Ugrožene, rijetke i izumrle životinje

[hajda]

U safari parku u San Diegu umrla je ženka sjevernog bijelog nosoroga. Na svijetu su sada ostale samo tri jedinke ove podvrste bijelog nosoroga.

http://www.nbcsandiego.com/news/loca...352949041.html

[hajda]

Iako, na svu sreću, los nije ugrožena, rijetka ili izumrla životinja, u Danskoj jest. Odnosno bio je. Nakon 5.000 godina los se vratio u Dansku!
http://www.thelocal.dk/20151119/wild...ter-5000-years

[manchild]

Zašto zebre imaju pruge pitanje je koje se u zadnjih stotinu godina pretvorilo u nerješivu zagonetku, a ponekad i u temu usijanih rasprava među znanstvenicima.

Jedna od najraširenijih teorija, da pruge služe tome da se zebre mogu bolje stopiti s okolinom i sakriti predatorima odbačena je, piše Independent. Međutim, u novoj studiji znanstvenici sa sveučilišta u Calgaryju i Kalifornijskog sveučilišta (CU) obradili su boje na digitalnim fotografijama zebri u divljini, simulirajući kako te životinje izgledaju očima glavnih lovaca, lavova i hijena.

Također su izmjerili širinu i osvijetljenost pruga kako bi procjenili s koje ih se maksimalne daljine predatori mogu opaziti. Znanstvenici su zaključili da pruge nikako ne služe za kamuflažu jer je ustanovljeno da lavovi i hijene prije čuju ili nanjuše zebre nego što ih mogu prepoznati. Ustanovili su i da s 50 metara udaljenosti danju ili 30 metara u sumrak, kada većina predatora ide u lov, pruge mogu vidjeti ljudi, ali ih druge životinje teško mogu razabrati.

U noćima bez mjesečine, zebrine pruge je teško vidjeti svim vrstama s udaljenosti veće od devet metara. To sugerira, napisali su znanstvenici u časopisu Plos One, da pruge ne služe kao kamuflaža u šumovitim predjelima jer se ranije mislilo da crne pruge oponašaju drveće, a bijele zrake Sunca koje kroz njih prolaze. Na otvorenom, gdje zebre i provode najviše vremena, lav je može vidjeti jednako kao i bilo koju drugu lovinu slične veličine.

Studija nadalje sugerira da pruge zebrama ne donose nikakvu društvenu prednost, tako što bi prepoznale jedna drugu na određenoj udaljenosti. Iako zebre mogu vidjeti pruge s veće udaljenosti nego što to mogu predatori, znanstvenici kažu da se druge vrste blisko srodne zebrama mogu jednako prepoznati iako nemaju nikakve pruge. Najstarija hipoteza o tome zašto zebre imaju pruge svodila se na kamuflažu, ali dosad se to pitanje uvijek gledalo ljudskim očima, kazala je Amanda Melin, vodeća autorica istraživanja.

Umjesto toga mi smo proveli istraživanje o tome kako lavovi i hijene vide zebre i kako ih mogu vidjeti danju, u sumrak i noću, dodala je. Zaključak je da nema nikakvih dokaza za tezu da su pruge neka vrsta maske pred predatorima, rekao je profesor biologije na CU Tim Caro, također sudionik istraživanja. Tu dugovječnu hipotezu, o kojoj su raspravljali još Charles Darwin i Alfred Russell Wallace, možemo potpuno odbaciti, rekao je Caro. Sada je poznato čemu pruge ne služe, ali odgovora na ključno pitanje, zašto ih zebre imaju, još nema.

[manchild]

Bregunicu, jednu od najugroženijih vrsta ptica duž rijeke Drave u Hrvatskoj, eko-udruge su proglasile za hrvatsku pticu 2016. godine. Strmih pjeskovitih obala - njihovih prirodnih staništa - sve je manje, a korištenjem pesticida sve manje i hrane za tu najmanju europsku lastavicu.

