Zašto vjerujete u Boga??

[Mljacko]

Zanimame, jel ste Boga spoznali razumski? jeste li ga osijetili? jeste li imali susret s njim? Jel to samo zato jer vjerujete?

zanima me jer je ništa od ovoga

[Dunj@]

Mljacko kaže:
Zanimame, jel ste Boga spoznali razumski? jeste li ga osijetili? jeste li imali susret s njim? Jel to samo zato jer vjerujete?

zanima me jer je ništa od ovoga

Ova zadnja rečenica mi nije baš razumljiva. Pretpostavljam da je trebalo: ja umjesto je...?

Ok, odgovoram pod pretpostavkom da je "ja", jer mi je kao i tebi veći dio života bilo nerazumljivo zašto netko može vjerovati u nešto nedokazivo razumom.

A onda je spoznaja dolazila postepeno. Ponajprije čitajući literaturu koja se bavila i tim aspektom. Znanstveno i manje znanstveno. I psihološki. Naročito psihološki.

Pa počneš razmišljati o vlastitom životu, u kojem si...je li...sve uradio/la razumski po onoj: svatko je kovač svoje sreće.

Ipak, neke aspekte iz života nikako nisam mogla "ugurati" u razumske odluke. Više u intuitivne. Ali od kuda intuicija?

Iako neke odluke nisu bile baš "pametne", pokazale su se itekako dobre za mene. Ali, vrijeme između odluke i onog dobro, bilo je vrlo teško...gotovo za Vrapče.

Tad se zbrojilo znanje, intuicija i ne znam više opisati to stanje, ali s punom vjerom i iz najdubljeg ja prepustila odluku o mom stanju Božjoj volji.

Rezultat je bio istog časa, u obliku beskrajnog blaženstva i nakon dugog vremena zaspala sam kao sito novorođenče.

I to je sve.

Zašto nisam prije? Nije mi trebalo!

[Chloe]

Mljacko kaže:
Zanimame, jel ste Boga spoznali razumski? jeste li ga osijetili? jeste li imali susret s njim? Jel to samo zato jer vjerujete?

zanima me jer je ništa od ovoga

Vjerujem u Njega jer sam odmalena nekako... znala da On mora postojati. Kad sam odrasla, upoznati tko je On zaista, postalo mi je smisao života... Nije mi ništa imalo smisla ako On postoji, a moja duša čezne za Njim i On me je stvorio.... a ja da Ga ne upoznam.

I onda sam Ga tražila... na krivim mjestima i na krive načine... Ali na kraju, po milosti Njegovoj, susrela sam Ga.

Zato je moja vjera u Njega više od neke ljudske definicije da se nadam da postoji ili tako nešto... Znam da postoji. Susrela sam Ga i učino je toliko toga u mom životu!

"Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo... Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Božjom riječju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivog." Hebrejima 11:1, 3

"Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu te 'otada sjedi s desnu' Božjeg prijestolja!" Hebrejima 12:2

"Ako ustima priznaješ Isusa Gospodina i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje..." Rimljanima 10:9-10

Dakle, nije dovoljno intelektualno vjerovati... već je za spasenje potrebna vjera srca. Ta vjera spašava.

Vjera bez djela je mrtva. Dokaz da vjeruješ mora biti u tvojim djelima. Ali nećeš se spasiti po djelima, već po Božjoj milosti.

Kada stvarno povjeruješ, Isus Krist će ti promijeniti srce i iz toga se mijenja sve... Ti bivaš nanovo rođen - postaješ novo stvorenje. I tada živiš novi život, u djelima ljubavi koja je Bog unaprijed pripremio za tebe da u njima živiš. Efežanima 2:10

[Sarajka]

Da, vjerujem u Boga. Uvijek sam vjerovala da postoji Bog, samo sto nisam znala puno o tome. I onda sam trazila i trazila, citala....i na kraju nasla sve odgovore na moja pitanja, na sve putokaze i nasla svoj mir i unutrasnju srecu. Okreni se oko sebe i vidjeces dokaze postojanja Boga na svakom koraku

Ja si ne bi razbijala glavu pitanjima vjerujem li u Boga i zašto vjerujem.
Puno zagonetnije i zanimljivije pitanje mi je vjeruje li Bog u mene.

[Gospon Pes]

Oleander Somniferum' kaže:
Puno zagonetnije i zanimljivije pitanje mi je vjeruje li Bog u mene.

Ne.
On(a) zna.

[danaye]

Mislim da se Boga razumski ni ne može spoznati jer bi ga morao dokazati u ograničenju svog uma(ili bilo čijeg uma ) a to je nemoguće.
Osjetiti možeš svašta- no da li sve možeš i objasniti razumski je drugo pitanje.Jednom u jednoj ekstremnoj situaciji no dovoljno.
Mljacko da li si ti ikad učinio nešto protiv razuma poveden nekim drugim nosiociom,pa makar i najsitnije djelo?



