Koliko se živcirate zbog drugih ljudi?

[warai]

ladybug24 kaže:

kako ne postoji socijalna inteligencija, kad se svi ti oblici pristojnog ophođenja s drugima, mogu zapravo definirati kao bonton.

ako se u nekom testu postavi pitanje, je li pristojno zauzeti ulicu da drugi ne mogu prolaziti, zna se koji je odgovor.

pa tako postoje ljudi koji imaju urođeni osjećaj za ponašanje u društvu (to su socijalno inteligentni) i oni koji taj osjećaj nemaju. oni eventualno mogu naučiti djelomično, ali prirodno nemaju taj vid inteligencije.

Rekao sam da ne postoji, ako uzmes u obzir obicnu intelignciju i osobnost. Super definiras bonton. Ako si relativno visoko na dimenziji osobnosti conscientiousness i agreeablness htjet ces postovai pravila i provoditi ih, te uzeti u obzir tuda emoticje/stajalista/misljenje. Gdje je tu socialna inteligencija koja je izvan tih 6 dimenzija (inteligencija + the big 5)?

> pa tako postoje ljudi koji imaju urođeni osjećaj za ponašanje u društvu (to su socijalno inteligentni

Iliiga ekstroverti koji vole biti u drustu, ako si inteligentan i volis biti u drustvu, samom svojom inteligencijom ces skuziti pravilnosti kako biti uspjesniji u takvoj okolini. Dobit ces "osjecaj", isto tako sto nakon ucenja voznje auta, dobijes osjecak kako voziti auto.

Inteligencija je prilicno univerzalna stvar. Jedna je od najjacih korelaciji u socialnim znanostima izmedu inteligencije i uspjeha u zivotu (po sjecanju mislim 0.5, conscientiousness i uspjeh u zivotu je negdje oko 0.4; a broj ubojstava i socio-ekonomska nejednakost u drustu je najveca korelacija od ~0.75. Ovo su Pearsonovi koefcijeti, nisam toliko vidio Spearmanov koeficjent da se rabi sto bi bilo zanimljivo takoder vidjeti)

[Martian7]

warai kaže:

(*): Koliko znam, nakon faktora inteligencije i the big 5, ne postoje socialna/emotivna/itd. inteligencije, koliko god neki to htjeli progurati. Pod postoji, znaci da ne mozemo postaviti pitanja/test u upitniku koja bi to mogla kozistentno izmjeriti, a ne mozemo predvidjeti s inteligecijom i the big five. Ako netko ima znanstveni paper/meta studiju/zna bolje neka me ispravi.

Nije točno da socijalna ili emotivna inteligencija ne postoje, nego ih psiholozi, osobito oni koji se trude biti znanstveno egzaktni, upravo iz razloga što su teže mjerljive ne vole nazivati inteligencijom.

[judolino]

Martian7 kaže:

Nije točno da socijalna ili emotivna inteligencija ne postoje, nego ih psiholozi, osobito oni koji se trude biti znanstveno egzaktni, upravo iz razloga što su teže mjerljive ne vole nazivati inteligencijom.

Aj ti meni reci jel socijalna ili emotivna inteligencija kad na šanku pijem pivu i čitam novine, dođi mi neki naporni lik i počne me gnjavit, a ja mu kažem: "Odjebi. Odmah."

Baš me zanima odgovor koleginice iz Mense, jerbo ja vjerujem u samo jednu & jedinu inteligenciju, a mislim da su sve ove druge opravdavanja luzera s niskim IQ-om.

[Martian7]

judolino kaže:

Aj ti meni reci jel socijalna ili emotivna inteligencija kad na šanku pijem pivu i čitam novine, dođi mi neki naporni lik i počne me gnjavit, a ja mu kažem: "Odjebi. Odmah."

Baš me zanima odgovor koleginice iz Mense, jerbo ja vjerujem u samo jednu & jedinu inteligenciju, a mislim da su sve ove druge opravdavanja luzera s niskim IQ-om.

