Duhovni ratnik

[Pumpafonja]

Samo kao ( duhovni ) ratnik možeš ustrajati na stazi znanja. Ratnik ne može žaliti ili se zbog čega kajati. Njegov je život beskrajan izazov, a izazovi ne mogu nikako biti dobri ili loši.Izazovi su, jednostavno, izazovi. Osnovna je razlika između običnog čovjeka i ratnika da ratnik sve prihvaća kao izazov, dok običan čovjek uzima sve kao blagoslov ili prokletstvo.

Don Juan

[Pumpafonja]

Pogledaj svaku stazu izbliza i pažljivo. Iskušaj je onoliko puta koliko smatraš potrebnim. Onda sebi i samo sebi postavi jedno pitanje. To je pitanje koje postavlja samo veoma star čovjek. Moj mi je dobrotvor pričao o tome kad sam bio mlad, a krv mi je bila prejaka da bih ga razumio. Sada razumijem. Reći ću ti to pitanje: Ima li ova staza srca? Ako ima, ta je staza dobra. Ako nema srca, ta je staza besmislena.

[Pumpafonja]

Stvari koje nam najviše znače u životu nisu ni fantastične ni zapanjujuće. To su trenuci kad dodirujemo jedni druge, kad smo prisutni na najpažljiviji ili najbrižniji način. Ova jednostavna i duboka bliskost jest ljubav za kojom svi čeznemo.

Ako imate povlasticu biti sa osobom koja je svjesna u vrijeme svoje smrti, otkrit ćete da takva osoba postavlja vrlo jednostavna pitanja: "Jesam li dobro volio?", "Jesam li potpuno živio?", Jesam li naučio otpuštati?"

Možda je to najbolje rekla Majka Tereza: U ovom životu ne možemo činiti velike stvari. Možemo činiti samo male stvari sa velikom ljubavlju.

[Pumpafonja]

Nadam se da je krenula dalje, da se smije u nečijem zagrljaju i da je sretna. Shvatit ću to već nekako, osjetiti. Jer ovo je već postalo mučenje. Opsesija, rekla mi je frendica neki dan. Znala je o kome pričam. Već sam joj bio rekao. Svima sam rekao. Svi me blijedo gledaju. Odmahuju glavom, kolutaju očima. Vjerovatno i ogovaraju iza leđa. Ponekad se pitam dali skrećem sa kursa, dali ću zaglaviti instituciju. Što god radio, kamo god išao, ona se uvijek vraća. Prošlo je već previše vremena a ja je i dalje ne mogu izbaciti iz glave. Probao sam je zamijeniti drugom, ne ide. Nema smisla. Ništa mi više nema smisla bez nje. Pokušavam pobjeći od samoga sebe, pokušavam racionalizirati, intelektualizirati, banalizirati. Nema toga što nisam pokušao i nikako da shvatim da nema pomoći. Ovaj put sam zaglavio u njoj. Još se jedino nadam da je našla drugoga. Onda bih je bar mogao odbolovati, ili bar pokušati. Srca su stvorena da budu slomljena a sve su prave ljubavi nesretne. To mi je jedina utjeha.

One love

[Pumpafonja]

A onda to shvatim kroz prizmu postojanja. Tolika sila mora se osjećati kroz razne živote. Možda ćemo u idućem životu biti dvije tratinčice. Jedna pored druge u ljubavi. Možda ćemo se onda bolje razumjeti. Prevazići ponor ljudskog uma, ega i sebstva. Bit ćemo samo jednostavniji oblik ljubavi.

[Ms. Ella]

Znala je da nisi mogao biti njeno sutra,
jer ti nisi onaj koji bi mogao trajati...
Šuti... ne spominji ju...
voli ju tišinom...
Nije bila te sreće da ju netko čuva i pazi...
Zagrlila je samu sebe,
stisnula već stisnuto srce i gura dalje...mora...
Ne šalje poruke i ne javlja se ... čuva tvoj mir.
P.S. Kad se najmanje budeš nadao, doći će ona prava.

