U raljama kršćanskog vjerozakona (šerije)

[Rufaija]

Pišem ovo zgrožen okrutnošću judejsko-kršćanske prakse kamenovanja zbog bluda, ... Ma jok, pišem ovo da se vidi da je to univerzalna kazna prema bludnicima preuzeta u Islam iz židovsko-kršćanske prakse. Samo radi istine, i da se ne pretvaramo.

http://andjel.com/forum/index.php?to...sg%25msg_id%25

"I govori nam zašto smo to što jesmo. Mariji je rekao da će začeti Sina Božjega. Artikulirao joj je nejasan glas njenog srca. Izrekao njenu slutnju, ono što nije umjela u svjesne misli oblikovati. To što je na neki dubok, nejasan način predosjećala, anđeo joj iznosi na javu. Anđeli nam otvaraju oči za budućnost koju slutimo.
Marija je uzdrhtala od tolike iznenadne svjetlosti. Ali razboritost je ne napušta. Zbunila se, razmišlja, a onda i argumentirano razgovara s anđelom. Gotovo da se opire volji Božjoj, i na taj način provjerava da li se uistinu o njoj radi. Konačno, kad je srcem i razumom shvatila da je u pitanju djelo Duha Svetoga – izrekla je svoj ";Da";. Bio je to promišljeni, svjesni, i sveobuhvatni ";da";. Značio je spremnost da Josipa razočara, da je sunarodnjaci kamenuju, da joj mač boli probode dušu zbog tog Djeteta, da za nj ne nađe mjesta u prenoćištu, i da će ga morati izgubiti kad joj bude najpotrebniji. Marija je u tom trenutku praktički umrla. Potpisala je bjanko mjenicu. Pristala i na ono što bi moglo biti, a da ona toga u ovom trenutku nije svjesna. Izgubila je svoj život poradi Boga, stoga ga je i zadobila. Bog se rodio u njenom životu – i po njoj svima. Poradi tog ";da" svi će je naraštaji zvati blaženom.
Razmišljajući o Marijinom ";da";, sjećam se priče o alpinistu koji se u predvečerje hladnog dana uspinjao sam uz liticu. U jednom trenutku popustila je kopča i kliznuo je po užetu u ponor, ostavši visjeti. A noć je. Počelo se smrzavati. Nigdje nikoga. Zavapi, kao što bi svako u toj situaciji zavapio: ";Bože pomozi!"; I začuje Božji glas: ";Prereži uže!"; Kakva ironija, mislio je u sebi. Zar mi gore može biti, nego je – a sad još ovakav okrutan savjet. Ujutro su ga našli kako visi o užetu, mrtav i smrznut – tek metar od zemlje.

Biti spašen, znači bezuvjetno Bogu reći «da». Po takvom ";da"; rađamo se u Bogu i on u nama. Takav ";da"; presudan je za istinski doživljaj
p. Luka Rađa, SI


...Marijo...izmoli nam vjeru...izmoli to predanje...koje si ti imala...
hrabrost...da razočaramo svijet ako treba...da nas kamenuju...ako treba...i da izgubimo život...ako je to potrebno da prijeđemo na stranu u kojoj će se roditi Bog u nama...a po nama i u našim bližnjima...mila majčice...Tvoja dječica trebaju Tvoje skute...Tvoje tople ruke....čuj nas...

[(Ne)stabilni]

di su to kršćani kamenovali radi bluda?