Uspavljivanje bebe

[Merion1]

tonksnymphadora kaže:

Da primjetila sam da je povezano sa tim skokovima u razvoju/zubima aaali sad traje vec mjesec dana i jadna sam i umorna. S 6 mjeseca je propuzao a sad vec duze od mjesec dana radi korake uz ormaric/sofu ali ne cini mi se da ce uskoro prohodati jer vidim da kad se nema za sto uhvatiti jednostavno sjedne i krene dalje puzati. Tako da bi ovo onda moglo jos potrajati mjesecima.

Jadna sam jer svuda citam kako je bitna rutina za djecu da bi imali dobar san a ja stvarno pazim na ww,jos uvijek sve biljezim u fckn app, svaki dan ista rutina pred spavanje i opet noc katastrofa. Kroz dan lijepo odspava sva puta po 1-1.5 ali ne kuzim sto mu je u noci znam da ce proci ko i sve ali moram se jadati jer sam bas jadna od tog nespavanja i nacicavanja

Jel nije neka regresija spavanja bas u tom periodu 9, 10 mjeseci? Sve sam pozaboravljala.
Jedino sto nisam zaboravila je da nista sto procitas ne pomaze, samo vrijeme.

[Sviba]

Mi smo skužili da nakon dobro prospavane noći obično slijedi taj čuveni "skok"...jednostavno primjetiš drugi dan da te dijete doslovno gleda nekim drugim očima. U pogledu vidiš promjenu, pa neki novi pokreti, riječi.

Kod nas isto popraćeno s regresijama spavanja, svaki put.

Sad je mala godinu i 5 mjeseci i trenutno je neka "faza" gdje se doslovno u 2:00 ujutro posjedne, izvadi dudu i počne blebetat. Budna, odmorna, svježa...
Premotavanje, bočica i uspavanka na zvučnik. Obično kroz sat i pol zaspe, ali tome prethodi brutalno nabacivanje i valjanje po krevetu.

Sad je već to mila majka, mi smo s tim nespavanjem pakao prošli.
Ako ikoga išta može utješiti, to je činjenica da nije do vas ni do tih kojekakvih "caka" oko rutine, bla bla...OK, nekog ritma se moraš držati, ali u konačnici je kako ti grah padne i kakvo je dijete. I to je to.

[appletini]

Puterica kaže:

Ja bi rekla da mi proživljavamo prvu krizu. Ništa do sad nas nije toliko doticalo, ni svladavanje okretanja ni zubi. Čini mi se da smo pred puzanjem i posjedanjem. Sva se izvrti po krevetiću, nema mira, budi se svaki sat - sat i pol i vrišti i plače, duda ni sisa ju ne mogu utješiti ni kad ju stavim kraj sebe da spava. Baš mi je žao kad se tako probudi i izbezumljeno plače

Tako je i nama bilo. Ono s 4 mjeseca i okretanje niš nismo osjetili, mjesecima spava cijelu noć, i onda odjednom kaos sa 7. Puzala je vojnički od 6 mjeseci. Uglavnom, negdje sa 7 kreće mjesec dana buđenja, vrištanja, noćnog igranja, noćnog hranjenja (od 3. mjeseca ne jede noću), da bi u roku 3 dana iz vojničkog prešla u četveronožno puzanje, digla se na noge i počela sjedit. Od tad ko da se ništa nije dogodilo. Držite se, bit će bolje.

[Puterica]

Sviba kaže:

Mi smo skužili da nakon dobro prospavane noći obično slijedi taj čuveni "skok"...jednostavno primjetiš drugi dan da te dijete doslovno gleda nekim drugim očima. U pogledu vidiš promjenu, pa neki novi pokreti, riječi.

