Vedro nezadovoljstvo

[Mala Leona]

Postoje tri faze kroz koje prolazimo kada osuđujemo drugu osobu.
Prva faza su naša osjetila. Nema ništa u glavi što nije bilo u našim osjetilima.
U drugoj fazi, ta naša osjetila proizvode određene misli.
U trećoj fazi se nakon misli, pojavljuju osjećaji. I ti naši osjećaji su samo misli koje su se pojavile u našoj glavi.
I zato moramo biti svjesni da su naša osjetila iznimno neprecizna. Naša osjetila su pod utjecajem onoga što mi mislimo.
Svi problemi započinju preko naših osjetila. Mi nešto vidimo i čujemo pa počinjemo osuđivat, mrzit i prezirat drugu osobu.
Često puta ne poznajemo ni sami sebe. Ne poznajemo svoje srce. I dok smo sami u odnosu na sebe slijepci, slijepi smo i u odnosu na druge. Koliko li sam samo puta nešto učinila u afektu, pa sam samu sebe zapitala zašto sam to napravila?
Od kud mi pravo da sudim druge osobe?
Koliko puta sam samo, ne imajući sve podatke, rekla nešto o drugoj osobi?
Polako, polako jer nitko od nas ne zna sa kakvim demonima se bori ta osoba.
Što manje druge sudimo i određujemo kakav je tko, to će i naš sud biti lakši.

[Mala Leona]

Ubiti ( u svakom pogledu) znači ostvariti želju da se drugoj osobi nanese nekakvo zlo.
Da bismo se mogli boriti protiv takvih želja potrebno je odstraniti uzrok:
osuđivanje i srdžbu.
U svakome od nas postoji potreba za prosuđivanjem postupaka drugih ljudi i osjećamo se pozvanima određivati što je "dobro", a što "loše". Otkrivanje tuđih pogrešaka često nas ispunja nekim čudnim zadovoljstvom. U nama kao da stanuje neki strogi, nemilosrdni sudac koji stalno sudi druge ljude i kojemu se teško odupiremo.
Zašto u nama postoji takav nemilosrdni sudac?
Koji je uzrok našem osuđivanju drugih?
Postavila sam si pogrešnu sliku u glavi. Kod drugih u biti primjećujem sve ono što zapravo meni samoj nedostaje. U biti me moji grijesi čine nesretnom, a ne tuđi.Na samim početcima u Bibliji piše da je Bog čovjeka stvorio na svoju sliku. A ja sam cijelo vrijeme težila savršenstvu i postavila visoko ljestvicu. Onda sam to tražila i od drugih i naravno da nisam bila zadovoljna. Vjerovala sam i gledala u nekog drugog boga, u Zeusa.
A moj Bog je na križu.
Baš kao i ja.
Tolike godine mi je trebalo za shvatiti tako jednostavnu stvar.
Ma ne moram biti savršena i najbolja i najjača, trebam samo ljubiti svoje bližnje upravo takve kakvi jesu, jer svi smo stvoreni na sliku Božju. Shvatila sam da nitko ne može griješiti protiv moje duše osim mene same. Jer uistinu se drugi mogu iživljavati na meni, a ja mogu biti savršeno čista i sveta. Jer moj grijeh nastaje samo u onom trenutku kada ja odgovorim na napad drugoga.

[Mala Leona]

Na probleme sam počela gledati kao na dobrodošle izazove. Bila sam sklona kroz dan prolaziti poput mjesečara, sve dok ne bih naletila na neku prepreku koja bi me zaustavila. U trenutku kada sam se suočavala s problemom za koji nisam imala rješenje, moja me je reakcija ili podigla ili srušila.
Znala sam se uzrujati, naljutiti ili početi se samosažaljevati.
No uvidjela sam da mogu i drugačije.
Moji problemi postali su ljestve po kojima se penjem kako bih svoj život vidjela iz Stvoriteljeve perpektive.
Kad sam prepreku koja me je silno isfrustrirala, pogledala odozgor, vidjela sam ju kao nešto što mogu prijeći s lakoćom.
Kada sam pogledala odozgor, osim problema, vidjela sam i druge stvari.
Bože moj, okrećem se prema Tebi i samo promatram kako me obasjava svjetlo Tvoje prisutnosti.

[Mala Leona]

"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
Ako je moj cilj ugađati ljudima, njima ću se i podložiti. Ljudi mogu biti jako "teški" kada im damo vlast nad sobom.
Bože, želim tebe kao svog Gospodina i moje služenje je ukorijenjeno u Tvojoj bezuvjetnoj i neizmjernoj ljubavi prema meni. Što se više ponizujem pred Tobom, to me više uzdižeš u prisniji odnos sa Tobom. Radost življenja u Tvojoj osobnoj prisutnosti nadmašuje svaku drugu radost. Razmatram tvoju radosnu svjetlost živeći u sve većoj prisnosti s Tobom.

