Pustiti ga da ode

[Nausikaja]

lasheba kaže:

To je neki put dobro čuti da se vratiš na zemlju. U drugu ruku, u ovom slučaju meni ne igra neku ulogu...

Edit: Neke ljude treba takvim šamarom spustiti na zemlju...ja sam jedna od takvih

Jedino sto ti tako nesto moze napraviti je 'pomoci' ti gurnuti probleme pod tepih.
Nekad su ljudi tako razgovarali sa malom djecom i nalazili svakojaka opravdanja zasto to rade.
Danas se smatra da je takav pristup los.
Ako se dijete boji injekcije i ako mu kazes - ma to ne boli jako - jedino sto se postize je da naucis dijete da ne vjeruje sebi. (sto moze onda imati posljedice na tu djecu kada odrastu)
Sto ne znaci da djetetu treba reci - bolit ce te i to uzasno. Trebamu svojom prisutnoscu i podrskom pomoci da prodje kroz strah od injekcije i bol od iste.

[mrafica]

radical change kaže:

Na psihorerapiji često grupa ljudima saspe u lice ono što ih ide, za pojedinca ta osuda i napad zna biti jako traumatična ali je nužna da se pogleda realno na sebe i napravi promjena. Nečiji osjećaji zaista znaju biti pretjerani i kada se izrazi problem tada drugi ljudi imaju pravo to osobi i reći... Na grupi dobiješ podršku kada ti treba, ali dobiješ i jezikovu juhu kada je to potrebno. Neke ljude grupa zna osuditi i izolirati, neki pak ljudi ogromnu ljutnju proiciraju na druge članove grupe, to je jedna jako dinamična sredina. Ako ti netko stalno gladi guzu, kako ćeš se natjerati na promjenu, logika zar ne..?

Moram priznati da ne znam kako funkcionira psihoterapija u praksi, pogotovo grupna, ali meni nema smisla ideja da 'ismijavanje' nečijih problema i (možda prenaglašenih) osjećaja dovede do rješavanja istih i do umanjivanja tih osjećaja.

Nisam još nikad recimo čitala o partnerskoj terapiji u kojima terapeut potiče jednu stranu da govori drugoj kako pretjeruje u ovom i onom, kako se ne bi trebala osjećati tako i tako, nego uvijek bude baš suprotno, to se nastoji izbjegavati u širokom luku i potiče se pričanje iz vlastiti pozicije, o sebi i svojim emocijama.

Ne mislim ja da je to glađenje guze, samo konstruktivniji pristup koji ne vodi u nove negativne petlje.

No neću dalje, to je sve samo moje mišljenje i nešto čime se vodim u životu i vidim da funkcionira u praksi pa ne mislim to mijenjati, nisam konpetentna govoriti za druge.

[radical change]

mrafica kaže:

Ni u kojem slučaju to ne igra ulogu. Ne spušta to na zemlju.
Ako sam tužna i muž mi kaže-ajde što dramiš oko toga, nije to toliko velik problem. Prije da ću se osjećati posrano što sam tužna zbog nečeg zbog čega očito ne bih trebala i plus što me on ne razumije, nego što ću pomisliti-ah da, u pravu je i prestat ću osjećati tugu.

edit: naglašavam da pišem samo svoje viđenje i mišljenje, nisam stučna po tom pitanju

Pa muž te malo valjda utješi jer vidi da patiš, ali kad si mrvicu bolje onda o tome razgovarate i on da svoj pogled na stvari, jer je stvarno moguće da je problem kojeg imaš realno pizdarija, a možda ga i on može pomoći rješiti..
U svakom slučaju partner pokaže razumjevanje ali naravno i da savjet kojeg se nisi obvezna držati...

[mrafica]

nausikaja123 kaže:

Jedino sto ti tako nesto moze napraviti je 'pomoci' ti gurnuti probleme pod tepih.
Nekad su ljudi tako razgovarali sa malom djecom i nalazili svakojaka opravdanja zasto to rade.
Danas se smatra da je takav pristup los.
Ako se dijete boji injekcije i ako mu kazes - ma to ne boli jako - jedino sto se postize je da naucis dijete da ne vjeruje sebi. (sto moze onda imati posljedice na tu djecu kada odrastu)
Sto ne znaci da djetetu treba reci - bolit ce te i to uzasno. Trebamu svojom prisutnoscu i podrskom pomoci da prodje kroz strah od injekcije i bol od iste.

