Dojenje nakon poroda u bolnici sa ili bez rooming in-a

[rossi79]

rodila sam na svetom duhu u 6h ujutro. sat vremena je beba bila samnom na maženju, onda su ju odnijeli na pregled i kupanje. već u 9 sati je bila samnom. odnosili su ju svaki dan ujutro na ca. 2 sata, a ostatak vremena provela je samnom u sobi. isključivo smo cicali do 5,5 mjeseci, a sveukupno 18 mjeseci. ali mislim da je bitno spomenuti da je beba rođena sa samo 2200 gr i da nije bila cijelo vrijeme samnom dojenje zasigurno ne bi tako lako uspostavili. sigurno bi bebu bili nadohranjivali zbog male porođajne težine, a onda bi sve palo u vodu jer ja možda ni mlijeko ne bih dobila. ionako je pravo mlijeko došlo tek nakon 3 dana... ali nije bitno. meni je ovaj režim savršeno odgovarao i da ponovo ostanem trudna pripremala bih se za porod baš na svetom duhu. meni je bilo od izuzetne važnosti da je beba samnom i nije mi bio nikakav problem brinuti se za nju. a ovo da se odmorim... odmarala sam se 9 mjeseci i jedva čekala trenutak kad ću se za bebu zaista moći i brinuti i nije mi bilo teško. ali ja sam ipak imala brz i lagan porod bez epiziotomije i pucanja.

[rossi79]

lehaha kaže:

vinogradska
nema rooming in
ZATO sam i htjela tamo. mislim da bih prošvikala da mi se cijelu noć osim mog djeteta deru neka druga u sobi. jedno je podobnik, apartman ili takav način, drugo soba za 2 rodilje u koju su nagurane 4. mislim da mi je bilo važnije da ta tri dana prikupim malo energije za ono kaj me čeka doma, da znam da mi je beba zbrinuta dok sam ja s mm vani za posjete, nego da strepim jel bu cimerica obratila pažnju na nju ili ne za tih 10 minuta koliko me nema.
dojila sam 17 mjeseci, odnosno koliko je šmizla htjela. tad je sama prestala, u samom rodilištu sam ju uspjela nahraniti tri puta jer je samo spavala, nije htjela cicu ni vidjet. sestre su me budile po noći kad ih inače dohranjuju da probam dojiti, ali ništa. i nosile ju van termina tj svaki put kad je zaplakala i nakon borbe s (ne)prištekavanjem ju nahranile na bočicu. tek drugi dan kad smo došle doma je počela cicat.
dakle, rooming in nema veze sa dojenjem. kod mene. unatoč svom mom predznanju, svim pokušajima mene i sestara da šmizlu prištekamo to nije išlo. ne bi išlo ni da je bila 0-24 sa mnom i jedino drukčije bi bilo da sam još manje naspavana i još više isfrustriranija.

ovo moram prokomentirati jer si u krivu... svaki put kad su ti bebu donosili na podoj ona je već bila itekako sita i naravno da cicu nije niti htjela vidjeti. oni na bočicu bebama daju ca. 50ml . beba ima maleni želučić veličine špekule i dovoljna količina je 10-15ml na špricu. tako nadohranjuju npr. na svetom duhu. zato su prvih dana bebama dovoljne par kapi kolostruma. kad u bebu uliješ bočicu s takvom količinom ona je doslovce ošamučena i spava. pa kako ne bi bila beba stara samo koji dan... prestrašno. zato je beba prihvatila cicu kad ste došli doma jer ju nitko sa strane više nije šopao. da nije bilo tako u rodilištu i tamo bi cicu prihvatila.

[Yin&Yang]

Rodila u Petrovoj, nije bilo rooming-ina, beba dojena 22 mjeseca. Ja nisam imala dojam da mi dolazi na hranjenje najedena, jer je uvijek bez problema cicala. Također sam imala dojam da su bebe većinu dana s nama. Meni je odgovaralo.

