Uvreda se ne daje, nego se prima

[cukrena]

Da mi je upoznati supersamopouzdanu čvrstu osobu koju ne dira nijedna uvreda.

Nismo roboti i koliko god bili okej i "u miru" sa sobom, nekad nas zlobni i zajedljivi komentari povrijede.

nemouzagrebu kaže:

Je, ako si svjestan da je izlika
A ono, vjeruj mi da sam doživio šokantno opširna opravdanja za te izlike, sve samo da ne bi možda slučajno pomislio da sam odjeban
Što mi je fascinantno, ako već i ideš nekoga odjebati s izlikom, zašto li zašto ideš dalje učvršćivati tu izliku, da ta osoba s druge strane s kojom više nećeš imati kontakta ne pomisli nešto loše o tebi?

Ovo je i meni fenomen, ali postoji jedno veliko ALI.
Svi navodno žele neku iskrenost, žele da im kažeš razlog zašto su odbijeni itd. Međutim, neki na to odbijanje koje im obrazložiš toliko loše i bezobrazno djeluju da te strah s kakvom to seljačinom i debilom imaš posla. Tako da... ponekad je bolje reć da nemaš vremena ili smisliti neku drugu izliku, nego iz neba pa u rebra s iskrenošću.

[Garys]

To sve uzasno zavisi, mislim uvreda, povreda, to je razlika, svatko ima neku toleranciju vise ili manje na nesto unutar spektra, ali ne nitko nije skroz otporan, kaj ja znam, mozda je recimo onaj Nazarecanin bez ega, recimo to slikovito, iako ono, nije ziher ni on. Ali da respond rate je drugaciji kako kod koga, i ono to je to.

A sada da to nista ne treba prihvacati srcu, ma nemoguce. Ovo je dualni svijet, sve ima apsolutne polove, mi smo izmedu negdje stalno, nema da nema, bez obzira odakle promatras. Da li je uvrijeden u umu, ili je zbilja uznemiren sa razlogom, koji je stvarno razlog. Kao, stvarno..., a sta je stvarno onda, ono sto je zbilja, ili ono sto je zbilja zbilja. Ma mislim, ide u nedogled.

Dualna matrica.

A sto se mene osobno tice, ja nastojim biti sto manje izlozen stresu, dakle nepogodnim energetskim stanjima, i svakakvim drugim oblicima disbalansa mog vibratornog polja, kao sto su npr, ta povreda i uvreda, valovi frekvencijski koji ruse integritet mog duhovnog bica, dakle, trudim se ne ici u preduvjete koji bi mogli stvoriti takve emocije/stanja, bez obzira imale one kao takve podlogu u stvarnom ili u nestvarnom, tamo su i ja ih ne zelim. Ne grizem dok ne iznjusim. Tako se stitim, njuhom fizickim i njuhom nevidljivim, upgrejdani njuh koji detektira devijacije unutar drugih energetskih vorteksa koje bi mi mogle nastetiti ako im se otvorim.

Mislim, mozes postaviti isto pitanje - postoji li bol, tako eto, to ti je onda ista stvar a slikovitije ti je pa ces laske skuziti, jer u konacnici sve je to pitanje boli na neki nacin ultimativno.

I nazad na tvoje pitanje koje sam sada preoblikovao za lakse shvacanje;

Da li nas boli jer smo slabi pa ne znamo/ne mozemo kontrolirati vlastitu kolicinu boli, ili umisljamo bol mozda, ili je bol cinjenica u svemiru neizbrisiva. Manifestira se u fizickom i psihickom dijelu osobe kao takve.

[Tomislav B]

paraparadise kaže:

Potaknuta jednom raspravom, odlučila sam otvoriti temu. Pitanje je već sadržano u naslovu: daje li se uvreda ili se prima?

Prema nekim mišljenjima biti uvrijeđen je zapravo naš izbor jer imamo mogućnost prihvatiti uvredu ili ne obraćati pažnju na istu. Po tome bi se dalo zaključiti da je to pitanje našeg ega i da nešto interpretiramo kao uvredu jer smo nesigurni u sebe ili nismo "u miru" sami sa sobom. Kada smo u miru sami sa sobom i kad živimo život kakav želimo živjeti ili težimo tome, manje je vjerojatno da ćemo nešto shvatiti kao uvredu.

