Ne mogu se zaljubiti

[DearP]

Lijep pozdrav svima!

Nekako mi se ovaj podforum učinio najprikladnijim za zamoliti za par savjeta jer mi se stalnim analizama čini da moj problem jednim dijelom svakako jest usamljenost. Ne možda onaj oblik o kojemu se ovdje često piše, ali usamljenost svakako. Da ne dužim...

U 23 godine imala sam jednu ozbiljnu vezu. Nisam se niti jednom zaljubila. Svaki odnos izgleda jednako. Ovako nekako ide scenarij.

*prvi i drugi tjedan
Ja i on se upoznajemo.
Svidi mi se.
Počinjemo izlaziti.
Oduševljena sam njime.
*treći i četvrti tjedan
Počinje me živcirati.
Svakim danom me razočara nečim novim, bilo stavom, bilo razmišljanjem, bilo postupkom.
Posljedično, fizički mi postaje neprivlačan.
Prekid (uvjetno rečeno jer uglavnom rijetko i dođe do veze).

Imam osjećaj da nisam sposobna voljeti. Da nikada neću naći nekog s kim ću moći biti sretna. Ili u koga ću se zapravo zaljubiti. Ja sam savršeno sposobna imati odnos prijateljstva s povlasticama godinu dana bez da prema toj osobi razvijem bilo kakve ljubavne osjećaje. Prirodno, osoba mi postane jako draga, često i odličan prijatelj, ali ljubavni osjećaji nikada.

Kako ne izgledam loše, a i prilično sam otvorena i društvena, lako upoznajem ljude i često mi prilaze dečki. Zanimljivo je da njih to moje naglo hlađenje uzrokovano mojim razočaranjem u svakog od njih rezultira još većom zainteresiranošću s njihove strane što često sve zajedno ne olakšava.

Trenutno sam umorna od svog načina života, koji se svodi na ponavljanje gore opisanog scenarija. Sve bih dala da upoznam nekog tko će me oboriti s nogu i zbog koga neću nakon 3 tjedna plakati jer ću ponovno ostati razočarana osobom. Možda imam previsoke kriterije i čekam nekoga tko ne postoji, ne znam. Mislim da je to vrlo realno. Ali onda me zanima što napraviti da ti kriteriji postanu realni. Jer se tu ne radi o nekim fizičkim karakteristikama, u tom segmentu nemam problema s pronalaskom onoga što tražim, radi se o karakternim osobinama.

Također, da ne bude zabune ili napada, svoje ponašanje ne bih opisala kao promiskuitetno. Imala sam svega nekoliko seksualnih partnera i nije da sa svakim iz scenarija uskačem u krevet. Daleko od toga. Jednostavno imam osjećaj da tražim i tražim i tražim nešto što ne postoji.

Možda je zanimljivo za spomenut i da s većinom dečkiju s kojima sam se nalazila se još uvijek družim i odlični su mi prijatelji. Ti odnosi, dakle, ne funkcioniraju isključivo na ljubavnoj razini.

Probat ću još za kraj opisat par situaciju zbog kojih sam se razočarala. Da možda steknete bolji dojam. Ja sam inače prilično jak karakter i od dečka očekujem da bude jači od mene, što stvarno nije lagano. Volim onaj osjećaj kada ja ne diktiram sve. Kada se ne nalazimo kada meni paše. Kada jednostavno nije sve po mom. Na početku svakog odnosa upravo me oduševljava (najčešće) što se čini da tako i jest. Kroz tjedan dana se sve lagano složi i vidim da se sve ponovno prilagođava meni i da je osoba izgubila negdje u procesu svoje ja. Da mi ne može jednostavno parirat na toj razini.
Drugi primjer. Može se raditi o nekim izjavama. Ja volim raspravljati o različitim temama i mislim da ću svakoga poslušati i pokušati shvatiti, čak iako se ne slažem. Ipak, ako mi netko kaže da primjerice ''nema ništa protiv gejeva dok su u svoja četiri zida, ali ako ih vidi na ulici mora ih naučiti di im je mjesto da se to više nikada ne ponovi'' nemam što više s tom osobom. Ovo je prilično ekstremno. Razočaraju me i puno manje stvari.

Prvi primjer je najčešći. Drugi najrecentniji. Pa eto. Zanima me vaše mišljenje. Što mislite, u čemu je problem? Ne bih rekla da sam nesposobna voljeti jer postoji toliko ljudi koje bezgranično volim. Malo me počinje plašiti da mi nitko na priličnom uzorku ne odgovara. Trenutno sam u toj fazi da bih dala sve da se zaljubim, makar nesretno. Jer i to mi se čini bolje od ove praznine koju osjećam već godinama.