[mladenka:))]

Lali Puna kaže:

lakše jest, ali je u zagrebačkim rodilištima (bar u vinogradskoj i na sv. duhu) najstrože zabranjeno iz sigurnosnih razloga - da ne trkneš bebu slučajno pa padne s kreveta ili da ju ne ugušiš cicom ili slično.
u vinogradskoj mi je mala stalno dolazila nahranjena pa je uglavnom spavala ta dva sata kol'ko bi bila kod mene i par puta su me sestre opomenula kad su me uhvatile da sam i ja zakrmila s njom, rekle da će ju odnijet ako budem spavala

ovaj pak malac nije htio spavati nego kraj mene pa sam ja jednostavno morala zaspat koji put s njim na krevetu, ali s jednim okom otvorenim, uvijek na oprezu da ne uleti sestra.
zato sam jedva čekala da dođem doma - jer sam doma mogla mirne duše spavati uz bebu.

ma ja ionako nisam mogla spavati ništa u rodilištu, non stop je netko ulazio i izlazio iz sobe i nitko ne bi zatvarao vrata
beba je spavala sa mnom, ali bi s njene strane kreveta stavila njezin krevetić i jastuk kako nikako ne bi mogla pasti, a i ja se ionako nisam mogla micati u krevetu zbog carskog već sam ležala na leđima nepomično....a doma je spavala s nama u krevetu do 4 mj starosti, čak nam je patronažna to i preporučila.... bilo mi je lakše tako, spavala je u onom jastuku za bebe kao i u rodilištu

[ZubaTruba]

ja sam rodila u bjelovaru. ima rooming in i bolnica je prijatelj djece, potiče se dojenje, bla bla... imala sam sreću da je bilo malo rodilja, pa sam 3 dana bila sama s bebom u 3-krevetnoj sobi. beba nije s mamom za vrijeme kupanja i premotavanja, što je svako 4 sata, i što sestre iskoriste i da bebu nahrane, bez pitanja!! ali ja sam ubrzo nakon poroda hodala, i svaki put kad je beba bila tamo sam išla na staklo, kucala i pokazivala da ga ne hrane. i nisu, ali samo zato jer sam ja inzistirala i jer sam bila u dovoljno dobrom stanju da ih mogu nadzirati
prvi dan je malac sisao "u prazno". sisao je kao profesionalac, od samog početka.
drugi dan je bilo toliko mlijeka da sam se izdajala.
dečko je u 2,5 dana rodilištu dobio 10 grama

[Dora K]

Ja sam rodila u DE, imaju rooming in, a imaju i sobe za mame i bebe za mame koje ne zele biti s bebama u sobi.... Osobno, nikako da shvatim, ako imas mogucnost od prvog trena imati svoju bebu uz sebe da tu mogucnos ne iskoristis, meni su moju mogli uzet samo ako me na licu mjesta ukokaju, na sve dodatne pretrage i preglede poveli su i mene s njom.... Nas smo bile dvije u trokrevetnoj sobi, kad su skuzili da samo nasa djeca urlaju 24/7 (njezin mali je dobio kolike jos u bolnici, a moja je jednostavno bila glasna i urlala, stas...) bili su jako dobri prema drugim rodiljama i nisu nam nikoga vise u sobu stavili Al pricalo se o nasim klincima po cijelom odjelu, o da, soba strave i uzasa, hodnici su odjekivali...
Cima mi je bila fenomenalna, moja se nije dala njoj ni da odem na wc pricuvat (kaj ti oces ti nisi moja mamAAAAAAAAA ), a ja sam njenog klinca mogla efikasno zabavit i dok se zenska istusira cak.... moja je zaspala samo ako sam ju stavila kraj sebe u krevet, inace ne bismo ni oka sklopili svi skupa, ne sjecam se da li je bila neka zabrana (u svakom slucaju, ako je i bila, nitko mi nije prigovara0), ali stavila sam ju izmedju sebe i pokretnog krevetica kojeg sam blokirala, pofutrala rucnicima da ne zvekne u krevetic, a ja jako mirno spavam i dosta mi je 30-tak cm, ako lezim na boku....
Bebe su bile u prozirnim pokretnim kreveticima na kotacicima i tak sam ja moju cukala sim-tam....
Zaglavila sam u bolnici na 5 dana, Bogu fala jer prva tri dana nisam ni imala mlijeka pa smo se natezale i mala i ja, a sestre su bile agilne i ako sam ih pozvala i 40 puta, mirno su odmah dosle i pomogle mi s dojenjem.... Kad smo izasle van bile smo prave profesionalke, dojena iskljucivo do 6 mjeseci, nakon toga uz dohranu do godinu dana, onda sam ju skinula jer sam morala na operaciju...
Da opet idem roditi, opet bi isla na rooming in, al bih doplatila da budem sama s bebom u sobi, ne zato kaj mi druge bebe i mame smetaju vec zato da ih ne mucimo
I isla bih svakako na rooming in, ako i ne namjeravam dojiti....

