Moje pjesme

[BracekM]

Zavoli me ponovo...
Trebam te, trebam tvoje ruke kao dva labuda,
Kao latice na vjetru suzne oci.
Moje rijeci nista ne dotice, tvoje grudi dobro znaju
Da u meni ima dasak leptirovog leta...

Ali ti si kao proljece.
U tvom je oku svjetlost svemira i sjena tuge,
I mislim da te necu moci voljeti
Ako ne traje vjecno,
Netko sapuce tvoje ime
U trenucima sna kad zivot umire.

Nema niceg na zemlji sem vjetra
Koji nosi barke zivota na prozore,
Zavolimo se, unatoc zivotu
Iako je zabranjeno
Dvaput voljeti.

[BracekM]

Ljubav, kao igra vatre i leda,
Kao mahovina spletena si pod njenim stopalima.
Usamljeno vrijeme pruzas cvijetu,
Vrijeme povenulo koje slijedi.

U osmijesima osjecam kako izranja
Kao da je nesto moje oduzeto. Dok kisa pada
Zarobljen izmedu dviju vjecnosti...

Nesto tvoje ostaje spavajuci ispod oceana,
Uvijeno iza horizonta, utihnulo u sjeni.
Kao da traje vjecno ili da nikad nije postojalo.

Tajnovito, osjecam da tvoja dusa putuje
Trazeci ono izgubljeno i neostvareno,
Ono neponovljivo i stvarno,
Kao jato ptica trazeci svoje ljeto.

I moja dusa ponovno biva ozivljena
Nadajuci se da ljubav ne blijedi.

[BracekM]

Trazim svoje vrijeme.
Izgubljena svijeca plamti, nebom vlada oluja kovitlava...
Nazivao sam te svojom zvijezdom,
I kao da je cijeli svemir bio naslonjen na mome ramenu.

Volio sam te, dok ljubav leti na krilima zaborava
Bojim se da cu te prestati voljeti,
Bojim se da ce kisa isprati tvoju haljinu iz moga sjecanja.

Ipak, ti stizes kao uzvanica obasuta darovima ljepote.
U tebi se nastanila istinska dobrota i svijetu
Darujes ono sto meni svijet oduzima..

Ako postoje dva zivota, u drugom cu te voljeti,
I u stotinu zivota nakon toga,
Dok nam duse ne spoji pijesak pokraj valova,
Dok se ne zagrle ruke, koje su se jednom voljele...

[BracekM]

Očito je, moja ljubičice,
Hodao sam po zaleđenom lišću
I sjene su zatvarale zvjezdana vrata predamnom.
Skitnica, tražio sam stanicu na kojoj čeka
Jedan polomljeni jablan i izgubljena duša,
Ali jedino čuh šapat tvoga imena...

Negdje u daljini vjetar stvara svjetove
I kamo god se okrenem nove su ceste.
Svaki tren mi je oduzimao dah ubijajući me
Da bi se ponovno ljubav rodila.

[BracekM]

Kad nas zaborave ptice a naša imena
Postanu dvije riječi u knjizi rastavljenih,
Kad trava oduzme dah našim koracima
I tvoja haljina zauzme svoj oblik u sjećanju...

Cvijete moj.. kao da je netko ubrao jednu laticu
I poslao je niz vjetar u noć,
Kad nas zaborave i rastave, uzbrat ću dvje ruže
Da trepere kao zvijezde;
U daljini mrtve i hladne,
U blizini žarne i tople,
Kao djelić sekunde nakon poljupca...

[BracekM]

Ti si daleko i moje riječi ne znaju put do tebe.
Noć je puna uzdaha, tvoja je kosa poput oblaka.
Negdje za tobom ostaje žeđ i glad,
A moja duša od noći krade sve što joj je dovoljno...

Jedina, tvoji dlanovi beskrajne moje snove nose.
Tvoja odsutnost pluta po krajevima neba
I ubija moje srce. Bila si beskrajno lijepa,
Poput kolibrićeva leta, poput sretnog putovanja.

Svoje ruke pružaš prema nebrojenim pjesmama
Dok njima oblikuješ moje opstojanje,
Hodajmo zajedno, moja jedina,
Preko arije snova i lepeze vremena.

