Natrag   Forum.hr > Društvo > Duhovnost

Duhovnost Slobodnim stilom...

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 30.01.2014., 11:07   #81
Politička djelatnost nije bila ograničena samo na kršćanski svijet. Postojale su čvrste veze i s muslimanskim svijetom. Vođe saracena Templarima su izražavali daleko veće poštovanje nego ostalim evropljanima.
Templari su održavali veze i s hašišimima - ubojicama - čuvenom sljedbom ratničkih i fanatičnih izabranika koji su bili islamski dvojnici Templara.
Postoji zapisana anegdota, u kojoj se govori o kralju Henriku III (1207-1272) koji se usudio izazvati Templare prijeteći zapljenom nekih njihovih posjeda.
''...vi, Templari...imate toliko mnogo sloboda i povlastica da vaši golemi posjedi čine da bjesnite od gordosti i oholosti, ono što je neoprezno izrečeno, mora prema tome, biti oprezno poreknuto, a što je nerazborito bilo podareno, mora biti razborito opozvano''.
Majstor Reda je odgovorio - ''Što to zboriš o kralju ? Daleko bilo da tvojim usnama izgovarati riječi tako neugodne i luckaste. Dok budeš činio pravdu, kraljevat ćeš. Ali ako je pogaziš, brzo ćeš prestati biti kraljem.''

Suvremenom umu je teško pojmiti veličinu i drskost ove izjave.
Majstor, svojem Redu i sebi podrazumijeva takvu moć koju se čak ni papa nije usudio otvoreno zahtijevati - moć postavljanja ili rušenja vladara.

Istodobno, Templari su širili svoje interese i dalje od rata i politike. Oni su zapravo stvorili i učvrstili ustanovu suvremenog bankarstva.
Posuđujući velike svote novca vladarima u oskudici postali su bankari svakog prijestolja u Evropi, ali i nekih muslimanskih vladara. Uz pomoć svoje mreže zapovjedništava širom Evrope i Srednjeg Istoka, oni su također organizirali, po umjerenim kamatnim stopama, siguran i djelotvoran prijenos novca za trgovce, stalež koji je od njih postajao sve ovisniji. Novac položen u jednom gradu, mogao se zahtijevati i podizati u drugome, putem obveznica popunjenih zapletenim šiframa. Templari su postali prvi mjenjači novca toga doba.
Postoji mogučnost da su čekove kakve mi danas poznajemo i koristimo, izmislili članovi ovog Reda.

Važno je napomenuti da Templari nisu trgovali samo novcem nego i mišlju.
Brižnim su dodirima surađivali s islamskom i židovskom kulturom.
Oni su počeli služiti kao nositelji novih ideja, novih dimenzija znanja, novih znanosti. Uživali su monopol na najbolje i najnaprednije tehnologije svoga doba - najbolje što su mogli proizvesti oružari, kožari, klesari, vojni arhitekti i izumitelji.
Pridonijeli su razvoju promatranja, kartografije, gradnji putova i pomorstva.
Posjedovali su svoje luke, brodogradilišta i flotu - flota koja je bila i trgovačka i ratna a među prvima su upotrebljavali magnetnu busolu.
Kako su iz nužde liječili svoje rane, postali su vješti u primjeni lijekova. Red je imao vlastite bolnice sa svojim liječnicima i kirurzima - a gljivične izlučevine upotrebljavali su na način koji podsjeća na antibiotike.

Dulce enim etiam nomen est pacis (slatko je već i ime ''mir'')

Nastavlja se...
Bluzara stari is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.01.2014., 13:21   #82

Glineni ćup sa 108 zlatnika pronađen u podu citadele križarskog grada Arsūfa (današnja obala Izraela). Grad su osvojili Mamluci 1265. godine nakon duge opsade. Pretpostavlja se da je novac zakopan neposredno prije osvajanja grada.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2014., 01:17   #83
"The lights go out and I can't be saved
Tides that I tried to swim against
Have brought me down upon my knees
Oh I beg, I beg and plead, singing

Come out of the things unsaid
Shoot an apple off my head and a
Trouble that can't be named
A tiger's waiting to be tamed, singing

You are, you are

Confusion that never stops
The closing walls and the ticking clocks gonna
Come back and take you home
I could not stop, that you now know, singing

Come out upon my seas
Cursed missed opportunities am I
A part of the cure
Or am I part of the disease, singing

You are, you are
You are, you are
You are, you are

And nothing else compares
And nothing else compares
And nothing else compares

You are, you are

Home, home, where I wanted to go
Home, home, where I wanted to go
Home, home, where I wanted to go
Home, home, where I wanted to go"


Dao sam starom monahu znak da moram izaći vani, a on me je samo šutke požurio ne skidajući pogled sa dječaka. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da se naviknem na danje svijetlo. Kroz prste kojima sam prekrio oči, štiteći se od sunca, razaznavao sam ljudska lica. Bilo ih je mnogo više nego kad smo došli. Očito se pročulo o našem dolasku i znatiželjnici su se brzo okupili oko kuče dječakovih roditelja. I dok sam koračao razgrčući gomilu ljudi pred kućom, koja se otvarala preda mnom kao kakav špalir, koji bi se potom iza mene odmah zatvarao. Neki su mi se klanjali, neki me dodirivali, neki su pak nudili svoju djecu, da ih dotaknem...

