Svekrve vol. 3

[marincezg]

KRIN1 kaže:

mora se biti pristojan i moralan.
to je najmanje što možeš dati roditeljima.
ma čiji bili

do koje granice moras biti pristojan i moralan???
ponekad ti dode da sve stjeras u 3 pm..

moj rodeni otac me znao izvrijedati i popljuvati (preko telefona) a znalo je biti i u 4 oka a u braku sam 16 i pol god.
da ne pricam sta je bilo prije braka, njegova uvjek mora biti zadnja i on je uvjek u pravu...
e onda sam mu preko tel. rekla ako ti mene ne postujes necu ni ja tebe..
nastao je muk, nije znao sta bi mi odgovorio ali jednostavno sam morala tako reagirati na njegovo stalno podbadanje...
jos uvjek mu nemogu u 4 oka sve ocitati jer znam da bi onda bio kraj..
nije se nista promjenilo i dan danas nemamo idealne odnose jednostavno me ne podnosi (osjecam to) nismo na istoj valnoj duzini
a znala sam imati i od strane svekrve podbadanja i svasta nesto ali zato u zadnjih 2 god.ne zelim se sa njom druziti iz vise razloga...
dobar dan, dobar dan, kako ste? sta ima i odoh ja gore na kat i to je to...

[Ms_Manners]

marincezg kaže:

nije se nista promjenilo i dan danas nemamo idealne odnose jednostavno me ne podnosi (osjecam to) nismo na istoj valnoj duzini

Ako materijalno ne ovisiš o njemu, zašto to uopće trpiš?
Sorry, off, ali uvijek me to zanimalo, a obično je odgovor u tom materijalnom.

[KRIN1]

plavi-safir kaže:

U iznimnim situacijama,ne moras dati roditeljima ni to.
Bas zato jer nisu bili roditelji bez moralne vertikale.
U normalnim zdravim obiteljima onim sto si postao,postaješ ponos ili jad roditelju.
...

roditelji se muče i rade kako mogu.
zato treba biti zahvalan i pristojan prema njima.

izmijenjene vrijednosti,
stigle s novom državom.
osobama do 35. godine dali krilca,
pa poletili.
ne zna se tko koga treba poštivati i slušati
- djeca roditelje,
ili roditelji djecu.
žalosno.

[plavi-safir]

Žalosno je toliko generaliziranje.
Zašto bi djete koje je sustav socijalne skrbi odvojio od roditelja zbog ugrožavanja zdravlja i zivota se morali jednog dana kad odraste pobrinuti za roditelje?
Bome ne mora..
To je zavedeni i zakonski.

Evo jednog primjera:
Zasto onda npr djeca svoje roditelje ostave mjesecima na odjelima,prepuštene infekcijama,dekubitusima,umiranju na mukama i cak ih ne dodaju ni obići a kamo li pomoci ko prema covjeku(a kamo li roditelji)?
Dovela bih ja mnoge ljude za ruku,da vide kako se bolesne osobe i umiruće ostavljaju na margini društva,na zadnjim mjestima..
Nečije svekrve,sestre,mame..
Nečiji djedovi,tate i svekri..
Zaboravljeni.
I zaista se tu vidi jasno koliko su djeca zahvalna roditeljima i koliko su roditelji u današnjici postali "teret" ko da su stari namještaj,pa ga treba izbaciti..
E to je onda žalosno..
Gdje je ljuudskost?Često je nema..
Ni empatije, ni ljubavi za roditelja ni poštovanja..
To je samo primjer unutar jedne skupine..
Sto je iza nečijih vrata,Boga pitaj..
Zaboravljamo jedno:jednom ce sve sto činimo ili ne činimo,jednog dana i nas stići..
Ne može se zaustaviti ni vrijeme ni sačuvati zdravlje ni mladost..