[Cattleya]

Prvu rodila u Petrovoj mjesec dana prerano i nakon podužeg poroda me smjestili u apartman. Imale smo polu rooming in jer su je sunčali zbog žutice. Bila je zaspana i često je spavala kad bi je donjeli, a često je bila zamusana od nečeg bijelo-žućkastog, a to su je valjda hranili nečim. U bolnici smo bile 10 dana te je uspjela dobiti i soor zbog kojeg je urlala nakon 2-3 x što bi povukla, a nakon čitave muke da ju probudim i cicu uguram u usta. Mlijeko je navrlo, krenula sam sa izdajanjem i navukla sam jako puno mlijeka tak da bi nakon cca 4 h od izdajanja imala opet teški zastoj.
Uglavnom, nakon dolaska doma, krenulo nas je. Budila sam ju na svakave načine i išlo nam je. Dojile do 3 godine i nešto.
Uspjelo nam je jer sam bila tvrdoglava ko mazga.

Malog sam rodila u Petrovoj i bila veći dio boravka u apartmanu te je to doista bio pravi rooming in, osim što su bebu odnosile na večer i vraćale ujuto oko 6h. Pohvalno je bilo to da kad bi ujutro donjele bebu, bio je gladan i jeo je. Ovaj put nije bilo teških zastoja, samo jedan koji se napravio doma i to zbog grudnjaka.

proab kaže:

ako iz bolnice izadju s bebom kojoj je "normalni" obrok 120-150ml a mama nije nikada uspjela izdojiti vise od 60 iz obje dojke i to otprilike za svaki drugi obrok....

Zaista ne znam tko novorođenčetu daje tolike obroke. Ako je to doista istina da je netko od zdravstvenih radnika dao toliki obrok novorođenoj bebi, trebalo bi mu zabraniti rad s djecom.

[proab]

Cattleya kaže:

(...)
Zaista ne znam tko novorođenčetu daje tolike obroke. Ako je to doista istina da je netko od zdravstvenih radnika dao toliki obrok novorođenoj bebi, trebalo bi mu zabraniti rad s djecom.

Evo da se ispravim, isla sam pogledati u moj dnevnik dojenja (jos ga cuvam). Obrok je bio ca 90ml svaka 3-4 sata, a ja sam mogla izdojiti 30ml i to nakon 1h izdajanja ako beba prethodno nije dojila bar tih 3-4 sata. Ovo je bilo za bebu staru 7 dana nakon izlaska iz Vinogradske.

npr. na tablici za preNan pise da bi beba od preko 4kg trebala imati obrok od 150ml

[mladenka:))]

proab kaže:

Evo da se ispravim, isla sam pogledati u moj dnevnik dojenja (jos ga cuvam). Obrok je bio ca 90ml svaka 3-4 sata, a ja sam mogla izdojiti 30ml i to nakon 1h izdajanja ako beba prethodno nije dojila bar tih 3-4 sata. Ovo je bilo za bebu staru 7 dana nakon izlaska iz Vinogradske.

npr. na tablici za preNan pise da bi beba od preko 4kg trebala imati obrok od 150ml

ja i ti imamo isti slučaj...moja je nakon što smo izašle iz bolnice vrištala dok ne bi pojela 120 ml... moje cice to nisu mogle pratiti...

