Samorazgovor

[The Maystor]

To je to, ima i ona pjesna od Akija...u mojoj glavi se svaða gomila ljudi {nadam se da se ne ćuje}

[Happyning]

Miškica kaže:

Tema me inspirirala da obratim pažnju na te samorazgovore jer ja pričam sa sobom od malena. Meni je to normalno. No, kako sam počela obraćati više pažnje zamjećujem da su mi razgovori češće naporni.
Npr: danas u dućanu čekam red, neki lik se izgura preko reda i stavi stvari na blagajnu.
Ja lijepo maknem njegove
stvari i stavim svoje. Izlazim iz dućana i kreće um: A: Jesi li ti normalna? Jesmo već rekli da se nećeš uzrujavati zbog debila?
B: Šta? Pa do kada ja moram trpiti da me preskaču?
Zbog šutnje i kimanja glavom i jesam u kurcu. Neka sam mu rekla i opet ću.
A: Nismo li rekli da ćeš ostati u sadašnjem trenutku?
B: Zajebi ti to, ne možeš baš stalno biti u sadašnjem trenutku.
A: Stabiliziraj se.
Itd....ide to u nedogled

Drago mi je sto si to podijelila.
Ima sličnosti sa mojim SR o pranju suđa u postu 60 ove teme.

Ajde da nešto probamo. Idemo malo simulirat tvoj SR da vidimo kako bi se tvoj samorazgovor mogao i drugačije zavrtjeti.
U svrhu da bi se što jasnije identificirao što bi to mogao biti:
- Sj - svjesni ja koji sebi želi sve najbolje i
- C -crvić koji kao da se "hrva" sa svjesnim ja kojeg kojeg pokušava nasanjkati na svoj mlin.

Scenarij:
- danas u dućanu čekam red, neki lik se izgura preko reda i stavi stvari na blagajnu.
Ja lijepo maknem njegove
stvari i stavim svoje. Izlazim iz dućana i kreće um:

C: Jesi li ti normalan? Jesmo već rekli da se nećeš uzrujavati zbog debila?

Sj: Šta? Pa do kada ja moram trpiti da me preskaču?
Zbog šutnje i kimanja glavom i jesam u kurcu. Neka sam mu rekao i opet ću. Nek bude sretan što mu još nisam i dodatno odbrusio. I mislim da sam u tom trenutku sasvim prigodno i najnormalnije adekvatno trenutku reagirao,...uz to - ponekad se uzrujati je nešto sasvim najnormalnije i prirodno; pa i to je dio trenutka! Wtf.. o čemu ti to pričaš?

C: Nismo li rekli da ćeš ostati u sadašnjem trenutku?

Sj: Šta??? Ma zašto i zbog čega misliš da u dućanu nisam bio u sadašnjem trenutku, zar misliš da ni sad nisam u trenutku? Pa u kojem si ti crviću moj, sada trenutku??

C: Zajebi ti to, ne možeš baš stalno biti u sadašnjem trenutku.

Sj:Zašto misliš da sada nisam u sadašnjem trenutku? Ti očito imaš neke romantične predodžbe o sadašnjem trenutku pa zato misliš da i ovaj sad trenutak kad ovo govorim nije sadašnji. Booo

Ti, crviću moj mali si taj koji se treba stabilizirati, pokriti se dekom i malo si prešložiti kockice u glavi. Ti nama samima ovaj sadašnji trenutak i ne znajući to, želiš ovaj sadašnji trenutak prividno učiniti neuhvatljivim samo zbog svojih zamišljenih i iluzornih predodžbama.

C: ali ja mislim da sadašnji trenutak mora biti super i trebao bih se SADA osjećati nekako ushićeno ako sam doista u trenutku! Tako ja to u sebi vidim i vjerujem o biti u sadašnjem trenutku!

Sj: slijepo vjeruješ u hrpu pročitanih i sam u sebi neprespitanih gluposti od kojih si kreirao svoju vlastitu izmaštanu sliku kako bi ovaj sada trenutak točno po tebi trebao izgledati!

C: zapravo...hmm ja sam nemam pojma kako bi sadašnji trenutak trebao izgledati. Znat ću kad ga primjetim i osjetim.

Sj: ...... Znaš li što je zapravo nemoguće?

C: ?

