Život. Što je to?

[friendship]

Meadow kaže:

S godinama čovjek shvati jednu bitnu: život je iluzija.

ako je sav život iluzija, postavlja se jedno logično pitanje: tko vidi iluziju?

nema nikakve logike da iluzija za sebe može spoznati da je iluzija

[La Baba yaga]

Meadow kaže:

Što je to u biti - život?

Živjeti znaći biti. A biti navodno znaći neprestano se mijenjati. Kroz vrijeme. Vremenitost toga biti tu. Jer navodno ( tvrde tamo neki ), ti sekundu prije nisi istovjetna sebi sada..Iako ti se tako naoko ne čini. Pa za 50 godina tek shvatiš promijenila sam se. Neprestana mjena, infinitezimalni odmaci, promakne radi nametnutog nerada na odjelu samopercepcije. Mislim da to pokušavaš shvatiti. Wabi sabi. Nema na čemu.

[Meadow]

friendship kaže:

ako je sav život iluzija, postavlja se jedno logično pitanje: tko vidi iluziju?

nema nikakve logike da iluzija za sebe može spoznati da je iluzija

Ne znam tko ju vodi.

Ne iluzija u smislu kako većina zamišlja: Matrix i sl. stvari, već iluzija u smislu čovjekove percepcije na sam život.


Evo ja tu postavljam ta pitanja, među ljudima koji su recimo elokventniji, više ih zanimaju te stvari, vole debatirati.... pa je pitanje hoće li se uspjeti dokučiti što je život? Svi daju odgovore iz nekog svog ugla, ali što je u biti pravi odgovor?

Zamisli sad da to pitanje postavim hrpi random ljudi po ulici, recimo.



Čovjek ima svijest i samosvijest, koje mu omogućavaju spoznaju, čak i onoga što je možebitno iluzorno.



Što je onda život?

[Meadow]

Sigmund kaže:

U životu su najvažnije dvije stvari: prvo, da mu je do nečega stalo, a drugo, da mu do ničega nije baš pretjerano stalo.

Znači, da mu je do nečega MALKICE stalo?

Je li to u praksi uopće ostvarivo?
Ja mislim da ne.

Empyreus kaže:

Na temelju nekih statističkih informacija o prosječnom životnom vijeku u Hrvatskoj, i koliko od toga provedemo spavajući, odnosno u nesvijesti gdje praktički ni ne postojimo, i na temelju osnovne matematike, dolazi se do zaključka da je prosječni život u hrvatskoj zapravo samo 18,980 dana svijesti.

To vam je 455,520 sati, odnosno 27,331,200 minuta, tj. 1,639,872,000 sekundi.

I kad taj countdown završi.... vjerojatno ništa.

Uh, zamisli tek ovo.

Pola života, ionako ograničenog, provedemo regenerirajući se.

KRIN1 kaže:

život je sve što proživljavaš i proživiš.

lijepo je,
ako si na kraju zadovoljan postignutim

A što ako nisi?
Je li to isto na kraju - život?


Ti kažeš, život je sve što proživiš.

Slažem se s time, velikim dijelom.

No što je s onim ljudima koji su recimo, statični?
Kućni tipovi, ne vole puno putovati, ne vole se zabavljati, nemaju puno prijatelja, više su zatvoreni u sebi....

planinar kaže:

Život je stanje koje održava tok. Kad prestanu tokovi koji ga održavaju, prestaje i život.

Tok as in .....? Gledano čisto fiziološki ili?

mravac8 kaže:

Život je osobina živih bića da se rode, jedu, spavaju, razmnožavaju, stare i na kraju umiru.

Traćenje vremena je socijalna kategorija, odnosno zahtjev društva da pojedinac bude koristan tom istom društvu.

Kornjača ne trači vrijeme iako se satima sunča ne radeći ništa. Pa ipak i kornjača živi.