Al doslovno je ovo muž komentirao prije prve nemirne noći kako mu drugačije izgleda i da ga drukčije gleda. Ja to nisam skužila jer ju više gledam jel. Ušli smo u sedmi mjesec i još nije na puzanju, ali vidim da pokušava dogmizat pa sam mislila da nije do toga. Najgore mi je što u idućih mjesec dana imamo tri putovanja, od kojih je jedno avionom. Uzdam se u to da su joj takve promjene dosad pasale.

[Puterica]

Da dodam još što Sviba kaže, dosad smo imali uvijek istu rutinu pa su krenula vrištanja. Trudim se da bar prvi spavanac nakon buđenja bude pristojan, dalje sam rekla da se nemrem više ograničavati. I dojenje me opterećivalo da ne mogu nigdje jer ona, iako kratko sisa, ne jede mirno, najradije bi sve okolo deset puta pogledala, da ne kažem da nisam htjela vani uopće nakon par scena s njom dok nisam rekla fuck it i snašla se i s time. Ne želim da mi ostatak porodiljnog prođe u tim zbrajanjima i oduzimanjima kako šta. Kak smo rekli proći će i to brzo

Nego da se vratim na trenutno stanje što radite kad se beba tako usred noći probudi i vrišti? Znam nema univerzalan recept, al možda nešto efikasnije upali da se smiri. Još se više razjari ako stavljam dudu u usta, odguruje mi ruke, ne smiruje se ni kad ju stavim kraj sebe, ako ju pridignem uspravno gleda okolo izbezumljeno. Smiri se kratko ako ju polegnem koso na sebe na trbuh, al se bojim da tako ne zaspe ili ju u rukama ljuljamo. Noćas se smirila kraj mene tek nakon što su ju izmorila ta 4 buđenja u kratkom periodu

[appletini]

Mislim da je isto individualno. Nama bi vrištala neprestano dok jednostavno ne bi upalili svjetlo da se skroz razbudi. Onda malo zbunjeno gleda, pa veliki smajl, al onda smo najebali jer bi uslijedilo 2 sata igre. Nekad nismo uspjeli nikako drukčije prekinut plač. Pa bi ju jednostavno pustili da se igra i ležali pokraj nje na podlozi pod dekicom.

Kužim ovo za ograničavanje. Meni je to isto bila tlaka užasna, prati ww, mora spavat toliko, uhvati ju između dva ciklusa da ju douspavaš, pazi da ima optimalne uvjete za dnevni san. Isto sam sve pisala u taj glupi app koji je netko spomenuo. Ma zajebi to. Taman u tom užasnom skoku sam odjebala sve to i preporodila se. Nikakav app, nikakvo brojanje minuta, nikakvo ograničavanje kad ćemo negdje krenut. I sasvim je okej

[Zla barbika]

Meni je puno znacilo pratiti wake windows. Namjestila sam obaveze tako da ona drijemne u nosiljci/kolicima/autu, manja tlaka mi je bila malo se prilagoditi nego njoj remetiti sve skupa i imati nemogucu bebu narednih dan-dva dok se ne vrati u normalu

Za nocna budjenja… mrkli mrak, ponavljanje kao papiga “noc je, idemo spavati, vidis da je mrak”. Nekad je upalilo, nekad ne. Kad nije, skakala je po meni, pjevala, pricala, imala je neka 2-3 plisanca da se zabavlja s njima.

Upalila sam joj nocno svjetlo, tek toliko da se prst pred nosom vidi, i cekala da odustane. Nisam htjela s njom pricati, nesto sam mumljala, pravila se da spavam, nadala sam se da ce joj biti dosadno i da ce ici nazad spavat.