[Cattleya]

proab kaže:

Evo da se ispravim, isla sam pogledati u moj dnevnik dojenja (jos ga cuvam). Obrok je bio ca 90ml svaka 3-4 sata, a ja sam mogla izdojiti 30ml i to nakon 1h izdajanja ako beba prethodno nije dojila bar tih 3-4 sata. Ovo je bilo za bebu staru 7 dana nakon izlaska iz Vinogradske.

npr. na tablici za preNan pise da bi beba od preko 4kg trebala imati obrok od 150ml

Ma prestrašno. Svaka 3-4 h obrok majčinog mlijeka? Pa to je preveliki razmak s obzirom koliko je lako probavljivo i da se kratko zadržava u želucu. A koliko po obroku treba jesti beba od 7 kg po tablici?
Ranije je netko pisao o volumenu želuca novorođenčeta od cca 3 dana te i ja smatram da je njihova dimenzija daleko manja od 100 mL. Želudac jest rastezljiv i može se natrpavanjem rastegnuti samo da li je to prijeko potrebno u prvim danima života te da li je to zaista dobro pitanje je sad.

Ti si izdajala pa davala izdojeno?

[proab]

Cattleya kaže:

Ma prestrašno. Svaka 3-4 h obrok majčinog mlijeka? Pa to je preveliki razmak s obzirom koliko je lako probavljivo i da se kratko zadržava u želucu. A koliko po obroku treba jesti beba od 7 kg po tablici?
Ranije je netko pisao o volumenu želuca novorođenčeta od cca 3 dana te i ja smatram da je njihova dimenzija daleko manja od 100 mL. Želudac jest rastezljiv i može se natrpavanjem rastegnuti samo da li je to prijeko potrebno u prvim danima života te da li je to zaista dobro pitanje je sad.

Ti si izdajala pa davala izdojeno?

Ne, svaka 3-4 sata je bio obrok 90ml ad pa onda za drugi imas npr. 50ml ad + 30ml izdojenog. Ovo je bilo samo za ilustraciju kako fino znaju zeznuti pocetak dojenja u Vinogradskoj - odnosno meni ga jesu.

Izdajanje mi nije islo a uostalom izdojenim sam samo pojacavala "sindrom" bocice pa sam forsirala dojenje koliko ide, pa kad beba poiz**i onda bi dala bocicu ad... i tako 6 tjedana dok napokon nisam uspjela izbaciti bocicu. Nije to opusteno dojenje nego budi bebu, radi kompresije, tjeraj da jede, pa odbija, pa ti forsiras, pa place, pa mijenjas stranu, pa opet place, pa nosas da se smiri u nadi da ce nakon toga ipak jos malo dojiti i odgoditi bocicu jos pola sata pa jos pola sata pa jos pola sata... itd... Dan je trajao vjecnost...

Nakon takvog iskustva mi je tri dana rooming-ina nakon cr-a bio odmor...

[agni]

Meni rooming in nije pomogao u dojenju nimalo. Beba je izgubila skoro pola kg, a ja sam se tamo 3 dana mučila kako da ju namjestim da sisa, podrška od sestara nikakva, samo tvrdnja da mi je beba tvrdoglava i sl.
Tek kad smo došle doma krenulo je na bolje, jer mi je puno pomogao ovaj forum, sos telefon i dojila sam 20mj.

rossi79 kaže:

ovo moram prokomentirati jer si u krivu... svaki put kad su ti bebu donosili na podoj ona je već bila itekako sita i naravno da cicu nije niti htjela vidjeti. oni na bočicu bebama daju ca. 50ml . beba ima maleni želučić veličine špekule i dovoljna količina je 10-15ml na špricu. tako nadohranjuju npr. na svetom duhu. zato su prvih dana bebama dovoljne par kapi kolostruma. kad u bebu uliješ bočicu s takvom količinom ona je doslovce ošamučena i spava. pa kako ne bi bila beba stara samo koji dan... prestrašno. zato je beba prihvatila cicu kad ste došli doma jer ju nitko sa strane više nije šopao. da nije bilo tako u rodilištu i tamo bi cicu prihvatila.

