Dovde se prostire šuma

[Bolji od tebe]

Predstava na poetičan, a istodobno brutalan način, progovara o aktualnim pitanjima suvremenosti, propitujući egzistencijalnu krizu čovjeka u kontekstu neoliberalnog kapitalizma

Na 21. Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci prikazana je predstava »Dovde se prostire šuma« Slovenskog narodnog gledališča Maribor. Prema motivima tekstova njemačkog dramatičara Falka Richtera ovaj projekt osmislila je glumica Nataša Matjašec Rošker, zajedno sa svojim glumačkim kolegama Brankom Jordanom i Davorom Hergom. Riječ je o eksperimentalnoj predstavi, koja se temelji na kombinaciji fizičkog i dramskog teatra.

U ovoj predstavi važan je koncept prostora, koji su također osmislili Matjašec Rošker, Jordan i Herga. Vizualno pročišćenim scenskim prostorom dominira bijela boja, dok sama pozornica i njena pozadina djeluju poput filmskih platna ili velikih ekrana. Uz tek pokoji rekvizit, minimalistička scenografija naznačena je s nekoliko bijelih, umjetnih jelki, a umjesto klasične scenografije bitan scenografski element postaju video-projekcije Andreja Intihara te oblikovanje svjetla Tomaža Bezjaka. U ovoj dramaturški fragmentarnoj strukturi tekst izvrsno nadopunjuje koreografija Edwarda Cluga, čije koreografske zamisli slijede tematsko-motivsku razinu predstave.

Neuralgične točke

Predstava »Dovde se prostire šuma« kroz odnose neimenovanih muškaraca i žene dotiče mnoge neuralgične točke suvremenog društva, propitujući duh današnjega vremena koje je uvelike određeno dominirajućim konceptom neoliberalnog kapitalizma. Lica ove predstave izraz su osobne i društvene krize, koja nije samo materijalna već i duhovna.

Svi likovi ove priče, na ovaj ili onaj način, suočavaju se s osjećajem samoće i otuđenja, dok njihova potraga za ljubavlju često završava porazom. Doba praznine u kojem živimo ilustriraju bijeli ekrani i zaslon računala koji su, citirajmo jednog od likova, jedan od simptoma »kliničke usamljenosti«. Ovisnost o novim tehnologijama dobiva svojevrsni ironijski komentar u liku muškarca koji već čitav dan nije stavio sliku ni tekst na Facebook.

Dok pokreti Edwarda Cluga prizivaju svakodnevne neuroze, izgubljenost i kaotičnost, jedan od likova traži mir u nekom od egzotičnih utočišta za meditaciju, zapravo jednom od lažnih rajeva današnje nametnute potrage za srećom. Ta imaginarna sreća sadržana je i u motivu velike morske kornjače, koja »pliva« ekranom kao simbol eskapizma. Dobro situirani, ali nesretni i usamljeni protagonisti današnjeg visoko tehnologiziranog društva žive u hladnim, ostakljenim neboderima nekog milijunskog grada.

Čisto i precizno

Motiv šume iz naslova predstave pojavljuje se na ekranu kao kontrast »šumi« nebodera i dionica s burze. U svijetu u kojem se sve mjeri novcem, a banke su glavni gospodari, pokušava se odrediti čak i vrijednost šume, međutim njezin rast ipak je uvjetovan prirodnim, a ne ljudskim burzovnim operacijama.

Predstava »Dovde se prostire šuma« na poetičan, a istodobno brutalan način, progovara o aktualnim pitanjima suvremenosti, propitujući egzistencijalnu krizu čovjeka u kontekstu neoliberalnog kapitalizma. Riječ je o estetski čistom i precizno osmišljenom projektu, u kojemu su izvođači Nataša Matjašec Rošker, Branko Jordan i Davor Herga pokazali iznimnu glumačku i izvedbenu koncentraciju.

izvor: http://www.novilist.hr/Kultura/Kazal...-krize-covjeka