Nadalje, kako onda objasniti da se uvreda ne daje ako je netko svjesno upućuje? Isti izvor kaže da čak iako nam netko želi poručiti nešto uvredljivo, na nama je kako ćemo to shvatiti i primiti.

Zanima me slažete li se s tom tvrdnjom ili ne?

Da spojim temu s podforumom, vjerujem da ste/smo doživljavali odbijanja, uvrede na račun izgleda, usamljenosti ili nečeg sličnog. Smatrate li da vas je netko time uvrijedio, odnosno da vas istim tim riječima ne bi uvrijedio da ste "u miru" recimo sa svojim izgledom ili statusom?

Nešto se interpretira kao uvreda tek ako i ti negdje duboko u sebi misliš to isto o sebi. Pokušaj uvrede je to jači ako reagiraš kao da je to uvreda.

[ex anais]

radical change kaže:

Vidiš ja mislim kada postanemo svjesni svoga ega da postanemo sami sebi odličan prijatelj i mnogo slobodniji nego što smo bili..
Jer neke egoistične motive želimo filtrirati da ne radimo budalu od sebe trčeći za glupostima, neke porive ega možemo i poticati (obrazovanje, užitak, sex, partnerstvo, djeca, zabava), a sama činjenica da imamo "sebe" pod kontrolom čini nas slobodnim da radimo i odlučujemo na svoju najbolju korist. Zamisli da si čitav život rob vlastitog ega i u nastojanju da ga izgradiš budeš narcis koji čitav život potroši u dokazivanju da je bolji od drugih...
Ili još gora stvar da nemaš ega a sebe kroz taj mizeran ego definiraš pa se smatraš jadnim, bijednim i nedostojnim u odnosu na druge ljude...

Mislim da zdrava doza ega mora postojati, bez obzira što new age laprdao. Mora. Inače bi nestali u drugima. Ona doza "neš ti mene zajebavat" mora postojati, ona doza da želiš nešto napraviti, postići, uspjeti, doza kompeticije čak, sve je to ljudski. Nemam neki otklon od ljudskih emocija čak i kad su one negativne. Ne govorim o ekstremnim primjercima i egu veličine Antarktike nego o kičmi, stavu, samopouzdanju, svjesnosti o svojoj vrijednosti.

Što se uvreda tiče, opet me nerviraju te njuedjžerske fore da mora da si jako iznutra sjeban i imaš loše mišljenje o sebi ako te uznemiri nešto tipa "jebo ti pas mater, glupane/kučko". Jer mora da misliš da si glupan ili kučka ako te to uznemirilo. Vrh.

[Tomislav B]

ex anais kaže:

Što se uvreda tiče, opet me nerviraju te njuedjžerske fore da mora da si jako iznutra sjeban i imaš loše mišljenje o sebi ako te uznemiri nešto tipa "jebo ti pas mater, glupane/kučko". Jer mora da misliš da si glupan ili kučka ako te to uznemirilo. Vrh.

Eto, o ovome govorim.

...



No šalu na stranu...
Zamisli da ti netko kaže: "jebo ti pas mater kučko".
A što te to ima vrijeđati? Osim ako ti to govori netko koga znaš. Ako nekoga znaš, znači da je teren za uvredu postavljen... da prema tome tko ti to govori imaš neki odnos.

Ako bi ti to rekao netko iz čista mira, (na primjer u prometu), pa što onda? Nema uvrede.

(Fak, ovo je njuejđerski! )

[Stipe23]

Nemoj, Tomislave, iznervirat ćeš je...
Još si i boldao...


-Stipe

[Weedeemer]

nemate pojma!

[ex anais]

Tomislav B kaže:

Eto, o ovome govorim.

...



No šalu na stranu...
Zamisli da ti netko kaže: "jebo ti pas mater kučko".
A što te to ima vrijeđati? Osim ako ti to govori netko koga znaš. Ako nekoga znaš, znači da je teren za uvredu postavljen... da prema tome tko ti to govori imaš neki odnos.

Ako bi ti to rekao netko iz čista mira, (na primjer u prometu), pa što onda? Nema uvrede.

(Fak, ovo je njuejđerski! )

Vrijeđa me što si je dozvolio tako banuti u moj privatni prostor i narušiti ga svojom agresijom. To je kao da me pitaš vrijeđa li me da me netko u prolazu pukne šakom. To što je agresija verbalna, ne znači da nije agresija.