[Ms_Manners]

plavi-safir kaže:

Evo jednog primjera:
Zasto onda npr djeca svoje roditelje ostave mjesecima na odjelima,prepuštene infekcijama,dekubitusima,umiranju na mukama i cak ih ne dodaju ni obići a kamo li pomoci ko prema covjeku(a kamo li roditelji)?

Kao što si i sama rekla, sad i ti generaliziraš, možda ni oni nisu ništa bolji bili, samo sustav nije uskočio da ih odvoji.

[JOHABI]

plavi-safir kaže:

Žalosno je toliko generaliziranje.
Zašto bi djete koje je sustav socijalne skrbi odvojio od roditelja zbog ugrožavanja zdravlja i zivota se morali jednog dana kad odraste pobrinuti za roditelje?
Bome ne mora..
To je zavedeni i zakonski.

Evo jednog primjera:
Zasto onda npr djeca svoje roditelje ostave mjesecima na odjelima,prepuštene infekcijama,dekubitusima,umiranju na mukama i cak ih ne dodaju ni obići a kamo li pomoci ko prema covjeku(a kamo li roditelji)?
Dovela bih ja mnoge ljude za ruku,da vide kako se bolesne osobe i umiruće ostavljaju na margini društva,na zadnjim mjestima..
Nečije svekrve,sestre,mame..
Nečiji djedovi,tate i svekri..
Zaboravljeni.
I zaista se tu vidi jasno koliko su djeca zahvalna roditeljima i koliko su roditelji u današnjici postali "teret" ko da su stari namještaj,pa ga treba izbaciti..
E to je onda žalosno..
Gdje je ljuudskost?Često je nema..
Ni empatije, ni ljubavi za roditelja ni poštovanja..
To je samo primjer unutar jedne skupine..
Sto je iza nečijih vrata,Boga pitaj..
Zaboravljamo jedno:jednom ce sve sto činimo ili ne činimo,jednog dana i nas stići..
Ne može se zaustaviti ni vrijeme ni sačuvati zdravlje ni mladost..

Safirčice, jesi ti svijesna da govoriš isto ono što govori i KRINI. Sa kojom se ja potpuno slažem.
Naravno da se izuzimaju roditelji koji su djetetu na težak način naškodili ili ga ostavili bez svoje skrbi. Evo, i u svojoj obitelji imam takav primjer, otac moga muža ga je napustio u najranijoj dobi i nikada nije pitao za njega niti alimentaciju čak plačao, a dolazio je u posjetu svojoj majci i sestri cijeloga života nekoliko puta godišnje koje su živjele do njegove kuće - on ga je gledao preko ograde i na ulici ispred kuće kako ulazi i izlazi iz auta.
Eto, sudbina mu je odredila da umre u bolnici sam i da mu sin ne zna niti gdje mu je grob - ko što kažeš, došlo mu je na naplatu.
No, takvih nema u tolikoj mjeri da bi se moglo generalizirati, i kada pričamo o roditeljima mislimo na onu većinu koja je u većoj ili manjoj mjeri roditeljstvo odradila na način na koji je mogla i znala, bilo to ispalo savršeno ili po upitnim odgojnim metodama. Kad kažem upitnim, mislim na načine koje su oni smatrali ispravnima, a nisu bili iz njihovog neznanja da nisu.
No, ovdje su djeca, baš ko što KRINI navodi, srednjih godina, izgubila kompas, pogubile su im se vrijednosti kojima bi se trebali voditi i potisnuli ih, i sve nastalo mjesto poklonili egoizmu.
To je problem, ali, ko i sve, i to će, ko i muževom ocu doći na naplatu, jer oni imaju svoje potomstvo koje uči od njih i preuzima njihov obrazac ponašanja.