Složila bih se s tobom da je to samo inteligencija bez ovih ukrasnih pridjeva ispred.

(Zapiši si to negdje u tekicu, nije baš često da se u nečemu složim s tobom.)

Ja bih upotrijebila manje proste riječi, ali vjerojatno bi mi trebalo više vremena za postizanje istoga ili sličnoga učinka.

[kosjenka-]

A fakat ima debila od ljudi, evo par primjera. Žena s troje djece i punim kolicima ide na samoposlužnu blagajnu, naravno pojma nema i stalno traži prodavačicu, ova djeca stalno vade proizvode, pa vraćaju, usput i vrište, ono totalni raspad sistema, a iza hrpa ljudi koji čekaju. Ne ide mi u glavu, ako već ideš isprobavati prvi put onda valjda dođeš s jednim ili dva proizvoda da vidiš kako to ide, nećeš zauzeti blagajnu 2 sata i pustiti druge ljude da čekaju.

2. situacija- ljudi trebaju van iz tramvaja, a na vratima stoji par koji se drži za ruke i ne misli maknuti, onak što da ljudi naprave, da prelete?

3. situacija isto u javnom prijevozu, ima mjesta, ali neki ljudi baš vole puhati drugima u usta i ulaziti u tuđi osobni prostor. Isto vrijedi i za one koji se u gužvi rašire kao da drugi ne postoje, kao i oni koji ulaze u pretrpane tramvaje, koji ulaze prije nego drugi izađu, koji se neće maknuti nekome da prođe i slično.

4.Isto su iritantni oni glasni ljudi, kaj nekoga sretnu i onda cijeli tramvaj sluša o tom susretu. Djeluju mi kao da nemaju neki soc. život i jedina im je socijalizacija sresti nekoga slučajno i onda ne zatvaraju usta. Ako ti je toliko do priče s nekim zašto ne odeš na kavu s njim?!

Ne znam, meni takve stvari idu spontano, nije da mislim sad o drugim ljudima, ali jednostavno ako osjetim da iza stoji osoba koja treba van iz tramvaja maknut ću se, neću ometati niti smetati drugim ljudima, isto ako razgovaram s nekim bilo uživo ili na mob. ne sluša cijeli tramvaj to.

[crvenaruža]

U zadnje vrijeme jako. Postala sam ko neka čangrizava baba.
Ali..jednostavno ne podnosim ljude koji se guraju preko reda, čija djeca stalno urlaju oko zgrade, a njima smeta nečiji pas...i tako...
Nekad ne mogu šutit pa prokomentiram kao recimo danas u kauflandu gdje se žena nonšalantno progurala do vage na odjelu voća. Samo sam rekla da joj je odgoj na razini.
Naravno, nije se dala uvjeriti kako se progurala..

Ipak, večinom prešutim jer mi se ne da raspravljati. Ali da se nekad i naživciram zbog drugih ljudi, istina je.

Slažem se s ovim na vratima autobusa recimo. Ne možeš ni izaći, a oni već ulaze doslovno na tebe. Počela sam se laktarit, pa samo neka oni ulaze na mene.

Onda imam jednu susjedu koja drugima priča o kulturi, a ona ne pozdravlja nikog, u biciklarni su samo njezine stvari nabacane, njezina djeca doslovno urlaju, udaraju, šaraju, bacaju blato na zidove oko zgrade. I onda se takva spodoba usudi progovorit i prigovarat drugima.

[salevart]

Najgori su mi ovi stariji poznanici od mene. Prodjes pored njih, a posto sam mladji ocekuje se od mene da prvi pozdravim. I ono prolazis kraj njih, a ovi bas tada okrenu glavu na drugu stranu i kasnije cujes kako neznas pozdraviti. E bogme nikad necu pozdraviti takve i jos cu se raspraviti sa njima da bas oni nemaju odgoja. Nebitne su tu godine. Jer netko sa 60 itekako se moze ponasat nekulturno i neodgojeno.