Sj: Ne biti u sadašnjem trenutku!
Kako god on tebi izgledao, sviđao ti se ili ne; plakao bio sretan ili uzrujan; uhvatila te glavobolja ili nervoza bez nekog posebnog razloga; sreo nekog nekulturnog debila u dućanu ili poznanika koji će ti reći neku dobru vijest; u dućan ušao po samo tri stvari za kupit a izašao sa devet...i bilo što se u tom trenutku zaista dogodi, to je sadašnji trenutak!
To što se tebi poneki sadašnji trenutak ne sviđa ili ne odgovara; Sadašnjeg trenutka baš zaboli za to tvoje nesviđanje njega!
Čemu se opirati i još se više učiniti nesretnijim?
End SR

...vani sam ispred dućana...hladno je...osjećam kako mi ledeni zrak ulazi u nosnice...na obrazima osjećam oštrinu hladnoće...počinjem koračati i osjećati kako me zebe ruka kojom nosim vrećicu iz dućana...pojavljuju mi se misli kako bi možda mogao sporije koračati da dublje i duže udišem doživljaj ovog neprestanog, makar trenutno hladnog sadašnjeg trenutka cijelim putem do doma i dalje...

[boo-boo]

meni se čini da je tu svjesno samo ono što vidi taj razgovor između sj i c

[Happyning]

boo-boo kaže:

meni se čini da je tu svjesno samo ono što vidi taj razgovor između sj i c

Je. A pogotovo onaj što na kraju samo šeta kući bez samorazgovora i opterećenja.

[boo-boo]

ma jasno

ovaj koji se zove "svjesni ja" me "zagolicao" jer u ovoj priči nije to tako, sve rasprave i uvjeravanja su drek

nema od priče koristi, kako vanjske tako ni unutarnje da, mogu biti neki putokazi ali dalje od toga

edit: ali to sad više nije tema pa neću u tom smjeru

[Happyning]

boo-boo kaže:

ma jasno

ovaj koji se zove "svjesni ja" me "zagolicao" jer u ovoj priči nije to tako, sve rasprave i uvjeravanja su drek

nema od priče koristi, kako vanjske tako ni unutarnje da, mogu biti neki putokazi ali dalje od toga

edit: ali to sad više nije tema pa neću u tom smjeru

da, svaka priča je drek. Knjiga o sadašnjem trenutku je isto na kraju drek. Sj i c su radne hipoteze i u biti oboje su smetala koji bi trebali poništiti jedno drugo da bi nestala bilo kakva priča ili samorazgovor. Kad samorazgovori i priče nestanu što ostane?

Putokaz ili prst koji pokazuje u mjesec nije mjesec. Kad priče nestanu, to je to. Nema opterečenja. Samo...
...samo čista direktnost bez priča, samorazgovora.

[bijelatama]

Happyning kaže:

da, svaka priča je drek. Knjiga o sadašnjem trenutku je isto na kraju drek. Sj i c su radne hipoteze i u biti oboje su smetala koji bi trebali poništiti jedno drugo da bi nestala bilo kakva priča ili samorazgovor. Kad samorazgovori i priče nestanu što ostane?

Putokaz ili prst koji pokazuje u mjesec nije mjesec. Kad priče nestanu, to je to. Nema opterečenja. Samo...
...samo čista direktnost bez priča, samorazgovora.

lijepo, lijepo
samo, mi se svi uglavnom spotaknemo čim postavimo zaključak a la tvoja zadnja rečenica koja je zbiljs onak, sviđa mi se! al nakon sto ju stavimo na prvo mjesto počnemo htjeti da Tako i bude i onda krene dodatna svijest pa nekad i zalost što baš tako nismo i imamo novi povod za samorazgovor o " čistoj direktnosti bez priče, samorazgovora" i tražnju načina da do toga dodjemo..
ma treba sve ideale frknut vrtinjak i bit kak je . I tak kak je, dobro je a onda pronac "glavnu facu " u sebi, bar privremeno da se ipak krećemo umjesto da predugo zapinjemo u razmišljanjima o naßim razmišljanjima. Joj.. Klopka je to iako se ne može osporiti da je i korisno za svijest o svemu i svačemo što nam glava priča.