No ja sam samo koračao. Bez potrebe da se pozdravim, bez potrebe da objasnim, da se osvrnem. Svaki moj korak bio je rastanak. Netko je jednom rekao nešto kao da... kad lišće prestane treperiti i vjetar će prestati puhati. Hm, čudno... sve ove godine sam mislio da je vjetar taj koji je bitan, on je taj koji odlučuje. Ali ne, zbilja nije vjetar, nije nitko drugi... nego mi, mi smo ti. Mi smo ti koji koračamo i kojima je dano da možemo...


Zadnje uređivanje Templarski red : 19.03.2014. at 22:36. Reason: ...
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2014., 12:22   #84
Zanimljivo je da su poznavali u suvremena načela higijene i čistoće, a mudrošću koja je bila ispred svog vremena, epilepsiju nisu smatrali demonskom opsjednutošću, nego savladivom bolešću.
Poneseni vlastitim dostignućima, Templari su u Evropi postajali sve bogatiji, moćniji i uglađeniji. Ne iznenađuje ni to, što su postali nadmeniji, suroviji i iskvareniji.
''Piti kao Templar'', postala je uobičajena uzrečica, a neki izvori tvrde da je Red nastojao vojačiti i izopćene vitezove.

Dok su Templari stjecali blagostanje, ali i zao glas po Evropi, stanje u Svetoj Zemlji ozbiljno se pogoršalo.
Godine 1185. umro je kralj Baodouin IV Jeruzalemski. U dinastijskoj zavadi koja je uslijedila, Gerard de Ridefort ( 1141-1189 ) , veliki majstor Templara, iznevjerio je obećanje mrtvom vladaru i na taj način doveo evropsku zajednicu u Palestini na rub građanskog rata. No, to nije bio jedini Ridefortov dvojbeni potez. Njegov nadmeni stav prema Saracenima ubrzao je raskid dugotrajnog primirja i izazvao novi niz neprijateljstava.
U srpnju 1187. godine, Ridefort je poveo svoje vitezove i ostali kršćansku vojsku u brzopletu, loše zamišljenu i, kako se pokazalo, zlosretnu bitku kod Hattina.
Kršćanske snage bile su uništene, a dva mjeseca poslije i Jeruzalem, osvojen gotovo stoljeće prije, ponovo je bio u rukama Saracena.
Tijekom sljedećeg stoljeća, stanje je postajalo sve beznadnije.
Do 1291. godine gotovo je cijeli Outremer pao, a Sveta Zemlja je skoro cijela bila pod vlašću muslimana.

U svibnju 1291. godine i posljednja tvrđava bila je izgubljena.Outremer više nije postojao.
Novo su sjedište Templari osnovali na Cipru, ali su gubitkom Svete Zemlje zapravo izgubili razlog postojanja.
Kako više nije bilo pristupačnih nevjerničkih zemalja za osvajanje, Red je počeo posvećivati pozornost Evropi, nadajući se da će tako naći opravdanje za nastavak postojanja.

Stoljeće prije toga Templari su predsjedali osnivanju jednog drugog viteško-vojnog Reda, Teutonskih Vitezova.
Oni su u malom broju bili prisutni na Srednjem Istoku, ali su se sredinom 13.stoljeća posvetili sjeveroistočnim granicama kršćanskih zemalja. Tamo su sebi odredili neovisnu kneževinu - Ordenstaat ili Državu reda, koja se protezala gotovo cijelim istočnim baltikom.
Od samog nastanka Ordenstaata, Templari su zavidjeli bratskom Redu na njihovoj neovisnosti i povlasticama.
Nakon poraza u Svetoj Zemlji oni su sve češće razmišljali o vlastitoj državi u kojoj bi imali apsolutnu vlast i neovisnost. Sanjarili su o osnivanju vlastite države na tlu Languedoca.
Od najranijih dana postojanja Templari su održavali bliske odnose s katarima, pogotovo u Languedocu.
Bertrand de Blanchefort, četvrti veliki majstor Reda, pobjegao je iz katarske obitelji.
40 godina poslije smrti de Blancheforta, njegovi nasljednici su se borili rame uz rame protiv osvajača Simona de Montforta u protualbigenškoj vojni.

Fas est et ab hoste doceri (i od neprijatelja treba učiti)

Nastavlja se...
Bluzara stari is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.02.2014., 17:54   #85
Tu moju potrebu za sjedinjenjem s nečim većim, možda bih mogao opisati iz muške perspektive kao nesebičnu želju za stapanjem sa ženom. To je taj princip udubina i ispupčenja koja savršeno ulaze jedna u druga uz neznatan otpor, tek toliko, koliko treba, da čvrsto prionu. Da tvore cjelinu. Sad tu dodajte jedan potpunu intelektualnu predanost. Golu istinu. Sve ono što jeste, bez straha i bez sumnji. Jer laž zahtjeva neku energiju da bi opstala, da bi prikrila, obmanula... istini to ne treba. Ona je ono što je... ona jest. U takvom sjedinjenju s još jednim bićem rađa se novi život. I tko sad može reći da čovjek nije Bog. Stvorio je čovjeka (dijete) na svoju sliku i priliku. I svemoguć je pred tim novim čovjekom.