[8mart8]

Jako je ugrožena vrsta slatkovodnih delfina koji se nalaze jednio u reci Mekong.

[hajda]

Europski bizon u Nizozemskoj:
https://www.rewildingeurope.com/news...e-netherlands/

[manchild]

Dvije nove riblje vrste iz porodice glavoča otkrio je riječki znanstvenik Marcelo Kovačić, koji je s kolegama iz Njemačke, Španjolske i Češke pronašao i vrstu glavoča za koju se smatralo da je više nema u Europi. Kovačić je do sada otkrio 20-tak novih ribljih vrsta.

Jadran je kao dio Sredozemlja koji se veže uz Atlantik smješten u najširem dijelu umjereno toplog mora koje je iz tog razloga postalo prava meka za istraživače novih vrsta riba. Istraživanja u tom području zanimljiva su s obzirom na vrste koje se nalaze južnije u tropima, uz obalu Afrike i sjeverno u umjereno hladnim morima Europe.

Upravo u Mediteranu tako su pronađene dvije nove vrste riba iz porodice glavoča; minijaturni glavoč Speleogobius llorisi i Gobius incognitus sakriven unutar poznate vrste. Zajedno s kolegama iz inozemstva opisao ih je naš znanstvenik Marcelo Kovačić, muzejski savjetnik Prirodoslovnog muzeja Rijeka.

http://magazin.hrt.hr/329046/u-sredo...e-riblje-vrste

[manchild]

Čini se da su klimatske promjene ubrzale nestanak australskog glodavca, po znanstvenoj studiji koja sugerira da bi se radilo o prvoj vrsti sisavca nestalog zbog učinka globalnog zatopljenja.

Važna istraživanja provedena su na malom pješčanom otoku Bramble Cay u Torresovu prolazu koji razdvaja Australiju od Papue Nove Gvineje.

No, znanstvenici nisu pronašli nijedan primjerak melomys rubicole, malog glodavca kojem je taj pješčani otočić jedino poznato stanište.

Potapanje otočića koji je visok svega nekoliko metara i gubitak staništa za glodavce vrlo su vjerojatno razlozi koji objašnjavaju taj nestanak, tvrde autori istraživanja koje su proveli Ministarstvo okoliša Queenslanda i Sveučilište Queensland.

Postojeći podaci o podizanju razine voda i klimatski fenomeni u Torresovu prolazu daju naslutiti da su klimatske promjene koje je izazvao čovjek dubinski uzrok nestanka melomysa iz Bramble Cayja, objašnja se u studiji.

Melomys rubicola smatra se jedinim endemskim sisavcem Velikog koraljnog grebena. Otkrili su ga Europljani 1845. godine, a nijedan primjerak tog glodavca nije viđen od 2009.

[manchild]

Jedna od posljednjih poznatih skupina vunenih mamuta izumrla je jer nije imala dovoljno pitke vode, smatraju znanstvenici, prenosi BBC.

Vuneni mamuti, jedna od posljednjih vrsta mamuta uopće, živjeli su na udaljenom otoku u Beringovom prolazu. Po procjenama znanstvenika izumrli su prije 5.600 godina. Američki znanstvenici vjeruju da je klimatsko zatopljenje uzrokovalo da jezera postanu plića, te da nesretne životinje nisu imale dovoljno vode da ugase žeđ. Većina vunenih mamuta izumrla je prije 10.500 godina. Skupina na otoku Svetoga Pavla, smještenom između Aljaske i Rusije, održala se 5000 godina dulje.

Studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences sugerira da su životinje na tom otoku bile suočene s drugačijom vrstom prijetnje nego one na kopnu. Zemlja se zagrijavala nakon Ledenog doba, razina mora je rasla, a otok mamuta gubio je na površini. To znači da je neka jezera progutao ocean, a slana voda prodrla je u druga. Pitke vode bivalo je sve manje.

