubljena više puta, al' ni tada se nisam mogla zamisliti s tim dečkom.

Ljudski um svašta može stvoriti. Stvoriš neku ideju u glavi i ako je stalno ponavljaš, ona će postajati sve jača. Probaj se upoznati s nekim dečkim, te malo ljubiti i dirati. Idealno bi bilo da se dobro upoznate, te imate povjerenja jedno u drugo. Jednostalno riskiraj i isprobaj. Ako ti se ne svidi, ne moraš ponoviti, a barem ćeš sigurno znati da to nije za tebe. S druge strane, ako ti se svdi, vjerujem da će s vremenom i seks doći.

Najveći rizik je da ne riskiraš uopće.

[hangout]

stvarno zanimljivo područje ljudske seksualnosti
sebe bi svrstao u 'grey area',neš između aseksualca i seksualca
sex mi osobno ne predstavlja neki užitak(nemam nikakav kompleks,sve je u redu ) i definitivno bi mogo bez njega do kraja života u to sam siguran no nisam potpuni asex,volim udovoljit partneru i to mi pruža neki više psihološki užitak nego tjelesni
no tu definitivno dolazi do problema u vezi glede seksualne kompatibilnosti,zadnja veza mi nije uspjela jer sam ušo u odnos s dosta seksualnom osobom koja je upražnjavala sex svakodnevno no za mene je to too much zbog tog što više naginjem aseksualnoj strani...
a po najnovijim istraživanjima to je jednostavno seksualna orijentacija koj karakterizira nedostatak seksualne privlčanosti koja se ne smije mješat s libidom...pa ima aseksualaca koji imaju i redovite seksualne odnose no to rade samo radi udovoljenja partneru no njima ne predstavlja užitak,više im je to nekak mehanički...ak ne razmišljate često o sexu,radite 'da to obavite',radije čitate kinsey report nego penthouse...da,neš smrdi

ljudi su jako neinformirani o ovome pa odma misle da neš 'nije u redu',no malo se informirat za početak...

http://en.wikipedia.org/wiki/Asexuality

[preatorian]

zoki89 kaže:

Ljudski um svašta može stvoriti. Stvoriš neku ideju u glavi i ako je stalno ponavljaš, ona će postajati sve jača. Probaj se upoznati s nekim dečkim, te malo ljubiti i dirati. Idealno bi bilo da se dobro upoznate, te imate povjerenja jedno u drugo. Jednostalno riskiraj i isprobaj. Ako ti se ne svidi, ne moraš ponoviti, a barem ćeš sigurno znati da to nije za tebe. S druge strane, ako ti se svdi, vjerujem da će s vremenom i seks doći.
Najveći rizik je da ne riskiraš uopće.

Zasto rizik?

Osnovno pitanje je da li je ona sretna sa tim ili bi htjela da bude kao i vecina drugih? Jedna britanska studija je pokazala da u drustvu postoji oko 1% aseksualnih osoba i nema tu nekakve velike filozofije jer su im ti nagoni jednostavno "pregorili". Bilo kakvo "silovanje" i inzistiranje na tome da se to pokusa promjeniti je unaprijed osudjeno na fiasko (bar kod ovih slucajeva koji nikada u svom zivotu nisu imali seksualne nagone) i mogu samo jos dodatno izazvati i psihicke poremecaje zbog neuspjeha.