I sad tu moju želju sa sjedinjenjem koju sam pokušao približiti kroz ovaj odnos muškarca i žene, tu energiju i strast, predanost, poniznost i bezuvjetnost. Sve to pokušajte utisnuti u jedno ljudsko srce i za trenutak ćete hodati mojom stazom. Na neki čudan način, dok sam se iz Nepala spuštao prema Indiji, u samom smiraju jednoga dana, komadić te želje otkinuo se, spreman da se vine, lišen svih dosadašnjih tereta, sumnje, spoznaje i traganja...

"Do smrti sve je život."

Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2014., 14:04   #86
Tijekom albigenške križarske vojne, Templari su naoko ostali neutralni. U templarskom samostanu u Languedocu gosti su sve češće bili katari nego katolici. Majstori hrama su često zapošljavali arape kao svoje pomoćnike, a mnogi su Templari govorili arapski jezik koji su naučili u zarobljeništvu.
Tako su Templari dolazili u doticaj s mnogim stvarima koje Rim u principu ne bi odobrio. Kroz katarske dragovoljce došli su u doticaj i s gnostičkim dualizmom - iako je pitanje je li im ikada i bio stran.

Godine 1306.francuski kralj Filip IV Lijepi (1268 - 1314) žarko je želio osloboditi svoju zemlju od Templara. Bili su nadmeni i njima se nije moglo vladati.
Filip nije imao nikakvu vlast nad Redom i dugovao im je novac.
Bio je ponižen kada se u bijegu pred pobunjenom pariškom ruljom morao kukavički skloniti u templarsko zapovjedništvo.
Polakomio se za golemim templarskim bogatstvom kojega je postao svjestan za boravka na njihovom imanju a kada se prijavio da pristupi Redu kao iskušenik, doživio je uvredu jer je bio odbijen, svi ovi čimbenici zajedno, a s uznemirujućim izgledima da će Templari uspostaviti neovisnu državu u njegovom vlastitu dvorištu, potaknuli su kralja da krene u akciju.
Hereza je pokazala kao prikladan izgovor.
Filip je prvo morao osigurati suradnju pape, kojemu su, barem teoretski, Templari dugovali vjernost i pokornost.
Između 1303. i 1305. godine francuski kralj je sa svojim ministrima izveo otmicu i ubojstvo pape Bonifacija VIII, a vjerojatno je da su drugoga otrovali ( Benedikta XI ).
Nakon toga je 1305. godine Filip uspio osigurati izbor svog kandidata, nadbiskupa Bordeauxa, na slobodno papinsko prijestolje.
Novi papa prozvao se Klementom V.

Dugujući Filipovom utjecaju, teško je mogao odbiti kraljeve zahtjeve. Jedan od tih zahtjeva nalagao je potpuno uništenje Vitezova Templara.
Filip je pažljivo planirao svoje poteze. Sastavljen je popis optužbi iz dojava kraljevih špijuna ubačenih u Red, a dijelovi i iz dragovoljnog priznanja jednog navodno odbjeglog Templara.
Naoružan tim optužbama, Filip se konačno mogao pokrenuti, a kada je izveo napad, bilo je to iznenada, hitro, djelotvorno i smrtonosno.
U tajnoj akciji, kralj je poslao zapečaćene, tajne naredbe glavarima plemićkih kuća po cijeloj zemlji.
Naredbe su se svugdje morale otvoriti istodobno i odmah izvršiti.

U zoru na petak, 13. listopada 1307. godine (od tada postoji nesretni petak 13.), svi Templari u Francuskoj trebali su biti pohvatani i zatvoreni, sva njihova zapovjedništva morala su biti stavljena pod kraljevski pečat a sva njihova dobra zaplijenjena.
Iako se činilo da je iznenađenje što ga je priredio bilo potpuno, Filipu je glavni cilj - golemo bogatstvo Reda - izmaknulo.
Blago nikada nije pronađeno, a njegova je sudbina ostala nepoznata.

Imago animi sermo est (govor je slika duše )

Nastavlja se...
Bluzara stari is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.02.2014., 14:21   #87

Jacques de Molay je bio 23. i službeno posljednji Veliki majstor "Reda siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama", odnosno Templarskog Reda.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.02.2014., 10:51   #88
Dvojbeno je koliko je Filipov napad bio neočekivan, kako su on i mnogi povjesničari nakon njega vjerovali.
Postoje neki dokazi u prilog tome da su Templari dobili neku vrstu upozorenja. Prije nego što su ga uhitili, Veliki majstor Jacques de Molay dao je prikupiti mnoštvo knjiga i pravilnika Reda i sve ih spalio. Neki blagajnik je vitezu koji se u to doba povlačio iz Reda rekao da je iznimno ''razborit'' jer se propast čini bliskom, a službena obavijest, koja je kružila svim francuskim zapovjedništvima, naglašavala je da se ne smiju obznaniti nikakvi podaci o običajima i obredima Reda.