[* Ling *]

Pozdrav svima,
posljednjih par godina dosta pješačim, no nailazim na poteškoće koje me sve više iritiraju i ljute.
Naime, sve češće mi se dešava "sudar" sa drugim pješacima dok hodam nogostupom. Danas sam zamalo poginula, jer sam zakoračila na cestu kako bi izbjegla grupu ljudi.
Ovako to izgleda najčešće: mama sa kolicima, tata i još troje djece idu mi u susret. Ja idem prema njima i kad dođem doslovce na par centimetra skuzim da mi se neće maknut i onda najčešće zakoračim na cestu kako bi izbjegla da se sudarimo.. Najčešće se radi o velikim obiteljima koji zauzmu cijelu širinu nogostupa bez ikakve namjere da krenu hodat jedan iza drugog kako bi izbjegli sudar sa drugim pješacima.
Uglavnom se radi o velikim obiteljima, no danas je bila grupa muškaraca, možda njih 6-7 koji su mi također išli u susret. Do zadnjeg trenutka sam se nadala da će se netko maknut u stranu (jedan iza drugoga) , no kako nisu, instiktivno sam zakoračila na cestu i auto me skoro udario.
Radi se o nogostupu koji vodi do plaže, lijevo je bila cesta, desno kuće ograđene zidom.

Je li netko imao ovakav problem? Savjet?

[QuercusRobur]

Da, baš bezobzirno. A da se probaš samo zaustavit? Ono prestaneš hodat i ostaneš stajat na pločniku.
Meni se uglavnom maknu u zadnjem trenutku, ali priznajem da je iritantno kad se ljudi na frekventiranim mjestima ponašaju kao da su sami na svijetu.

[* Ling *]

Hvala na odgovoru.
Probat ću sa zaustavljanjem. Mama mi kaže da ako se njoj tako nešto desi, ona krene prema gomili, ne zaustavlja se i doslovce se zabije u njih i onda se oni tek pomaknu.
Ja eto, uglavnom od straha zakoračim na cestu. Ali, ako je neka ekipa muškaraca ko večeras, ne bude mi baš svejedno.

[descender]

* Ling * kaže:

...Je li netko imao ovakav problem? Savjet?

Pokušaj ne gledati kuda ideš? Možda ćeš time umanjiti "danas sam zamalo poginula, jer sam zakoračila na cestu" vjerojatnost nezgode, a vjerojatno ćeš pritom umanjiti i akumulaciju nelagode prilaženja ljudima, nekoliko ljudi grupi koja ti ide u susret.

[Ivchy26]

Jack Van Ras kaže:

Jednostavno pitanje: koliko vas psihofizički unište ljudi oko vas? Mene dosta. Postavljam ovu temu da vidim koliko odstupam od prosjeka. Dakle, glavno je pitanje - je li do mene ili i vas iscrpljuju ponekad do besvijesti drugi ljudi (većina njih)? Ima li to veze sa introvertiranošću / ekstrovertiranošću?

Sada ću dati par primjera iz stvarnog života kada me jednostavno ljudi unište psihofizički i zanima me pritom imate li sličnih problema ili vam to ne predstavlja toliki problem:

Situacija 1) Umoran sam kao pas, i treba mi tišina i mir da si vratim malo energije. I onda se uvijek nađe netko tko me krene jednostavno ubijati pitanjima - zašto si tužan (a nisam!), što se dogodilo itd. I tako me maltretira dok ne dreknem da me ostavi na miru. Zašto je ljudima tako teško shvatiti da si ostao bez energije i da ti treba vremena da dođeš k sebi? Koliko vam smeta kad vas tako netko davi? Mene jednostavno ubije to jer ionako nemam snage i onda moram na ho-ruk skupiti snage da otjeram tu osobu od sebe jer mi je strašno naporna.