Dok su jezera presušivala, mamuti su se okupljali oko preostalih izvora pitke vode. Bilo ih je previše pa su uništavali vegetaciju, a to je pak poticalo eroziju sedimenata u jezera i dodatno zatrpavalo izvore. Nesretni mamuti pridonosili su vlastitom nestanku, rekao je profesor Russell Graham sa sveučilišta Penn State. Znamo da modernim slonovima treba oko 70 do 200 litara vode dnevno. Možemo pretpostaviti da je slično bilo s mamutima. Nije trebalo dugo da izvori presuše, dodaje Graham.

Sličan učinak na manje otoke moglo bi imati i današnje globalno zatopljenje i ugroziti neke druge vrste, napominju znanstvenici. Ova studija je vjerojatno najbolji opis događaja koji su doveli do izumiranja neke vrste u prapovijesti, a u široj slici pokazuje koliko su male populacije osjetljive na promjene u okolišu, rekao je profesor evolucijske genetike u Švedskom prirodoslovnom muzeju Love Dalen. Posljednji mamuti izumrli su prije 4.000 godina na Vrangelovom otoku, u ruskom dijelu Artičkog oceana.

[manchild]

ORGANIZACIJA "Revive & Restore", posvećena "genetičkom spašavanju ugroženih i izumrlih vrsta", misli kako može vratiti veliku njorku natrag iz mrtvih i izumrlih, piše Popular Science.

Velike njorke su veličinom i izgledom slične pingvinima, a izumrle su sredinom 19. stoljeća zbog masovnog izlova na britanskim obalama. Velike njorke su bile mete britanskih lovaca, a što ih je bilo manje, to su ove rijetke morske ptice bile na većoj cijeni među lovcima.

Velika njorka je živjela u velikom broju na otocima sjevernog Atlantika - istočnoj Kanadi, Grenlandu, Islandu, Norveškoj, Irskoj i Velikoj Britaniji.

Organizacija "Revive & Restore" je uvjerena kako može izvući DNK iz fosila velikih njorki i postojećih očuvanih organa te ptice, pomoću čega namjerava sekvencirati genom velike njorke.

Nakon toga, ta organizacija planira genetski modificirati i oploditi embrij najbližeg srodnika velikih njorki - male njorke.

Znanstvenici bi potom taj embrij implantirali u veliku pticu koja bi mogla izleći jaje velike njorke, navodi Telegraph.

Radi se o novoj disciplini biologije, tzv. "od-izumiranju", a organizacija "Revive & Restore" na svome popisu životinja koje želi spasiti ili vratiti iz mrtvih ima velik broj kandidata.

[manchild]

Ona je slavni, nježni div afričke savane, ali je genetika žirafe pokazala da se ne radi o jednoj, već o četiri različite vrste životinja. Žirafe se prethodno smatralo jednom vrstom podijeljenom u nekoliko podvrsta.

Ali su međunarodni znanstvenici nedavno proveli ispitivanje DNK tih najviših svjetskih sisavaca koje je pokazalo da se četiri podgrupe žirafa nisu križale i izmijenjivale genetski materijal milijunima godina. To je jasna naznaka da su evoluirale u različite vrste, objavili su znanstvenici u časopisu Current Biology a prenosi BBC.

Osim genetski, znanstvenici su identificirali razlike među četirima vrstama i po obliku tijela, boji i šarama na krznu. Četiri odvojene vrste su južna žirafa (kojih ima oko 52 tisuće), Masai žirafa (32,5 tisuće), mrežasta žirafa (8,700 primjeraka) i sjeverna žirafa kojih ima nešto manje od pet tisuća.

Genetske razlike među vrstama usporedive su s razlikama između polarnih i smeđih medvjeda, ističu znanstvenici.

Žirafe trenutno nisu ugrožena vrsta, ali je njihov broj u posljednja tri desetljeća pao sa 150 tisuća na nešto manje od 100 tisuća. Ali će nova klasifikacija vrsta pomoći u očuvanju mrežaste i sjeverne žirafe kojima populacija jako opada.

