Otići ili trpjeti?

[Dodagoda]

A gle Violeta svatko sebi slaže život.Nekad te život uhvati nespremnog pa se nađeš u neobranom grožđu-onda netko napravi vino, netko ocat a netko niš (karikiram)
Mi smo bili u situaciji da nam je pomoć bila ponuđena i mi smo ju prihvatili. Danas moja djeca idu baki u dućan, po lijekove i tako... neki dan se mali pametnjaković dok je izveo psa ujutro na dvorište odlučio pjevat baki pa joj je u 7:30 ujutro pod prozorom otpjevao "dobro jutro bakice, poslala me mama..." (to je već dugo njihova interna zafrkancija jer mu je to ona znala pjevati kad je bio mali ).Ne pokušavam ovim putem reći kako je moje dijete pjevački nadareno nego taj neki njihov odnos... on njoj pjevao pod prozorom a ona procvala ko poriluk na mjesečini .
Iako si nas ti svoj postom okarakterizirala kao nesposobne roditelje jer smo dopustili baki da nam pomogne oko djece ja znam da su moja djeca bila sretnija sa bakom doma preko ljeta nego u vrtiću u dežurstvu. Naravno da ni djeca koja su ljeti u vrtićima u dežurstvima nemaju traume do kraja života, no ja sma autoru teme iz svojega iskustva dala primjer i neke pozitivne strane života u istoj kući blizu bake i djeda.

[Etta]

Ne, ja vas nisam okarakterizirala kao loše roditelje!
Ja sam samo govorila o tome da sam sama sa suprugom htjela odgojiti svoju djecu, da mi je to bio prioritet u životu. Životna misija. Možda sam im time oduzela ljepotu učestalog druženja s bakama i djedovima.
Ali ja sam u djetinjstvu prošla svoje i odlučila sam da ću svojoj djeci pružiti sve ono što meni moji nisu nikada. Ne znam koliko sam uspjela u tome.
Svatko vuče svoju priču i ima svoje razloge. A ovakvo dopisivanje samo stvara gluhe telefone.

[JustForFun]

Da se ovo nije punac ulogirao?

[My time]

Meni nikada neće biti jasno zašto ljudi koji su zaposleni i imaju stalna primanja žele živjeti s roditeljima (bilo njenim ili njegovim)??
Ljudi, pa kako vam nije jasno da tu nikada ne može biti mira, pa kako god oni bili dobri.
A još mi nije jasnije ulagati u kuće roditelja. Tu nikada nisi svoj na svome i uvijek dođe do svađa.
Bolje je biti podstanar i imati svoj mir.
Kako ovdje netko reče - ne možeš imati i ovce i novce. Ali neki očito računaju na to da će zajednički život sa roditeljima biti lakši jer je tu gotova kuća... Daj više odrastite i učite na tuđim greškama.

[Etta]

My time, ja sam rekla da se ne može imati i ovce i novce. Nešto mora nastradati.
Slažem se s tvojim postom.
Problem je to što je mnogima važnija računica od ičega drugoga pa se poslije pitaju kako nastaju problemi u međuljudskim odnosima.

[-honey-]

Drakon kaže:

Zanima me mišljenje forumaša jer se ja lomim između ove dvije opcije.

S obzirom da zazirem od opcije trpljenja, otići je sigurno bolje rješenje.

Drakon kaže:

Njen stari (u penziji i ima 61 godinu) gunđa zbog toga.
Ženin stari se je naljutio i rekao je da ima puno posla oko ove kuće gdje živimo.
Također mi je rekao da ako već sam odlučio ići da onda moja žena (njegova kći) mora ostati doma i pomoći njima. Ne znam što bi točno ona pomogla jer nikada nije kosila.
No, on je počeo zapovijedati i mi njega moramo slušati. Mi nemamo pravo glasa i moramo ulagati u njegovu kuću.

Možda ste vi kao iz one priče o žabi skuhanoj u vodi, ali kad se ovako sa strane gleda, stvarno mi nije jasno kako se ljudi dovedu u takvu situaciju da im netko zapovijeda kao balavcima. I onda još postavi pitanje jel to treba trpjeti.