Situacija 2) Nađete se s ljudima koji su po prirodi šutljivi. I sad pokušavate uspostaviti neki kontakt da ne prosjedite sat vremena šuteći i zureći u pod. I sad, pokušaš pokrenuti prvu temu, dobijete odgovor od jedne riječi. Okej, pokušate pokrenuti drugu temu - ta druga osoba je naočigled duhom odsutna i kroz jedno uho uđe ono što ste joj rekli i izađe van kroz drugo i opet neki kratki odgovor. Gah, mene to opet uništi jer se trudim nešto pokrenuti ali ne ide i ne ide. Kako se nosite s takvim osobama? Jer mene to ubija i trenutno sam u stvarnom životu milimetar od toga da tu osobu zauvijek prekrižim za druženja jer se svaki put osjetim izmožden nakon upornih pokušaja da barem nešto pričamo. Koliko vas smeta takvo ponašanje, jer mene to osobito jako nervira i crpi moju energiju.

Situacija 3) Ljudi koji nisu svjesni okoline. Znate kad netko stane nasred nekog prolaza i ne mrda a vi morate proći tuda? Znate li kad neka bakica ide ispred vas točno po sredini da ju ne možete zaobići a spora je kao puž? Kad netko u tramvaju otvori prozor naprijed i onda svima puše po glavi iza? Mene to osobito iznervira do te mjere da bih na mjestu počeo urlati najrađe. Onda se toliko iznerviram i razmišljam da koji je vrag ljudima. Toliko se jako ražestim na takve stvari da to nije normalno (sva sreća uvijek to skrijem, ali iznutra kuham kao parnjača). Koliko vas smetaju takve situacije kad netko nije svjestan ničega oko sebe, jako, malo, srednje? Jer mene takve situacije ubiju i psihički i fizički.

Ako se sjetim još situacija, dopišem. Slobodno i vi dodajte. Samo me zanima jesam li lud što poludim recimo na ove situacije gore toliko da bih najrađe iskočio iz kože ili bih trebao malo smanjiti doživljaj i to prihvatiti malo opuštenije. Kako vi hendlate to? Nadam se da sam bio jasan.

Nisi lud

Meni se događaju takve situacije ali ne svaki dan.
Samo u one dane kada nisam u skladu sama sa sobom,kada se ne osjećam dobro unutar sebe.
Ili bolje rečeno, kada se osjećam da taj dan nisam sva svoja, umorna i kada želim mir.

E, tada bi bilo najbolje ostati kod kuće i ne izlaziti jer...

- ako takva odem do trgovine, stalno se ljudi zabijaju u mene Pomaknem se na jednu stranu jer vidim da mi netko ide u susret a taj netko prijeđe na istu moju stranu ili mi se prepriječe put da se skoro zabijem u njih

- odem u ćošak velikog trgovačkog lanca gdje nema nijednog čovjeka.I stanem gledati na policu sa artiklima samo da malo dođem k sebi. Da bi pet sekundi kasnije osjetila kako iza mene netko stoji, okrenem se i ispred mene neka baba čeka i baš hoće taj artikl koji ja držim u ruci

-te dane taman kada ja izađem iz stana, izlazi i susjeda koju inače nikad ne viđam,sve i da želim

-ako taj dan idem nešto naručivati online, velike su šanse da tog artikla u mojoj veličini više nema

No, primjetila sam da nakon jednog takvog "čudnog" dana, sljedeći dan bude odličan.
Nitko se ne zabija u mene sve i da hoću, nema energetskih vampira na vidiku, sva sjajim i praktički hodam pjevajući.

Mislim da to ima veze sa nekom energijom ili vibrom kojom odašiljemo.

[-.Toni.-]

* Ling * kaže:

Je li netko imao ovakav problem? Savjet?

Je imao sam.
Ako se neće maknuti u stranu maknem ga ja rukom, gurnem ga pa aj da vidim šta će mi.
Onak njih troje zauzmu cijeli nogostup.
Jebe mi se iskreno šta će mi tko reći pa tako i ti, jednostavno ili se sudari ramenima u njih ali budi jača ili ih odgurni kao ja.
Nema tu poštovanja ne poštovanja, POŠTUJ SEBE. I ne sklanjaj se nikom.