Bez obzira na to jesu li Templari unaprijed upozoreni ili su sami zaključili što im se sprema, sigurno je da su poduzeli neke mjere sigurnosti.
Kao prvo, čini se da se se vitezovi pri hvatanju predavali bez otpora, kao da im je tako bilo naređeno, a nigdje nije zabilježen aktivan otpor Reda kraljevim majordomima.
Kao drugo, postoje uvjerljivi dokazi o nekoj vrsti organiziranog bijega skupine vitezova - od kojih su doslovce svi na neki način bili vezani s blagajnikom Reda. Stoga se možda i ne moramo čuditi kako su blago, dokumenti i spisi Templara mogli nestati. Mnoge ničim potkrijepljene glasine kazuju kako su blago prokrijumčarili noću iz pariškog zapovjedništva prije samog uhićenja. Te glasine kazuju i da su ih kolima prenijeli do obale - kako se pretpostavlja, i pomorsko središte La Rochelleu - i natovarili 18 galija za koje poslije više nitko nije čuo.
Istinito ili ne, čini se da je flota pobjegla kraljevim prstima, jer ne postoji nijedno izvješće o zarobljavanju ikakvog templarskog broda.
Naprotiv, ti su brodovi potpuno nestali, zajedno sa svojim teretom.

Uhićenim Templarima suđeno je u cijeloj Francuskoj, a mnoge su podvrgnuli mukama.
Izvučena su čudna priznanja, no izrečene optužbe su bile još čudnije.
Glasine što su kružile zemljom bile su strašne. Templari su navodno štovali Vraga koji se nazivao Baphomet.
Baphomet, ako čitamo unatrag dobijemo na latinskom ''Tem-OPH-ab'' što bi značilo - ''Templi omnium hominum pacis abbas'' ili - ''Mir Oca za sve ljude u Hramu'' ili po nekim izvorima ''Otac Hrama mira svih ljudi''.
Zapravo, tajanstveni kabalistički simbol.
Navodno su tijekom svojih tajnih obreda ležali pred bradatom muškom glavom koja im se obraćala i obdarivala ih okultnim moćima.
neovlaštene svjedoke tih obreda nitko nikada više nije vidio.
Bilo je i drugih, još neodređenijih optužbi - ubijanje djece, poučaanje žena kako da pobace, besramno ljubljenje i zavođenje iskušenika, homoseksualnost.
Od svih optužbi izrečenih protiv Kristovih vojnika, koji su se za Krista borili i davali svoje živote, jedna se izdvaja kao najčudesnija i najnevjerojatnija.
Optuženi su za obredno poricanje Krista, za odbacivanje, gaženje i pljuvanje Križa.

Leve fit quod bene fertur onus (teret postaje lakši kada se spretno nosi)

Nastavlja se...
Bluzara stari is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.02.2014., 21:36   #89

Filip IV. (1268-1314.) kralj Francuske i Navarre od 1285. do 1314. godine.
Čak je dvaput morao smanjivati udio zlata u svojim zlatnicima zbog čega ga je već papa Bonifacije VIII. nazvao „kraljem lažnog novca“. Drastično obezvrjeđivanje novca, koji je gotovo preko noći izgubio dvije trećine svoje vrijednosti, doveo je na posljetku u Parizu do narodnog ustanka pred kojim je kralj morao pobjeći u jedino sigurno mjesto u gradu; u Hram, glavno sjedište vitezova templara. Dok je tamo boravio, počinio je rizničar reda pogrešku s dalekosežnim posljedicama. Pokazao je Filipu IV. riznicu templara – i time probudio njegovu neizmjernu pohlepu.

Michael Hesemann - Legende, mitovi, laži -

Zadnje uređivanje Templarski red : 03.02.2014. at 22:14.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2014., 11:19   #90
Baphomet

Po nekim izvorima, tvrdi se da Baphomet (Bafomet) potječe iz drevnih slovenskih i nordijskih kultova koji su obožavali razne bogove, između ostalih i Mitru a Templari su kabalističkim tehnikama, stvorili ime Baphomet, jer tako sročen, ima određena mistična značenja i povezan je s nekim esencijalnim tajnama koje Templari čuvaju.

Sam pojam Baphomet se pokušao dešifrirati pomoću Atbaške šifre. To je sustav u kojem je posljednje slovo abecede - prvo a predposljednje - drugo itd.
U rimskom pismu ono izgleda ovako:

Normalan tekst - abcdefghijklm
Atbaška šifra - zyxwvutsrqpon

Takavnačin dešifriranja otkrio je Hugh Schonfield dok je radio na svicima sa Mrtvog mora, točnije iz Kumrana.
Upotrebljavajući atbašku šifru na riječ - Baphomet - dobio je riječ ''Sofia'' koja na grčkom jeziku znači - mudrost. Za Sofiju se inače smatra da je mladenka, nevjesta Boga.
Na neki način su Templari štovali ženski princip božanstva, koji je rimska crkva, odbacila.

Iako se smatra da je Filip IV Lijepi radi gramzivosti uništio Templare u pozadini živi i druga priča - pokušaj Crkve da se domogne tajnih učenja i dokumenata Templara u kojima se nalaze odgovori vrhunskih tajni univerzuma - tajna Zavjetnog kovčega, Svetog Grala, kamena mudrosti.

H.P.Blavatsky kaže da je lice Baphometa, zapravo lice Vraga, hermetičko-kabalistički simbol izveden iz Amona, Boga sa ovnovom glavom iz Donjeg Egipta.
U članku 47.optužnice protiv Templara iznijeto je da su Templari na svojim skupovima štovali idol sa ljudskom glavom i dugačkom bradom.
''...klanjali su se spomenutom idolu kao da se radi o Svevišnjem govoreći da ih ta glava može spasiti, da je Redu donijela sva bogatstva, te da čini da iz zemlje niču biljke i raste drveće...''

Kako god, postoji mnogo kontraverzi u vezi tumačenja Baphometa.

