Kratke priče(vaša vlastite) horror, erotske...itd)

[antik]

Ostvarite vaš književni potencijal
napištite vašu vlastitu kratku priču
pustite maštu na volju
evo moje prve kratke priče:

[antik]

Bio jednom jedan mladić koji je živio na Trešnjevci u Zagrebu

Stara ga je jebala u zdrav mozak čitav život

Imao je 56 godina

Jednog dana odrubio je staroj glavu
nabio ju na kolac
i izložio pred dvorištem
tako da ju svi vide
...


bio je sretan toga dana,.....

[enderfen]

Tek sam početnik u pisanju ali već i ja mogu reći da je ovo zbilja loše.

Vrlo kratke priče nisu problem, dapače, mogu ostaviti jak dojam ako se urade kako treba, ali ovo je sprtljano na brzinu i ne ostavlja nikakav dojam.

[pčelica88]

Nije moja, ali me se dojmila:

"The last man on Earth sat alone in a room. There was a knock on the door..."

[antik]

Moja kratka priča br 2

Ponoć, ljubavnici
ljubav...
Ljubavnik Abah kaže svojoj Selmi:
Volim te!
cmok, pusa

cmok

[antik]

Moja kratka priča br 3

Bile dvije sestre
jedna bolja od druge
vidjeh ih u gradu
sanjah kako ležim između
ko sendvić

[iva248810]

http://mojblog18.blog.hr/ KOMENTIRAJTEE ) HVALA :*

[antik]

nije loše

[meph0]

evo jedna "reperska" (jer je i pisano za takvu stvar)

u vremena jako davna
kad nije bilo mržnje, rata
nikom nije bilo bitno
tko ti je tata

u špilji na planini
živio je stari div
stariji od svake gore
star kao prvo more

bojali su ga se svi
svako selo ili grad
nisu znali da je dobar
nikad nije dizo gard

svjestan straha ljudi
div srca dobroga
skrio se u svoju špilju
da ga nađe sudbina

lud od samoce
bol je snažnija od svih
patnju takvu ne bi
opisao niti jedan stih

vec na kraju s mislima
sebe ostavlja u pismima
na zidove špilje ih pise
svojim krvnim zrncima

no tada pukne tišina
i cuje necje korake
ko u srne lake
i vidi lice djevojke

a ona mu bez rijeci
priđe licem cistim, bijelim
jednim poljubcem mu zavlada
bas bicem cijelim

probudio se sam
sve bi zamjenio za san
da u zraku ne osjeca
miris njene zlatne kose

u kapima rose
sto mu preko lica klize
jos vidi njezin lik
al slika bljedi kao trik

cijela vječnost je prošla
dok mu opet nije došla
leden vjetar vije
u rukama glave dvije

selo joj se smije
jer to su djeca divova
u ruke mu ih pruži
i ode djeva njegova

Premda div znao nije
kako da za djecu brine se
jedno stavi on na nebo-
ona Sunce zvat će se.

Drugo dijete stavi on
na drugu stranu nebesku-
ti ćeš sine Mjesec biti
da noću osvjetliš mi put.

Iz tuge duše svoje
stvori vječne drugove
što preživjet će svo vrijeme
i svjedočit nove putove

Mjesec mu oči sklopi
Sunce samo mahne mu-
idi sada oče ti
u svoju vječnu postelju

[rudonja]

Dan je bio vruć do nepodnošljivosti. Ušla je u užareni lift, prekrasna četrnaestogodišnjakinja duge kose i bezbrižnog osmijeha. Pritisnula je tipku "3" i pozdravila suputnika, sijedog starca s četvrtog kata. Lift je krenuo, šripav i pregrijan. Odjednom njegova smežurana pjegava ruka poleti prema njenom međunožju. Vrisnula je. Oči mu se pretvoriše u užarene proreze. To više nisu bile oči starca. Zaustavio je lift i uhvativši je za vrat drugom joj rukom strgnuo hlačice. Tijelo joj se uvijalo dok se borila za zrak ali on je bio jači, gotovo dvosruko krupniji od nje. Kada je ušao zatresla se kao od udara struje, a onda je klonula. Dok ju je nabadao čuli su se samo udarci njene glave u limenu stranicu. Pustio ju je da padne na pod i pokupio rajčice i krumpir što su se rasuli uokolo. Izašao je na četvrtom katu. Ona je ležala nepomično a raščupana plava kosa joj je prekrivala lice.