Traćenje vremena govori i o stadiju na kojem se ljudsko društvo nalazi. Naime prije 100, 200 ili više godina ( a u mnogim krajevima svijeta i danas ) čovjek većinu vremena troši na to da zaradi za hranu da bi mogao prehraniti sebe i obitelj. A nakon toga za stvari koje su mu potrebne ( stan, kuća sa topolom vodom i eletkričnom energijom ...... ).

Ljudi koji su te probleme riješili osjećaju potrebu za doživljajima, pa tako današnje turističke agencije za godišnje odmore sve više nude doživljaje dok su prije nudile nekativni odmor, mogli bi kazati ljenčarenje.

I što je onda život?

Fantasist kaže:

suprotno od ne života...čini se čak i našeg okoliša, svemira.
(možda je tek sad u začetku..što će i kakav će biti za milijun godina je ix..što kad se izjednači energetski sa svemirom, spozna sebe ?)

Tko kaže da sada nije moguće spoznati sebe?

Jel tko gledao film Frequencies?

kor-im kaže:

život je gomila organskih obrazaca koji se dešavaju, odvijaju i ponavljaju iz dana u dan i noči u noč, sa vlastitim redundancijama i tendencijama, stalan proces sa gomilom naizmjeničnih stanja

uostalom šta je čovjek?

koliko ja vidim ljudski život je potpuno neljudska stvar, prosto jer nema puno korelacije između onoga što zamišljamo i stavljamo pod rječ ''čovjek'' i stvarnosti

čini se da je tebi život potpuno individualna pojava, ali život nije jednina, niti čovjek nije jednina, nego jedinka

Da, ja sam prišla problemu sa strane individue, ne općenito gledajući čitav život na Zemlji.

Što je čovjek, pravo pitanje?
Samosvjesna individua.

Floverka kaže:

Meadow, možda je tvoj racionalni dio uma to zaboravio, ali podsvijest je to brižno i uredno pospremila, a i tijelo pamti inače nikad ne bismo naučili hodati, ne sastoji se život od uspomena na prošlost.

Uspomene i pamćenje nisu ista stvar.

Podcjenjuješ elementarne stvari potrebne za normalan život.

Kako podcjenjujem?

Od čega se život sastoji, po tebi?

[Sigmund]

Meadow kaže:

Znači, da mu je do nečega MALKICE stalo?

Je li to u praksi uopće ostvarivo?
Ja mislim da ne.

Zato je život proturječan. Ljudi kojima ni do čega nije stalo vode isprazan život. A oni kojima je do nečega jako stalo, pate. Zato bi idealno bilo postići ravnotežu, što je u praksi možda moguće postići neko ograničeno vrijeme.

[Floverka]

Meadow kaže:

Kako podcjenjujem?

Od čega se život sastoji, po tebi?

Stječem dojam da djetinjstvo doživljavaš ispraznim, i sama si rekla vrijeme se trati igrom.

Život je sve što proživljavaš, ono što ti se događa, ono u čemu sudjeluješ na ovaj ili onaj način.

Što smatraš da bi trebao biti?

[Floverka]

Sigmund kaže:

Zato je život proturječan. Ljudi kojima ni do čega nije stalo vode isprazan život. A oni kojima je do nečega jako stalo, pate. Zato bi idealno bilo postići ravnotežu, što je u praksi možda moguće postići neko ograničeno vrijeme.

Zašto misliš da je ta emotivna nepovezanost isprazna?

[KRIN1]

Meadow kaže:

...
A što ako nisi?
Je li to isto na kraju - život?


Ti kažeš, život je sve što proživiš.

Slažem se s time, velikim dijelom.

No što je s onim ljudima koji su recimo, statični?
Kućni tipovi, ne vole puno putovati, ne vole se zabavljati, nemaju puno prijatelja, više su zatvoreni u sebi....
...

ako na kraju života,
nisi zadovoljan proživljenim,
to je isto život.

statični ljudi,
također imaju život.
odvija im se na skučenijem prostoru,
ali ne mora nužno biti i skučen

[Empyreus]

Meadow kaže:

Uh, zamisli tek ovo.