ovo tvrdiš na osnovu toga što si u datom momentu bila moja cimerica u sobi ili radiš u sobi za bebe?
misliš da jednodnevno novorođenče može bit sito od kad su ga eventualno nahranili u 17,30 prije naše večere pa do ponoći? jer u 17,30 su ju odnijeli iz sobe, vratili u 18,30 i bila je samnom do ponoći, dok su druge bebe išle u 22 od mama. i od 22-00 smo se natezale da bi cicala i ništa. potegne gutljaj i zaspi, zbudim ju, potegne gutljaj zaspi... i onda su ju nahranile, i zvale me u 2,15 kad je plakala i kad su oni druge nadohranjivali i opet ništa. i nisam imala ništa protiv da ju nahrane onim što hoće kad nije toliko dugo jela. i nadojila sam ju u nedjelju u 11 i otišla doma u 14 i od 15-17 se natezala i budila ju da ju nahranim i na kraju joj mutila AD jer nije htjela cicu, a doma mi ju nije imao ko poskrivečki nahraniti. i tako cijelu noć da bi tek drugo jutro pokušala povući cicu. a mogla je cicat, cicala je prvu večer kad se rodila. i cicala je intenzivno nakon toga sve dok nisam počela radit kad je imala 13 mjeseci. onda smo morali prorijediti i na kraju je sama prestala.

i dalje tvrdim da u MOM slučaju rooming in i (ne)dojenje nemaju veze. moja je unatoč svemu cicala 17 mjeseci. da je htjela mogla je i dulje.
a u vinogradskoj su sestre stvarno bile zlatne i pomagale i podučavale po sobama koliko god puta trebaš. i niti jednom se nisu oglušile na poziv i odbile pomoći kad nekaj nije išlo.

[puffko]

ZubaTruba kaže:

ja sam rodila u bjelovaru. ima rooming in i bolnica je prijatelj djece, potiče se dojenje, bla bla... imala sam sreću da je bilo malo rodilja, pa sam 3 dana bila sama s bebom u 3-krevetnoj sobi. beba nije s mamom za vrijeme kupanja i premotavanja, što je svako 4 sata, i što sestre iskoriste i da bebu nahrane, bez pitanja!! ali ja sam ubrzo nakon poroda hodala, i svaki put kad je beba bila tamo sam išla na staklo, kucala i pokazivala da ga ne hrane. i nisu, ali samo zato jer sam ja inzistirala i jer sam bila u dovoljno dobrom stanju da ih mogu nadzirati
prvi dan je malac sisao "u prazno". sisao je kao profesionalac, od samog početka.
drugi dan je bilo toliko mlijeka da sam se izdajala.
dečko je u 2,5 dana rodilištu dobio 10 grama

Super si Tvoj mali kao moja cura, isto profesionalka od rodjenja.

Ja sam rodila na Novom Zelandu u kako vidim puno boljim uvjetima (iako daleko od toga da je sve u novozelandskom zdravstvu bolje od hrvatskog).
Carski rez, spinalna anestezija, sama u sobi i rooming in. Muz je smio biti od 8 ujutro do 8 navecer, zapravo zbbog obaveza i raznih priprema u kuci koje je trebao obaviti obicno je dolazio oko podneva ili rano popodne i ostajao do veceri. Vec sam drugdje pisala, ja sam se dobro oporavljala (bio je dogovoreni carski zbog poprecnog polozaja djeteta) i vec potkraj 2. dana sam mogla se sama brinuti o osnovnim stvarima sto se bebe tice.

Sestre i primalje s odjela su mi bile super. Mozda 1 od njih 6-7 koje sam vidjela u tih 5 dana nije bila bas ljubazna a druge su bile izuzetno profesionalne i ljubazne.

Meni je zapravo glavni cilj boravka bio nauciti sto se moze nauciti (dojenje, hendlanje bebe i slicno) i tu su bile super (recimo naucile su me "rugby" polozaj koji je nakon carskog zaista najlaksi i donijele mi fotelju za dojenje), gledale su kako dojim i ispravljale greske--iako to je nama dobro krenulo odmah.

tesko je reci sto bi bilo da je bilo drukcije.. mislim da sam imala srece i s bebom (moj doktor je, kad ju je prvi put vidio da sisa, rekao da nece biti nikakvih problema s njom sto se dojenja tice) ali definitivno sam dosta naucila i dobila dozu pouzdanja u bolnici, a i oporavila se.

Dojim je jos uvijek pomalo, 18 mjeseci.

[Cattleya]

proab kaže:

Ne, svaka 3-4 sata je bio obrok 90ml ad pa onda za drugi imas npr. 50ml ad + 30ml izdojenog. Ovo je bilo samo za ilustraciju kako fino znaju zeznuti pocetak dojenja u Vinogradskoj - odnosno meni ga jesu.