A da mi to kaže netko s kim imam nekakav odnos, ne bi ga više bilo. Odnosa, jel.

Naravno da je njuedjžerski, uvukla se ta pošast u sve.

[orah-pita]

šećerna-vata kaže:

Nismo roboti i koliko god bili okej i "u miru" sa sobom, nekad nas zlobni i zajedljivi komentari povrijede.

Zapravo, zlobni i zajedljivi komentari nas nikada ne bi trebali dirati-pogotovo ako su izrečeni sa zlobnim prizvukom i namjerom. To bi se trebalo odbiti od nas kao bumerang.

Problem je što se ljudi najčešće uvrijede na iskrene komentare, jer i sami znaju da nisu zadovoljni s tim dijelom sebe na koji im je upućena kritika pa onda pizde i ljute se.

[Almost Rosey]

Ne sjećam se kad me netko zadnji put uvrijedio. Znači li to da sam zen ili se samo družim sa super finom čeljadi?

[Stipe23]

Ili oboje!


-Stipe

[Tomislav B]

orah-pita kaže:

Zapravo, zlobni i zajedljivi komentari nas nikada ne bi trebali dirati-pogotovo ako su izrečeni sa zlobnim prizvukom i namjerom. To bi se trebalo odbiti od nas kao bumerang.

Problem je što se ljudi najčešće uvrijede na iskrene komentare, jer i sami znaju da nisu zadovoljni s tim dijelom sebe na koji im je upućena kritika pa onda pizde i ljute se.

Tako je!
A one priče da si to vrijedniji što imaš više neprijatelja... zajebi ti to... to ego progovara, a ego je, znamo, štetan

[ZgSash]

meni je zanimljiv taj nivo razmazenosti i selfcenteringa, pa se danas kod mnogih sve kaj im se ne svida cuti smatra za uvredu
onak, sorry ekipa, nekad je realnost jednostavno ruzna

[Tomislav B]

ex anais kaže:

Vrijeđa me što si je dozvolio tako banuti u moj privatni prostor i narušiti ga svojom agresijom. To je kao da me pitaš vrijeđa li me da me netko u prolazu pukne šakom. To što je agresija verbalna, ne znači da nije agresija.

A da mi to kaže netko s kim imam nekakav odnos, ne bi ga više bilo. Odnosa, jel.

Reci ti meni, jesi ti za Hasanbegovića?

Ovo što pišeš je kao ono kada je Ministarstvo kulture objavilo da je pisanje kolumnista Ante Tomića jednaka agresija kao da ga netko prebije na cesti.

Naravno da je njuedjžerski, uvukla se ta pošast u sve.

Hvala bogu... jer duhovni rast nije nešto zamorno i teško.
Sve u životu je najbolje instantno, bez suviše komplikacija i vezivanja ... i ponekada se na tako lagan i neobavezujuć način desi prekrasno čudo.

[orah-pita]

Kad si s nečim zadovoljan i uvjeren si da je to dobro, ma neće te niti bog otac moći uvjeriti u suprotno. Jer ako si ti siguran u to da je sunce žuto, nema šanse da te netko uvjeri u to da je ljubičasto ili plavo, jel tako?
Ali kad nisi siguran, e onda će te svaki negativni komentar lomiti. Dakle, sve je u nama.

[ex anais]

Tomislav B kaže:

Reci ti meni, jesi ti za Hasanbegovića?

Ovo što pišeš je kao ono kada je Ministarstvo kulture objavilo da je pisanje kolumnista Ante Tomića jednaka agresija kao da ga netko prebije na cesti.

Jesam. Marširala sam nekidan u Hodu za život.

Ne moram valjda tumačiti da nisam rekla da je JEDNAKO. Ili moram. Nemam vremena, idem van.