Drakon kaže:

Dakle, moje pitanje jest: da li da trpimo 5 godina i onda kupimo stan ili da odemo sada u podstanarstvo i uplaćujemo stambenu štednju?
Oboje imamo stalne poslove odnosno ja u državnoj službi a ona u školi.

Moj odgovor je da odete u podstanarstvo.

Drakon kaže:

Na žalost, ona ne može proturječiti svojim roditeljima...njezin stari samo malo podigne glas i ona se rasplače i oni dobiju što su željeli. Zato se ja moram boriti za sve a to nije lako kada si na tuđem.

Jesi siguran da se možda podsvjesno ne bojiš da bi ona odbila ići u podstanarstvo s obzirom na ovo gore? Ima tako nekih žena koje ne žele otići od roditelja i odaberu njih a muž se sam pokupi kad mu jednom totalno pukne film.

Drakon kaže:

Već smo tamo uložili nekih 60-tak tisuća kuna
Sada bismo trebali platiti polovicu cijene nove ograde oko dvorišta kuće što bi bilo jako skupo.
Samo trebamo dati novce.
Posudili smo njezinoj sestri 10 000 eura
Napravili smo gadne greške jer smo mislili da ćemo ostati tamo živjeti.

Drakon kaže:

Ja naginjem podstanarstvu samo mi je teško pregrmiti uloženu lovu no čini se da ću to morati napraviti.

Lako za lovu koju si već uložio, rađe pomisli na to što te čeka u sljedećih pet godina, već sad ti se spremaju izdaci, i tko zna kakva te ulaganja u tuđu kuću i tu familiju tek čekaju, a mogao bi za tu lovu negdje biti u miru sa svojom ženom.
Btw ovo me podsjetilo na žene koje bi se htjele rastati al žao im godina provedenih s mužem pa rađe biraju da protrate još toliko.

Ja bi na tvome mjestu otkantala ogradu i našla neki stančić. Što se tiče stambene štednje, pet godina je dugi rok ali ako vam bude frka znaš da je možeš prekinuti, a možda nećeš ni morati, u svakom slučaju imaš barem neku nadu dok ovdje stalno ulažeš u tuđu rupu bez dna i još vas oboje ponižavaju.
Pa daj budi pametan

[Drakon]

Prošla je godina dana pa da malo ažuriram post jer će možda pomoći nekome tko se nalazi u sličnoj situaciji.

Još uvijek živimo kod njezinih roditelja ali imali smo razgovor s njima i puno se promijenilo. Pokazali smo zube i bilo je prilično uspješno Neko vrijeme je bilo gadno tamo živjeti nakon razgovora ali rezultat je bio vrijedan toga.

Ako se sjećate htjeli su da financiramo pola cijene nove ograde. Stara ograda je još uvijek oko dvorišta i kada se spomene da bismo mogli krenuti u postupak postavljanja nove ograde mi samo kažemo da oni rade što god žele ali mi štedimo i nemamo novaca. I tu sve završi i nisu pokušali raspravljati s nama.

Mi održavamo kat na kojemu živimo ali to nisu velika ulaganja (pošto smo uložili u kat kuće prije i sada nema više nekih velikih ulaganja)...drastično manje nego da svaki mjesec plaćamo minimalno 1500 kuna za podstanarstvo. Također sudjelujemo u nabavi i održavanju strojeva koje zajednički koristimo kao su kosilica i trimmer itd, ja pomažem puncu vikendom u dvorištu itd...

Moja punica, prema dogovoru, vraća lovu koju smo posudili mojoj šogorici te je vratila 5000 eura od 10000 eura koju duguje. Dogovor, prije posudbe love šogorici za kupnju stana, je bio da će punica i tast vraćati novac jer šogorica otplaćuje stan. Nakon razgovora ponovo se drže tog dogovora

Mi smo, prošle godine u svibnju, otvorili stambenu štednju te smo u ovih godinu dana uštedili oko 7000 eura u kunama jer namjeravamo dići stambeni kredit u kunama na 20 godina s fiksnom kamatom. Za četiri godine bismo trebali imali na raspolaganju 35000 eura u kunama plus 10000 eura koje punica i punac vraćaju.

