Razočaranje u ljude

[folija]

orah-pita kaže:

Poanta je u tome da voliš i daješ, ali uvijek na način da budeš spreman da ti ne bude uzvraćeno. Shvaćaš? To nije držanje distance od ljudi i bližnjih, naprotiv nego držanje distance od očekivanja a potom i razočaranja.

Zato je u cijeloj toj priči najbitnija stvar voljeti sebe i imati vjere u sebe.
Što god ljudi pričali, svatko od nas zapravo ima samo sebe. Sam se rađaš. Sam i umireš.

Da, to je jako, jako teško. Užasno je teško. Tehnika kojom ćeš se dovesti u to stanje je vrlo individualna i dugotrajna. Često je potrebno proći veliku bol, patnju, teškoće... I ne garantira ti zaštitu; očekivanja i razočarenja te mogu udariti i sa neke sasvim druge strane za koju nisi niti znao da postoji...samo, eto to je tako- učiš dok si živ...

Pa to i ja govorim tako da se zapravo slažemo. Ali te rečenice imaš samo sebe i slično mi zvuče jako defetistički, tj. iritiraju me jer ih mnogo ljudi često koristi, a pritom misle potpuno različite stvari; zato sam i pitala što to znači, sad razumijem. Mislim da prihvatiti sebe predstavlja najveći izazov u životu i čini mi se da ljudi bježe od toga. A meni je to upravo izazovno i zato mi razočaranja ne padaju teško kao drugim ljudima. Ne kažem da sam imuna na osjećaje i da ne dajem sebe u odnosima s drugim ljudima, ali razočaranje mi je više neko prolazno stanje kojem ne dajem toliko značenja da me odvrati od vjere u ljubav/dobrotu/bliskost/itd. koju tražim u drugim ljudima. Naravno ne stalno i ne u svakome, nisam programirana, niti sam svetica. I za sve to mi je trebalo vremena i snage, ali mislim da sam pronašla tu snagu u sebi. Zato me zanima zašto ljudi tako odustaju kad se "razočaraju"? To sam htjela saznati u ovoj grupi, na temelju kakvih iskustava ljudi temelje svoje zaključke kako su napisali u svojim postovima?

[Splicanka123]

folija kaže:

Pa to i ja govorim tako da se zapravo slažemo. Ali te rečenice imaš samo sebe i slično mi zvuče jako defetistički, tj. iritiraju me jer ih mnogo ljudi često koristi, a pritom misle potpuno različite stvari; zato sam i pitala što to znači, sad razumijem. Mislim da prihvatiti sebe predstavlja najveći izazov u životu i čini mi se da ljudi bježe od toga. A meni je to upravo izazovno i zato mi razočaranja ne padaju teško kao drugim ljudima. Ne kažem da sam imuna na osjećaje i da ne dajem sebe u odnosima s drugim ljudima, ali razočaranje mi je više neko prolazno stanje kojem ne dajem toliko značenja da me odvrati od vjere u ljubav/dobrotu/bliskost/itd. koju tražim u drugim ljudima. Naravno ne stalno i ne u svakome, nisam programirana, niti sam svetica. I za sve to mi je trebalo vremena i snage, ali mislim da sam pronašla tu snagu u sebi. Zato me zanima zašto ljudi tako odustaju kad se "razočaraju"? To sam htjela saznati u ovoj grupi, na temelju kakvih iskustava ljudi temelje svoje zaključke kako su napisali u svojim postovima?