Možda ja krivo gledam na to, ali ako se dijete boji injekcije, onda i nije toliko krivo reći mu da to ne boli jako, nego je krivo 'omalovažavati' taj njegov strah. Ono u smislu-ma daj što se imaš bojati, pa nisi više mala beba, tko se vidio bojati injekcije. Jesi vidio Peru prije tebe kako se nije bojao.
Reći mu da to ne boli jako i da će brzo proći (što u principu nije laž i nije umanjivanje 'važnosti' njegovog straha) i biti prisutan i podrška mi je nešto drugo.

[radical change]

mrafica kaže:

Moram priznati da ne znam kako funkcionira psihoterapija u praksi, pogotovo grupna, ali meni nema smisla ideja da 'ismijavanje' nečijih problema i (možda prenaglašenih) osjećaja dovede do rješavanja istih i do umanjivanja tih osjećaja.

Nisam još nikad recimo čitala o partnerskoj terapiji u kojima terapeut potiče jednu stranu da govori drugoj kako pretjeruje u ovom i onom, kako se ne bi trebala osjećati tako i tako, nego uvijek bude baš suprotno, to se nastoji izbjegavati u širokom luku i potiče se pričanje iz vlastiti pozicije, o sebi i svojim emocijama.

Ne mislim ja da je to glađenje guze, samo konstruktivniji pristup koji ne vodi u nove negativne petlje.

No neću dalje, to je sve samo moje mišljenje i nešto čime se vodim u životu i vidim da funkcionira u praksi pa ne mislim to mijenjati, nisam konpetentna govoriti za druge.

Pa moraš iskreno iznjeti ono što misliš i osjećaš, dakle tugu, ljutnju, frustracije, agresiju... a potom se o tome dade analizirati i raspravljati.. U toj raspravi i analizi možeš zaista skužiti da je tvoja reakcija bila pretjerana a osjećaji projekcija nečeg drugog (agresivnosti prema majci, šefu, sebi, strah odbacivanja, manje vrijednosti i slično..)
Nema ničeg u rukavicama.. ali vrijeđanje je nešto što se ne dopušta...

[mrafica]

radical change kaže:

Pa muž te malo valjda utješi jer vidi da patiš, ali kad si mrvicu bolje onda o tome razgovarate i on da svoj pogled na stvari, jer je stvarno moguće da je problem kojeg imaš realno pizdarija, a možda ga i on može pomoći rješiti..
U svakom slučaju partner pokaže razumjevanje ali naravno i da savjet kojeg se nisi obvezna držati...

Ali ja ne govorim o tome da je skroz moguće da sam ja tužna zbog gluposti, bitan je pristup s kojim će mi on pristupiti. To svakako uključuje savjet i viđenje iz njegovog kuta (koji može biti i da ON to nešto ne bi tako tragično shvatio), a ne puko glađenje po glavici, ali ne uključuje umanjivanje 'važnosti' moje tuge.

[Nausikaja]

mrafica kaže:

Možda ja krivo gledam na to, ali ako se dijete boji injekcije, onda i nije toliko krivo reći mu da to ne boli jako, nego je krivo 'omalovažavati' taj njegov strah. Ono u smislu-ma daj što se imaš bojati, pa nisi više mala beba, tko se vidio bojati injekcije. Jesi vidio Peru prije tebe kako se nije bojao.
Reći mu da to ne boli jako i da će brzo proći (što u principu nije laž i nije umanjivanje 'važnosti' njegovog straha) i biti prisutan i podrška mi je nešto drugo.

Reci mu da to ne boli jako isto je krivo kao i reci mu da to ne boli uopce. I kod jednog i kod drugog se negira djetetovo iskustvo (ili ne iskustvo) primanja injekcije.
To je poanta.
Baci pogled na ovo: Frajer je fenomenalan, slusala sam njegovo predavanje i samo mogu reci da mi sve sto govori ima jako puno smisla.
http://www.drdansiegel.com/about/biography/
Fora je u tome da se dijete moze pripremiti na primanje injekcije bez interpoliranja svojeg stava. Prisutnost, empatija i podrska funkcioniraju na drugaciji nacin. (preopsirno da bi to sada opisivala)
Cesto je prebacivanje paznje puno bolja metoda od sugeriranja kakvo ce iskustvo injekcije biti za dijete.
Koliko je zgodno lijecnicima tako nesto prakticirati, pretpostaljam da nije - al ja bi o tome nekom drugom prilikom