Kada ja želim ići svojima na vikend samo im kažemo da idemo i ponekad nešto skomentiraju ali mi to prečujemo. U pravilu ništa ne komentiraju.

Ja sam sada u dosta dobrim odnosima s njima i čak se često družim sa tastom...sutra tast i ja idemo na vikend u zagorje na feštu proslaviti rođendan njegova brata koji ide u mirovinu.

Ja mislim da su oni mislili da ćemo mi ostati cijeli život kod njih jer nemamo opcija pa da se mogu ponašati kako žele. Kada su shvatili da mi imamo opcija i da možemo otići jer imamo dobre plaće za hrvatske prilike promijenili su ploču Sada se lijepo ponašaju prema nama jer žele da mi ostanemo a znaju da je to jedino moguće ako mi tako odlučimo jer nismo prisiljeni da ostanemo

Ono što želim reći jest da treba pokazati zube ali trebaš imati čime i poduprijeti svoje prijetnje. Da smo mi u lošoj financijskoj situaciji mislim da bi se oni samo nasmijali na prijetnju da ćemo otići. Ovako se nadaju da ćemo ostati pa moraju biti dobri

Ima tu i tamo trzavica...nije sve savršeno što je normalno ali situacija je drastično bolja nego prije a kada se i dogodi neka trzavica samo pogledam koliko smo žena i ja stavili na stambenu štednju i odmah mi je bolje

Vjerojatno ćemo otići nakon četiri godine kada nam istekne stambena štednja ali oni neka samo misle da nas mogu nagovoriti da ostanemo

[JOHABI]

Eto, sve se da posložiti kada se uključi mozak, porazmisli i pokrene. I ostane dosljedan.
Postigli ste ono što je najbitnije - međuljudski odnosi su ostali sačuvani, čak u primjereno dobrom obimu. Tako jedna porodica mora funkcionirati.
Ono što je najbolje je da sada u miru možete planirati svoju budućnost i svoj vlastiti krov nad glavom. Nikako, ni pod koju cijenu od toga nemojte odustati, koliko god idilični odnosi trenutno, ili još i bolji u budućnosti bili. Primjetila sam da si spomenuo da tvoja supruga ima sestru, možda ima još braće, ali nebito je da je i samo ona u pitanju. U budućnosti, kuća u kojoj živite neće biti tvoj dom. Bude to nasljedstvo tvoje žene. I zamisli sada, da brak nakon deset, dvadset, trideset godina dođe u krizu, ulupao si i svoj žćivot i svoje financije u tu kuću i na kraju ostaneš na cesti.

Mladi par uvijek, ako može, treba živjeti odvojeno od roditelja, i skućiti se samostalno. Te brige i problemi oko skućivanja redovito donose nervozu, ali i zbližavaju, još čvršće vežu partnere.
Ajde da ne ispadne da te ohrabrujem u sticanju svoga krova nad glavom samo iz materijalnih razloga - ali, kada dođeš u neke kasne godine i sam ćeš shvatiti koliko je to bitno u životu.
Vi sada živite odvojeno, ali vidiš - uvijek netko ima neka očekivanja od tebe. A ti imaš osjećaj ako ih ne ispuniš da te se grdo gleda. To je već samo po sebi dovoljno za neki unutarnji nemir i pritajeno nezadovoljstvo.
Znaš onu staru - moja kućica (stančić) - moja slobodica.
Samo hrabro naprijed - veli ti majka dvoje odrasle djece koja su odlepršala iz njenog okrilja i koja živi sama sa mužem, psom i mačkom - i svi smo presretni zbog toga.
Iako, moram priznati, da svi postanemo presretni (ja i muž), trebalo nam je dobrih šest mjeseci nakon početka samačkog statusa.

