Zašto (ne) volim ići na svadbe?

[mantisa]

Ne volim velike grupe ljudi, pa tako ne volim ni svadbe. Naporno mi je i uvijek se osjećam nelagodno, ne da mi se pričati s nepoznatima.

[goddesoflove]

namjerno sam uguglala ovu temu da vidim ima li isto "hejtera" poput mene. što sam starija, to više mrzim svadbe...

kao mala curica sam uvijek maštala o svadbi iz snova da sam princeza s velikom haljinom kao za bal, da mi je muž neki slatkiš aka fejk princ (bez konja) i da male djevojčice prosipaju latice ruža po podu dok koracam do oltara... na prve dvije koje sam išla je bilo onak. bila sam mlađa i na svu sreću, netko me nije ni na što silio. jedino što mi je predivno i dirljivio su procesije. svaki put pustim suzu. poželim da ja jednog dana nađem čovjeka u kojeg ću pogledati i on mene dok razmjenjujemo prstenje.

bila sam sad nedavno na svadbi frenda mog zaručnika (znam da će čitati, jer me stalka majmunčić ). mladenci su ok ljudi, ali su bez kičme u pm. radili su praktički vjenčanje za rodbinu, ne za sebe. naime, kako oni nemaju para, a htjeli su svadbu, pitali su starce za financijsku pomoć.
kako su materijalno ovisni o njima, morali su sve glupave običaje a la balkan napraviti. bilo je tu kupovanje mlade, pa tko s kim sjedi, pa tamburaši , pa mlataranje zastavom kao da smo oslobodili po drugi put Vukovar i Krajinu (dečko mi je bio barjaktar) i čuvanje zastave (počela sam misliti da ćemo spavati skupa sa zastavom između), višenje barjaktara kroz prozor na krovu auta, "obavezno" pijenje akohola za vrijeme vožnje, mladenci neorganizirani, zbunjeni i nisu objasnili mom dečku kamo da šeta po 40 stepeni s ogromnom zastavčetinom pa su se seljačine izderavale na njega kako ide prebrzo (a mladenci su trebali voditi do crkve, jer su jedini znali gdje je) i što čeka na semaforu crveno, prisila na ples, preloše cajke i Thompson...

sve u svemu bilo je dosadno i sretna sam da nisam otišla na podij, jer su mi natekla stopala bila od štikli. mislim da su svadbe stres i za goste i mladence. to je samo trošak para da se pokaže selu da i oni mogu imati fancy vjenčanje i ne... nije to nikakva zavist kao što pojedinci pišu...
jednostavno neki to vole, a drugi ne. starci su mi iz Bosne i nitko od čak bliže rodbine ne voli primitivne običaje.

koja je poanta se naroljati s alkoholom i poslije kukati kako ti je loše? ili forsiranje da svi moraju kolo plesati? u Njemačkoj sam rođena i ljudi se odvezu sami do crkve/općine i tamo vjenčaju, odu na piće i večeru i ajd bok.

volim bacanje buketa i ono kad muškarci traže kravatu ili što već. mrzim samo to preseravanje i taj lažni sjaj. drago mi je jedino radi mladenaca da su se zabavili iako se i po njima vidjelo da su jedva čekali riješiti se rodbine iz hale.

ako bih ikada imala svadbu, bilo bi to nešto jednostavno i nastojala bih da se gosti ne osjećaju anksiozno, jer znam kako je to

[mm88]

volim otići na svadbu i veselit se, piti, plesati, jesti, baš sve. ok, dok je normalan broj svadbi jedne godine sam bio na skoro 10, pa dosadi više.

nažalsot, sve više ljudi postaje ljubomorno do te mjere da se niti ne mogu veseliti tuđoj sreći, ono dušmani, malograđani, kako god. u svakim svatovima u kojima sam bio pola ljudi bi za stolom negodovalo oko koječega, umjesto da se zabavi. to me nervira na max.
istina, i svadbe su postale neki lažni sjaj, ali ako nekog veseli imati nešto ovako ili onako - to je njegova stvar, ja sam tu da se zabavim ako mi je bend dobar, hrana fina i imam ženu, dobru ekipu za stolom.