Goyina slika iz 1821.godine pokazuje vještice okupljene oko Sotone, koji izgleda kao pola čovjek, pola koza.
Slika Baphometa koju danas poznajemo nastala je 1855/56.godine a predstavio ju je Eliphas Levi u knjizi ''Dogme et Rituel de la Haute Magie (Dogma i ritual visoke magije).
Koza je u prvom planu, na čelu ima znak pentagrama. Ruke su mu raspoređene u hermetičkom znaku, jedna pokazuje bijeli mjesec Kesedu a druga crni mjesec Geburath.
Ovaj znak je savršeni sklad milosti i pravde.

Melius non incipient, quam desinunt (bolje ne počinjati nego stati na pola)

Nastavlja se..
Bluzara stari is offline  
Odgovori s citatom
Old 04.02.2014., 18:33   #91

Baphomet presiding over a Templar ritual by Leo Taxil.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.02.2014., 12:55   #92
1307. godine sudbina Templara je što se Francuske tiče, bila zapečaćena. Filip IV Lijepi ih je progonio divljački i nemilosrdno.
Mnogo ih je spaljeno, a još više pozatvarano i mučeno. Kralj je istodobno nastavio prijetiti papi, zahtijevajući sve oštrije mjere protiv Reda.
Nakon što je neko vrijeme odolijevao, papa je 1312. godine popustio, pa su vitezovi Templari službeno raspušteni - bez zaključno izrečene presude o njihovoj krivnji ili nevinosti.
Bula o raspuštanju Reda vrijedi i danas.
Filip IV je na tlu kojim je vladao nastavio suđenja, istrage i ispitivanja još dvije godine, da bi na kraju u ožujku 1314.godine Jacquesa de Molaya, Velikog majstora i Geoffroia de Charnaya, normandijskog preceptora (voditelj podružnice), ispekli do smrti na laganoj vatri (doslovno).
Njihovim pogubljenjem Templari su prividno nestali s povijesne scene.
Ipak, Red nije prestao postojati, što i nije čudno s obzirom na broj vitezova koji su uspjeli pobjeći, onih koji su ostali na slobodi ili onih koje su pustili.

Filip IV Lijepi je pokušao utjecati na druge vladare nadajući se kako nijedan Templar u kršćanskom svijetu neće biti pošteđen.
Kraljeva revnost je u tome pogledu gotovo sumnjiva. Ako i pokušamo razumjeti njegovu želju da oslobodi svoje područje njihove prisutnosti, ipak ostaje nejasno zašto je bio toliko odlučan u nastojanjima da i drugdje uništi Templare. Sam svakako nije bio uzorom vrlina.
Da li se Filip samo bojao osvete ako Red ostane nedirnut izvan Francuske ili je postojalo još nešto ?

U svakom slučaju, njegov pokušaj da ukloni Templare izvan Francuske nije bio potpuno uspješan.
Filipov zet, engleski kralj Eduard II je isprva podupirao obranu Reda.
Pod združenim pritiskom pape i francuskog kralja, na kraju je popustio, ali ipak samo djelomice i vrlo mlako.
Iako su Templari u Engleskoj većinom uspjeli pobjeći, dio ih je ipak uhićen.
Ovi drugi su samo blago kažnjeni - ponekad samo na nekoliko godina pokajanja u opatijama i samostanima gdje su živjeli uglavnom u udobnim uvjetima.

Njihovi posjedi su poslije prepušteni Vitezovima Sv.Ivana, hospitalcima, a sami su bili pošteđeni opakog progona koji je snašao njihovu braću u Francuskoj.
Na drugim mjestima bilo je još većih problema pri uklanjanju Templara.
Škotska je u to vrijeme ratovala s Engleskom, a ratni kaos je ostavio malo mogučnosti za primjenu zakonskih sitnica.
Papinske bule koje su raspustile Red nisu nikada obznanjene u Škotskoj, pa stoga ni Red nikada nije službeno bio raspušten.
Pokazalo se da su mnogi engleski i francuski Templari našli utočište u Škotskoj, a navodno se i povelika skupina borila na strani Roberta Brucea u bitci kod Bannockburna 1314.godine.
Predaja govori, a neki dokazi i podupiru, da se Red održao u Škotskoj kao čvrsto tijelo još četiri stoljeća.

Non uno iuctu arbor cadit (od jednog udarca drvo ne pada)

Nastavlja se...
Bluzara stari is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.02.2014., 14:22   #93

Jacques de Molay izriče kletvu prije spaljivanja.
Na sam dan svoga pogubljenja on proklinje papu Klementa V., francuskog kralja Filipa IV., francuskog premijera i njihovih deset budućih generacija. Sve tri "proklete" osobe su umrle u sljedećih dvanaest mjeseci, a kasnije sva tri kraljeva sina umiru mlada bez muške djece što dovodi do početka stogodišnjeg rata.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.02.2014., 19:22   #94
U borbama koje su trajale od 1688. do 1691. godine William d'Orange je svrgnuo s prijestolja Jamesa II Engleskog.
Pristaše opkoljenog vladara iz dinastije Stuart podigli su bunu i u bitci kod Killiecrankieja 1689. godine, na polju je poginuo John Claverhouse, vikont od Dundeeja.
Kada su našli njegovo tijelo, navodno je na sebi nosio veliki križ templarskog Reda - koji nije bio novije izrade, nego je potjecao od prije 1307. godine.