[plavi-safir]

Moje i suprugovo iskustvo nakon šest godina zivota u kuci,ulaganja i gradnje zivota, došli smo u situaciju kada vise psihicki oboje nismo mogli zivjeti kraj nasilnog agresivnog svekra i nestabilne dominantne vegeta-svekrve..
Duševni mir nema cijenu..
Forumasi koji su pratili Žud 2010-2014god,itekako znaju moju situaciju,jer sam dosta pisala na Svekrvama..
Ne zelim ikada vise ulagati u tudje,jednom smo se opekli iako sam supruga upozoravala,pretrpila njegovog sljepila,zablude na svojim leđima te izgubila vise nego sam trebala..

Mislim da ćeš imati vrlo ozbiljan problem i ti i supruga..
Pretpostavljam da ste relativno u mladom braku koji se tek svija kao mlado stablo..

A s obzirom na tvoj post,već ti instinkt nesto govori..
Ili ti zvoni alarm za uzbunu..

Vjeruj,nikad nije bez razloga!
Trpljenje 5godina kod njih koštati ce te mora svadba,velikog stresa,a mozda tvoga i zeninog zdravlja..
Psihičkog i fizičkog..
Našao si posao,sto je odlično, a jos ako i supruga radi,možete ipak imati dobru poziciju i bez njih..

I ovo sto si naveo da svekar kaže da morate ulagati..
On očito ne shvaća da nije samo novac ulaganje,nego i vrijeme i trud Koni ulazete svi u zajednici skupa..

On mozda nikad nece biti zadovoljan napravljenim...pa da i pozlatite..!

[Preveza]

Meni i dalje nije jasno zašto enko ko može sebi da priušti automoil, neće da ga kupi? Kako misli da funkcioniše kada bude i dete tu? Zvati taksi? Kkao putujete, svaki put autobusom?!! I na more? Ili avionom? Prosto mi je nezamislivo da se nemaju kola, ako se mogu priuštiti!

[Drakon]

JOHABI kaže:

U budućnosti, kuća u kojoj živite neće biti tvoj dom. Bude to nasljedstvo tvoje žene. I zamisli sada, da brak nakon deset, dvadset, trideset godina dođe u krizu, ulupao si i svoj žćivot i svoje financije u tu kuću i na kraju ostaneš na cesti.

JOHABI kaže:

Vi sada živite odvojeno, ali vidiš - uvijek netko ima neka očekivanja od tebe. A ti imaš osjećaj ako ih ne ispuniš da te se grdo gleda. To je već samo po sebi dovoljno za neki unutarnji nemir i pritajeno nezadovoljstvo.

Iz ta dva razloga ćemo najvjerojatnije za četiri godine ići kupovati nešto svoje. Ne toliko iz prvog razloga jer i ja imam svoje roditelje od kojih ću naslijediti stan pa se ne brinem da ću završiti na cesti već više iz ovog drugog razloga.

Smatram da je najbolje, ako financije to dopuštaju, da roditelji i djeca/zetovi/snahe žive odvojeno. Mi bismo sada mogli uzeti kredit na 30 godina i onda imati težak život s velikom ratom kredita. Ali pošto se je situacija kod njenih staraca poboljšala bolje je da uštedimo lovu i dignemo manji kredit koji ćemo moći bez problema isplaćivati i još lijepo živjeti

Nije uvijek lako s njezinim starcima ali imamo cilj ispred sebe i polagano idemo prema njemu

[Drakon]

Preveza kaže:

Meni i dalje nije jasno zašto enko ko može sebi da priušti automoil, neće da ga kupi? Kako misli da funkcioniše kada bude i dete tu? Zvati taksi? Kkao putujete, svaki put autobusom?!! I na more? Ili avionom? Prosto mi je nezamislivo da se nemaju kola, ako se mogu priuštiti!

Naša je odluka da nemamo automobil. Trenutno to jako dobro funkcionira. Ako se okolnosti promijene razmisliti ćemo o autu a do tada ćemo ovako živjeti jer možemo mnogo više uštedjeti i brže doći do vlastite nekretnine

[JOHABI]

Drakon kaže:

Iz ta dva razloga ćemo najvjerojatnije za četiri godine ići kupovati nešto svoje. Ne toliko iz prvog razloga jer i ja imam svoje roditelje od kojih ću naslijediti stan pa se ne brinem da ću završiti na cesti već više iz ovog drugog razloga.