[radical change]

lasheba kaže:

Edit: Neke ljude treba takvim šamarom spustiti na zemlju...ja sam jedna od takvih

Ovime si daješ samo alibi za loše ponašanje i bijeg od odgovornosti..
Što bi to značilo, da bi te muž trebao "šamarati" da ti neke stvari dođu do mozga..?
On ti nije otac ni majka, to su možda oni radili u nedostatku pogodnije metode, sada si odrasla žene, u braku si i to moraš naučiti sama, preispitivati sebe, svoje emocije, strahove, potrebe i ako misliš da nisi ok sama se spuštati u realnost ...

[mrafica]

nausikaja123 kaže:

Reci mu da to ne boli jako isto je krivo kao i reci mu da to ne boli uopce. I kod jednog i kod drugog se negira djetetovo iskustvo (ili ne iskustvo) primanja injekcije.
To je poanta.
Baci pogled na ovo: Frajer je fenomenalan, slusala sam njegovo predavanje i samo mogu reci da mi sve sto govori ima jako puno smisla.
http://www.drdansiegel.com/about/biography/
Fora je u tome da se dijete moze pripremiti na primanje injekcije bez interpoliranja svojeg stava. Prisutnost, empatija i podrska funkcioniraju na drugaciji nacin. (preopsirno da bi to sada opisivala)
Cesto je prebacivanje paznje puno bolja metoda od sugeriranja kakvo ce iskustvo injekcije biti za dijete.
Koliko je zgodno lijecnicima tako nesto prakticirati, pretpostaljam da nije - al ja bi o tome nekom drugom prilikom

Zanimljiva mi tema, svakako ću proučiti, tenks na preporuci.

Da ne zauzimamo više temu autorici (ispričavam se ).

[My time]

Autorice, ako tvoj muž želi otići - on će otići, makar se ti promijenila sto puta.
On zna da si kao osoba 'teška', a takvi ljudi se rijetko mogu promijeniti na bolje. Zajedno ste deset godina i on gleda to tvoje ponašanje cijelo vrijeme.
Zar misliš da će povjerovati u tvoje obećanje ako mu kažeš da ćeš se promijeniti? Čisto sumnjam.
A ta tragedija zbog koje si ti postala 'vještica' kako si sama rekla je malo nejasna. Što se to moglo desiti drugo osim prevare?
Možda si ti samo osoba koja jednostavno ne može živjeti s nikim jer mora sve biti po njenom. Radila sam s takvom kolegicom koja je već bila prešla 50u i sama priznala da joj je najbolje živjeti s mačkom jer ju nitko ne može podnijeti u zajedničkom životu.
Samo ne znam što ste 10 godina radili zajedno?

[Nausikaja]

mrafica kaže:

Ali ja ne govorim o tome da je skroz moguće da sam ja tužna zbog gluposti, bitan je pristup s kojim će mi on pristupiti. To svakako uključuje savjet i viđenje iz njegovog kuta (koji može biti i da ON to nešto ne bi tako tragično shvatio), a ne puko glađenje po glavici, ali ne uključuje umanjivanje 'važnosti' moje tuge.

Ovo je presudno! Jenda stvar je kad ti netko kaze - ti to shvacas preozbiljno i time implicira da je tvoja rekacija univerzalno preozbiljna, i.e. neprimjerena i da svi ostali, apsolutno svi ostali stanovnici zemaljske kugle smatraju da ti je reakcija preozbiljna.
Sasvim je drugo kada ti netko kaze JA (to ne bi tako ozbiljno shvatio). U psihoterapiji se to naziva odnosom, englesi relational PT.
Muz ti je divan, al to vec znam od prije

Isprike autorici na off-u

[My time]

Zašto je danas toliko rastava braka i prekida veza?
Pa upravo zbog zajebanih ljudi koji nisu spremni na kompromis, koji nisu fleksibilni.
Ako uđeš s nekim u vezu i zajednički život onda budi svjestan da ćeš neke stvari morati tolerirati (to se odnosi i na drugu stranu). Ali ne, ljudi su jednostavno zločesti i samoživi i onda dođu plakati na forum kako se rastaju.
Brak nije samo ljubav i sex, nego - dogovor, tolerancija i fleksibilnost.
Ako to ne poštujete, onda vam je bolje da ste sami.