[Éowyn]

Kako ste došli na ideju da je netko ljubomoran ako mu je svadba dosadna ili mu je grozna muzika? Evo meni je na mojoj bila grozna muzikajer nas je sjebao bend, a i ne volim svadbe jer mi.je tom sve skupa predugo i naporno. Što sam sad sama na sebe ljubomorna?

[harpy]

Éowyn kaže:

Kako ste došli na ideju da je netko ljubomoran ako mu je svadba dosadna ili mu je grozna muzika? Evo meni je na mojoj bila grozna muzikajer nas je sjebao bend, a i ne volim svadbe jer mi.je tom sve skupa predugo i naporno. Što sam sad sama na sebe ljubomorna?

Lako. Jer uopće ne dolazi u obzir da mladenci mogu isplanirat nešto fakat dosadno, naporno i seljački, nego su svi samo ljubomorni na njihovu sreću, ljubav, ljepotu, votevr
S druge strane, kao popriličnoj "mrziteljici" svadbi nije mi jasan bezobrazluk ekipe koja je pozvana na svadbu, dođe na svadbu i onda sere i ogovara, ono, zašto bi slavljenike bolio kurac kako ti ko gost zamišljaš idealnu feštu. Ako ti se ne ide, ne odeš i gotovo.
A što se tebe tiče, ti si ljubomorna na sve ove kojima je sve bilo savršeno :P

[Éowyn]

harpy kaže:

Lako. Jer uopće ne dolazi u obzir da mladenci mogu isplanirat nešto fakat dosadno, naporno i seljački, nego su svi samo ljubomorni na njihovu sreću, ljubav, ljepotu, votevr
S druge strane, kao popriličnoj "mrziteljici" svadbi nije mi jasan bezobrazluk ekipe koja je pozvana na svadbu, dođe na svadbu i onda sere i ogovara, ono, zašto bi slavljenike bolio kurac kako ti ko gost zamišljaš idealnu feštu. Ako ti se ne ide, ne odeš i gotovo.
A što se tebe tiče, ti si ljubomorna na sve ove kojima je sve bilo savršeno :P

Zapravo mi je bilo.super. Ja se radujem tuđoj nesreći, čak i kad je moja

A to s tračanjem mi je baš bezveze, iako sam znala nekad s jednako zlim članovima familije potiho komentirati, ali to su više bila nagađanja koja je Huljićeva uspješnica sljedeća na repertoaru.

Imam i dokumentirano kad je na jednoj svadbi mladenkina majka recitirala dugu i zamornu pjesmicu koju.je sama napisala, a bratić mi je šaputao svoju verziju koju bi moja mama trebala meni napisati (tipa žao mi je što si moja, a ne dijete nekog mog neprijatelja)

[harpy]

Éowyn kaže:

Zapravo mi je bilo.super. Ja se radujem tuđoj nesreći, čak i kad je moja

A to s tračanjem mi je baš bezveze, iako sam znala nekad s jednako zlim članovima familije potiho komentirati, ali to su više bila nagađanja koja je Huljićeva uspješnica sljedeća na repertoaru.

Imam i dokumentirano kad je na jednoj svadbi mladenkina majka recitirala dugu i zamornu pjesmicu koju.je sama napisala, a bratić mi je šaputao svoju verziju koju bi moja mama trebala meni napisati (tipa žao mi je što si moja, a ne dijete nekog mog neprijatelja)

Ma joj, pa svi komentiramo i tračamo, ali postoji razlika u nijansama, ipak.
Imam sreće što je moja brojna rodbina ostala u svom kraju i da nismo bliski, pa me se ni ne poziva na svadbe niti slušam ogovaranja i hračkanja i riganja po drugim ljudima, ali u načelu mi je dovoljno par dana godišnjeg u svom malom selu gdje hoćeš-nećeš naletiš na nekog rođaka pa te makar okrzne nekim komentarom tebe, nekoga ili nečega, nebitno, da skužiš koja su to zla.
I stavljam ruku u vatru da je to tip ljudi koji se iskreno vesele tuđoj nesreći. Pritom mislim na prava sranja, a ne barjaktar triput pao u potok.