[Happyning]

bijelatama kaže:

lijepo, lijepo
samo, mi se svi uglavnom spotaknemo čim postavimo zaključak a la tvoja zadnja rečenica koja je zbiljs onak, sviđa mi se! al nakon sto ju stavimo na prvo mjesto počnemo htjeti da Tako i bude i onda krene dodatna svijest pa nekad i zalost što baš tako nismo i imamo novi povod za samorazgovor o " čistoj direktnosti bez priče, samorazgovora" i tražnju načina da do toga dodjemo..
ma treba sve ideale frknut vrtinjak i bit kak je . I tak kak je, dobro je a onda pronac "glavnu facu " u sebi, bar privremeno da se ipak krećemo umjesto da predugo zapinjemo u razmišljanjima o naßim razmišljanjima. Joj.. Klopka je to iako se ne može osporiti da je i korisno za svijest o svemu i svačemo što nam glava priča.

ajde ne budi Grinch koji nekome pokuša ukrasti sadašnji trenutak unoseći u osobu novog crva sumnji, nesigurnosti...i s time opet novu priču a time za njega novi samorazgovor kojeg će opet u sebi možda godinama prožvakavati...

Šalim se...ali sad tek samo malo
Sve što si napisala stoji na svojem mjestu. Shvaćam bit i iskustveno razumijem tvoja upozorenja.

A što ako to zaista nije toliko nedostižno..osim u pričama i maštovitim zamišljanjima. Bez priča nešto sasvim...sasvim normalno, obićno, prirodno, svakidašnje i zapravo nespektakularno?

- tvoj komentar".. al nakon sto ju stavimo na prvo mjesto počnemo.."
To misliš na :Samo...
"...samo čista direktnost bez priča, samorazgovora."
To je samo jednostavno prst koji ukazuje na mjesec ali taj prst nije sam mjesec.

Kada se to doživi u punom šusu tada nju ne možemo niti ima potrebe staviti na nekakvo mjesto a pogotovo na neko kao "prioritetno" mjesto koje ćemo se nekako u sebi prisjećati i ponavljati si u sebi, jer je i ona postala potpuno nepotrebna. Jer time se opet vraćamo na početak potrage.
Zato točkice ....što će nam riječi ako je tako...kako...

Dalje nema potrebe za riječima i pojmovima o tome raspravljati osim kao putukaz onome koga to interesira i duboko privlači i naravno osim u smislu normalne svakodnevne praktične komunikacije među nama.

U tome nema nikakve "glavne face" niti je treba naći.
Svaka "faca" u osobi je samo opet, "šum", smetnja i blok . Na kraju krajeva čak je i svjesni Ja koji sebi želi dobro, je suvišan ali nam je potreban u čisto praktičnom svakodnevnom smislu.

Ako možemo popraviti i poboljšati svoju situaciju - stanje takvo kakvo i jest tj. ovaj sadašnji trenutak i što god on sa sobom donosi, super! Tu si sigurno možemo pomoći konstruktivnim samorazgovorom i razgovorom sa drugima. Ako si pak nikako ne možemo pomoći ili nešto poboljšati onda si to u sebi trebamo iskreno priznati, malo poniznosti tu nikako ne škodi, zapravo je dragocijeni lijek i osloboditelj.

I unatoč svemu tome, opet nam ostaje ovaj dar golog sadašnjeg trenutka kakav god da jest. I dobar je kad nikakva priča nije umješana i upletena u vezi njega.

Odmah se vidi da si zrelija osoba, mislim iznutra koja je dosta toga prošla kako u nutrini tako i izvana, i znaš što pričaš

- sam izražaj : "Samo...
"...samo čista direktnost bez priča, samorazgovora." izvrla je u trenutku i tih par riječi je bilo sasvim dovoljno ali i one su suvišne za svoje neizrecivo značenje i ne znače ništa jer to poslije nije potrebno, niti bitno.
Podsjetnik se više ne treba. Nema više smisla osim kao smetnja.

Sinoć se dogodilo nešto jako lijepo. Zablijesnuo je jedan predivan "koan". Osjećam da boo-boo zna i osjeća što se zapravo dogodilo
Bit će to zanimljivo vidjeti ako će biti za to prilike.

Nije ni potrebna sinoćnja moja od tko zna odkuda dolutala misao: "konačno se mogu odmarati živjeći preostali dio svog života...

Znam, znam, čujem te...shvaćam da će ponekad biti zajebani trenuci i događaji za "odmarati" se živjeći ...ali...zar i to nije...