[Pumpafonja]

Daj mi svoju ruku sad
neka ljubav veže nas
daj mi svoju ruku sad
kao rijedak cvijet
daj mi svoju ruku sad
prava ljubav je uz nas
nek nas vodi u sretniji svijet

vjeruj u ljubav

[Pumpafonja]

Jednoga dana neki turist posjeti poznatog rabina. Začudi se kad vidje da se njegova kuća sastoji od samo jedne sobe pune knjiga. Od namještaja je imao samo stol i klupu.

- Rabi, gdje ti je namještaj? - upita turist.
- A gdje je tvoj namještaj? - uzvrati rabin.
- Moj namještaj? - začudi se turist. Pa, ja sam u prolazu.
- I ja sam u prolazu - reče rabin.

[Pumpafonja]

Kada uspiješ oprostiti sebi, znaj da sam ti ja već oprostio. Malo je toga što ti nebih oprostio, ali to već prelazi granice dobrog ukusa koje znam da nisi u stanju prijeći. Možeš bježati koliko god želiš, smijati ćemo se zajedno, pitanje je samo vremena. Slador života jest upravo to vrijeme, ono koje najintezivnije živiš, doživljavaš i proživljavaš. Što te jače nešto dirne, više ti otvori srce. I to je važno. Ono što te najviše promijeni, to najbolje pamtiš. I ljudi su takvi. Najviše ti je stalo do onih koji su te najviše promijenili. Oni zbog kojih se mijenjaš na bolje.

no sikiriki

[vasylomachenko]

Predivno. Doista duboke misli.

[late bloomer]

Ne diraj Da Kanga. U ljubavnoj je fazi. Proći će ga.

[Pumpafonja]

Grupi monaha koji su živjeli u pećinama neke pustare dođe u posjetu, a usput i po savjet, mladi kolega.
- Oče, reče on starom monahu koji je u pustinji proveo četrdeset godina, tebi je poznato da sam tek nešto više od godinu dana u pustinji, a već sam sedam puta doživio pošast skakavaca. Jako me uznemiravaju, ima ih posvuda, dolaze čak i u jelo. Kako ti rješavaš taj problem ?
- U početku, kad bi mi skakavac upao u juhu, prolio bih cijelu zdjelu. Kasnije sam vadio skakavce, a juhu pojeo. Onda sam nastavio jesti i juhu i skakavce. Kada mi sada neki skakavac pokuša izaći, ja ga gurnem u zdjelu.

[mimma7]

a daj reci, koliko ih je sveukupno bilo? znal sam na dan zaklat i po dva tri, lli

bok , pesniče

[Pumpafonja]

U svakom čovjeku postoje dva vuka: vuk ljubavi i vuk mržnje. Da bi čovjek bio sretan, mora hraniti vuka ljubavi i biti pomiren sa vukom mržnje. Svi u sebi imamo vuka mržnje, to je prirodno i ljudski. Kao što nebi postojao dan da nema noći, tako ne može niti ljubav bez mržnje. Puno ljudi hrani krivog vuka. Sve najčešće kreće od toga da nekoga isključimo iz „našeg“ kruga. Korijen mržnje potiče iz podjele na „nas“ i „njih“. Čim netko nije poput nas, bio to susjed drugačijih političkih uvjerenja, ljudi druge religije, druge rase, drugačijih svjetonazora, netko različitog imovinskog statusa, bilo tko iz nekog razloga različit od nas, svrstavamo ga među „njih“, među „one druge“. Čim nekoga stavimo izvan našeg kruga, mozak ga počinje obezvrijeđivati i opravdavati loše postupanje prema toj osobi. To budi i pokreće vuka mržnje kojega samo jedan skok dijeli od aktivne agresivnosti. Ironično je što tako često zaboravljamo da dijelimo jednu zajedničku osobinu – svi smo mi ljudi. Samo kada nešto ogoliš do kraja možeš to realno sagledati. Kada bismo mogli pročitati tajnu povijest naših neprijatelja, uvidjeli bismo da u njihovim životima ima dovoljno tuge i patnje koja bi odagnala svaku nesnošljivost, svaku ljutnju i svakog vuka mržnje.