Izdajanje mi nije islo a uostalom izdojenim sam samo pojacavala "sindrom" bocice pa sam forsirala dojenje koliko ide, pa kad beba poiz**i onda bi dala bocicu ad... i tako 6 tjedana dok napokon nisam uspjela izbaciti bocicu. Nije to opusteno dojenje nego budi bebu, radi kompresije, tjeraj da jede, pa odbija, pa ti forsiras, pa place, pa mijenjas stranu, pa opet place, pa nosas da se smiri u nadi da ce nakon toga ipak jos malo dojiti i odgoditi bocicu jos pola sata pa jos pola sata pa jos pola sata... itd... Dan je trajao vjecnost...

Nakon takvog iskustva mi je tri dana rooming-ina nakon cr-a bio odmor...

E ženo svaka ti čast!!!! Meni samoj je bilo slično sa prvom s tom razlikom što je ona ipak dojila te nisam davala bočicu, a i mogla sam izdojiti. Nakon prvog naviranja mlijeka 3. dan, 4. dan me krenulo izdajanje izdajalicom i od tada sam izdajala nevjerojatne količine, a dojke su se još brže potom punile. Kvrga ko u priči,ona mala zaspana i nema šanse da dođe sama do masnog mlijeka pa prvo izdajanje da bi ona jela. Inače, ovo boldano sve nam je bilo tako do cca 3 mjeseca. E onda su krenule druge muke po dojenju....
Kad su me otpuštali iz bolnice dobila sam bebu i sestra mi je doslovno rekla- beba je ovdje, izvolite. Nisam dobila nikakvu uputu o hranjenju, o buđenju, ma niš, a ona mala sa 2500 g, žuta i nedonošena. No, sva sreća da ipak imam nekog znanja i još k tome jedna divna patronažna sestra koja mi je odmah sutradan došla.
Sad kad imam ovog malog koji je rođen u 39. tj. ( 38+1) i s kilu i 100 g teži od male je išao doma, vidim koja je to velika razlika. A i rooming in nam je puno pomogao jer sam već u bolnici skužila njegov ritam i shvatila da doji i pristojno prazni dojku pa sam bila puno opuštenija nego s malom.

[proab]

Ma ja mislim danas da to moje nije bilo ne znam kako tesko, ima zena koje uspiju dojiti uz puno vece probleme, ali nakon svega sam shvatila da je
(a) rooming-in puno bolji za uspjesan pocetak dojenja nego nametnuti raspored + dohrana bocicom, a dojenje traje puno dulje od tih par dana bolnice
(b) nikad ne tvrdim da je netko prelagano odustao od dojenja (makar mi se za neke cini da jesu) - jer nije moguce shvatiti sto im prolazi kroz glavu i kakve sve savjete dobijaju

Meni su "najgori" bili savjeti koji su u stvari istiniti - npr: zasto mucis sebe/bebu, nije ad zlo, nece joj nista biti od bocice tu i tamo, probala si ali vidis da ne ide, itd... Tesko je objasnjavati da iako je to istina da osobno mislis da nisi dao jos maksimum, i da nerazumno i tvrdoglavo zelis jos malo forsirati ono sto ti smatras najboljim za bebu...

[proab]

mladenka:)) kaže:

ja i ti imamo isti slučaj...moja je nakon što smo izašle iz bolnice vrištala dok ne bi pojela 120 ml... moje cice to nisu mogle pratiti...

Vjerujem ti... to je tako frustrirajuce i vecini zena mislim mlijeko dodje brzo i u vecim kolicinama pa ne znaju kako je tesko dok je beba stalno korak ipred tebe s potrebama kolko god se trudis i trudis i navuces jos mlijeka a beba trazi opet vise...

[turbo chick]

Nejerovatno koliko su u približno istim periodima različita iskustva žena !!!

Znači,koliko sam shvatila, rooming-in zaista nije poticaj za dojenje?

Većina vas kaže da bez obzira što nije imala rooming-in je poslije dojila. Ne znam zašto onda većina bolnica u RH prelazi na to, evo i Petrova ga ima, Merkur već odavno a i Vinograska je u pripremi.

Meni je to bilo super,jer ne mogu zamisliti da mi mali negdje cvili a ja mirno spavam...isto kao što i doma to ne mogu trpiti, koliko god velike bolove imala i bila umorna.