[mrafica]

nausikaja123 kaže:

Ovo je presudno! Jenda stvar je kad ti netko kaze - ti to shvacas preozbiljno i time implicira da je tvoja rekacija univerzalno preozbiljna, i.e. neprimjerena i da svi ostali, apsolutno svi ostali stanovnici zemaljske kugle smatraju da ti je reakcija preozbiljna.
Sasvim je drugo kada ti netko kaze JA (to ne bi tako ozbiljno shvatio). U psihoterapiji se to naziva odnosom, englesi relational PT.
Muz ti je divan, al to vec znam od prije

Isprike autorici na off-u

Je.

No da se vratimo na temu, mislim da je tu puno previše rupa da bi se uopće stekla slika o njihovom odnosu. Puno je napisano, ali u principu nije ništa napisano. Znam da je problem pisati po forumu o tako intimnim stvarima, uvijek postoji opasnost od prepoznavanja, i baš zato mislim da bi autorica trebala popričati s nekim kome može iznijeti SVE detalje, cijelu dinamiku tog odnosa, jer dovoljno je da nešto izostavi pa da se stekne kriva slika o nečemu, a kamoli kad gotovo sve izostavi i opiše onako okvirno. To je daleko od dovoljnog za iole smisleno savjetovanje, osim nekog površnog. S obzirom da se radi o nečijem životu, nije baš najsretnije površno savjetovati.

[SubSV]

lasheba kaže:

Pozdrav, zanima me vaše mišljenje pošto mislim da ne mogu objektivno sagledati našu situaciju...
Dakle, u vezi smo 10 godina, od toga dvije u braku. U zadnjih dvije godine počinju ozbiljniji problemi, konstantne svađe, ružne riječi...saznali smo i jako puno novih činjenica jedno o drugome koje nam se baš i nisu sviđale. Naša veza je prvih 4-5 godina bila bajkovita, on je divan i osjećala sam se uz njega kao kraljica. Onda smo imali jednu gadnu situaciju/tragediju (nevezanu uz našu vezu) i nakon toga zapravo nismo se vratili na staro.

Kakva situacija je bila u pitanju?

Koje činjenice ste saznali jedno o drugome? Tu se radi o nekim stvarima koje su isplivale kad ste počeli živjeti skupa pa su vas vaše navike iznenadile ili ste saznali neke tajne jedno o drugome?

Dobar seks, iste želje, sve badava ako nema međusobnog poštovanja.

[Salammbo]

My time kaže:

Zašto je danas toliko rastava braka i prekida veza?
Pa upravo zbog zajebanih ljudi koji nisu spremni na kompromis, koji nisu fleksibilni.
Ako uđeš s nekim u vezu i zajednički život onda budi svjestan da ćeš neke stvari morati tolerirati (to se odnosi i na drugu stranu). Ali ne, ljudi su jednostavno zločesti i samoživi i onda dođu plakati na forum kako se rastaju.
Brak nije samo ljubav i sex, nego - dogovor, tolerancija i fleksibilnost.
Ako to ne poštujete, onda vam je bolje da ste sami.

S boldanim se uopće ne slažem. Ljudi su i prije bili zajebani i nefleksibilni. Samo vremena su se ipak promijenila i nisu kao prije primorani ostati zajedno "zbog sela". Danas se rastaju zato što mogu. Tako jednostavno.

[lasheba]

radical change kaže:

Ovime si daješ samo alibi za loše ponašanje i bijeg od odgovornosti..
Što bi to značilo, da bi te muž trebao "šamarati" da ti neke stvari dođu do mozga..?
On ti nije otac ni majka, to su možda oni radili u nedostatku pogodnije metode, sada si odrasla žene, u braku si i to moraš naučiti sama, preispitivati sebe, svoje emocije, strahove, potrebe i ako misliš da nisi ok sama se spuštati u realnost ...

Eh, već sam napisala da sam sjeb...meni dobro dođe taj šamar kada zabrijem krivo, odem predaleko sa pretpostavkama i napravim neku krivu priču. Taj šamar bi me vratio u realnost. Nije na nikome da mi zadaje te šamare i pomaže, ja sam samo rekla da ih volim primati jer na mene dobro djeluju. Taj sjeb moram rješavati sama...