[utopiaAN]

Puterica kaže:

Nego da se vratim na trenutno stanje što radite kad se beba tako usred noći probudi i vrišti? Znam nema univerzalan recept, al možda nešto efikasnije upali da se smiri. Još se više razjari ako stavljam dudu u usta, odguruje mi ruke, ne smiruje se ni kad ju stavim kraj sebe, ako ju pridignem uspravno gleda okolo izbezumljeno. Smiri se kratko ako ju polegnem koso na sebe na trbuh, al se bojim da tako ne zaspe ili ju u rukama ljuljamo. Noćas se smirila kraj mene tek nakon što su ju izmorila ta 4 buđenja u kratkom periodu

Naša je isto s 8 mjeseci krenula s tim vrištanjima po noći, ne bi pomoglo ništa osim uzeti je u ruke i nositi okolo i vratiti u kinderbet tek kad čvrsto zaspi, znali smo imati po 3 do 4 takva vrištanja po noći, bilo bi sve ok dok je mirno ležala, a onda kad bi se pokušala premjestiti bi krenulo vrištanje. Bilo je noći koje je na meni prespavala jer bi prilikom spuštanja u kinderbet opet počela vrištati. Ispočetka je htjela jesti, pa se tako smirila, onda poslije je histerično odbijala jesti, dudu ionako ne želi niti je ikad željela, tako da je to bilo uzaludno (iako ja jadna svaki put pokušam), samo uzimat na ruke i šetat okolo s njom je pomagalo. S tim da smo primijetili da za vrijeme tih vrištanja nije potpuno ili uopće nije budna, kao da sanja.

Ta vrištanja su bila skroz drukčija od uobičajenog plakanja po noći kad je bila gladna, baš se vidi da je drukčiji žanr vrištanja, da se tak izrazim. Kao da je bila prestrašena nečime. U onoj regresiji spavanja poslije 3. mjeseca bi plakala za cicom, ali bi pojela i vratila se spavat, pa se opet probudila i tražila jesti i tako unedogled, ali nije tako očajnički vrištala. Sad sam je znala po pola sata nunati u rukama i već mislim da spava natrag kadli ona ispusti jecaj iz pete. Baš mi ju je bilo žao, a ne znaš kak da pomogneš.

S time da moram napomenuti da je uvijek rutina ista, čim je prošla prva regresija smo uveli strogu rutinu spavanja od koje ne odstupamo, koristimo napper aplikaciju i stvarno je jezivo koliko dobro predviđa kad treba ići spavati i koliko će dugo spavati. No kad je regresija, našoj ništa, nikakva rutina ne pomaže, naprosto je nešto muči i dok to sama sa sobom ne riješi, nema spavanja nikome.

[utopiaAN]

Sviba kaže:

Mi smo skužili da nakon dobro prospavane noći obično slijedi taj čuveni "skok"...jednostavno primjetiš drugi dan da te dijete doslovno gleda nekim drugim očima. U pogledu vidiš promjenu, pa neki novi pokreti, riječi.

Kod nas isto popraćeno s regresijama spavanja, svaki put.

Sad je mala godinu i 5 mjeseci i trenutno je neka "faza" gdje se doslovno u 2:00 ujutro posjedne, izvadi dudu i počne blebetat. Budna, odmorna, svježa...
Premotavanje, bočica i uspavanka na zvučnik. Obično kroz sat i pol zaspe, ali tome prethodi brutalno nabacivanje i valjanje po krevetu.

Sad je već to mila majka, mi smo s tim nespavanjem pakao prošli.
Ako ikoga išta može utješiti, to je činjenica da nije do vas ni do tih kojekakvih "caka" oko rutine, bla bla...OK, nekog ritma se moraš držati, ali u konačnici je kako ti grah padne i kakvo je dijete. I to je to.

Ovo boldano skroz potpisujem, evo mi se načudit ne možemo zadnjih tjedan dana koliko je drukčija nakon te loše faze, po cijeli dan se cereče i smije, dobro raspoložena nama doma, vani se ceri svim prolaznicima, u dućanu prodavačicama, potpuno drugo dijete od prije dva tjedna kad bi negodovala valjda i na promjenu tlaka zraka. Čitala sam knjigu Wonder Weeks (Čudesni tjedni) u kojoj su opisane te promjene ponašanja između faza, ali svejedno sam u šoku koliko je to drastično i baš naočigled primjetno.