[Tika]

Nigdje ne vidim konkretno pitanje na koje bih mogla dati odgovor. Reci mi, koji je smisao ove teme? O čemu želiš razgovarati? O usamljenosti?

[ljetopisac]

ajde, prepoznao sam se u ovoj temi pa cu pokusati malo i ja razmisljati na glas...

i ja imam problema s ostvarivanjem duboke emotivne veze... iako mogu reci da je problem prije svega u meni, jer si ja ne dopustam toliko popustanja kontrole a da bi se ista uopce moglo dogoditi. osjecaji se moraju razviti, i tu ne mozemo puno utjecati. ali uvijek se mozemo postaviti na takav nacin da svaku klicu osjecaja koja se pojavi odmah zatucemo iz nekih osobnih problema, strahova, nerealnih ocekivanja...

sto zapravo uopce zelimo? o kakvoj vezi sanjamo? i najvaznije - zasto?

je li rijec o tome da se bojimo izgubiti kontrolu? ali ako ne vjerujemo drugoj osobi, onda je veza vec unaprijed osudjena na propast.

je li rijec o tome da se bojimo da bi veza mogla lose zavrsiti? a sto ako dobro zavrsi? ali mi vec unaprijed sve napravimo kako ona ne bi uspjela...

je li rijec o tome da u vezu ulazimo s figom u dzepu? onak, probat cu pa cu vidjeti koliko mi to odgovara? ali onda unaprijed znamo da nismo spremni poduzeti sve sto treba kako bi veza uspjela.

ili je mozda rijec o tome da imamo nerealna ocekivanja stvorena na temelju medijske slike o vezama i kako bi one trebale izgledati? danas je sve puno pornografije koju smo toliko prihvatili kao main stream da nam ju je tesko i prepoznati. pornografija za muske koja im daje nerealna ocekivanja o zenama, i pornografija za zene koja im daje nerealna ocekivanja o muskarcima (da, govorim o ljubavnim romanima )... i novine koje su pune clanaka i tome 'kako imati bolji seks' ali nista ne govore o dubokim, stvarnim osjecajima.

a mozda je problem u tome sto smo uzore sretnoga zivota prestali traziti u svojoj sredini i poceli sanjati neki komercijalni san o savrsenoj vezi u kojoj nema problema. ima li u nasoj blizini sretnih obitelji? sretnih parova koji su skupa citav zivot i sretni su i emotivno ispunjeni? iako se ponekad posvadjaju? zasto njih ne uzimamo za primjer? jer su nam njihovi zivoti previse prozaicni? jer im fali glamura? jer su svoje zivote posvetili necemu cega se mi bojimo? jer su nasli hrabrosti uopce posvetiti svoje zivote necemu sto ce zahtijevati odricanje i zrtve i muku prije nego li da rezultate?

znam za svoje probleme i nekako se nosim s njima... ali moram priznati da se stalno moram boriti s vlastitim vrazima koji mi sjede za vratom i sapcu, 'pazi, opet ces biti povrijedjen' i 'ne radi to, moglo bi lose zavrsiti'...

[Lyte-as-a-rock]

DearP kaže:

Imam osjećaj da nisam sposobna voljeti. Da nikada neću naći nekog s kim ću moći biti sretna. Ili u koga ću se zapravo zaljubiti. Ja sam savršeno sposobna imati odnos prijateljstva s povlasticama godinu dana bez da prema toj osobi razvijem bilo kakve ljubavne osjećaje. Prirodno, osoba mi postane jako draga, često i odličan prijatelj, ali ljubavni osjećaji nikada.

Kako ne izgledam loše, a i prilično sam otvorena i društvena, lako upoznajem ljude i često mi prilaze dečki. Zanimljivo je da njih to moje naglo hlađenje uzrokovano mojim razočaranjem u svakog od njih rezultira još većom zainteresiranošću s njihove strane što često sve zajedno ne olakšava..

Meni je to grijanje-hlađenje jedna od najgadljivijih muških karakteristika...kad si ti nezainteresirana taj će neki gorit od "ljubavi",želje,interesa itd..a kad se opustiš i postaneš otvorena i topla (kakva u nekom odnosu kao normalna osoba i trebaš bit) onda će se dotični instant ili pak pomalo počet hladit...meni su jako odbojni takvi tipovi,ne bi da su osjećaji igra mačke i miša specijalno dizajnirana da njima bude zabavno i da su u napetosti...Voljeti nekog ko baca na taj profil je zagarantirano razočaranje..
Ups,sad skužih da sam krivo protumačila bit ...