[Ms_Manners]

Ja sam jednom otišla u dom, volontirala sam na nekom događanju. Isto mi ih je bilo žao. A onda sam saznala neke stvari o tim ljudima. Osigurala bih im i ja da nisu na cesti, ali ne čudi što na tome djeca staju.
Uostalom, nevaljala djeca se nisu sama odgojila, svi se oni busaju kad dobro ispadne, ali dijete je samo krivo ako pođe po zlu. Mnogi od njih ni sami nisu bili bolji s prethodnom generacijom, a djeca samo slijede primjer. Pada mi na pamet ona priča s dedom u zapećku.

[soks]

francy kaže:

Ja nigdje nisam pročitala da se ona redovito svađa sa svekrvom, a ako se i svađa ima pravo na to jer nije govno da se po njoj gazi samo zato što je to suprugova mamica.
Uostalom da mi se muž redovito svađa s ocem sigurno ne bih šutjela i pustila da mi otac konstantno napada muža i maltretira ga.

Problem je u tome što je muž mamin sinček koji svoju ženu ne poštuje, inače se ona ne bi morala stalno branit od svekrve. I to još trudna žena!

Ti si od cijele njene situacije iščitala samo to da se ona ne smije svađat sa svekrvom

Žali Bože života da šutim i trpim i provedem ovaj kratki život što ga imamo gutajući tuđa govna da ne uzrujavam mužića koji me ne poštuje.

Nisam pročitala njezinu situaciju. Moja svekrva nešto lupeta protiv mene suprugu, pa me onda suprug priupita zašto sam ...stavila neku krpu na upravo oprano suđe...što uopće nisam napravila. ja na to kažem: Ha? Što?... slegnem ramenima, slegne i on, a svekrva očekuje fajt i niš joj nije jasno.

[medina89]

soks kaže:

Nisam pročitala njezinu situaciju. Moja svekrva nešto lupeta protiv mene suprugu, pa me onda suprug priupita zašto sam ...stavila neku krpu na upravo oprano suđe...što uopće nisam napravila. ja na to kažem: Ha? Što?... slegnem ramenima, slegne i on, a svekrva očekuje fajt i niš joj nije jasno.

Eh to,ali moja svekrva je manipulator zesci od tvoje,uhvatila sam je da neopranu viljusku ubaci medju oprane pokaze muzu i kaze "jel ovo cisto?" on kaze nije sta je to "e pa tako tvoja zena pere pa reci da je mrzim i lazno optuzujem" i muz onda u mene gleda i kaze zasto tako nepazljivo sudje peres...a ja znam da takvu viljusku nebi ostavila medju opranim ni u snu

[KRIN1]

soks kaže:

... Moja svekrva nešto lupeta protiv mene suprugu, pa me onda suprug priupita zašto sam ...stavila neku krpu na upravo oprano suđe...što uopće nisam napravila. ja na to kažem: Ha? Što?... slegnem ramenima, slegne i on, a svekrva očekuje fajt i niš joj nije jasno.

osobe starije dobi,
često znaju zaboravljati,
pa sami naprave nešto što pripišu drugome.
nije zlonamjerno,
ali mnoge mlađe osobe to tako gledaju
i svađaju se s njima.

kada bi naše društvo,
njegovalo poštivanje i pristojnost prema starijima,
do tih svađa ne bi dolazilo.
tajland bi mogao biti krasan uzor

[plavi-safir]

Johabi,znam da pricamo o istom,samo sto KRIN zagovara da se roditelje mora poštovati eto jer su roditelji..
Radili nam lose,zlo i naopakamo,ti sine/,kćeri trpi i poštuj,jer si nam djete.
Ne slazem se.
Da sam ja dozvolila svaki,a poslije majci da mi diktiraju životom,bila bi duboko nesretna i puno teze psihicki bolesna osoba.
Moja situacija je jedan id slučaja i ne mogu ustvari generalizirati i prirediti s normalnim dhetinjstvima,kad moje nine bilo .
Ali mogu podržavati: da ljudxko poštovanje se zaslužuje,ma tko to nama bio i mi njemu..
Ima divnih primjera poštovanja i zahvalnosti,ima divnih roditelja i djece.
Isto tako groznih roditelja koji su kao control-frikovi i životi njihove djece im se cine ko prazne knjige koje "ini moraju napisati,uputu za zivot".
Nisam pročitala ni jedan primjer gdje je takav sistem urodio učim dobrim,var ne na ovoj temi..