I ovo što kažeš - to je kako ti padne grah. Frendica ima par mjeseci mlađu bebu koja plače baš ono ako jako ogladni i spava bez problema. Već se okreće na trbuh i natrag, prošao i 4. mjesec, nikakvih smetnji nisu imali.

[gejzir]

Moj je sa oko 6 mjeseci poceo lose spavati i trajalo je skoro 4 mjeseca, u toj fazi smo imali zube,razvojne skokove i periode bez icega od toga i nista nije pomagalo. Zadnjih mjesec i pol od straha da ne poremetim rutinu dnevnih spavanja nismo isli nigdje dulje od kuce,samo tijekom wake windowa i nazad. Zadnjih tjedan dva dana nekim cudom budi se samo 2 puta nocu (dosad je bilo milijun,nisam imala snage pisati na ovoj temi da se ne izdeprimiram pokusavajuci srociti njegovo spavanje).
zaspe oko npr. 8, budi se oko 1 i oko 4 i dojimo. I onda ustaje oko 6 i nesto.

E sad ja sam odustala od trazenja savjeta za njega, nemam energije i cekam cuda, trazim savjet za uspavljivanje mame. Nakon prvog dojenja zaspem relativno brzo,nakon drugog se skroz razbudim i ne mogu zaspati. Dojimo oko pola sata, i meni treba jos nakon toga i preko sat vremena da zaspem. I taman utonen u dobar san i dođe vrijeme za budenje.
Po danu spava na meni tako da stvarno ne znam kad da odspavam, nakon 4 mjeseca terora, nemam snage za vlastito nespavanje a tijelo se protivi.
Nekako dok cekam da zavrsi dojenje razbudim se i misli pocnu lutati. Imate neki trik? Sta radite dok beba doji?
Da napomenem beba je rodena prijevremeno pa nam nije opcija da spavam dok on doji u krevetu nego moram ostati budna

[Sviba]

Puterica kaže:

Nego da se vratim na trenutno stanje što radite kad se beba tako usred noći probudi i vrišti? Znam nema univerzalan recept, al možda nešto efikasnije upali da se smiri. Još se više razjari ako stavljam dudu u usta, odguruje mi ruke, ne smiruje se ni kad ju stavim kraj sebe, ako ju pridignem uspravno gleda okolo izbezumljeno. Smiri se kratko ako ju polegnem koso na sebe na trbuh, al se bojim da tako ne zaspe ili ju u rukama ljuljamo. Noćas se smirila kraj mene tek nakon što su ju izmorila ta 4 buđenja u kratkom periodu

Mi imamo ovakvu šemu...
Spavanje je negdje obično oko 8:00, u krevetiću. S time da se ona u pravilu već nakon sat, sat i pol u nekom polusnu i plaču oglasi tj. rasplače. Ponekad uspijemo samo tutnut dudu ako je ispala, stavit na bok, pokriti dekicom i smiri se.
Ako ne, onda ju uzmem u naručje i nunam, brojim u sebi do 100 i opet spustim nježno u krevetić.

I da...sad smo opet na "fenu". Ne preglasno, ali ju bijeli šum umiruje. Kod uspavljivanja pustim na mobu, a nakon što zaspi vužgem tu igračku koja između ostalog i ima taj šum. To šumi nekih 15 minuta i prestane.

Isto tak, u zadnje vrijeme ju moramo prebacit u veliki krevet već negdje oko 22-23 sata, u najboljim danima je znala potegnut čak i do 1:00 ujutro. Jbg...jednostavno se probudi u plaču, a mi nemamo energije nunat i riskirat vraćanje u krevetić.

Ovu noć je spavala sa mnom. Za troje u bračnom krevetu nema mjesta.
Čak moram priznati da je dobro spavala, svako malo već instinktivno provjerim gdje je u krevetu, potegnem ju gore na jastuk bliže sebi i to je to.