Oleander Somniferum':
Ja si ne bi razbijala glavu pitanjima vjerujem li u Boga i zašto vjerujem.Puno zagonetnije i zanimljivije pitanje mi je vjeruje li Bog u mene.


Ja vjerujem da vjeruje- kao i u svakog od nas.Zato što kao i svi mi nosiš iskru u sebi- pitanje je samo da li ćeš je "zapaliti" (ili okrenuti se..)
No bilo bi mi drago čuti zašto ti je to pitanje zagonetnije i zanimljivije tj. da malo objasniš svoj stav.

[Damir]

Chloe kaže:
I onda sam Ga tražila... na krivim mjestima i na krive načine... Ali na kraju, po milosti Njegovoj, susrela sam Ga.

Zanimljivo. Kako mislis "susrela"? Pa kako Bog izgleda?

Je li nosi bradu? Je li mlad ili star? Je li mu duga kosa, tamno smedja, pa malo na valove?

Ne kontam te stvarno?

[Za revoluciju!]

RELIGIJA JE SVIJEST O BOGU!
Dakle to je nekakva svijest..ipak nije besvijesna aktivnost niti stvar samog srca i vjere...O vjeri cu nesto poslije...Prvi moment religioziteta je ono Ja,dakle svijest..ima li itko ovdje da misli samo srcem?Drugi moment religioziteta je Bog..Dakle religija je odnos Boga i covjeka....dakle ne svih ljudi na svijetu,nego samo onog covjeka koji ima svijest o Bogu a sto je ta svijest razvijenija i Bog je blizireligija se medjutim ne odnosi na puki subjektivitet niti se dokazuje psihologijskim metodama,niti kroz filozofiju(koj krajnje odgovore ostavlja prazne i pribjegava cesto religiji),niti kroz socijologiju,antropologiju i bla bla, religija je odnos Boga kroz svijest covjeka i to u procesu slobode.Vidite(za nevjernike) Bog je bio toliko nesebican da je podario covjeku slobodu i slobodan odabir kojim putem ce ici i kako ce samog sebe uobraziti(formirati) ili ostvariti...Tako covjek ima slobodnu volju i bira Dobro ili Zlo i donosi sam odluke pa tako i ovu da li ce vjerovati ili ne..No pitanje vjere je takodjer vise senzibilizirano pitanje ,za osobe koje su se senzibilno-vjerski vise razvile,kao sto covjek moze razvijati inteligenciju tako moze i stanja duha i vjerovanja ,sve jednako kao i inteligenciju,kroz spoznaju...dakle,postoji spoznaja i u vjeri....Za nevjerne Tome,necu dokazivat da sam vidjela Boga i da ima plave oci,pa kome je dosadno moze prestati citati dalje...
Da je Bog meni u svijesti,čini to Boga pred-stavljivim bice.....jer ja si vanjzemaljca ne mogu predstaviti,nisam u nekom osobnom kontaktu,a ove kreature sa tv su samo necije vizije(moje nisu)..Dakle ta pred-stavljivost Boga morala je apriorno biti pod-stavljena u moje biće...vijest o Bogu predstavlja onto-logiku,sasvim drugaciji vid logike,i oni koji razumiju metafiziku,ono sto je iza fizike,mogu mniti,slutiti i osjecati Boga i raspravljati o njegovim kvalitetama jednako kao da su ga i "vidjeli"...jer Bog se moze vidjeti ali samo za one koji imaju meta-naocale i meta svijest..sam dokaz da Bog postoji je i duh koji vjeruje..Duh koji je nacinjen po uzoru na Vjecni duh boziji,koji nosi u sebi njegovu klicu je dokaz Boga,jer duh je svijest,a i kao takav duh je svijest Bogaduh koji "gleda" Boga samim time se procisćava i uzdiže u bolje vidjenje i razumijevanje...sam sebi skida okove...srce tada progleda,to je poseban subjektivitet sada, i tu je sada pitanje vjere...vjera dakle dolazi druga,nakon svijesti...
Eto malo kratog uvoda mog misljenja o razumu,svijestivjeri,dokazu Boga kroz covjeka
lijep pozdrav!

[Chloe]

Damir kaže:
Zanimljivo. Kako mislis "susrela"? Pa kako Bog izgleda?

Je li nosi bradu? Je li mlad ili star? Je li mu duga kosa, tamno smedja, pa malo na valove?

Ne kontam te stvarno?

Bog je Duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju. - Ivan 4:24

Objasnit ću ti... sad mi se tako spava da ne mogu više gledati. Ali, evo, za početak... BOG JE DUH.