Pola života, ionako ograničenog, provedemo regenerirajući se.

Točnije, u pitanju je jedna trećina života. Dakle ako doživiš 78 godina koliko je prosječni životni vijek u hrv, to ti je 26 godina spavanja.

Obično pod 'život' mislimo na ono što radimo i doživljavamo dok smo u budnom stanju.. a to budno stanje je tek kojih 52 godine.

[Fantasist]

Meadow kaže:

Tko kaže da sada nije moguće spoznati sebe?

Jel tko gledao film Frequencies?

pojedinac možda i može se dovesti u stanje iste frekvencije sa informacijom svemira..

nisam gledao film..može naš prijevod, možda ondai jesam.

[friendship]

Meadow kaže:

Što je onda život?

ako je ovo zapravo pitanje što je život ovdje...

...tad je odgovor koji sam prihvatio, jer ga doživljavam pogođenim u osobnom životu: škola

to bi bar trebao biti. dolazimo na svijet prirodno gladni učenja, znanja. afinitet koji možemo, i ne moramo izgubiti

[Muškica]

Ama nema "sigurnih" odgovora takvih kakve tražiš/mo. Nema.
Postoje naše činjenice i postoje naše teorije. I Puno truda čovječanstva da objasni....i shvati život čovjeka.
Svaka čast. Ono što čovjek zapetlja sam Bog ne može otpetljati.
Već samo filozofirati. Čini se da je život jedna velika činjenično filozofska misterija energetsko materijalne inteligencije

(p.s. ionako za 100, tj. cc 50 godina, a možda i manje) više nama sada živima neće biti bitno

[liquid112]

Meadow kaže:

Ne znam ni ja koje je pitanje, that makes two of us!


Pa to je nekako tema: što je točno život?

Što znači: živim?

Je li sve iluzija?

Što je uopće život?

Što zapravo znači "živim"?

Je li živim = osjećam?

Prije 1 mjesec bih rekao da je sve iluzija. Sve što vidiš, čuješ, pa kako to interpretiraš, sve je to tvoj mozak, a to što si ti svjestan toga i nekako misliš da si to ti, nisi. To je samo iluzija.
Nije ispravno to nazvati iluzijom. Mislim da je dualizam nekakva iluzija. Nažalost nemam dovoljno znanja iz filozofije da baratam nekim pojmovima koji su potrebni da svoje misli pretvorim u smislene rečenice, no ne mislim da je život iluzija, niti slobodna volja, premda to nije ovdje tema.

EDIT: Živjeti možda znači biti u mogućnosti umrijeti.

[Sigmund]

Floverka kaže:

Zašto misliš da je ta emotivna nepovezanost isprazna?

Pa ono, ako ti ni do čega nije stalo, znači da te ništa ne zanima. To je već skoro definicija depresije. Zašto da se čovjek pokrene, ako mu nije ni do čega. Zašto da uopće ustane iz kreveta? Zašto da živi? Preostaje mu samo puko održavanje tjelesnih funkcija.

[wild rider7]

La Baba yaga kaže:

Živjeti znaći biti. A biti navodno znaći neprestano se mijenjati. Kroz vrijeme.

Vremenitost toga biti tu. Jer navodno ( tvrde tamo neki ), ti sekundu prije nisi istovjetna sebi sada..Iako ti se tako naoko ne čini. Pa za 50 godina tek shvatiš promijenila sam se.

Neprestana mjena, infinitezimalni odmaci, promakne radi nametnutog nerada na odjelu samopercepcije. Mislim da to pokušavaš shvatiti. Wabi sabi. Nema na čemu.

dobar opis.
posebno mi se sviđa ovaj nerad na odjelu samopercepcije.

život je ciklusno putovanje. s puno raskrižja.