[Puterica]

Joj gejzir na žalost nemam ništa pametno za savjetovati, a bojim se da i ja pomalo zalazim u tu zonu. U njenom 2-3 mjesecu sam ju budila svaka 3-4 sata radi dojenja jer je slabije dobivala na kilaži. To me pripremilo na njena kasnija buđenja kad sam prestala s time. Još sam tada curila na sve strane pa bi haakom skupljala i nosila u frižider nakon dojenja. Bila sam budna sigurno sat vremena nakon što bi nju nahranila. Još veću glupost koju sam tada radila je bilo uzimanje u ruke mobitela i čačkanje po instagramu. Na kraju nisam mogla zaspati jer sam gledala slike iz Gaze na jednom profilu koji je sada ugašen jer je objavljivao bez cenzure svašta.. znam, nisam normalna.. protratila sam period kad je ona ustvari dobro spavala. Krenula sam gasiti net po noći i micala mob nakon hranjenja i onda sam uspijevala zaspati. Nekad bi zatvorila oči i čekala. Na kraju u nekon trenu i zaspeš

Nakon toga smo imale ok period s njenim samostalnim buđenjem za klopu kak joj dođe. Tada sam čak mislila da bi ju bilo dobro prebaciti solo u sobu s kamerom jer ju je znalo probuditi škripanje kreveta ili parketa pa bi dudom spašavala stvar, a muža sam izbacila jer hrče. Nije se bunio. U zadnje vrijeme vidim da teže zaspem jer se i sama probudim ako ona u snu zacvili pa osluškujem dal je budna. Nekad mislim da sam sebe i nju navikla na buđenja svaka 3-4h. Ne mogu zamisliti da sam ikad spavala u komadu 7 sati. Nekad razmišljam hoću li ikad više zaspati bar 5 sati bez buđenja. Preko dana ne mogu zaspati pa što ulovim po noći je to. Šta sam ono rekla kad se ne spava..

[gejzir]

E i ja gasim internet na mobitelu nocu jer inace skrolam, cak mi je palo na pamet da citam knjigu nocu dok dojim jer imam e-čitač s pozadinskim svjetlom ali jednom rukom drzim sebi ravnotezu a drugom oblikujem sisu jer bebač inace ne moze uhvatiti dobro

Mi smo isto tatu izbacili iz sobe jer puno radi a mi ga budimo

Joj to osluškivanje je bezveze ali i ja cesto osluskujem jer mi je bolje na prvi zvuk reci šš i dat dudu nego da dode do potpunog budenja pa moram dat sisu

[Zla barbika]

Najbolje je ne uopce uposliti mozak, to razbudi

[forestmushroom]

Mene će moj izludit. Napokon neka "rutina" kad se budi "samo" 3-4 puta kroz noć i onda opet krene... bacakanje i koprcanje i cviljenje noću. I dalje sisa pali, ali ne baš tako dobro kao inače. Imali smo zatvor i probijanje zuba istovremeno, 2 dobre noći i sad opet kaos, ne mogu ni prebrojat koliko puta me u noći probudi. Zapravo se on ne razbudi svaki put, nekad samo cvili u snu, nekad se koprca, ali ako ne odreagiram na vrijeme, budi se i urla.
Mislim da je sad na programu propuzavanje. Diže se na sve 4, pokušava puzit al nije još skužio kak. Osim toga, probava je tu kao redovit problem odkad se rodio, a vjerujem da stiže i još jedan zub. Jednom u životu je prespavao 6h u komadu. Jednom 5. Ovo sve ostalo nije više od 3, 3.5.

Znam da će bit bolje, jednom, samo malo olakšavam dušu.

Inače, spava samnom u krevetu, najlakše mi je to. U planu je prebacit ga u kimbu al nemam snage za to
Makar možda bi bilo bolje probat dok ionako loše spava, nego da ulovi neki super ritam pa mu usrat to 😅