[manchild]

Aukcijska kuća Summer Place objavila je da je prodala privatnom kolekcionaru složeni kostur ptice dodo za 405.000 eura.

Jedinstveni primjerak stvorenja, koje je živjelo na otoku Mauricijusu u Indijskom oceanu, sastavili su entuzijasti koji su sakupljali kosti ptice tijekom 40 godina, sve dok nisu shvatili da imaju dovoljno kostiju za stvaranje gotovo kompletnog kostura, piše BBC.

Lovljena do izumiranja, ptica dodo je postala simbol surovog utjecaja koji čovjek može imati na ekosustav. Dodo ptica postala je prepoznatljiva i zahvaljujući Lewisu Carrollu, koji je u svoje djelo "Alisa u zemlja čudesa" među likove uvrstio i nju.

[manchild]

Znanstvenici su uspjeli otključati neke od genetskih tajni neobične i prekrasne ribe - morskog konjića, uključujući i njegovu egzotičnu mušku trudnoću. Sekvencionirajući po prvi put genom morskog konjića, znanstvenici su otkrili genetsku podlogu nekih osobitosti te ribe jedinstvena izgleda koja živi u obalnim vodama diljem svijeta.

Morski konjići puni su čudnovatosti. Mužjaci, a ne ženke, donose mlade na svijet. Plivaju okomito, a ne vodoravno. Imaju glave poput konjskih, cjevaste njuške, ali su bezubi. Za zaštitu od jakih struja imaju repove koji im omogućuju da se pričvrste za morsku travu ili koralje. Tijelo im je prekriveno koščatim ljuskama, ali suprotno od većine riba nemaju peraje. Oči im rade svako za sebe, što im omogućuje da istovremeno gledaju naprijed i natrag. I mogu mijenjati boje kako bi se kamuflirali.

To su iskonske životinje, jedan od primjera bogate evolucije, rekao je evolucijski biolog i genetičar Axel Meyer sa sveučilišta u Kostanzu, jedan od znanstvenika koji su objavili studiju o morskim konjićima u časopisu Nature. Njihov se broj smanjuje zbog uništenja staništa i ljudskog djelovanja, dodao je drugi autor studije, singapurski molekularni biolog Byrappa Venkatesh.

Znanstvenici su analizirali genom azijskog morskog konjića tigrasta repa koji može narasti do 10 centimetara i ima najbržu stopu molekularne evolucije od svih riba kojima se dosad analizirao genom.

Mužjak morskog konjića ima trbušnu vrećicu za potomstvo. Ženka tijekom parenja polaže jajašca u tu vrećicu. Mužjak ih unutra oplodi i nosi do sazrijevanja te potom žive mladunce otpušta u more. Gen koji je odgovoran za leženje jajašaca u drugih riba u morskih se konjića duplicirao, preuzeo novu ulogu i omogućio razvoj 'muške trudnoće', utvrdili su znanstvenici.

Geni koji su kod ljudi i ostalih životinja odgovorni za razvoj zuba u morskih konjića su mutirali i izgubili funkcionalnost. Nemajući zube, morski konjići se koriste njuškom za usisavanje planktona i ostalog sitnog plijena.

Utvrđeno je i da morski konjići nemaju gene koji su zaduženi za stvaranje peraja u drugih riba. Umjesto toga, konjići plivaju malom perajom na leđima kojom brzo udaraju, a za navigaciju im služe sitne peraje na stražnjoj strani vrata.

[manchild]

Grupa znanstvenika tijekom prošle godine u području Mekonga otkrila je 163 nove životinjske i biljne vrste, izvijestila je Svjetska organizacija za zaštitu prirode (WWF).

Među novootkrivenim vrstama je niz živopisnih biljnih i životinjskih vrsta poput zmije Parafimbrios lao s glavom u duginim bojama koja podsjeća na Bowiejev lik Ziggy Stardust, guštera koji nalikuje zmaju, vodenjaka koji podsjeća na Klingonca iz Zvjezdanih staza i rijetke divlje banane s crvenim laticama koja izgleda poput cvijeta, stoji u priopćenju WWF-a.