DearP kaže:

Probat ću još za kraj opisat par situaciju zbog kojih sam se razočarala. Da možda steknete bolji dojam. Ja sam inače prilično jak karakter i od dečka očekujem da bude jači od mene, što stvarno nije lagano. Volim onaj osjećaj kada ja ne diktiram sve. Kada se ne nalazimo kada meni paše. Kada jednostavno nije sve po mom. Na početku svakog odnosa upravo me oduševljava (najčešće) što se čini da tako i jest. Kroz tjedan dana se sve lagano složi i vidim da se sve ponovno prilagođava meni i da je osoba izgubila negdje u procesu svoje ja. Da mi ne može jednostavno parirat na toj razini.
Drugi primjer. Može se raditi o nekim izjavama. Ja volim raspravljati o različitim temama i mislim da ću svakoga poslušati i pokušati shvatiti, čak iako se ne slažem. Ipak, ako mi netko kaže da primjerice ''nema ništa protiv gejeva dok su u svoja četiri zida, ali ako ih vidi na ulici mora ih naučiti di im je mjesto da se to više nikada ne ponovi'' nemam što više s tom osobom. Ovo je prilično ekstremno. Razočaraju me i puno manje stvari.

Ne valjaju ni ova druga dva profila.Jedan predstavlja tutleka koji ti se u svemu prilagođava i s kojim radi toga umireš od dosade i nemaš osjećaj da si s osobom koju možeš upoznavat i s njom nešto gradit već nekakvim dvorskim sluganom uvijek na usluzi,a drugi je pak netolerantna sirovina i seljačina...
Zamisli tog drugog lika da se potuče s nekim radi svojih psiho-uvjerenja,pa te još i zbruka

Od ta tri opisana tipa stvarno ne znaš koji je gori i više u k*.....i zar je onda čudno da se ne moš zaljubiti!?

[Alexa]

Ako ti osobe s kojima si probala nešto nisu odgovarale u nekom ključnom kriteriju, potpuno je normalno što se nisi u njih ludo zaljubila.

Recimo; tamo taj tvoj neki je pokazivao znakove homofobije. To ti smeta kod partnera jer dosta govori o njegovim načelima prema ljudskim slobodama. Meni bi to isto smetalo. Imaš svoj kriterij, ideš dalje.

Mislim da bi neki ljudi bili ekšli sretni da imaju tvoj "problem" i da ne lome srce na svakom idućem zaljubljivanju.

Nek te uhvati briga, ako ovaj problem budeš imala i dalje za 10 godina.

U medjuvremenu 2 pitanja:

1. Da li si ikad ikad ikad jako željela nekog koga nisi mogla imati, i

2. O kakvoj osobi maštaš?

[Tika]

Alexa kaže:

Nek te uhvati briga, ako ovaj problem budeš imala i dalje za 10 godina.

Možeš li malo objasniti što si s gore navedenim htjela reći?

[Alexa]

Mogu. Ali jedem nešto usred birca i tipkam na mob, pa neću moć opširno.

Htjedoh reć da žena ima 23 godine i da možda negdje u srednjim tridesetima ako još uvijek ne osjeti ništa prema ikome, a ŽELI osjećat, da se onda zapita da nije možda doista do nje i u čemu je problem.

Dotad još možda netko i naidje, mlada je.

[P Sila]

a gle, ne mogu ili ne želim.....
svijet je prepun izgovora i opravdanja, prave iskrenosti (posebice prema sebi) jako je malo

[Tika]

Alexa kaže:

Mogu. Ali jedem nešto usred birca i tipkam na mob, pa neću moć opširno.

Htjedoh reć da žena ima 23 godine i da možda negdje u srednjim tridesetima ako još uvijek ne osjeti ništa prema ikome, a ŽELI osjećat, da se onda zapita da nije možda doista do nje i u čemu je problem.

Dotad još možda netko i naidje, mlada je.

Gle, stvar je što ta "nemogućnost osjećanja" nema veze s godinama, imo. (ovdje ne govorim o pubertetlijama koje se "ludo zaljube" u svakog tko im pokaže malo pažnje). Zato sam te i pitala da objasniš što si htjela reći. Mlada je, to stoji, ali i s 23 godine ima neki uvid u sebe. Ne znam kako da to bolje napišem. Puno stvari će joj se još dogoditi u životu koje će ju definirati kao osobu, ali trebala bi već sad razmisliti što ju sprječava da se zaljubi u nekog.

[Alexa]

Kužim, da, u pravu si.

Uzela sam u obzir mogućnost da je late bloomer (malo ih je što se polako spoznaju, al' ih ima). Radi toga što ti govoriš sam joj i postavila ona dva pitanja.