[ImaginaryGirl]

rudonja kaže:

Dan je bio vruć do nepodnošljivosti. Ušla je u užareni lift, prekrasna četrnaestogodišnjakinja duge kose i bezbrižnog osmijeha. Pritisnula je tipku "3" i pozdravila suputnika, sijedog starca s četvrtog kata. Lift je krenuo, šripav i pregrijan. Odjednom njegova smežurana pjegava ruka poleti prema njenom međunožju. Vrisnula je. Oči mu se pretvoriše u užarene proreze. To više nisu bile oči starca. Zaustavio je lift i uhvativši je za vrat drugom joj rukom strgnuo hlačice. Tijelo joj se uvijalo dok se borila za zrak ali on je bio jači, gotovo dvosruko krupniji od nje. Kada je ušao zatresla se kao od udara struje, a onda je klonula. Dok ju je nabadao čuli su se samo udarci njene glave u limenu stranicu. Pustio ju je da padne na pod i pokupio rajčice i krumpir što su se rasuli uokolo. Izašao je na četvrtom katu. Ona je ležala nepomično a raščupana plava kosa joj je prekrivala lice.

Ovo je nešto najuznemirujuće što sam pročitala u skorije vrijeme.

[antik]

bio jedan mali dječak
bio je jako dobar
a onda poslije je postao zločest
i onda se opet popravio
postao je opet dobar

isto tako bila jednom jedna mala curica......

[tomo1997]

hahahaha ovo je baš zanimljivo , evo ja ću upravo početi pisati jedan svoj doživljaj za koji ne znam dali da si sam vjerujem...

Sjećam se, nečega vrlo strašnog u svom djetinjstvu, taj događaj promijenio je i poremetio moje strahove, osjetim ih još i dan danas , ako se nađem sam u mračnoj sobi, otvorenih vrata, zastrašujuće tišine i otkucaja sata.
Dogodilo se to negdje prije 4 godine, kada sam zajedno sa svojom obitelji otišao kod bake u Dalmaciju u jedno malo selo, tada sam imao 11 godina.
Kao klinca često su me plašili đavlima i duhovima, ja sam se toga bojao, ali ne toliko da se ne bih bojao pričati drugima te priče, kao na primjer, svojem malo nećaku. Volio sam plašiti druge, mlađe od sebe, ne znam zašto ali bitno mi je da mene nije bilo strah.
Kao i svake godine kod bake, repertoar je uvijek isti, pozdravimo se , ispričamo, napravimo što moramo, malo zabavimo, i posjetimo grob mog pokojnog djeda koga nikada nisam upoznao niti vidio.
Krenuli smo na groblje, a ja sam počeo sa pričama, i to na posebnom mjestu gdje su zvučale još strašnije, rekao sam mu - Marko, znaš li ako žviždiš na groblju da će ti doći duhovi, on se uplašeno nasmijao, ja sam na tu reakciju da ga još više uplašim počeo žviždati , kao na lošoj predstavi ili tekmi, i pomahnitalo trčao po groblju i skakao sa groba na grob plašući ga da će mu se nešto desiti i da će doč duhovi.
Istoga toga dana vozili smo se 5 sati kući, sve je prošlo lijepo, put je bio miran, a ja sam zaspao ko beba negdje oko 12 navečer.
I onda se dogodio taj događaj, od kojeg se i dan danas ježim kad ga pričam.
Otvorio sam oči i preda mnom kako sam ležao na krevetu, preda mnom 1 metar udaljena su otvorena vrata, a u sredini štoka od vrata, vrtio se nekakav zastrašujući bijeli dim kao iz neke najgore noćne more, u njemu se vidilo lice, ali ne sjećam ga se baš,mislim da je bilo žensko, vrtilo se to petnajstak sekundi, nakon što sam se ošamario nekoliko puta i shvatio da je stvarno, ustao sam na noge i gledao ga u uči, uplašen i ukočen. počeo sam vrištati iz petnih žila, vrištao sam skoro da glas nisam izgubio a u glavi mi se ponavljala misao – zar se meni ovo događa?.
Cijela ta nezgodna situacija hvala Bogu završila je i trajala negdje oko 25 sekundi, primijetili ste da često spominjem sekunde, ali te sekunde su bile najstrašnije sekunde u mom životu . Završila je nakon što je moj brat upalio svijetlo svojom nogom kako smo imali krevet na kat. I to čudo se više nije vidjelo.
Ostali dani su prolazili mirni, ali tjedan dana nakon toga desilo mi se da sam se našao sam u kući negdje oko 17 sati, bio sam na kompjuteru i zabavljao se, i najednom moja mačka koja je sjedila na krevetu , skoči sva uplašena na pod i počne režati u prazno , uplašila se više nego ja kada sam vidio ono čudo, zabila je kanđe u pod i jedva sam je izvukao, vratio sam je na krevet misleći da je ugledala neku životinju, ali ne , ona je još uplašenija skočila ispod stola i sakrila se režući i gledajući u kutak sobe gdje nije bilo ničega , nikakve muhe ništa samo zid, ubrzo sam shvatio što se događa i odjurio iz kuće.