Ne mogu ti dati odgovor jer sam ja u ovoj tvojoj ekipi , ali mislim da kako smo mi (manje više) stvorile taj štit tj predanost uz predostrožnost, ja sam je stvorila zbilja nesvjesno i pripisala to prirodi....kao i kad piješ antibiotik pa postaneš imun ,
tako su možda i ovi iz protivničke ekipe (ne)svjesno odlučili da ne puste više nikog blizu sebe zbog mogućih povreda
Možda mi možemo više podnijeti pa riskiramo?
Ali ima neželjena nuspojava i kod nas i kod njih: nas će šamarati dok nam oklop ne padne a oni će biti usamljeniji i i uskraćeni za bliskost, onaj osjećaj povezanosti.
Ja bi to strpala pod prirodnu selekciju

[Surround]

Tomgold kaže:

ne znam gdje ovo točno staviti,no zanima me koliko imate povjerenje u ljude,odnosno koliko ste se razočarali istima...

osobno nisam predruštven,nisam u nekom novom,nepoznatom društvu previše komunikativan,međutim nakon nekog vremena se "sprijateljim" i ostvarim kontakte s nekim ljudima,postanemo poznanici,otvorim se (previše što je najveći problem),izađem iz onih "američkih okvira"...

i onda,uglavnom,ne dobijem slično nazada,iskoristi te na neki način,ostavi te na cjedilu kad ti je najpotrebnije neka bezazlena pomoć i sl...

iskreno,ovih dana sam izgubio bilo kakvu nadu u ljude i odlučio...

da ostvarujem neke kontakte iz interesa s dobar dan,doviđenja,odnosno s nekim kratkim sadržajem privatnih stvari,interesa i sl....i naravno ne računati na nikoga ništa...

jer tako ću stati ravnosušan prema svakome...

vaše mišljenje/iskustva.

Pa ti ako si se nekome previse otvorio ne obavezuje toga nekoga na isto, pogotovo ako se radio o nekom poslovnom ili polu-poslovnom odnosu. Ti ides matematikom da moras dobit nazad koliko das a to nije bas tako. Mozda se emocionalno povezujes sa ljudima sa kojima ne bi trebao uopce pa nakon nekog vrimena ostanes razocaran jer ocekivas nesto a zapravo je u pocetku krenilo u krivom smjeru al nisi skuzio.

[Karahasan]

Očekivanja uvijek rezultiraju razočaranjima.
Jednostavno ne očekuj ništa ni od koga

[mirna1982]

Ljudi nemaju srca, tako je malo osjećajnih ljudi danas. Ili ja nailazim samo na takve...nemam sreće s ljudima izgleda

[Dameeer]

Mene je preveslao jedan prijatelj i mislio sam da se to događa samo meni dok nisam čuo da se "opeklo" puno ljudi. Od onda više ne vjerujem nikome u smislu da se ne oslanjam na bilo koga nego na samoga sebe. Mislim da je to dobra škola i da je prolazi svako na putu odrastanja. Od onda sam postao vjernik i shvatio da se samo na samog sebe i Boga možeš osloniti, na ljude nikako.

[Vitalina]

Dameeer kaže:

Mene je preveslao jedan prijatelj i mislio sam da se to događa samo meni dok nisam čuo da se "opeklo" puno ljudi. Od onda više ne vjerujem nikome u smislu da se ne oslanjam na bilo koga nego na samoga sebe. Mislim da je to dobra škola i da je prolazi svako na putu odrastanja. Od onda sam postao vjernik i shvatio da se samo na samog sebe i Boga možeš osloniti, na ljude nikako.

I meni se dogodila gotovo identična situacija

[Lolle]

Ono što sam ja naučila iz života...

(nije moj citat)

99% prijateljstava čine same posjetitelji. Pusti ih da dođu i odu iz tvog života

[john newman]

Dameeer kaže:

Mene je preveslao jedan prijatelj i mislio sam da se to događa samo meni dok nisam čuo da se "opeklo" puno ljudi. Od onda više ne vjerujem nikome u smislu da se ne oslanjam na bilo koga nego na samoga sebe. Mislim da je to dobra škola i da je prolazi svako na putu odrastanja. Od onda sam postao vjernik i shvatio da se samo na samog sebe i Boga možeš osloniti, na ljude nikako.