[KRIN1]

plavi-safir kaže:

Johabi,znam da pricamo o istom,samo sto KRIN zagovara da se roditelje mora poštovati eto jer su roditelji..
Radili nam lose,zlo i naopakamo,ti sine/,kćeri trpi i poštuj,jer si nam djete.
Ne slazem se.
Da sam ja dozvolila svaki,a poslije majci da mi diktiraju životom,bila bi duboko nesretna i puno teze psihicki bolesna osoba.
...

ok.
nisi dozvolila i slijedila si svoje puteve,
ali to ne znači da ne trebaš vidjeti njihove razloge i situacije
i zašto su oni postupali (postupaju) tako.
kada sve to osvijestiš,
nećeš zamjerati i osuđivati,
a to je dobro i za tebe i za njih.
nastaje mir

[marta 29]

KRIN1 kaže:

osobe starije dobi,
često znaju zaboravljati,
pa sami naprave nešto što pripišu drugome.
nije zlonamjerno,
ali mnoge mlađe osobe to tako gledaju
i svađaju se s njima.

kada bi naše društvo,
njegovalo poštivanje i pristojnost prema starijima,
do tih svađa ne bi dolazilo.
tajland bi mogao biti krasan uzor

Ne pričaj gluposti. Nije baba stara 100 godina pa zaboravlja i onda to prišije njoj nego je pokvarena.

Poslano sa mog SM-G925F koristeći Tapatalk

[soks]

medina89 kaže:

Eh to,ali moja svekrva je manipulator zesci od tvoje,uhvatila sam je da neopranu viljusku ubaci medju oprane pokaze muzu i kaze "jel ovo cisto?" on kaze nije sta je to "e pa tako tvoja zena pere pa reci da je mrzim i lazno optuzujem" i muz onda u mene gleda i kaze zasto tako nepazljivo sudje peres...a ja znam da takvu viljusku nebi ostavila medju opranim ni u snu

Užas. Ja ne kužim čime se te žene hrane. Moglo bi se i bolje provoditi život umjesto da smišljaju ovakve stvari.

[plavi-safir]

Krin,ovo se slazem..
Šira slika..
Uspjela sam to dugo godina..
Ali kad imas roditelja s BAPom,ne mozes očekivati trajni mir..
Ti ga postignes,ali ne i roditelj.
On ga cesto ruši i boris se s vjetrenjačom.
Nekad se treba jednostavno spustiti.
Mi smo svi odgovorni nosioci svojih života.
I nasi roditelji su isto znas?
Kako bi se osjećali oni,ds mi vladamo njihovim odlukama i životima?
Ljudi to stalno pokušavaju, ovladati nekim..
Lakse je prihvaćati,nego se inatiti,buniti i tjerat po svome,sli ne zbaci da je trajno to dobar put,jer i nije..
Ljepše je razgovarati,biti otvoren,naci neki kompromis ako može ili izbjeći nepotrebne stresove i ljutnje..
Ne trujemo mi time samo drugog,nego i sebe.
Svim negativnostima..
A kome to treba?

[JOHABI]

plavi-safir kaže:

Johabi,znam da pricamo o istom,samo sto KRIN zagovara da se roditelje mora poštovati eto jer su roditelji..
Radili nam lose,zlo i naopakamo,ti sine/,kćeri trpi i poštuj,jer si nam djete.
Ne slazem se.
Da sam ja dozvolila svaki,a poslije majci da mi diktiraju životom,bila bi duboko nesretna i puno teze psihicki bolesna osoba.
Moja situacija je jedan id slučaja i ne mogu ustvari generalizirati i prirediti s normalnim dhetinjstvima,kad moje nine bilo .
Ali mogu podržavati: da ljudxko poštovanje se zaslužuje,ma tko to nama bio i mi njemu..
Ima divnih primjera poštovanja i zahvalnosti,ima divnih roditelja i djece.
Isto tako groznih roditelja koji su kao control-frikovi i životi njihove djece im se cine ko prazne knjige koje "ini moraju napisati,uputu za zivot".
Nisam pročitala ni jedan primjer gdje je takav sistem urodio učim dobrim,var ne na ovoj temi..