U području Lorraine, koje je u to vrijeme bilo dijelom Njemačke, a ne Francuske, sam vojvoda je podržavao Templare u toj kneževini.
Malo ih je bilo osuđeno, a većina je, čini se poslušala svog preceptora koji ih je, kako se smatra, posavjetovao da obriju bradu, odjenu svjetovnu odjeću i stope se sa mjesnim stanovništvom.

U Njemačkoj su se Templari otvoreno suprostavili svojim sucima, zaprijetivši im oružanom pobunom. Zastrašeni, suci su ih proglasili nevinima, a kada je Red službeno ukinut, mnogi Njemački Templari našli su utočište kod hospitalaca Sv.Ivana i u Teutonskom Redu.

U Španjolskoj su Templari također pružili otpor i nakon toga izbjegli u druge redove.(Red Alcantare...)

U Portugalu su Red pročistili istragom i jednostavno mu nadjenuli ime Kristovi Vitezovi. Pod tim nazivom djelovali su do 16.stoljeća posvetivši se pomorskim djelatnostima.
Vasco da Gama bio je Kristov vitez, a princ Henri ''Navigator'' bio je veliki majstor Reda. Brodovi Kristovih vitezova plovili su pod poznatim crvenim šapastim križem.

Tako su na razne načine Templari preživjeli napade koji su počeli 13.listopada 1307.godine.
Godine 1522. pruski potomci Templara, Teutonski vitezovi, odvojili su se i odbacili obvezu vjernosti Rimu i podržali jednog naglo uzdignutog buntovnika i heretika koji se zvao Martin Luther.
Dva stoljeća nakon raspuštanja, Templari su se posredno osvetili crkvi koja ih je izdala.

Ovo je bila uvelike skraćena povijest Templara kakvom su je prihvatili mnogi autori.
Naime, postoji još jedna, manje zapažena, izazovnija, više teorijski utemeljena dimenzija povijesti Reda.
Misticizam je obavijao vitezove još za njihova postojanja.
Govorilo se da su oni vračari i čarobnjaci, poznavatelji Tajni i alkemičari.
Mnogi suvremenici su ih izbjegavali vjerujući da su u savezu sa nečistim silama.

Pokušat ću u sljedećim postovima otkriti dio tajni i misterija vezanih za Templarski Red.

Non scholae, sed vitae discimus ( ne za školu, već za život učimo)

Nastavlja se...
Bluzara stari is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.02.2014., 16:05   #95
Već 1208. godine, početkom Albigenške križarske vojne, papa Inocent III opomenuo je Templare radi nekršćanskog ponašanja, izričito spominjući prizivanje duhova umrlih.
Krajem 12.stoljeća, Wolfram von Escenbach, jedan od najvećih srednjovjekovnih ''romanciersa'', posjetio je Outremer kako bi se osvjedočio o djelima Reda.
Kada je Wolfram između 1195. i 1220. godine sastavljao svoju epsku poemu ''Parsifal'', Templarima je podario najuzvišeniji status.
U toj poemi su Templari ti koji čuvaju Sv.Gral, gralski zamak i gralsku obitelj.
I poslije odumiranja Templara nije nestala tajanstvenost koja ih je okruživala.

Posljednji zabilježeni čin u povijesti Reda bio je spaljivanje zadnjeg Velikog majstora Jacquesa de Molaya u ožujku 1314.godine kada je dim iz tihe vatre gušio život u njegovom tijelu.
Jacques je pozvao svoje progonitelje, papu Klementa i francuskog kralja Filipa , da mu se pridruže i polože račune pred božjim sudom u roku godine dana.
Za mjesec dana Klement je bio mrtav, navodno od iznenadnog napada dizenterije.
U to vrijeme je bio običaj puštanja krvi što mu je sigurno ''pomoglo'' da prije skonča.
Do kraja godine i Filip je bio mrtav od uzroka koji je ostao nepoznat do danas ali se govori da je poginuo u lovu na divlje svinje, gdje je bio srušen s konja.
S druge strane, Templari su vješto upotrebljavali otrove, a sasvim je sigurno u blizini bilo dovoljno ljudi - odbjeglih vitezova koji su putovali incognito, simpatizera Reda ili rodbine progonjene subraće, a koji su mogli izvršiti primjerenu osvetu.

Navodno ispunjenje kletve Velikog majstora pružilo je vjerodostojnost vjerovanju u okultne moći Reda.
Prokletstvo se prema legendi, nije završavalo na tome. Ono se trebalo protegnuti na francusku kraljevsku lozu daleko u budučnost, pa su odjeci navodnih mističnih moći odvanjali u sljedećim stoljećima.
Do 18. stoljeća razna su tajna i polutajna bratstva uzdizale Templare kao svoje prethodnike i prvotne mistike.
Za neke svoje obrede slobodni zidari su tvrdili da izravno potječu od toga Reda, kao i to da su ovlašteni čuvati njihove mistične tajne.
Neke od ovih tvrdnju su bile sasvim besmislene, no druge, koje se oslanjaju na mogučnost da je Red preživio u Škotskoj, mogu u svojoj srži biti i valjane, iako izvanjski također djeluju lažno.