[pinkshrine]

Dosta, ali nikad to neću priznati.

[archduchess]

-.Toni.- kaže:

Je imao sam.
Ako se neće maknuti u stranu maknem ga ja rukom, gurnem ga pa aj da vidim šta će mi.
Onak njih troje zauzmu cijeli nogostup.
Jebe mi se iskreno šta će mi tko reći pa tako i ti, jednostavno ili se sudari ramenima u njih ali budi jača ili ih odgurni kao ja.
Nema tu poštovanja ne poštovanja, POŠTUJ SEBE. I ne sklanjaj se nikom.

Najcesce budu kao u soku kad se sudarimo i sloze mi ´´joj daj pazi´´ facu. Uvijek cu napraviti svoj dio posla i pomaknut se 50% onog sto bi se trebalo da ne dodje do sudara. Buraz, ako ti vidis da ti idem u susret i nisi voljan pomaknut rame 10 cm u stranu da se ne bubnemo, iskljucivo tvoj problem. Te face doma mami slazi.

[-.Toni.-]

archduchess kaže:

Najcesce budu kao u soku kad se sudarimo i sloze mi ´´joj daj pazi´´ facu. Uvijek cu napraviti svoj dio posla i pomaknut se 50% onog sto bi se trebalo da ne dodje do sudara. Buraz, ako ti vidis da ti idem u susret i nisi voljan pomaknut rame 10 cm u stranu da se ne bubnemo, iskljucivo tvoj problem. Te face doma mami slazi.

Da, i to su sve neki umišljeni gangsteri ili kako bi ih već nazivao.
Stvarno mi se ne da smišljati imena za njih jer bi si spustio kvocijent inteligencije za 90% zbog toga.
Stoga neka oni žive u svom filmu a meni neka se sklanjaju ili ih gurnem, bilo to na cestu pod auto ili u stranu, bmk iskreno.

[Nosonja_]

POstoji li živciranje u koje nije uključena niti jedna druga osoba?

[archduchess]

Nosonja_ kaže:

POstoji li živciranje u koje nije uključena niti jedna druga osoba?

Htjela sam reci da ima... na poslu radim u programu koji ima estetiku Windows 95, uzasno je kompliciran i user unfriendly i dovodi me do toga da bih si najradije pucala u koljeno. Kliknem na undo, on promjeni font radnom slova. U sluzbenom dokumentu firme.
A da bi se promjenio font,moras proci kroz tri izbornika.

...a onda se sjetim da ga je neki covjek smislio i dizajnirao (sekta ga zrtvovala, ´leba ne imo) i tako da, rekla bih da ne postoji.

[Almost Rosey]

Vole se ljudi živcirati i jer kiši.

Ili, kao, upičku al je upeklo.

[descender]

Vole se ljudi živcirati i jer... jer... Jer se vole živcirati?

Moguće je tim moguće ga više-manje svjesno "mind over matter" procesom naredbe tijelu, moguće natjerati vlastito tijelo da ponešto izmjeni kemijski sastav, te se onda konzumiranjem izmijenjene kemije moguće šutnuti "živciranjem." U protivnom, kako je čovjek super-inteligentno, logično biće, odabrao bi se ne živcirati, jednako kako i odabire ne zapiknuti si olovku u oko, iako bi isto, možda, pružilo nešto uvećan intenzitet osjećaja življenja.

A potrebno je nekada uvećati intenzitet osjeta osjećanja življenja, te se ljudi imuni na eksploataciju živciranja živciranjem se, rezuckaju, peckaju, drapaju, čupkaju... živcirajući se tom "aupičku, opet nisam baš sasvim svoj/a" svojom (u koje nije uključena niti jedna druga osoba) autodestruktivnom radnjom nad kojom čini se nemaju uvijek tako potrebnu kontrolu, nad vlastitim sobom, vlastitim životom, vlastitim obrascem prakse življenja, vlastitim...