Ne, krivo si razumjela.
Nitko nema pravo diktirati i određivati tvoj život niti način na koji ćeš ga proživjeti. Niti ti iz poštovanja prema njemu trebaš to prihvatiti. Ali trebaš pokušati i trebaš naći načina shvatit razloge takvog njegovog nastojanja ako to nastojanje postoji. KRIN je to lijepo u jednoj rečenici rekla, pojasnila.
To je ono šta ja uvijek govorim - ja znam da su neki ljudi jednostavno zli, ali mene ne zanima njihova zloća kao stanje , nju sasvim lako mogu izbjeći odmakom na fizičku i/ili psihološku udaljenost kojom je mogu minorizirati, ali me uvijek zanimaju razlozi koji su ih doveli u stanje zloće - redovito su to osobne teške traume iz kojih je takvo ponašanje proizašlo, i takvi ljudi zapravo ne zaslužuju osudu, koliko god štete nekome nanjeli, zaslužuju sažaljenje i pomoć. A šteta koju mogu nanjeti drugima je onolika koliko im se dozvoli da je nanesu. Psihički jakoj osobi ne mogu psihološki naštetiti, mogu izazvati ljutnju, ali ništa više od toga. Labilnijima je šteta daleko veća, no ti je već neka druga sfera koja zahtjeva drugačiji pristup.

Ja tebe razumijem, ti si proživjela nešto strašno u djetinjstvu, kada si bila bespomoćna i ostale su dubioze koje još uvijek proživljavaš.To je opet bitno drugačija situacija nego većina ovih iznesenih ovdje.
I vidim da se u tebi još uvijek prošlost lomi kroz sadašnjost i da ponekada poklekneš, a onda se opet digneš......ti znaš da uvijek ima nekoga tko će ti pružiti ruku.

A i oni zli, koliko god zli bili zapravo isto trebaju nečiju ruku da se barem ponekada dignu. Samo oni na žalost toga nisu svijesni.

[plavi-safir]

Johabi,skoro si me rasplakala..
Divno je moći biti velik,onako u dusi..
Kako si na primjer ti..
Jer veliki pomažu malima da rastu..
Da se grade i dosegnu tu razinu koju pominjes:da se ne pitamo zasto je netko zao,vec kako mu pomoci da sto manje to bude..
U ovoj temi sam zaista puno pisala o svekrvi.
Mislila sam da nikad vise se necu moći nadići iza zla koji stoji izmedju nas..
A ipak sam uspjela ja,ali i ona..
Kad smo obje,svaka na svojoj strani našle taj unutarnji mir on je vidio u oprost. Oprost sebi i drugome..
Onda su došli i osjećaju humanosti i empatije,te i zahvalnosti.
Netko nikad ne dodje u tu razinu, zato mi je drago da se može.
Zato je ovaj tvoj post mnogo poučan i izniman.
Ti si mudra žena, mislim da si mnogo iskusila i dobrog i lošeg,koje te učinilo učiteljem svog života,a zatim i lekcije iz kojih mogu i drugi da uče..