Smatram da je najbolje, ako financije to dopuštaju, da roditelji i djeca/zetovi/snahe žive odvojeno. Mi bismo sada mogli uzeti kredit na 30 godina i onda imati težak život s velikom ratom kredita. Ali pošto se je situacija kod njenih staraca poboljšala bolje je da uštedimo lovu i dignemo manji kredit koji ćemo moći bez problema isplaćivati i još lijepo živjeti

Nije uvijek lako s njezinim starcima ali imamo cilj ispred sebe i polagano idemo prema njemu

Upravo to.
Predlažem, iz iskustva svoje kćeri, koja se vodila tom istom tvojom logikom - ušteda, ajde, i mi smo u jednom dijelu pomogli, ostalo na kredit, ali na čim kraći rok. Ona se odlučila na deset godina, u međuvremenu je uspjela uz ratu kredita i ugodan život uštedjeti toliko da je zadnje dvije godine otplatila jednokratno i od jesenas je posjednica svoje nekretnine - do sada je to ipak bila banka.
Hoću ti reći da je bolji čim kraći rok ako si to možete priuštiti financijski, jer tko zna što će se kroz deset godina dogoditi i možda rata bude preveliko opterečenje kućnoga buđeta - ne mora biti, ali, neka životna iskustva uče da valja puhati i na hladno.

Sada, pitanje automobila svatko doživljava na svoj način. Na selu, gdje ja živim je to nemoguća misija, pogotovo uz posao od kojega živim.
Moj zet je do početka življenja sa kćerkom bio pješak iako su mu primanja samo nekih par sto kuna manja od kćerkinih - i posvuda je stizao javnim prijevozom ili pješice. Ako imaš osamsatno radno vrijeme, i uz to se ničim drugim ne bviš, imaš svo vrijeme ovoga svijeta da nekamo stigneš na vrijeme. Ako tebe takav način raspolaganja svojim slobodnim vremenom zadovoljava - a tko smo mi da ti dizajniramo drugačiji pogled na to.
I za mene vele da sam čudak - ja bih uvijek mijenjala petnaest dana besplatnog mora za deset dana u šumi koje bih morala platiti.

[Drakon]

JOHABI kaže:

Upravo to.
Predlažem, iz iskustva svoje kćeri, koja se vodila tom istom tvojom logikom - ušteda, ajde, i mi smo u jednom dijelu pomogli, ostalo na kredit, ali na čim kraći rok. Ona se odlučila na deset godina, u međuvremenu je uspjela uz ratu kredita i ugodan život uštedjeti toliko da je zadnje dvije godine otplatila jednokratno i od jesenas je posjednica svoje nekretnine - do sada je to ipak bila banka.
Hoću ti reći da je bolji čim kraći rok ako si to možete priuštiti financijski, jer tko zna što će se kroz deset godina dogoditi i možda rata bude preveliko opterečenje kućnoga buđeta - ne mora biti, ali, neka životna iskustva uče da valja puhati i na hladno.

Namjeravamo uzeti kredit od 50000 eura u kunama preko stambene štednje s fiksnom kamatnom na 20 godina sa ratom od 2700 kuna mjesečno. Na taj način bismo imali dovoljno novaca da ugodno živimo i još bismo mogli svaki mjesec staviti nešto na stranu da što prije isplatimo kredit.

Uz ušteđevinu i kredit imati ćemo na raspolaganju oko 95 000 eura u kunama i namjeravamo kupiti stan u starogradnji, star oko 20-30 godina, od nekih 75-80 m2. Prema trenutnim cijenama stanova u naseljima gdje ih mi tražimo vidim da stan možemo kupiti za nekih 75-85 tisuća eura ovisno o kvadraturi, lokaciji i starosti stana. Ostatak od 10 do 20 tisuća eura bismo utrošili u adaptaciju stana. Ako bi za adaptaciju trebalo manje novaca ostatak bismo odmah uplatiti u banku da smanjimo broj godina.