[mimma7]

ma hajde!

[Pumpafonja]

Skupina Ruskih kozmonauta ovako je opisala svoje iskustvo: Ponijeli smo male ribice u svemirsku postaju radi određenih istraživanja. Trebali smo tamo biti tri mjeseca. Nakon otprilike tri tjedna ribe su počele umirati. Kako nam ih je samo bilo žao! Što sve nismo pokušali da ih spasimo! Na zemlji uživamo u ribolovu, ali kad ste sami i udaljeni od bilo čega zemaljskog, bilo koja životna pojava iznimno je dobrodošla. Tada vidite koliko je život dragocjen.

[Pumpafonja]

Jedan se budistički monah pješice vraćao u samostan. Odjednom preda nj izađe izgladnjeli medvjed. Monah se dade u bijeg. Bježeći tako, dođe na sam rub provalije. Monah je bio u dilemi dali da se baci u provaliju ili pričeka medvjeda. Ipak se na kraju odlučio baciti, no imao je sreću. Zaustavila ga je grana izrasla iz same stijene. Ostade monah tako držeći se za tu posljednju nadu. No, kad pogleda dolje, ugleda bijesnog tigra koji je jedva čekao siguran plijen. U taj čas izađoše iz rupe dva miša i počnu gristi krhku granu na kojoj je visio unesrećeni monah. Pogledavši još jednom uokolo, monah na dohvat ruke spazi grm s nekoliko sočnih šumskih jagoda. Pruži ruku i ubere dvije. Bile su tako mirisne i slatke !
- Prava poslastica! Ovako nešto još nikada nisam probao! – uzvikne oduševljen.



I begin to wonder

[vasylomachenko]

late bloomer kaže:

Ne diraj Da Kanga. U ljubavnoj je fazi. Proći će ga.

Duhovni patnik znači.

[Pumpafonja]

I see you in open eyes
I seek and find
Something's whole
The dreams are back
And I'm remembering

Lost myself in you today
Lost myself in every way
I see your love in all you do
I see myself in you

The story goes on and on

Here in the woods now my friends
See you there hang a ribbon on a branch
Feel my feet on the soil
Free of trouble, free from it all

Feel the air under your feet
There's a cool breeze over me

First steps you take, best that you make
Never alone, always awake
Came to a bridge, opened the door
Saw you and more, more than before

Here in the woods now my friends
See you there hang a ribbon on a branch
Feel my feet on the soil
Free of trouble, free from it all

Together we can
Together I am
And the world is my home

Together we can
Together I am
Together we can
Together I am


Ribbon on a branch

[Ms. Ella]

Ponekad se krišom ušulja u tvoje snove i tu ostane do jutra. Pita se da li ju osjetiš? Kad ujutro otvoriš oči, da li ti je još njen poljubac na usnama? Jel osjećaš njene prste među svojima?
A nije tu...
Ušulja se ponekad u tvoje misli i napravi totalni nered od tvog dana. I zaboraviš gde si krenuo i što si želio reći. A ona se baš kao malena djevojčica samo malo igra po tvojoj glavi. Ponekad se uplete u tvoj korak i kreneš polako ka njoj, a ne stižeš. Pita se dal' je tvoj uzdah kad krene jedna od onih vaših pjesama? Jel tvoja suza na kraju još jednog dana? Jel ona teška tišina kad te riječi umore? Da li je ono pitanje bez odgovara? Da li je onaj osmijeh koji ti se pojavi bez razloga, krišom? Da li je ona bol koja te zaboli kad ti ne ide, kad ti baš ne ide?
Ona ne zna...
Ali ima dana...
Ako je sudbina, desit će se opet...