My time kaže:

Autorice, ako tvoj muž želi otići - on će otići, makar se ti promijenila sto puta.
On zna da si kao osoba 'teška', a takvi ljudi se rijetko mogu promijeniti na bolje. Zajedno ste deset godina i on gleda to tvoje ponašanje cijelo vrijeme.
Zar misliš da će povjerovati u tvoje obećanje ako mu kažeš da ćeš se promijeniti? Čisto sumnjam.
A ta tragedija zbog koje si ti postala 'vještica' kako si sama rekla je malo nejasna. Što se to moglo desiti drugo osim prevare?
Možda si ti samo osoba koja jednostavno ne može živjeti s nikim jer mora sve biti po njenom. Radila sam s takvom kolegicom koja je već bila prešla 50u i sama priznala da joj je najbolje živjeti s mačkom jer ju nitko ne može podnijeti u zajedničkom životu.
Samo ne znam što ste 10 godina radili zajedno?

Nebi o tome, nije prevara, tragedija, nešto što bi svakoga promjenilo da mu se dogodi, nekoga više nekoga manje, nekoga nezamjetno. Nas drastično!
Prvih 4-5 god smo bili divni jedno prema drugome, ovo grozno razdoblje je počelo otprilike malo nakon vjenčanja.

My time kaže:

Zašto je danas toliko rastava braka i prekida veza?
Pa upravo zbog zajebanih ljudi koji nisu spremni na kompromis, koji nisu fleksibilni.
Ako uđeš s nekim u vezu i zajednički život onda budi svjestan da ćeš neke stvari morati tolerirati (to se odnosi i na drugu stranu). Ali ne, ljudi su jednostavno zločesti i samoživi i onda dođu plakati na forum kako se rastaju.
Brak nije samo ljubav i sex, nego - dogovor, tolerancija i fleksibilnost.
Ako to ne poštujete, onda vam je bolje da ste sami.

Previše smo si dozvolili, previše smo tražili jedno od drugoga, htjeli smo sve! Razmaženi i nerealni...
Nisam došla plakat na forum da se rastajem, htjela sam vidjeti kako drugi ljudi to vide, jer ja nisam objektivna.

[dugii]

Salammbo kaže:

S boldanim se uopće ne slažem. Ljudi su i prije bili zajebani i nefleksibilni. Samo vremena su se ipak promijenila i nisu kao prije primorani ostati zajedno "zbog sela". Danas se rastaju zato što mogu. Tako jednostavno.

Ja se sa tobom ne slažem ,više se slažem sa My Time iako ne u potpunosti.
Promjenila su se vremena ali promjenili su se i ljudi i danas su zajebaniji i još manje fleksibilni nego li su bili prije.Što se tiče ostajanja u braku "zbog sela" ostaju danas u jednakoj mjeri ko i prije.

[My time]

Salammbo kaže:

S boldanim se uopće ne slažem. Ljudi su i prije bili zajebani i nefleksibilni. Samo vremena su se ipak promijenila i nisu kao prije primorani ostati zajedno "zbog sela". Danas se rastaju zato što mogu. Tako jednostavno.

Možda se prije 50 godina nisu rastajali zbog sela. Ali ne govorimo o tim vremenima.
A ovo - danas se rastaju zato što mogu je presmiješno
Misliš - žena radi, pa može. Jbt pa i prije 30 i više godina su žene radile (i to na sigurnim poslovima), a ne kao danas, radi godinu dvije i otkaz.
Po tvojoj teoriji, tek danas se ne mogu rastati jer većina ima privremene poslove i kredite od banke na 30 godina.
Kao što netko reče - što banka sastavi, čovjek ne rastavi
Mnogi nisu skužili moj post, baš zato što su osobe koje sam opisala, pa se samo tješe.

[Otvorenomore]

tuci po mrtvom magarcu nema smisla, ako je veza pukla nakon 10 g adio

[dugii]

lasheba,ja ne vidim u čemu je problem.Prvih 8 godina naučili ste biti dobri jedno sa drugim a onda sljedeće dvije godine zločesti jedno prema drugom.Sad imate dva modela ponašanja pa izaberite onaj bolji.Pretty simple