Eto, korak po korak i doći ćemo do stana Potrebno je odricati se i ponekad pregristi jezik ali nigdje nije savršeno pa je potrebno izabrati najbolji mogući put sa što manje problema. Ali kada čovjek ima cilj ispred sebe i vidi da uistinu i ide prema tome cilju ništa nije teško

[makake]

Preveza kaže:

Meni i dalje nije jasno zašto enko ko može sebi da priušti automoil, neće da ga kupi? Kako misli da funkcioniše kada bude i dete tu? Zvati taksi? Kkao putujete, svaki put autobusom?!! I na more? Ili avionom? Prosto mi je nezamislivo da se nemaju kola, ako se mogu priuštiti!

Eto, mi cekamo dijete , mozemo si priustiti auto ali nam nije ni na kraj pameti kupovati ga i trositi tolike novce radi malo komoda.
1. Zivimo u manjem gradu gdje svukud mozes u razumnom roku doci pjeske, oboje volimo kretanje i zasto bi bila od onih koji ni na kvartovsku kavu ne mogu doci cipelcugom
2. Busevima se posluzimo tu i tamo, taksi nam je isplativiji
3. Taksi je toliko povoljan da ga koristimo barem jednom tjedno
4. Da, na duza putovanja idemo busom, brodom ili avionom i divno nam je tako putovati. U rijetkim prilikama uzmemo rentacar i opet nam na godisnjoj razini bude jefrinije od imanja automobila
4. Racunica je jasna: taksijem i javnim prijevozom mjesecno potrosimo max 200 kn, iako je prosjek blizi 150 kn. Kada mi troskovi registracije, odrzavanja i benzina budu iznosili manje od 150 kn mjesecno, e onda cu imati auto.

Ne kuzim toliko iscudjavanje. Auto je luksuz, rijetko kome stvarna potreba, i postoje ljudi koji bi svoj budzet radije potrosili na druge luksuze ili stambenu stednju. Ili bilo kakvu stednju.

Autore, cini mi se da imate izvrstan financijski plan za buducnost keep up the good work!

[hardy]

makake kaže:

Eto, mi cekamo dijete , mozemo si priustiti auto ali nam nije ni na kraj pameti kupovati ga i trositi tolike novce radi malo komoda.
1. Zivimo u manjem gradu gdje svukud mozes u razumnom roku doci pjeske, oboje volimo kretanje i zasto bi bila od onih koji ni na kvartovsku kavu ne mogu doci cipelcugom
2. Busevima se posluzimo tu i tamo, taksi nam je isplativiji
3. Taksi je toliko povoljan da ga koristimo barem jednom tjedno
4. Da, na duza putovanja idemo busom, brodom ili avionom i divno nam je tako putovati. U rijetkim prilikama uzmemo rentacar i opet nam na godisnjoj razini bude jefrinije od imanja automobila
4. Racunica je jasna: taksijem i javnim prijevozom mjesecno potrosimo max 200 kn, iako je prosjek blizi 150 kn. Kada mi troskovi registracije, odrzavanja i benzina budu iznosili manje od 150 kn mjesecno, e onda cu imati auto.

Ne kuzim toliko iscudjavanje. Auto je luksuz, rijetko kome stvarna potreba, i postoje ljudi koji bi svoj budzet radije potrosili na druge luksuze ili stambenu stednju. Ili bilo kakvu stednju.

Autore, cini mi se da imate izvrstan financijski plan za buducnost keep up the good work!

Ovo je totalna glupost...oprosti. Auto već odavno nije nikakav luksuz, nego stvarna potreba i to ne možeš zanijekati.
Ako imaš volje i gušte voziti se busom i taksijem...sve 5...ali molim te, ne pričaj da je to "normalno".
Drakon....vaš život je za mene nezamisliv...toliko isprogramiran i proračunan unaprijed da je meni to neshvatljivo. Drakonska štednja za život u kojem nemaš ni vlastiti automobil???I tebi je to..ok?
Nadam se da će se plan ostvariti i da ćeš zaista biti sretan...jer ja znam da ja sa ovakvim planom ne bih nikada
Lijepo je da ste se našli i da imate iste prioritete

[makake]

harderfaster kaže:

Ovo je totalna glupost...oprosti. Auto već odavno nije nikakav luksuz, nego stvarna potreba i to ne možeš zanijekati.
Ako imaš volje i gušte voziti se busom i taksijem...sve 5...ali molim te, ne pričaj da je to "normalno".
Drakon....vaš život je za mene nezamisliv...toliko isprogramiran i proračunan unaprijed da je meni to neshvatljivo. Drakonska štednja za život u kojem nemaš ni vlastiti automobil???I tebi je to..ok?
Nadam se da će se plan ostvariti i da ćeš zaista biti sretan...jer ja znam da ja sa ovakvim planom ne bih nikada
Lijepo je da ste se našli i da imate iste prioritete

We'll have to agree to disagree. Osim ako ne zivis u selu a poslom i svim sadrzajima udaljenim 15+ kilometara, stvarno ne vidim tu toliko nasusnu potrebu. Zivjela sam i radila i u Zagrebu i u manjem gradu i stvarno nisam osjetila tu toliko nasusnu potrebu za autom. To je komod prije svega, a on kosta. S tim da uopce ne osjecam da sam zakinuta sto se vozim taksijem i busom.
Dakle da, nije glupost, nego je luksuz bez kojeg se uglavnom moze. Druga je stvar sta se vecina tog luksuza ne zeli odreci

[hardy]

makake kaže:

We'll have to agree to disagree. Osim ako ne zivis u selu a poslom i svim sadrzajima udaljenim 15+ kilometara, stvarno ne vidim tu toliko nasusnu potrebu. Zivjela sam i radila i u Zagrebu i u manjem gradu i stvarno nisam osjetila tu toliko nasusnu potrebu za autom. To je komod prije svega, a on kosta. S tim da uopce ne osjecam da sam zakinuta sto se vozim taksijem i busom.
Dakle da, nije glupost, nego je luksuz bez kojeg se uglavnom moze. Druga je stvar sta se vecina tog luksuza ne zeli odreci

I dalje tvrdim da je glupost...meni osobno kao da tvrdiš da je i struja u kući luksuz.

[pozitivax]

Auto je luksuz ?
Svašta. Nije nužan u malom selu ili gradiću ali nije luksuz.

Dragon drago mi je da se sve posložilo ali prije nego se odlučite na kupovinu stana i kreditovanje doooobro razmislite jer danas imaš posao a sutra ge nemaš, danas imaš plaću preko 10 tisuća a sutra imate samo jednu plaću.
Danas si zdrav, sutra nisi. Kredit je dugoročna obaveza.
Problema kakvih sada imaš, sitnih problema jer si velike riješio, imati ćeš i u zgradi sa stanarima, manjak mira također. Bez dvorišta sa zvukovima odozdola i odozgora, sa raznim stanarima. Dovoljno je čitati horor priče ljudi koji žive u stanovima.
Ovaj urla u 3, ovoj klinci dreče u 7 ujutro nedjeljom, ovaj buši subotom popodne, onaj sluša glazbu u ponoć, netko trči po stanu, drugi se tušira u 1 poslije ponoći, balkon kao kutija šibica gdje nemreš ni kavu popiti u miru itd.

Vidi koliko vam se stvarno to isplati na svim razinama. Neka vam punac prepiše dio kuće ako želi da ostanete tamo. Da ne ulažete bezveze a vrhnje pokupi sekica od žene.Grozno ali ima svega u familiji.To si i sam doživio.
Razgovaraj sa njima.

Osobno ovo su sada sitnice zbog kojih ne trebaš odlaziti ako nije nužno. Tu su punac i punica za klince, ako ih treba pričuvati, kućni mir itd.
Ionako si sve drugo objasnio, novac ti se vraća i nemate frke.
Zato tri puta mjeri jednom reži kod kupovine stana.
Da ne živiš u prostoru beton, balkon , beton , parkirani automobili i jedna klupa u parku.
Razmisli o svemu. Nemoj emocijama, inatom i strahovima kupovati stan.

[makake]

harderfaster kaže:

I dalje tvrdim da je glupost...meni osobno kao da tvrdiš da je i struja u kući luksuz.

Meni je to neusporedivo
Al ok, nije tema.