[BracekM]

Tvoje oči, tvoj glas, tvoj smijeh, tvoja samoća...
Ti si poput snenih zraka sunca koje plutaju nebom.
U meni budiš tugu i samoću,
Poput rastanka si i vječnog ozdravljenja.

Voljet ću te bezgrešno i bez opravdanja.
Sekunde kao da lebde tražeći tebe
I svaki je trenutak nova stanica na kojoj te srećem.

Volim te nesretno i tužno, i punim srcem,
I odnosiš moju ljubav u beskrajne daljine.
Tamo gdje moje srce zbog tebe počiva
Vjetar mirno ljulja vrhove borova.

Slična si svemu, i sve je nalik tebi,
I moje sklopljene oči još bude sjećanja..
Poznavao sam te prije no što si bila rođena
Kroz ovu ljubav koja je davno zapisana.

Cvijete moj, ostavljam sjene koje sjedinjuju tvoj lik
Da vječno trepere na mojim usnama.

[BracekM]

Što vrijeme teče dalje to više razmišljam.
Da sam tvoj. Da si moja.
Držao bih tvoje ruke kao što zemlja drži more.
Činio bih svaki tvoj dan bezbrižan,
I onu bijelu maramicu našeg rastanka sad nosi vjetar
Kad bi još jedna suza pala rekao bih da si sav moj život,
Moj dan, moje vrijeme, moj svijet..
Držao bih tvoju kosu, ljubio tvoju šljivu usta
Dok bi polagano noć svojim tokom plovila
Kao nebo moja duša bila bi beskrajna
I sretna.

[djuro buha]

mein bruder, shatzi,
da ti dignemo malo rashpolozhenje, :iz hae:
ua, ee naj se ljutit, štasimeugrupumećnulo,
https://www.youtube.com/watch?v=ZR_W54nm0Lo

[BracekM]

Baš me briga, jel dobro il nije, pisat ću ovo je kao izljev frustracija, mein bruder..

Držim te u šaci od vjetra i paučine.
Moja si, ali samo ovog trenutka kojeg živim.
Moja, kao jedan tren proveden sa zvijezdom.
Slična si riječi volim te kad se tiho izgovara
I kao dva si dlanova koja kroje moju sudbu...

Negdje se u tebi nalazi vrijeme koje odvajaš,
Vrijeme koje zajedno čekamo,
Gospodarice neba,
Tvoje su ruke mahnite žitnice
Tvoji su nokti od dijamanta i jasmina
Dok svjetlucaš kao nebo i odlaziš kao magla.

Pitao sam na kojem jeziku da ti kažem da te volim.
Moj glas našao je stan u vjetru.
Vjetar je bez pravca i često daleko ide
Gdje stupa samo mašta tajnovitih stvorenja.

[djuro buha]

nisi ti mene dobro skužil,
pa dobar si, ja ti komplimentiram a malko pri tom,ee tegam,

[BracekM]

Sve ono što nisam učinio
Obodrilo me da učinim ono što jesam,
Danas plamti sunce kao lampa
I već su povenule zrake koju su pale.

I nikad nisam žalio za neučinjenim.
Tvoje oči su vrijeme, i život također,
I vrijeme sam ja s tobom dok živimo ovaj san.
Sve ono što nisam učinio, vrijeme će već učiniti.

Svaki stih i poredba, pjesma koju nisam napisao
Potaknula me da napišem nešto,
Kad nisam imao pisati o čemu
Razmišljao sam o onome o čemu nisam pisao.

Trak pobjede pružen je s prozora,
I proljetni sivi oblaci već stižu po osvetu,
Jedina, sve ono što sam u životu volio,
Sve to si bila ti.

[BracekM]

Tvoja stopala prave otiske po oblacima,
Kao po pijesku, uokolo tvojih nogu
Lebde moje zaljubljene oči..

Moje su srce ispraznili, učinili su ga željezom
Kovači su skovali svoje puteve.
Ispjevane su pjesme proljeća,
Čuje se šuštanje lišća, negdje u daljini trešnja plače.

Pratim tvoj osmijeh u sjenama. Još poneki
Zvijezdani trak zaluta tvojim očima.