Izvješće pod nazivom Neobičnost vrsta, dokumentira rad nekoliko stotina znanstvenika koji su tijekom 2015. u području Kambodže, Laosa, Mianmara, Tajlanda i Vijetnama otkrili devet novih vrsta vodozemaca, 11 vrsta riba, 14 vrsta reptila, 126 vrsta biljaka i tri nova sisavca.

Delta Mekonga magnet je za znanstvenike iz cijelog svijeta koji nastoje očuvati i zaštititi prirodu u tom području zbog nevjerojatne raznolikosti vrsta koja je ovdje posebno zastupljena, kazao je ravnatelj WWF-a za područje Mekonga Jimmy Borah.

Ovi znanstvenici su neopjevani junaci očuvanja prirode..., a sada se bore s vremenom da bi svim novootkrivenim biljkama i životinjama zajamčili zaštitu, kazao je Borah, izrazivši zabrinutost jer je cijela regija pod ogromnim pritiskom zbog razvojnih projekata i krivolova, što predstavlja veliku prijetnju održanju bioraznolikosti koja regiju Mekonga čini jedinstvenom.

[manchild]

Elegantnim, brzim gepardima prijeti izumiranje, pokazala je najnovija studija o padu broja tih divljih životinja. Istraživanje je pokazalo da je u divljini ostalo samo 7100 tih najbržih sisavaca na svijetu, piše BBC.

Gepardi su ugroženi jer žive izvan zaštićenih područja i sve češće dolaze u kontakt s ljudima. Stručnjaci stoga traže da ih se što prije prebaci iz kategorije ranjivih u kategoriju ugroženih životinjskih vrsta.

Prema studiji, više od polovice preostalih geparda živi u šest afričkih država. Te su životinje praktički istrebljene u Aziji, sa samo pedesetak živih primjeraka u Iranu. Budući da se kreću na velikim područjima, njihova staništa prelaze granice zaštićenih područja. Procijenjuje se da je 77 posto njihova habitata izvan nacionalnih parkova i rezervata. Rezultat toga je da životinje iznimno pate, jer farmeri pretvaraju divljinu u obradivo tlo, a plijen tih mesoždera u padu je zbog lova radi prehrane ljudi.

Naša studija pokazuje da golema područja koja su gepardima potrebna za normalan život, u kombinaciji s nizom rizika s kojima su inače suočene životinje u divljini, znači da su gepardi suočeni s izumiranjem puno više nego što se ranije mislilo, rekla je dr. Sarah Durant iz Zoološkog društva iz Londona.

Još jedan veliki problem je ilegalno krijumčarenje mladunčadi, osobito tražene u zemljama Perzijskog zaljeva. Cijena na crnom tržištu doseđe 10.000 dolara, a u posljednjih deset godina iz Afrike je prošvercano 1200 mladih geparda od kojih je 85 posto uginulo na putu, piše BBC.

[manchild]

Na temelju podataka Međunarodnog saveza za očuvanje prirode Huffington Post je složio listu 11 životinjskih vrsta koje su nedvojbeno nestale s lica Zemlje:

Glodavac Melomys rubicola

Kornjača Chelonoidis nigra abingdonii

Zapadnoafrički crni nosorog

Javanski nosorog

Žaba Ecnomiohyla rabborum

Ptica kokako Callaeas cinereus

Malezijski puž Plectostoma charasense

Riba Pseudophoxinus syriacus

Šišmiš Pipistrellus murrayi

Ptica Cichlocolaptes mazarbarnetti

Ptica Pomarea mira

[manchild]

AUSTRALIJA vodi pravu bitku protiv divljih mačaka koje pričinjavaju velike štete u toj zemlji. Vlada je stoga pripremila plan prema kojem će se u idućih pet godina riješiti čak dva milijuna tih "grabežljivih štetočina".