Osjećam samo njen značaj u srcu a to se ne da opisati, a opisivanjem bi opet za nekoga postala priča koja lako nekoga navede i zavede na zadnja vrata natrag u još jednu zamršenu priču, klopku.

Um je nevjerojatno moćna stvar. Kad ga naučimo poštovati može nam podariti predivne stvari.
Riječima je sve to paradoksalno...bez riječi nije.

Potpuna tišina u sebi jer je ona jedini odgovor na to i "odmarati življenjem preostalog svojeg života..." i ništa drugo.
Hvala

[boo-boo]

bijelatama kaže:

lijepo, lijepo
samo, mi se svi uglavnom spotaknemo čim postavimo zaključak a la tvoja zadnja rečenica koja je zbiljs onak, sviđa mi se! al nakon sto ju stavimo na prvo mjesto počnemo htjeti da Tako i bude i onda krene dodatna svijest pa nekad i zalost što baš tako nismo i imamo novi povod za samorazgovor o " čistoj direktnosti bez priče, samorazgovora" i tražnju načina da do toga dodjemo..

to je i dalje vrtnja u krug, jednu misao/zaključak zamijeniš drugom.

nakon što se "počisti" dosta zaključaka kojima se daje prioritet u određenim razdobljima življenja i smanji se onaj koji stvara zaključke i prioritete...ono životno preuzme kormilo i više tih stvari nema. Postoji samo svakotrenutno življenje - sa svakakvim raznim situacijama koje sa sobom nose svakakve "smetnje i nesmetnje". Sve se potpuno proživljava, bilo "dobro ili loše", a kad potpuno proživiš nema repova (u emotivnom smislu).

Preduvjet je jak život i višegodišnje čišćenje tog smetala prilikom kojeg na vidjelo izađu svakakve poteškoće - emotivne, bolne, blokirajuće.
Jak život pojede smetalo.

[bijelatama]

pa i to smetalo nas nekad čuva.

ne daj boze da nekome " kvarim božić. il kenjkam.
samo me inspirirate! da je dobro sto je sad ma kakvo da je, stoji!
no kad je kriza jako jaka taj jedan Ja, ako se uspije probiti kroz očajnika, može ti spasiti život.
tak, sto pisem nije da se pušem, to je stvaarno daleko od mene
I ! Go ahead People!
be stronger and happier.

Potpun tišina u sebi, dragi Happyning odmah me pohodi čim uđem u šumu

[The Maystor]

Meni bi potpuna tisina u sebi billa bizarna i sputavajuca

[bijelatama]

The Maystor kaže:

Meni bi potpuna tisina u sebi billa bizarna i sputavajuca

kak znaš?

[Happyning]

boo-boo kaže:

Postoji samo
svakotrenutno življenje - sa svakakvim raznim situacijama koje sa sobom nose svakakve
"smetnje i nesmetnje". Sve se potpuno proživljava, bilo
"dobro ili loše", a kad potpuno proživiš nema repova (u emotivnom smislu). Preduvjet je jak život i višegodišnje čišćenje tog smetala prilikom kojeg na
vidjelo izađu svakakve
poteškoće - emotivne, bolne, blokirajuće. Jak život pojede smetalo.

Slažem se. Jak - jak život s te strane zapravo može biti katalizator za svoju kasniju dobrobit.

Je, da na takav način učimo na vlastitoj koži ali ipak iskreno to je na kraju jedini način da što brže naučimo nešto o sebi i o onome što nam je zaista bitno i počnemo živjeti taj uvijek za svakog jak život, na lakši način.

Život je za svakoga jak i ta jakost nije nešto loše i negativno nego samo normalan tijek i priroda života.
Druga je stvar koliko smo voljni potruditi se da nas ta njegova jakost podučava da si olakšamo i biti jači u suradnji sa životom.

bijelatama kaže:

pa i to smetalo nas nekad čuva. ne daj boze da nekome " kvarim božić. il kenjkam.
samo me inspirirate! da je
dobro sto je sad ma kakvo da je, stoji!
no kad je kriza jako jaka taj jedan Ja, ako se uspije probiti kroz očajnika, može ti spasiti život.
tak, sto pisem nije da se
pušem, to je stvaarno daleko od mene I ! Go ahead People!
be stronger and happier.

Ma nitko ne ukazuje da nešto kvariš ili kenjkaš, dapače.
A, da to i radiš koga to briga osim možda ponekad tebe.