Do 1789. godine legende što su okruživale Templare stekle su sasvim mitske razmjere, a njihovu povijesnu utemeljenost zasjenio je fluid romanse.
Smatralo ih se okultistima, prosvjetljenim alkemičarima i vračevima, slobodnim zidarima, viskoim izabranicima - nadljudski obdareni zastrašujućom snagom tajnih moći i saznanja.

Manifestum not eget probatione(očigledno ne treba dokazivati)

Nastavlja se...
Bluzara stari is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.02.2014., 03:24   #96
Indiju sam proputovao vrlo brzo. Bez ikakve potrebe da upoznam njena privlačna šarenila. Ne, ovaj put putovanje se završilo u meni. Nije bilo više želje. Iskreno... ne mogu se sjetiti točnog trenutka kada sam zabio tu veliku polugu među zupčanike uma, koji su se prestali okretati. Ionako su se vrtili u prazno. Kako pogrešno... misliti da će vam se sve rasprostriti. Da ćete zatvoriti krug i onda osjetiti puninu. Ne krug je već zatvoren, u nama. I naše putovanje koje započinje simboličnim presjecanjem pupkovine ponekad se čini besmisleno i mučno. Izmoreni, ispaćeni... izudarani izvana i ojađeni iznutra plovimo u čežnji. Čudno kako svi za sebe sigurno znamo da možemo bolje. Da je ovo samo dio nas, koji dajemo, koji dijelimo. Evo iskreno... ja prvi, a znam i svi vi.

Pa za koga se čuvamo? Što je to u nama tako stegnuto da nemamo snage upaliti svjetionike u očima drugih ljudi. Da oči drugih ljudi sjaje srećom zbog nas, a da osvjetljavaju put drugima. Palite svjetionike! Da ne ispadne kako je Prometej uzalud donio vatru. Ili onaj mornar što je prije 2000 godina hodao po vodi. Nemojte da to ostane samo priča... pričajte je dalje... činite je dalje i punina kruga iz srca osvjetlit će vam oči.

"I bi svjetlo."





KRAJ


.

Zadnje uređivanje Templarski red : 09.02.2014. at 03:30.
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2014., 08:16   #97
„Mit kaže kako su Ares sin Zeusa i Here bog rata i razaranja i Afrodita božica ljubavi dražesti i ljepote ,zaštitnica braka,obitelji i zajedništva imali kćer Harmoniju.Harmonija neobično ljepa žena odrasla je na razmeđu rata ,ljubavi i zajedništva svojih roditelja.Njezinu su vjenčanju prisustvovali svi bogovi i bogato je obdarili.Najljepši dar ,sasvim prikladan dvojnosti njezina podrjetla,a suprotan njezinu imenu,darovao joj je muž Kadmo,vladar Tebe.Dar Hefesova ogrlica,imala je sudbonosnu moć uzrokovati svađe i ubojstva.Ipak,u svojoj dvojnosti Harmonija kći rata i ljubavi,polusestra Aresovih sinova Straha i Užasa urešena ogrlicom koja uzrokuje svađe i ubojstva postala je danas personifikacija sloge i mira,sklada,jedinstva mnogolikosti“

Zar ne težimo svi u životu harmoniji? Dva bića koja se nađu da žive zajedno,nose u sebi i rat i mir.Ljubav je ta najveća harmonija… …Nismo probudili puninu Božje svjetlosti u sebi,da bi mogli djeliti bez zadrške…pa neznamo ni ljubiti… Djelijmo ono što imamo da bi mogli dobiti puno više…Neka se krug ljubavi širi…
Perunika 70 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.02.2014., 16:41   #98
@Templarski Red..njet kraj, trebam te još.

Idemo mi dalje, ima još puno tajni.

Mnogi francuski slobodni zidari su u svojoj uroti protiv Louisa XVI osjećali da pomažu ispunjenju samrtnog prokletstva Jacquesa de Molaya nad francuskom lozom.
Kada je kraljeva glava pala pod giljotinom navodno je neki nepoznati čovjek skočio na gubilište, umočio ruke u vladarevu krv, raspršio je nad prisutnom gomilom i uzviknuo;'' Jacquesu de Molayu, osvećen si !''

Od francuske revolucije fluid što okružuje Templare nije nestao.
Krajem 19.stoljeća u Austriji i Njemačkoj ustanovljen je mračni ''Red novih Templara'', koji je kao jedan od svojih simbola koristio svastiku, kukasti križ. Ljudi poput H.P.Blavatsky, koja je bila jedan od osnivača teozofije, govorili su o ezoteričnoj ''tradiciji mudrosti'' što preko rosenkreuzera vodi do katara i Templara, a koji su , kako se naviješta, poznavali još drevnije tajne.