Kako napominju tamošnje vlasti, divlje mačke krive su za nestanak tridesetak endemskih vrsta životinja, vrste bjelorepog zeca i australskog skočimiša s velikim ušima, a sada predstavljaju prijetnju opstanka desetaka drugih sisavaca, ptica, reptila...

Broj mačaka predviđenih za istrebljenje određen je prema procjenama po kojima u Australiji ima 20 milijuna divljih mačaka. Ipak, prema posljednjim istraživanjima, ta brojka smanjena je na između dva i šest milijuna.

[Garofeeder]

Feral cats nisu 'divlje macke'

I hajde vise stavljaj linkove na svoje c/p prosere s indexa.hr...

http://www.index.hr/vijesti/clanak/a...og/944860.aspx

[manchild]

Prošli vikend tijekom zimskog prebrojavanja vodarica, Ivan Dević i Maja Bijelić su na Ninskoj solani zabilježili vrlo rijetku i zanimljivu vrstu. Radi se o malom labudu (Cygnus columbianus), vrsti koja gnijezdi u sjevernim područjima tundri uz Arktički ocean.

Kako su izvijestili na portali ptice.net , u Europi se može vidjeti samo u sezoni migracije i zimovanja. Migratorna je vrsta koja zimuje na otvorenim obalnim područjima, močvarama i jezerima sjeverne i zapadne Europe, a na području gniježđenja na samom sjeveru se vraća sredinom svibnja.

Za Hrvatsku je ovo vrlo vrijedan i rijedak nalaz. Prema izvještajima Hrvatske komisije za rijetke vrste (iz 2013. god.), mali labud je zabilježen tek 2 puta, 1998. u Lonjskom polju i 2004. u Kopačkom ritu.

[manchild]

U PARKU prirode Papuk ove je zime po prvi put viđen i snimljen orao krstaš (Aquila heliaca) iz porodice jastrebova, čiji je broj jedinki vrlo smanjen i pod prijetnjom je izumiranja, a riječ je o orlu imena 'Auki58' kojem je lani u lipnju na sjeveru Mađarske ugrađen GPS lokator, potvrdio je u nedjelju v.d. ravnatelja Parka prirode Papuk Alen Jurenac.

"Fotografija je snimljena u zapadnom dijelu Papuka u lovištu 'Javornik'. Prema satelitskim snimkama utvrdili smo njegov pravac kretanje od Papuka do granice s Bosnom pa nazad do Lonjskog polja. Nemamo podataka o starosti jedinke, a sudeći po fotografiji bio je sam pa u ovom trenutku ne možemo govoriti o mogućnosti gnježnjenja na Papuku", istaknuo je v.d. ravnatelja Parka prirode Papuk Jurenac.

Prema 'Crvenoj knjizi ptica Hrvatske' posljednji poznati par orla krstaša gnijezdio se krajem 20. stoljeća kod Iloka, na obroncima Fruške gore.

Brojnost mu opada i na području Fruške gore u Srbiji gdje su početkom ovog stoljeća bila poznata još samo tri para. Jedan od njih gnijezdio se kod Molovina u neposrednoj blizini Iloka 2001. godine, pa je dio njegova životnog teritorija zahvaćao i Hrvatsku.

Orao krstaš ili kraljevski orao duljine je do 83 centimetara i raspona krila do 205 centimetara. Nekada je smatran simbolom Austro-ugarske monarhije, ali to nije pomoglo da izbjegne sudbinu gotovo potpunog nestanka u Europi.

Danas ga zahvaljujući intenzivnim programima zaštite ima nešto više u Slovačkoj i Mađarskoj (120 do 130 parova) te u Bugarskoj i Makedoniji (80 do 100 parova). Procjenjuje se da u cijeloj Europi obitava od 850 do1400 parova, a najveća populacija se nalazi u Rusiji, od 600 do 900 parova.