Vitalina kaže:

I meni se dogodila gotovo identična situacija

zbog toga ste postali vjernici ?

[gajto gazdanov]

čovjek bi trebao biti najviše načelo. tako razmišljam o tome.
nijedan čovjek me ne može razočarati jer postupci pojedinaca ne utječu na to načelo.

[Vitalina]

john newman kaže:

zbog toga ste postali vjernici ?

Mene je to na kraju dovelo do vjere. Nisam ni sanjala da će me to razočarenje dovesti do Boga. A krenula sam totalno suprotnim putem.
Čudni su putevi Gospodnji.

[descender]

I djeca u nedostatku pravih, ili po neuklapanju u okolinu, percepciji neprihvaćenosti od iste.. u potrebi sa socijalnim kontaktom, druženjem, izbivanjem izvan svojih direktnih misli.. ponekad manifestiraju imaginarnog prijatelja. I odrasli također; ponekad dođu u "stanje", dovedu se u "stanje", kada si ili im se "nametnu", neki samo njima vidljivi "prijatelji". Spoznajom neke relativno brzo naredne, možebitne nemogućnosti očuvanja persone u željenom obliku; moguće da je jednostavnije, praktičnije.. odabrati društveno prihvaćenog, ozakonjenog vjerovanja.. imaginarnog prijatelja poznatih modela djelovanja.. nego da se negdje iz bezdana manifestira neki alter; "nepoznatog karaktera, sposobnosti, namjera, namjena..".
Čudan je moza(i)k ljudski.

[Phinkal]

u zadnje vrieme samo upoznajem vani hladnokrvne cure ...

neznam zasto privlacim takve ljude, bez emocija,zezam se i volim to, u drustvu sam najglasniji, na moje gluposti se svi valjaju, ali nisam kul, ne zelim to biti,...
zekam se sto vise mogu cisto da se ne osjeti koliko sam zapravo usamljen i nesretan....

[pinokio2000]

Tomgold kaže:

ne znam gdje ovo točno staviti,no zanima me koliko imate povjerenje u ljude,odnosno koliko ste se razočarali istima...

vaše mišljenje/iskustva.

sve dok sam razmišljao kako i zašto su me razočarali radio sam slične ili iste greške.
tvrdoglavost i inačenje su bili pogonsko gorivo...

sada samo nastojim ne razočarati nikoga, pogotovo pazim da to ne učinim dragim osobama.

[3nina3]

Meni su se ljudi poceli gaditi ali onako za ozbiljno- bas mi se gade. Sto sve radimo u danasnje vrijeme. Ubijamo, prdimo, zderemo, smrdimo, unistavamo, mucimo, izivljavamo se, lazemo, boli nas kurac za sve. Tonemo sve dublje ali smo se pobrinuli da sve na ovom svijetu potone s nama. U zadnje vrijeme kada razmisljam o ljudima mi se place i sramim se sto sam covjek koji zivi tu di zivi.
Pozelim biti neka skoljka ili vlas trave.
Ne znam, mislim da postajem mizantrop a kako i ne postati uz sve ovo kad sve odlazi u kurac
Nista od ljudi. Toliko divnih pojedinaca kroz povijest, danas ali ljudi su i dalje vecinom izdrkotine.
Nikud to ne ide. Bolje da se nama lavovi nahrane, barem onih par tisuca koliko ih je ostalo zbog -ljudi

[Clandestine]

3nina3 kaže:

Pozelim biti neka skoljka ili vlas trave.

i one ubijaju mikroorganizme

[The_End]

3nina3 kaže:

Meni su se ljudi poceli gaditi ali onako za ozbiljno- bas mi se gade. Sto sve radimo u danasnje vrijeme. Ubijamo, prdimo, zderemo, smrdimo, unistavamo, mucimo, izivljavamo se, lazemo, boli nas kurac za sve. Tonemo sve dublje ali smo se pobrinuli da sve na ovom svijetu potone s nama. U zadnje vrijeme kada razmisljam o ljudima mi se place i sramim se sto sam covjek koji zivi tu di zivi.
Pozelim biti neka skoljka ili vlas trave.
Ne znam, mislim da postajem mizantrop a kako i ne postati uz sve ovo kad sve odlazi u kurac
Nista od ljudi. Toliko divnih pojedinaca kroz povijest, danas ali ljudi su i dalje vecinom izdrkotine.
Nikud to ne ide. Bolje da se nama lavovi nahrane, barem onih par tisuca koliko ih je ostalo zbog -ljudi

Ti ne ubijas lavove, a takvih poput tebe koji se ne izivljavaju nad mogucnostima eksploatacije covjeka, okoline ima jos. Zato trazi te ljude i biti ce ti bolje.
Promjeniti mindset vecine ne mozes, no mozes naci sebe, svoju grupicu s kojom ces dijeliti ista misljenja.
Covjek je ok bice, defaultno mi nismo za bacit. i ti si covjek i ocito imas svoje kvalitete tako da nemoj odbacivat covjeka jer onda odbacujes i svoju snagu da djelujes na barem neke osobe.

[AceOfCups]

3nina3 kaže:

Meni su se ljudi poceli gaditi ali onako za ozbiljno- bas mi se gade. Sto sve radimo u danasnje vrijeme. Ubijamo, prdimo, zderemo, smrdimo, unistavamo, mucimo, izivljavamo se, lazemo, boli nas kurac za sve. Tonemo sve dublje ali smo se pobrinuli da sve na ovom svijetu potone s nama. U zadnje vrijeme kada razmisljam o ljudima mi se place i sramim se sto sam covjek koji zivi tu di zivi.
Pozelim biti neka skoljka ili vlas trave.
Ne znam, mislim da postajem mizantrop a kako i ne postati uz sve ovo kad sve odlazi u kurac
Nista od ljudi. Toliko divnih pojedinaca kroz povijest, danas ali ljudi su i dalje vecinom izdrkotine.
Nikud to ne ide. Bolje da se nama lavovi nahrane, barem onih par tisuca koliko ih je ostalo zbog -ljudi

Nema tu pomoći, jer ljudi svakodnevno nekoga razočaraju, pa čak i slučajno. Za razočaranog ne igra preveliku ulogu što to nije namjerno.
Tako priča mi prijatelj kako je sreo neku curu koja mu se davno sviđala, ali ga je odj...i kad joj je rekao da se počeo od kulturnog i umjetnički nastrojenog dečka, pretvarati u prilično negativan karakter, ona se zgrozila.

Na što joj je on mrtav-hladan odgovorio, pa to si ti kriva. Ti i svatko tko me odj.., i razočarao. A ona stoji šokirana.
Hoću reći, svi mi povrijeđujemo ljude na razne načine, i tako utječemo na njih, a ne mora nam to biti cilj. U gornjem primjeru, šta će cura ako joj se nije sviđao, nije kriva. Ali je dala svoj doprinos njegovom razočaranju...
Pa se ne treba čuditi uopće tome kakvi su međuljudski odnosi...ljudi nikad nisu bili osobito dobri jedni prema drugima.

[mrkva666]

razočaran sam ljudima i previše je jalnih pokvarenih pojedinaca koji bi samo iskorištavali druge.

[Mallarme]

Mene toliko ne muči da su ljudi loši nego više da su dosadni, ali to 'dosadni' je zapravo samo revoltirani izraz za 'drugačiji od mene, nisu onakvi kakvi bi mene više zabavljali'. Ne mogu reći da sam poznavao neku baš lošu osobu, ali sam poznavao dosta 'dosadnih' osoba, ali nije ni s njima baš tako strahovito dosadno jer obično takve provociram. 50% su oni dosadni, a 50% ja imam neke svoje razmažene horizonte i očekivanja.