[Tika]

Vidjeh, nešto slično bih ju i ja pitala, ali čekam da prvo odgovori na pitanja koja si ti postavila. Ne znam, djeluje mi dosta zrelo za svoje godine, barem po načinu na koji se izražava. Isključila bih opciju da je late bloomer. Neka pozadina postoji, kao i kod svih ljudi koji imaju sličan problem.

[Engine25]

Kad naiđe netko tko će te oborit s nogu (a naići će) zaljubit ćeš se ti da ni sama ne znaš kako.Takav sam bio i ja,dok nije došla ona,pomutila mi razum i poslije me ostavila ko staru krpu.

[Tika]

Engine25 kaže:

Kad naiđe netko tko će te oborit s nogu (a naići će) zaljubit ćeš se ti da ni sama ne znaš kako.Takav sam bio i ja,dok nije došla ona,pomutila mi razum i poslije me ostavila ko staru krpu.

Vrlo konstruktivan i nadasve optimističan post.

Tko ne riskira, ne profitira. Svi znaju koji su mogući ishodi veze i kukanje nakon prekida ne pomaže. Nije da nisi bio svjestan te mogućnosti. (ili si naivno vjerovao da će ta vaša ljubav biti vječna)

Kako god, vratimo se na temu.

[Sves]

Kaže autorica da postoje ljudi koje bezgranično voli, dakle sposobnosti voljenja joj ne manjka.

Ako je tako, ja njenu "nemogućnost zaljubljivanja" ne bi (ne na prvu) interpretirao kao problem.
Situacije koje navodi kao razlog razočaranja su na mjestu.

Moguće da joj treba malo duže da se zaljubi, pa čak i da partnera zavoli bez da se zaljubi.
Možda je i "previše zrela" za svoje vršnjake.

[Engine25]

Tika kaže:

Vrlo konstruktivan i nadasve optimističan post.

Tko ne riskira, ne profitira. Svi znaju koji su mogući ishodi veze i kukanje nakon prekida ne pomaže. Nije da nisi bio svjestan te mogućnosti. (ili si naivno vjerovao da će ta vaša ljubav biti vječna)

Kako god, vratimo se na temu.

Moj post je realan.Sad jel optimističan ili ne,to je manje bitno.

Cijelo vrijeme sam on topic.Htio sam reći da će se zaljubiti,samo treba naići netko vrijedan toga.

[Tika]

Da se zaljubljujemo u ljude vrijedne toga, ne bi bilo nesretno zaljubljenih. Razumiješ što ti želim reći? Nitko ne osporava činjenicu da postoji velika vjerojatnost da će se napokon zaljubiti u nekog. Sad, sama je rekla da bi radije bila nesretno zaljubljena nego osjećala istu prazninu godinama. :drama llama:

[Engine25]

Tika kaže:

Da se zaljubljujemo u ljude vrijedne toga, ne bi bilo nesretno zaljubljenih. Razumiješ što ti želim reći? Nitko ne osporava činjenicu da postoji velika vjerojatnost da će se napokon zaljubiti u nekog. Sad, sama je rekla da bi radije bila nesretno zaljubljena nego osjećala istu prazninu godinama. :drama llama:

Dobro.Nije mi bila namjera ulazit u neku raspravu,pa ću se složit s tobom.

[DearP]

Tika kaže:

Nigdje ne vidim konkretno pitanje na koje bih mogla dati odgovor. Reci mi, koji je smisao ove teme? O čemu želiš razgovarati? O usamljenosti?

Nemam problema s klasičnom usamljenošću. Možda onom kada legnem navečer u krevet i prazna sam jer nemam na koga pomisliti prije spavanja. Ali to nije neki veliki problem. Ta ''usamljenost''. Valjda sam samo htjela čuti objektivno mišljenje. Jesu li ovi razlozi iracionalni i glupi. Trebam li se pokušati otvoriti ljudima koji mi ne odgovaraju u potpunosti.

Alexa kaže:

U medjuvremenu 2 pitanja:

1. Da li si ikad ikad ikad jako željela nekog koga nisi mogla imati, i

2. O kakvoj osobi maštaš?

Dobra pitanja.

Jesam, željela sam nekog koga nisam mogla imati. Ne bih rekla da sam baš bila zaljubljena u njega. Ali i situacija je bila dosta specifična. Ja sam to sve držala u sebi i nikome nisam rekla, nakon čega je s tom osobom prohodala moja najbolja prijateljica. Naravno da nije bilo nikakve osnove da joj to zamjerim. Ni nisam. Ali onda je postao definitivno netko koga nikada neću moći imati. Ubrzo je i prošlo sve zajedno. Naravno da me dijelom zainteresira osoba koja mi se čini nedostižnom, mislim da je to u nekim granicama normale prirodno.