[Dodagoda]

Razumijem što Johabi hoće reći i podržavam u nekoj mjeri. I sama živim u istoj kući sa svekrvom i trebalo je puno tolerancije sa obje strane da funkcioniramo Ok. Puno puta je ona meni znala reći "doći ćeš ti na moje" kad nisam htjela napraviti kako je ona savjetovala nego sam smatrala da je bolje onako kako ja mislim. Danas već drugačije razmišljam i kad radim nešto prvi puta pa ona kaže svoje mišljenje nekad napravim po njezinome nekad po svome i nije mi problem priznati da je njezin način bio bolji ali.... prije 20 godina mi je bio problem i prije bi si jezik bila odrezala nego rekla kako je ona bila u pravu. Čudne su to godine i vremna kad stvaraš svoju obitelj, svojeneke navike i običaje. Osjećaš se ugorženo kad ti netko hoće nametnuti svoje bez obzira ako je te ispravno. Nekad je zaista najbolje mlade pustiti da naprave po svome i ne kvocati a mnoge majke i svekrve to neznaju nego upru ko sivonje
Baš zato, zbog godina i iskustva bi roditelji trebali biti ti koji će stati na loptu i pustiti mlade da se snalaze sami i da pogriješe i 1000 puta jer to su njihove greške a svatko najbolje nauči na svojim grešakama-to je jednostavno život. Da bi sve funkcioniralo dobro mora postaojati razum i dobra volja s obje strane ne može samo snaha biti dobrohotna i mahnuti rukom na sve babine mužice niti može samo svekrva gutati **anja snahe i sina samo zato jer su eto njezini. A imam prilike vidjeti i jedan i drugi primjer... zločestu babu koja ne propušta priliku da podbode i prigovori i zločestu snahu koju svekrva drži na dlanu i opet nije dobra . Baš me zanima kako bi izgledalo kad bi se spojile ove dvije dobre i ove dvije zločeste.

[marincezg]

Ms_Manners kaže:

Ako materijalno ne ovisiš o njemu, zašto to uopće trpiš?
Sorry, off, ali uvijek me to zanimalo, a obično je odgovor u tom materijalnom.

ne ovisim materijalno o njemu ali ne mogu zbog mame i brata...
oni zive sa njim i ako ja prekinem vezu onda se necu sa njima vidjet a sigurno se necu ni cut sa mamom (pretpostavljam)
dosta mi je njih vec reklo pa zasto to trpis???
a ja budala uvjek popustam dok jednog dana stvarno ne kazem dosta..

[Loonie.]

Ms_Manners kaže:

Ako materijalno ne ovisiš o njemu, zašto to uopće trpiš?
Sorry, off, ali uvijek me to zanimalo, a obično je odgovor u tom materijalnom.

nisi mene pitala, ali evo, kod mene se radi o dvoje roditelja koji se na meni iživljavaju, vrijeđaju me i pune me negativnom energijom pri svakom razgovoru i susretu. Ja o njima ne ovisim već odavno. Ne očekujem ni nikakvo nasljedstvo jer su me razbaštinili još davnih dana.

Radim to zato jer smatram da mi je to neka obaveza. Nisam tip žrtve, niti sam jedna od onih koje misle da su roditelji svete krave. Ali, oni nisu svjesni da je njihov odnos prema meni zlostavljanje, nisu svjesni da je osjećaj koji imaju prema meni netrpeljivost - kod mame čak i mržnja - i uvjereni su da me vole. Prestari su da bi ih se mijenjalo. Nema nikakvog razloga da im nešto objašnjavam, jer ja njihovo odobravanje ni podršku ne trebam, a njih bi istina uvrijedila, povrijedila, a možda čak i slomila. S obzirom da su se za mene brinuli - loše, ali najbolje što su znali - nekako osjećam im moram dati maksimalno poštovanje koje mogu, a to je da im ne rušim njihove iluzije o njihovom savršenstvu. Ljubav im ne mogu dati, jer je prema njima nemam. Malo se osjećam i krivom zbog toga što ih ne volim, iako znam zašto je to tako.

Što se kontakata tiče, psihički se pripremim i otrpim. Često mi pritom mozak vrišti "ne mogu više, ne mogu više", ali smatram to svojim duhovnim razvojem i nastojim da ne bude previše često.