Činjenica je da svi mi znamo o nečemu kenjkati, kukati, ispuhati se, okrivljavati nekoga, biti živšćani i uzrujani zbog nečeg...pa valjda smo ljudeki koji čine sasvim ljudske stvari. Ničeg lošeg nema u tome, ljudski je to od pamtivjeka. Žalosno je samo kad u tome pretjeramo, pa sve do ekstremima.

A krize eh...te krize i svakakvih problema u našim životima...
Pa i to svatko ima. Meni se čini da je veći problem a što pojačava te krize u nama zamišljena idealizirana slika da krize u životu nikako ne bi smjele postojati. Al ajmo malo realiteta i prihvačanja da su i krize nešto sasvim normalno u životima pa ćemo se lakše uhvatiti u koštac s njima a mi zgrabiti njih umjesto one nas.

I ja volim taj iskonski mir i tišinu šume u kojoj sve nekako funkcionira, kola, teče i obnavlja se bez ikakvog napora. Ponekad kad sam u prilici znam brati gljive i ljekovite biljkice ili samo sjediti na panju. Jako volim šumu i prirodu.
Ali taj mir i tišinu ne bih ograničavao na samo takvo prirodno okruženje.

I u vrevi gusto napučenog grada može postojati mir ako je i u nama kakav takav mir i tišina.

The Maystor kaže:

Meni bi potpuna tisina u sebi
billa bizarna i sputavajuca

to je sasvim razumljivo. Pogotovo ako u tebi postoji velika količina "buke" jer ona još glasnije buči u tišini, još jače te zove. Mnogi ne mogu podnjeti tišinu zbog toga. Čak ih zna dodatno i rastrojiti.

[Happyning]

Uzeo sam si par dana neke vrste svjesnog godišnjeg odmora, "opuštanja".
Bez obzira što normalno nastavljam posao koji radim, uz ostale svakodnevne rutinske i tu i tamo koje nepredvidljive obveze.

Želim si što nepristranije i najopuštenije, pasivno iskustveno uočavati, provjeriti što sve "neprimjetno, sa strane" uljeće u moje polje svijesti tijekom povezanosti sa normalnom svakodnevnicom i trenucima.

Pitam se koliko i kakvi se sve samorazgovori, razmišljanja, misli, raspoloženja i različitih načina viđenja stvarnosti "neprimjetno" i van moje aktivne, primarne pažnje miješa sa trenutkom, te koliko to uzrokuje distorziju realnosti, golog nezatrovanog ikakvim pričama trenutka.

Želim na opušten način u pozadinski bez uplitanja u tu vrtnju "presretati" sve što se dodatno u vrti/prikačuje u mojoj svjesti dok normalno obavljam stvari koje zahtijeva trenutak.

Da baš "sa distance" vidim koliko puta bi u sebi dnevno mogao potencionalno psihomentalno i emocionalno "umirati", pokleknuti, kad me mali "programirani" crvić "neprimjetno" nasanjka na tanki led a time uzrukuje upadanje u zamućenu percepciju realnosti.

Premisa koja me vodi u tome je zapažanje da su ljudi u biti od starta prirodno psihomentalo urođeno zdravi, pri tome ne mislim na slučajeve "psihomentalnih boljki, bolesti" uzrukovane fizioloskim uzrcima.
U tim slučajevima osoba po tome nije psihomentalno bolesna nego u biti samo fizički.

Pa ako je tako onda bi tu urođenu psihomentalnu stabilnost moglo osvjestiti i probuditi te iskoristiti da se što lakše suoči i barem psihomentalno ublaži fizički uzrok i nastaviti što normalnije i kvalitetno živjeti unatoč fizičkim uzrocima.

pa crviću moj, počni svoje taktične napade!
Go for It! Pa da vidimo tko će koga nadmudriti. prihvačam izazov!

...i da li umireeem sto puta dnevno...i je li to...zbog tebe vrijedno...

[The Maystor]

Da, ne volim tiśinu jer tad vrijeme extremno sporo prolazi. Noćas imah noćnu moru {srećom na vrijeme se probudih i odmah upalih radio}

[Muškica]

Happyning kaže:

Sj: ...... Znaš li što je zapravo nemoguće?

C: ?