[fakin]

bog je duh?? znači on je živio pa umro a njegov duh šeta uokolo.
treba kod lokalnog crkvenjaka dati misu za božju dušu.
vi koji tvrdite da ste ga sreli, gdje to??
nije li to bogohuljenje? možete samo vjerovati da postoji i ništa više.da ima boga i da je tako dobar kako tvrdite ovaj svijet nebi bio ovakav kakav jest.
spoznati boga u sebi, ok. samo to bi trebala biti osobna stvar a ne ju nametati uokolo. zašto drugi bogovi ne valjaju, nije li sebično svojatati boga u nekoj svojoj vjeri?
mislim da i sama crkva sve manje vjeruje u boga na nebu a sve više u onoga koji tako lijepo šuška u rukama i novčanicima

[Lejla24]

Zanimame, jel ste Boga spoznali razumski? jeste li ga osijetili? jeste li imali susret s njim? Jel to samo zato jer vjerujete?

Ako nesto osjetis, onda o tome razmisljas, sto znaci pokusavas spoznati razumski. Osjetimo bol u nekom djelu tijela, odemo kod ljekara i sta radimo? Naravno pokusavamo mu objasniti razumski da bi on nasu bol spozno razumski, a on je nevidi niti osjeca. Ili pak recimo vjetar kojeg ne vidimo al ga osjetimo, zatim centrifugalna i centripetalna sila, sila zemljene tezine, zatim radio - talasi, atomi itd..,. Nista mi to ne vidimo ali osjetimo i vjerujemo da postoji jer naucnici nam objasnjavaju razumski da bi mi razumski spoznali. Zamisli jos ovo, osjetimo svoju pamet al je ne vidimo. A posto je ne vidmo, sta bi bilo da je zanijecemo?
Da bi Boga osjetili moramo i razmisljati, stim sto nema covjeka koji ne osjeca Bozije prisustvo priznao to on ili ne samo je fol u tome koliko razmislja o tome to sto osjeti, tj. silu koju osjeti.
Da bi razumski spoznali to sto osjetimo, tj. Boga onda moramo spoznati sebe i sebi postaviti pitanja :
- Odakle smo dosli? (mnogi naucnici kazu da smo porijeklo majmuna. Da, Al nisu dokazali odakle majmuni su dosli?)
- Ko smo? (ziva bica jesmo. Al ko smo mi zaista?)
- Gdje smo? (Na svijetu. Al kojem svijetu, koje napravio ovaj svijet? Ni ovo naucnici nisu svojom teorijom mogli dokazati pored silnih objasnjenja da je svijet nasto rasprskavajuci nakih tvari. Naravno , recimo da se slozimo stim al opet se postavlja pitanje: odkud te tvari koje su se rasprsnule?)
- Zasto smo na svijetu? (Eh ovo je kljucno pitanje koje ako razmislimo na ova tri gore pitanja dobicmo konacnu spoznaju sebe i Boga i to razumsku.)
- Gdje idemo poslije? ( To ce nam vec biti jasno.)

Da li ti koristis svoj razum za razmisljanje? Da li si se ikad osvrno oko sebe, pa malo razmislio u ono sto vidis. Odakle sve to? Ako to druze uradis onda ces i osjetiti neku silu koja je to sve napravila i ovu planetu na kojoj jesmo i koju drzi pod kontrolom kao sto drzi sve planete i citav kosmos i ono sto se u njemu krece. Jer Ameri su pokusali biti piloti na kosmosu al nisu uspjeli i sami su skontali da je pilot veca sila nevidiljiva koju su oni osjetili. No, do covjeka je koliko on to zeli prihvatiti al jedno znam ateisti ne postoje svi ljudi u nesto vjeruju. Neko u ono sto vidi a neko u ono sto ne vidi. Cinjenica je da nema covjeka koji ni usta ne vjeruje ako ne u veci silu onda vjeruje u sebe jer je ziv do njega je dal ce razmisljati zasto je on ziv i hoda ovim svijetom.

[Dunj@]

Lejla24 kaže:
No, do covjeka je koliko on to zeli prihvatiti al jedno znam ateisti ne postoje svi ljudi u nesto vjeruju. Neko u ono sto vidi a neko u ono sto ne vidi. Cinjenica je da nema covjeka koji ni usta ne vjeruje ako ne u veci silu onda vjeruje u sebe jer je ziv do njega je dal ce razmisljati zasto je on ziv i hoda ovim svijetom.

Ti samo misliš da znaš da ateisti ne postoje. Postoje. Navodiš krive primjere ili se radi o nerazumijevanju značenja pojma ateizam.

ateizam, grčki (a-ne + theos-Bog) bezboštvo, bezbožnitvo; bezvjerstvo; poricanje da postoji Bog i natprirodne snage; odricanje od svih religioznih vjerovanja;
ateist 1. pristaša ateizma; 2. bezbožnik, bezbožac; bezvjerac.
(Iz Klaićevog Rječnika stranih riječi)

Dakle, značenje ateist se odnosi isključivo na (ne)vjeru u postojanje Boga.