Pa ipak, svakodnevno se susrećemo.
Zalutam u prostor i u zvjezdani svemir, otvaram svoje srce
I gledam ima li zrake svjetlosti unutra.

Oh, zaboravljeni...

Ja prihvaćam u svoju dušu sve ono što se rađa i traje,
I sve ono što je jučer prašina postalo
Još u mojoj duši obitava.

[BracekM]

Uzdasima crtam slike praštanja po sobi...

Ljubav, što znači voljeti?

Pogledam u nebo i nebo šapuće...
Iz mojih misli izranjaš, crveni su obrubi tvoje haljine.
Na usnama topiš voće, šapućeš dahom sjevera.

Ljubav, što znači voljeti?

Zdenci beskrajne ljubavi, kamo nosite moje srce?
Moje srce je propatilo, umorno je i tmurno,
Sivo je, zaboravljeno, blijedo.
Samo jedno pitanje s vremenom propitkuje.

Ljubav, što znači voljeti?

Moji koraci spleteni su tamnim cvjetovima.
Samo jedna kap lune dovoljna je da ozdravi moj korak,
Ali nitko ne zaustavlja moj bol, svi su otišli,
Moja duša propitkuje putnike cijelog svijeta tražeći te,
Hoćemo li biti sretni?

Igra uma već je zahvatila cijelu pozornicu,
Oblaci kiše... da. Oblaci kiše. Okrenut će se ponovno
Zemlja ka zvijezdama u svojoj orbiti.
Hoću li te tada voljeti?

[BracekM]

Sjena za sjenom
Duša za dušom,
Ti znaš da je moja duša
Sretna, i pjeva.
Bol je polovica
Moje duše,
Ljeto već pola
Zime ima.
Kamenja, ptice, snovi,
Metali,
Valovi sneni, borovi bijeli,
Pusti nek teku očima tvojim,
Kao u filmu, sjena za sjenom.
Kopite konja
Trče po travi,
Proljeće, kiša pada po glavi .. Ajooojjj

[BracekM]

Pod ponoćnim nebom jedna luna sjaji kao tvoje oči.
Nije čas rastanka, baš suprotno, susreću se naši poljupci.
Posljednja svjetlost dana ovija se oko tebe,
Tvoj glas leti kroz proljetna lica listova.

Svoje bivstvovanje puštam u divljinu, negdje u noći
Kružnim naletima vjetar iscrtava tvoje ime.

Od početka se naši svjetovi nisu spojili, ipak začeo se zakon ljubavi.
U tvojim su se očima vodile bitke biti ili ne biti,
Sjene sumraka i zrake zvjezdane vatre.

[BracekM]

Oči koje sneno plove kao barke,
Oči koje piju mjesečinu.
Oči koje sneno plove kao barke...

Obrazi rumenobijeli, pozlaćene vlasi,
Svijet se zaustavlja i gleda tvoju ljepotu..

Kao cvijet povijena si i nježna,
Kao pjesma,
Kao pjesma..

[BracekM]

Iz golemih prostranstva moje duše,
Nemam više vremena ni snage..
Ljubavlju kojom jednom ljubi srce
Ljubi samo jednom.

Više nemam vremena ni snage,
A koliko sam snage imao..
Nebo se povijalo nadamnom i trčao sam punog srca,
Sad lijep mladić pjeva o samoći.

Voljele su me na trenutke,
Na nekim zaboravnim stanicama,
Ljubavlju kojom ljubi moje srce,

Ljubavlju kojom ljubi samo jednom,
Bojim se da više ljubiti ne može.

[mimma7]

ja ne znam točno reći zašto, ali meni se sviđaju tvoje pjesme.

[BracekM]

Ja sad nemam više dragu,
I ne znam više njezin glas.
Možda je umrlo to prošlo vrijeme,
Ili nastavilo živjeti bez nas...
Sanjao sam jedan divan san,
Gdje sve živo nikada ne mre..
Sanjao sam, o prošlosti davnoj
Što mi jednom bješe sve.

Oh, zaboravite, vi svirači
Na taj život u tom divnom snu,
Ta konačna spoznaja slomila me
Da cijeli život voljeh nju..
A prošlost koja let plavim krilom
U srcu budi želje žar,
Da pošaljem, niz vodu i vjetar
Jednu pjesmu bar.