Sj: Ne biti u sadašnjem trenutku!
Kako god on tebi izgledao, sviđao ti se ili ne; plakao bio sretan ili uzrujan; uhvatila te glavobolja ili nervoza bez nekog posebnog razloga; sreo nekog nekulturnog debila u dućanu ili poznanika koji će ti reći neku dobru vijest; u dućan ušao po samo tri stvari za kupit a izašao sa devet...i bilo što se u tom trenutku zaista dogodi, to je sadašnji trenutak!
To što se tebi poneki sadašnji trenutak ne sviđa ili ne odgovara; Sadašnjeg trenutka baš zaboli za to tvoje nesviđanje njega!
Čemu se opirati i još se više učiniti nesretnijim?

O lijepa, o draga, o slatka slobodo

boo-boo kaže:

meni se čini da je tu svjesno samo ono što vidi taj razgovor između sj i c

Da. Duboko suosjećam sa svijesti koja se sirota svega nagleda i načuje

[boo-boo]

Happyning kaže:

Pitam se koliko i kakvi se sve samorazgovori, razmišljanja, misli, raspoloženja i različitih načina viđenja stvarnosti "neprimjetno" i van moje aktivne, primarne pažnje miješa sa trenutkom, te koliko to uzrokuje distorziju realnosti, golog nezatrovanog ikakvim pričama trenutka.

Da baš "sa distance" vidim koliko puta bi u sebi dnevno mogao potencionalno psihomentalno i emocionalno "umirati", pokleknuti, kad me mali "programirani" crvić "neprimjetno" nasanjka na tanki led a time uzrukuje upadanje u zamućenu percepciju realnosti.

tu su i različite fizičke manifestacije...ako te ne može nasanjkati mislima onda će tjelesno...pa imamo bolove, bolesti, tijelo blokiranih funkcija

Premisa koja me vodi u tome je zapažanje da su ljudi u biti od starta prirodno psihomentalo urođeno zdravi

ovo i je i nije točno...
rađamo se prilično "čisti" ali hoćemo li ostati takvi ovisi o puno faktora...ovisi o tome kakvo je bilo začeće, trudnoća, porod, sisanja mame, prihvaćanja prirodnih razdoblja kako su se javljala....
zapravo mama tu ima ogromnu ulogu, ako je mama "čista" i "velika" može raspršiti puno smeća koje dijete nosi sa sobom. Radi se o energiji mame.

ne znam jesam li jasna ali dijete ima prirodne potrebe i ima umne prohtjeve, to je ono što roditelji trebaju znati prepoznati - prirodno zadovoljiti i prihvatiti, umno ograničiti i raspršiti. Tu obično počne odgoj, tehnike i metode koje sve useru. Pričam o djeci do cca 3g.

već oko treće godine se jasno vidi koje je dijete slobodnije a koje ima okove... i sukladno tome dalje kročimo kroz život...svi smo mi jako dobro zamaskirana i vrlo slojevito obučena djeca (neki više, neki manje). Kad se gleda ljude vidiš fizički odrasla tijela u kojima obitavaju psihološki nedozrele individue.
Kod djece se to vidi još jasnije, npr dijete koje tjelesno ima 5g može psihološki, emotivno biti na razini 2,5g.

e sad, ako se do treće godine puno toga razgradi i usmjeri (mislim na emocije), ako se dobro zadovolje potrebe koje beba i malo dijete ima, ako se djetetu pristupa kao jednakovrijednom uvažavajući njegova stanja, sposobnosti itd... individua ima jako dobre šanse da jednog dana kada dozrije osvijesti u sebi ovo što pišeš

[Happyning]

Miškica kaže:

O lijepa, o draga, o slatka slobodo

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

O teška, o gruba, o žohka slobodo,

zakaj je nam takve svake okuse slobode d'o,

zakaj je skril slobode dar v okusima svem tem,

joj kak bi lakše bilo da je sloboda okusa sam kak v prvem stihu,

al to nije v njegovem svevišnjem stilu,

O lijepa grda, o draga gruba, o slatka žohka slobodo.

O čista i gola slobodo, kakvo nam je v istini kao dar višnji d'o.

[Benny]

Razgovor sa samim sobom, je jedan od najkonstruktivnijih razgovora, bez zavisti, nadmudrivanja, svadja itd, a ćesto i pomaże, ali samo ako se provodi u glavi a ne "ispod nosa" ili na glas

[The Maystor]

Sloboda je prolaznost, a sve je prolazno {takoda moze biti i da je realno i sve sloboda}