[The_End]

My two cents.
Zamislimo nenaseljenu Zemlju. Takvoj Zemlji ljudi nisu potrebni i nema nikakvog validnog razloga za trazenjem smisla zivota u naseljenju Zemlje.
Zemlja savrseno funkcionira, bez poremacaja u svom sustavu.
Sad dolazimo do opcije, i realnog, vidljivog stanja, kad je Zemlja naseljena zivotom.
Reci sada da zivot nema smisla je zesca samouvjerenost.
Jer smo mi tu, nemamo gdje dalje, sto cemo, dopustiti da zivi svijet izumre. Sada smo pluged in u zivotni ciklus Zemlje, i obvezni smo barem za naseg zivota siriti istinu i svjest o odrzavanju ravnoteze, kako odrzati Zemlju ''zdravom''.
To ne znaci da ja automatski i zagovaram obveznu reprodukciju, da prenosimo svijest i znanje dalje u lancu, ali smo duzni, svakom od nas, i onom namjanjem klincu od 2 godine tamo negdje u Pakistanu, pruziti mu pravilan unos informacija kako bi i on svoj zivot podredio brigom o sebi i svojoj zajednici( ljudima, Prirodi ).

Ono sto mene zanima, i koje si pitanje postavljam...ako hipotetski nestanemo, da li to ima neku tezinu za cjeloukupnu sliku Zemlje, hocemo li joj nedostajati?

[Šabović Adis]

Nismo mi nikom ništa dužni...osim kada to jesmo, a Pakistančetu bismo, u tom smislu, bili dužni ukoliko smo i sami Pakistanci.
Da li ćemo nedostajati Zemlji, to je najlakše utvrditi metodom anketiranja, naime, potrebno je sprovesti (a prije toga precizno definisati pitanje za konkretne zemaljske kutke, jer ni Zemlja nije svugdje ista) anketu "A hoćemo li Ti, Zemljo, nedostajati kad nas više ne bude?"!
Nešto slično popisnom procesu...inkvizitivnog tipa.

[The_End]

Dok je i jednog covjeka na svijetu, on mora imati pravilan uvid kako svoj zivot uciniti svrsishodnim okolini oko sebe.
Nije isto okupio li ti oko sebe milijun ljudi i rekao im, nema apsolutno nikakve veze da li vi ispustili 1000 tona CO2 dnevno ili nijednu tonu.

[Meadow]

Sigmund kaže:

Zato je život proturječan. Ljudi kojima ni do čega nije stalo vode isprazan život. A oni kojima je do nečega jako stalo, pate. Zato bi idealno bilo postići ravnotežu, što je u praksi možda moguće postići neko ograničeno vrijeme.

Smatram da je svima do nečega jako stalo.

Različitim ljudima do različitih stvari.

Ali da je moguće cijelog života živjeti na način da ti ni do čega nije jako stalo.... ne vjerujem. Dolazimo do zaključka da je život = patnja.

A patnja je dio osjećanja.
Znači vraćamo se na ono: živim = osjećam.

[Meadow]

Floverka kaže:

Stječem dojam da djetinjstvo doživljavaš ispraznim, i sama si rekla vrijeme se trati igrom.

Život je sve što proživljavaš, ono što ti se događa, ono u čemu sudjeluješ na ovaj ili onaj način.

Što smatraš da bi trebao biti?

Pa isprazno je, jer većina djece živi isprazno. Jer roditelji nisu na putu da od njih naprave male lumene, nego ih puste bezveze. Malo u školi, malo se igraju i eto ti.


Ne znam što bi trebao biti.

Empyreus kaže:

Točnije, u pitanju je jedna trećina života. Dakle ako doživiš 78 godina koliko je prosječni životni vijek u hrv, to ti je 26 godina spavanja.

Obično pod 'život' mislimo na ono što radimo i doživljavamo dok smo u budnom stanju.. a to budno stanje je tek kojih 52 godine.

Znači, do sada sam živjela cca 6 godina. Ostalo sam prespavala.

52 godine života, odbiješ starost i ostaje ti.... praktički nekoliko godina.

Prestrašno.