Želim nekoga s kim ću moći pričati. Tko će mi moć karakterno parirat i s kim ću moć raspravljat o bilo čemu. Ne zanima me da li se slažemo dok se ne radi o nekim velikim razlikama. Ipak, postoje stvari koje su meni bitnije od ostalih i oko kojih ipak ne radim kompromise. Mislim da se izvana doimam kao hladna osoba (tako mi je rečeno, tako da je vjerojatno točno), tako da bih bila najsretnija da upoznam nekoga tko će to moći promijeniti. Mislim da je to prvenstveno. Taj savršeni mi mora biti i fizički privlačan. Sada ipak to stavljam na stranu jer nije problem.

Radi se o tome da sam odrasla s 3 mlađe sestre i tatom. Znači, vjerojatno sam nešto ranije ''odrasla'' zbog okolnosti (tata je putovao, a ja sam se brinula za njih cijelo djetinjstvo praktički). Vjerojatno sam se zbog tog i zatvorila (iako ne na van), blokirala osjećaje i postala dosta čvrsta. A sada ne mogu naći nekoga tko će me se dojmiti kao čvršći. Ili kao netko tko bi mene učinio manje hladnom? Ovo je bilo samo razmišljanje na glas. I sama još uvijek žvačem sve skupa.

Sves kaže:

Možda je i "previše zrela" za svoje vršnjake.

Nekad mi se čini da jesam, ali nisam imala neke sreće ni sa onima starijima.

Engine25 kaže:

Kad naiđe netko tko će te oborit s nogu (a naići će) zaljubit ćeš se ti da ni sama ne znaš kako.Takav sam bio i ja,dok nije došla ona,pomutila mi razum i poslije me ostavila ko staru krpu.

Nadam se da će ipak bit bezbolnije, iako mi se i ovo čini bolje od praznine.

Ali u svakom slučaju hvala svima na odgovorima. Sve sam pročitala i uzela u obzir. Mislim da ste i dosta dobro pogodili bit.

[Velia]

DearP kaže:

Naravno da me dijelom zainteresira osoba koja mi se čini nedostižnom, mislim da je to u nekim granicama normale prirodno.

Nije baš prirodno, a ni zdravo, ako te samo takvi privlače, tj. zainteresiraju.
U pozadini toga je vrlo često strah od vezivanja. A njega imaju i ljudi koji govore kako žarko žele vezu. No, nisu svjesni tog svog straha, ne rješavaju ga i u konačnici se zapravo zbog njega sami sabotiraju i tako ostaju sami.

Želim nekoga s kim ću moći pričati. Tko će mi moć karakterno parirat i s kim ću moć raspravljat o bilo čemu. Ne zanima me da li se slažemo dok se ne radi o nekim velikim razlikama. Ipak, postoje stvari koje su meni bitnije od ostalih i oko kojih ipak ne radim kompromise. Mislim da se izvana doimam kao hladna osoba (tako mi je rečeno, tako da je vjerojatno točno), tako da bih bila najsretnija da upoznam nekoga tko će to moći promijeniti. Mislim da je to prvenstveno. Taj savršeni mi mora biti i fizički privlačan. Sada ipak to stavljam na stranu jer nije problem.

Greška: ne očekuj da upoznaš nekoga tko će te promijeniti.
Ako želiš neku promjenu na sebi, potrudi se da je sama ostvariš.
Kad uspiješ u tome, velike su šanse da ćeš privući osobu koja će znati cijeniti tu promjenu tj. novu tebe.


A što se ostalog tiče: činiš se kao zbilja zrela osoba i sa skroz realnim kriterijima. No, možda ti je samo krug u kojem se krećeš premali te stoga ne pronalaziš ono što želiš.
Nekada treba proširiti prostor djelovanja (pa i odseliti), da bi se pronašle osobe koje su nam bliskije po svjetonazoru i sl.

[Chr0n05]

Neke vocke kasno cvatu, nekima treba i po par godina spram drugih da prolistaju i procvatu. Ljudi se cude, sumnjaju, misle da sa njima nesto ne valja, na kraju i vocka misli da sa njom nesto ne valja. Strpljivi pricekaju i daju priliku nadajuci se da bus ipak prolistala i procvala, nestrpljivi takvu vocku mjenjaju u startu cim se listanje i cvatnja ni dogodila kad se to ocekuje. Vrijeme se pobrine za sve. Oni koji ga nemaju, sa vremenom se umore od sebe.