Prošlo je kao što sam reko 4 godine od toga, sve je bilo mirno , do prošle godine sam mislio da mi se sve to učinilo, tako je, do prošle godine, jer mi se prošle godine desila strašna situacija, ali ovoga puta kod bake. Isto čudo me posjetilo ali na drugačiji način, već je pao mrak , i ja sam provirio na balkon, a sa balkona se vidi može vidi groblje udaljeno 200 metara, ja sam gledao u tom pravcu, kad najednom ono čudo maglovito , sa onim licem je po nebu lebdjelo i prilazilo meni , ja sam se prestravio i nisam mogao vjerovati da je istina sve što mi se desilo.

Evo to je jedna priča , nadam se da je zanimljiva .

[rudonja]

ImaginaryGirl kaže:

Ovo je nešto najuznemirujuće što sam pročitala u skorije vrijeme.

Bijaše jednom jedna kokoš (zamišljena). I bi jedan kokošinjac (virtualan). Cijeloga života koka je kvocala i kljunom kljucala, baš kao i druge kokoši. Najviše je voljela kvocati o pjetliću šarenoga perja koji jaše na bijeloj liji i umije pribaviti najfinije zrnje kukuruza za svoju koku (u ulozi koje se zamišljala naša zamišljena koka, baš kao i sve druge koke u kokošinjcu). Ali takvog pjetlića nije bilo nigdje, nadaleko i naširoko, osim na šarenim slikama u koje je kokoš buljila razjapljenog kljuna svakog popodneva i svake večeri a često i prijepodne. Bio je zato jedan pijetao koji je volio popit pivu i onda naskočiti na prvu koku koja mu dopadne čaporaka te ju dobro izjebati. Naša koka je s nestrpljenjem čekala da dođe na red ali pijani pjetao nikako da naskoči na nju.
Osjećala se zato najuznemirujuće u skorije vrijeme.

[descender]

antik kaže:

Bio jednom jedan mladić koji je živio na Trešnjevci u Zagrebu
Stara ga je jebala u zdrav mozak čitav život
Imao je 56 godina
Jednog dana odrubio je staroj glavu
nabio ju na kolac
i izložio pred dvorištem
tako da ju svi vide
...
bio je sretan toga dana,.....

To bi bio neki [bez uvrede] patetiČni pokušaj "mimike" D. Kharmsa?

[rudonja]

descender kaže:

To bi bio neki [bez uvrede] patetićni pokušaj "mimike" D. Kharmsa?

PatetiČni, ne patetiĆni ! Harms je ruski pisac, prevođen je na hrvatski, tako da doista nema potrebe utjecati se engleskom.

[descender]

rudonja kaže:

PatetiČni, ne patetiĆni ! Harms je ruski pisac, prevođen je na hrvatski, tako da doista nema potrebe utjecati se engleskom.

Ruski pisac? Ozbiljno?
Prevođen na rvatcki [Link neki? Ne na knjigu/e..]?

Da ne bude OT; jedan brzinski isprdak :

Nesanica. Mrzim je. Obožavam je. Više od sat-dva; nisam spavao već godinu dana. Tko zna, možda i više? Kao da sam zaboravio mjeriti vrijeme. Misli su postale neobično daleke. Sjećanja kao da više nisu moja. Kao da su usađene bljutave slike bez mirisa, okusa i zvuka. Besmislene i neprepoznatljive. Ne osjećam se više. Ne osjećam ništa. Vrijeme, prostor; radost, tuga. Ništa. Nema apatije, nema depresije, nema uzbuđenja, poleta ili bilo kojeg oblika nekakve vibrantne životnosti. Nema stresa, napetosti, umora; nema opuštanja niti odmora. Svako buđenje kao da je samo neko novo, kratkotrajno rađanje svijesti koja nema domačina. Da li sam mrtav? A opet; postojim?

[rudonja]

descender kaže:

Ruski pisac? Ozbiljno?
Prevođen na rvatcki [Link neki? Ne na knjigu/e..]?

Najozbiljnije. Harms. Bilo bi dobro da pokušaš savladati osnove pravopisa. Hrvatskog.

descender kaže:

Da ne bude OT; jedan brzinski isprdak :

Svako buđenje kao da je samo neko novo, kratkotrajno rađanje svijesti koja nema domačina. Da li sam mrtav? A opet; postojim?

DomaĆina, ne domaČina. Ali je zato seljaČina , a ne seljaĆina. Ili naprimjer glupanČina.

[descender]

rudonja kaže:

Najozbiljnije. Harms. Bilo bi dobro da pokušaš savladati osnove pravopisa. Hrvatskog.
DomaĆina, ne domaČina. Ali je zato seljaČina , a ne seljaĆina. Ili naprimjer glupanČina.

Ništa od linka?

OT [pardon] :

A.. "nasisaš mi se kurČine? Ili kurĆine?"
Ili.. "cuclaš mi konstipiranu šupČinu? Ili šupĆinu?"