I da znaš, njih uopće ne muče pitanja koja si navela u postu. A većini je život im je ispunjen na vlastitu sreću i sreću svih koji im se nađu u krugu djelovanja. Rijetko su isključivi, a još rjeđe osuđuju druge (čitaj: vjernike) a koji ne misle kao oni.

[Shady]

Mljacko kaže: "Zanima me jer je ništa od ovoga".

Ovu rečenicu nisam shvatio. Šta si htio ovim reći?!?

Mljacko kaže: "Zanima me, jel ste Boga spoznali razumski? jeste li ga osijetili? jeste li imali susret s njim?"

Ja sam se u svom traženju trudio oslanjati na razum. Jednostavno, vidim da postoji uredjen svijet, poput savršenog stroja, i nemoguće mi je da ne postoji Svjesna i Razumna Sila, Koja je sve ovo tako fino osmislila i uredila. Onaj koji bi rekao da nema Boga, meni bi naličio na čovjeka koji vidi auto, kako ide krivudavom cestom, pa onda na to kaže:
"Ovaj auto je sam od sebe nastao! Sam od sebe se kreće po ovoj cesti... i niko ga ne vozi"
Ako čovjek bolje razmisli, trebao bi biti oprezan kada govori da ne vjeruje u postojanje nikakvog Boga. Sigurnije je vjerovati!

Pozdrav.

[Mljacko]

danaye kaže:
Mljacko da li si ti ikad učinio nešto protiv razuma poveden nekim drugim nosiociom,pa makar i najsitnije djelo?

da, i?

[Mljacko]

Shady kaže:

Ovu rečenicu nisam shvatio. Šta si htio ovim reći?!?

Hoću reći da ga nisam ni osijetio, niti razumski niti iskustveno dosegao...

recite da sam uskraćen za lijep osijećaj, ja velim da ste uskraćeni za lijepu slobodu

[Mljacko]

Oleander Somniferum' kaže:
Puno zagonetnije i zanimljivije pitanje mi je vjeruje li Bog u mene.

auuu, a bogati, a da ovu mudroliju malo objasniš?

[fakin]

apsolutno nije istina da ateisti brinu samo za sebe i svoju sreću. prije bi se to moglo odnositi na onu gomilu vjernika što se neprestano moli i razmišlja kako će jednog dana u raj kada umre.
osvrnite se oko sebe i promatrajte djela ljudi, dobar dio prirodnih sila je nauka objasnila, astronomija, genetika, psihologija, medicina... no onima koji vjeruju u boga ni to nije dovolčjno makar obilato koriste tekovine civilizacije. neki su valjda uvjereni da je struja božje djelo

[ljetopisac]

hmmm...

kazu da nema tog problema koji ne bi moglo rijesiti jedno dobro cudo.
a cuda se dogadjaju svaki dan.
samo ih treba znati prepoznati

da, ja sam sureo Boga. cak stovise, susrecem ga gotovo svaki dan. kamo god se okrenem, vidim njegovu ruku. ne samo u svom zivotu, nego posvuda oko sebe. vjerujem kako se nista ne dogadja slucajno, nego sve ima svoj smisao i svoj razlog, i kako Bog zna sto od nas zeli i sto je za nas najbolje i na koji cemo nacin do toga doci.

ali, prepoznati Boga nije lako. za to je potrebno nauciti gledati stvari oko sebe i shvatiti kakav je stvarno odnos Boga i covjeka. kako mi u tom odnosu nismo nimalo potlaceni, nego se sve dogadja za nas i za nase dobro.

[djidjimidji]

Dakle tvoje je pitanje "zašto neki ljudi vjeruju u Boga?". Ako se pitaš stoga što ti ne vjeruješ u Boga (tj. vjeruješ da Boga nema), onda probaj odgovoriti na svoju "predrasudu", na svoje vjerovanje - pa ćeš razumjeti zašto oni drugi vjeruju u suprotno.

Zašto vjerujem u Boga? Zato što je čovjeku imanentno da vjeruje. Zato što se ne može ne-vjerovati. Zato što sam takav napravljen i zato što sam si Boga predočio tako da u njega mogu vjerovati jer želim vjerovati, jer nalazim sreću vjerujući u Njega. A da je to vjerovanje neprovjerljivo sada i ovdje - to je jasno. Jednako je jasno koliko i tvoje vjerovanje da Boga nema. Zato se i zove vjerovanje, jer uključuje ljudskim sposobnostima nedokučivo područje. Eto. Stoga smo svi mi vjernici. Svako na svoj način, ali tvrdim da nema čovjeka koji nije vjernik, koji nema neku vjeru... ma kako ta vjera bila neproVJERIva... i u ma što ona bila usmjerena.