[Nikki2222]

orah-pita kaže:

Kad si s nečim zadovoljan i uvjeren si da je to dobro, ma neće te niti bog otac moći uvjeriti u suprotno. Jer ako si ti siguran u to da je sunce žuto, nema šanse da te netko uvjeri u to da je ljubičasto ili plavo, jel tako?
Ali kad nisi siguran, e onda će te svaki negativni komentar lomiti. Dakle, sve je u nama.

dvodimenzionalno je, ovo kvotano je jedna dimenzija
kad si siguran u nešto, teško se to može poljuljati

druga je dimenzija -tko to govori ? (meni osobno bitnija)
konkretno, osoba do koje ti je stalo, i čije mišljenje cijeniš, može i uvrijediti i povrijediti, čak i spominjući nešto u što si siguran


ali ostalo tj. svi ostali su -nula bodova ; pridružujem se kolegama iznad koje usputne uvrede uopće ne diraju. Čak ni da mi netko kaže "kučko" Netko te usput ili na poslu ili u prometu ili u izlasku opsuje ili pokuša spustiti, ne kužim na koji način me to treba dotaknuti.
Čudno je ovo društvo razmaženih egocentričnih licemjernih na-silu pravednjaka koje tako nešto dira.

Bazično, da, sami biramo što će nas uvrijediti.

[orah-pita]

Nikki2222 kaže:

druga je dimenzija -tko to govori ? (meni osobno bitnija)
konkretno, osoba do koje ti je stalo, i čije mišljenje cijeniš, može i uvrijediti i povrijediti, čak i spominjući nešto u što si siguran

U tom slučaju , to je više neka vrsta razočaranja jer očekuješ da se ta osoba do koje ti je stalo složi s tobom, podržava i dijeli tvoje mišljenje, stavove, ukus itd.

[Nikki2222]

orah-pita kaže:

U tom slučaju , to je više neka vrsta razočaranja jer očekuješ da se ta osoba do koje ti je stalo složi s tobom, podržava i dijeli tvoje mišljenje, stavove, ukus itd.

neka vrsta razočarenja pretpostavljam

ako nekome pokloniš apsolutno povjerenje, u trenu kad ti ta osoba kaže nešto preispitati ćeš sebe iako si (bio) siguran
jer njeno/njegovo mišljenje stavljaš u isti rang sa svojim
i tu onda upadaju one mentalne igre sa druge teme, oni manipulatori i psihopate

toliko sam se super osoba nagledao, kako su uništeni u vezama, sa slabostima njihovih parnera koji uvredama i korekcijama ličnosti djeluju na njih i onda ovi gube integritet, samopouzdanje, samospoznaju i pretvore se u neku amorfnu masu koja podsjeća na ono što su nekoć bili

partneri mogu i uzdizati a i spuštati
onaj tko svjesno to ne želi, tu međuovisnost, da te partner može uvrijediti, taj radi na samoizgradnji
samoizgradnja je jebena varka koju mediokriteti tipa tolle,watts&company prodaju pod znanošću ne bi li zaradili (neki, tipa Parkin to i jasno kažu) iako je riječ o čistoj autosugestiji sličnoj religiji
samoizgradnja nužno vodi do izoliranosti i "otoka"
jesmo si stvoreni da budemo otoci ?
možda nismo
možda jesmo

sve je to skupa zajebano


i malo poetike za kraj :
otoci se ne vrijeđaju
jer su jebeni otoci
daleko od svih

[blackdragons]

well,cilj uvrede je taj da te uvrijedi što znači da će se ponekad dogoditi da te nešto jako uvrijedi,a neki drugi put uopće ne reagiraš.
Mislim da nema tu nekakvog izbora jer ne reagiranjem samo prebacuješ loptu malo dalje.
Ja recimo mogu dosta trpjeti onako izvana,ali iznutra eksplodiram nakon par puta da me ista osoba uvrijedi.

Kada sam bio u osnovnoj školi stalno smo se ja i još jedan dečko tukli,a sve zato jer me konstantno vrijeđao pored iznenadnih udaraca u kičmu.
I onda je moj stari "stao" na njegovu stranu jer se moj tadašnji prijatelj susjed izjasnio da i ja ponekad počnem(što nije bila istina) pa sam ja dobio batine što je uzrokovalo promjenu mene kao osobe i postajanje sve povučeniji dok nisam došao u trenutak kada nemam nijednog prijatelja,ne izlazim i samo buljim u laptop,surfam po netu kako bi ignorirao svijet oko mene.

A što se tiče ljubavnih jadi znam samo da sam na jednom izletu bio uvrijeđen jer mi je jedna cura koja mi se zapravo sviđala(nisam bio zaljubljen,nego fizički) rekla pred svima da mi je mali što sada zapravo zvuči smiješno čak i meni,ali tada je to bilo boom headshot imao ja malog ili ne.