U Americi dječaci se učlanjuju u društvo ''De Molay'', a ni oni, ni njihovi mentori ne znaju odakle potječe to ime.
S nebeskog kraljevstva kojeg je nastojao osvojiti svojim mačem, Hugues de Payen danas mora zaprepašteno gledati dolje na današnje čelave, trbušaste vitezove sa naočalama čiji je sam bio prethodnik.
Ostavština Templara je u Francuskoj postala industrija, kao što je npr. u Vel.Britaniji - Glastonbury.
U zadnjih 30-tak godina iznešeno je mnogo neobičnih tvrdnji u vezi Templara, od kojih su neke neutemeljene.
Pojedini pisci tvrde da je Red uspostavio trgovačke veze s obje Amerike još 1269.godine i veliki dio svog bogatstva stekao uvezenim meksičkim srebrom.
Česte su tvrdnje da su Templari poznavali neku tajnu vezanu uz podrijetlo kršćanstva. Rečeno je i da su bili gnostici, heretici, da su prešli na islam.
Te tvrdnje često znaju biti smiješne, iako istodobno nema sumnje da ima nekih misterija vezanih za Templare, nekih tajni što danas pripadaju području ezoterije.
Simboličke rezbarije u templarskim zapovjedništvima naviještaju da su neki dužnosnici u hijerarhiji Reda bili upućeni u discipline kao što su astrologija, alkemija, sveta geometrija, numerologija i dakako, astronomija - koja je u 12. i 13. stoljeću bila nedjeljiva od astrologije i svakako ezoterična.
Sasvim je moguće da su Templari imali ezoterijskih tajni, no kod njih se prikrivalo još nešto, a to je bilo ukorijenjeno u vjerske i političke struje njihova doba.

U optužbama protiv Templara navedeno je da su se u tajnim obredima pojavljivala neka vrsta glave, čije značenje ostaje nerasvjetljeno. Možda je imala veze sa alkemijom, jer je u alkemijskom procesu postojala faza ''Caput Mortuum'' ili mrtva glava - nigredo ili zatamljenje za koje se govorilo da se pojavljuje prije taloženja kamena mudrosti.

Mutum est pictura poema (slika je nijema pjesma)

Nastavlja se...
Bluzara stari is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.02.2014., 11:10   #99
Neka izvješća govore da je to bila glava Huguesa de Payena, utemeljitelja Reda i prvog Velikog majstora a poticajna je činjenica da se njegov grb sastojao od tri crne glave na zlatnom polju.

Neki povezuju glavu sa čuvenim Torinskim platnom koje je, kako se čini, bilo u posjedu Templara između 1204. i 1307. godine, a koje bi da se presavije izgledalo upravo kao glava.
U zapovjedništvu Templara Templecombe, u Somersetu, nađena je reprodukcija glave što upadljivo nalikuje onoj sa Torinskog platna, dok su neka nedavna razmatranja glavu povezala s odrubljenom glavom Ivana Krstitelja ili navještala da su Templari bili ''zaraženi'' johanitskom ili mandeanskom herezom koja je prikazivala Isusa kao lažnog Proroka, a priznavali Ivana kao istinskog Mesiju.

Tijekom svojega djelovanja na Srednjem Istoku Templari su nesumnjivo bili u dodiru sa johanitskim sljedbama, tako da postoji mogučnost postojanja johanitskih sklonosti Redu.
Tijekom ispitivanja što su uslijedila nakon brojnih uhićenja 1307. godine glava se pojavljivala kao spona u još dva slučaja.
Prema zapisnicima Inkvizicije, među zaplijenjenim stvarima pariškog zapovjedništva nađen je kovčežić u obliku ženske glave.
Na vrhu se nalazio poklopac, a sadržavao je sasvim neobične moći. One su opisane kao što slijedi ;
'' Velika glava od pozlaćenog srebra, nevjerojatne ljepote, a dočarava lik žene. Unutra su bile dvije kosti glave, umotane u bijelo platno, a onda još jednom u crvenu tkaninu. Na pričvršćenoj oznaci pisalo je ''Caput LVIIIm '', kosti što su se unutra nalazile pripadale su vrlo sitnoj ženi ''.

Bila je to vrlo neobična relikvija za jednu strogo redovničko - vojnu instituciju poput Templara.
Jedan je vitez za vrijeme ispitivanja, nakon što mu je predočena ova ženska glava, rekao da ona nije u nikakvoj vezi s bradatom muškom glavom što se koristila u obredima Reda.

Caput LVIIIm - glava 58m - ostaje zbunjujuća zagonetka.
Ipak, vrijedno je primjetiti da slovo ''m'' može biti astrološki simbol za ''virgo'' - djevicu.
Glava se pojavljuje u još jednoj misterioznoj priči što se vezuje uz Templare. Vrijedno je navesti jedno od njenih varijanti.
Veliku damu od Maraclea volio je jedan Templar, Lord Sidon.
Ona je umrla u mladosti, a u noći nakon njezina sprovoda, taj grješni ljubavnik se došuljao do groba, iskopao njezino tijelo i oskvrnuo ga. Tada mu je glas iz groba naredio da se vrati za 9 mjeseci i da će naći sina.
On je poslušao naredbu i u ugovoreno vrijeme ponovo otvorio grob i našao glavu na na nožnim kostima kostura ( lubanja i bedrene kosti ). Isti mu je glas naredio ''Čuvaj je dobro jer će ona biti davatelj svih dobrih stvari '' i on ju je odnio sa sobom.
Postala je njegovim duhom zaštitnikom, a svoje neprijatelje je mogao poraziti samim pokazivanjem čarobne glave.
Kada je došlo vrijeme, glava je prešla u posjed Reda.

Piscem natare doces (učiš ribu plivati )

Nastavlja se...
Bluzara stari is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.02.2014., 21:47   #100


@Bluzaro, mislim da možemo ploviti dalje temeom ako se slažeš. Već si spomenuo da su između ostalog templari bili vrsni graditelji, te poznavaoci geometrije, pa ću ja zaploviti u tom smjeru. Mirno more i obilje nadahnuća od srca želim.

Tr
Templarski red is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 04:09.