[Mala Leona]

" Čovjek je utjelovljeni duh." -Origen
Svako kršćansko iskustvo uvijek je tjelesno, uvijek je konkretno. Tijelo je središte spasenja. Ovo tijelo konkretno je stvoreno za nebo.
Ići ću u raj sa tijelom, ili nikako. Neću tijelo ostaviti na vješalici.
Čovjek je tijelom i dušom jedan. To znači da se čovjeka ne može svesti kako na samu tjelesnost, tako ni na njegovu duhovnu dimenziju, što se u povijesti nerijetko događalo. Niti se može reći da čovjek posjeduje tijelo ili duh, ili da je čovjek duh koji se koristi tijelom.
Čovjek je utjelovljeni duh. Stoga njegovo tijelo nije puki objekt, nego je tijelo osobe, življeno tijelo, uvjet da bi se postojalo u svijetu, u vremenu, u odnosima, uvjet da bi se poznavalo, željelo, voljelo, osjetilo i izražavalo ono duhovno. Mi kršćani ispovijedamo vjeru u uskrsnuće tijela koje će sudjelovati u slavi neba. Duša, duhovna i besmrtna, princip je jedinstva ljudskoga bića. Ona je ono po čemu čovjek postoji kao cjelina duhovnoga i tjelesnog.
Tijelo je prorok, jer tijelo prenosi jednu poruku i govori puno više nego što mi mislimo.

[Mala Leona]

Ti želiš da znam koliko sam sigurna i zaštićena u tvojoj prisutnosti. Ta je činjenica potpuno neovisna o tome kako se osjećam. Nalazim se na putu prema nebu i ništa me ne može spriječiti da tamo stignem zato jer sam s tobom. Tamo ću se susresti s tobom lice u lice, i znam da niti jedan izraz ne može opisati moju buduću radost.
Niti sada nisam odvojena od tebe, iako te mogu vidjeti tek očima vjere. Ti ćeš hodati sa mnom do kraja mog vremena, i nakon toga, u vječnosti.
Iako si mi garantirao da ćeš uvijek biti sa mnom, to ne utjeće uvijek na moje osjećaje. Kad zaboravim da si sa mnom,vrlo lako padam u usamljenost ili strah.
Kad sam svjesna da si sa mnom, moji negativni osjećaji nestaju i na njihovo mjesto dolazi tvoj mir. Nastojim da mi ovo postane navika, stalna potreba: hodati zajedno sa tobom kroz dan.

Oči u oči

[Mala Leona]

Muškarac i žena međusobno su komplementarni, međusobno se nadopunjuju.
Svaki atom našeg tijela određen je spolnošću, seksualiziran je.
Svaka žena kroz susret sa muškarcem, kao i svaki muškarac kroz susret sa ženom
izlazi iz svoje samoće.
Bog je u tom susretu između muškarca i žene napravio eksploziju.
Mi smo svi plod odnosa između muškarca i žene.
Seksualnost - ljudska tjelesnost svoj vrhunac ima u tome kada muškarac i žena vode ljubav.
Smisao tog čina je darovati sebe u potpunosti.
Ljubav je dar, a dar kao takav je bezuvjetan.
Svaki odnos u našem životu je po svojoj naravi nerazriješiv, jer ako nije takav,
onda nije odnos i nije ljubav.
Frustrirani čovjek je onaj čovjek koji ne zna ljubiti.
Onaj tko uistinu zna ljubiti, bit će spreman svoj život dat za tebe.
Svatko od nas zaslužuje nekoga tko će riskirati sa nama i tko će se zbog nas izložiti i ući u nešto do kraja, bez ikakve kalkulacije.
U svim stvarnostima našega života pozvani smo ići do kraja.
Pozvani smo na ljubav.
Na bezuvjetnu ljubav.
Darujmo ono što treba darovati.
Zadržimo ono što trebamo zadržati.
I učinimo to u pravom trenutku.

[Mala Leona]

Spolnost ima svoje značenje. Ona govori određenim jezikom. Kada razmislimo o svemu što spolnost uključuje – o činjenici da se pomoću nje na svijet donosi novi život, o činjenici da ona uzrokuje stvaranje snažne emocionalne bliskosti, o činjenici da u darivanju naših tijela mi predajemo sami sebe – počinjemo shvaćati da je Bog stvorio spolnost s njezinim određenim značenjem, s njezinim vlastitim jezikom.
I taj jezik je vječan.
Spolnošću se ne govori samo: “Bit ću s tobom neko vrijeme” ili: “Sviđa mi se tvoje tijelo.”
Spolnost govori: “Predajem ti se zauvijek i sjedinjujem se s tobom. Želim se pridružiti tebi i Bogu u stvaranju, podizanju i školovanju djece.” 
Spolnost govori jezikom vječnosti.
Bog nas je stvorio i On zna kako se ponašamo.
Moral je samo uputa za upravljanje našim tijelom. Spolnost govori jezikom – jezikom trajne ljubavi. Ako želimo, možemo je slobodno izdvojiti i izvan tog konteksta, ali ćemo onda za to snositi tjelesne, emocionalne i duhovne posljedice. Zlouporaba tog jezika može nas povrijediti – jako povrijediti.

[Mala Leona]

Čovjek se ne ostvaruje ako je poželjan drugome, već ako ljubi. Postoji jedan poziv i jedno poslanje koje mi Bog želi dati, a za koje izgled i naobrazba uopće nije potrebna.
Nemamo puninu, radost i veselje jer od života tražimo da budemo uspješni, da budemo najbolji i u naponu snage, a mi smo stvoreni za nešto sasvim drugo. Nismo svoj život protumačili na ispravan način. Moja očekivanja u odnosu na život bila su sasvim iskrivljena. Nitko od nas ne može zauvijek biti u naponu snage, jer je normalno da starimo, da možda i obolimo ili ostanemo bez posla i onda nam se taj naš svijet sruši jer smo sebi zadali neke krive prioritete u životu.
A što je s djecom s Down sindromom?
Oni nikada neće moći steći neko visoko obrazovanje, ali ljubav koju ta djeca, ti ljudi pružaju, je bezuvjetna. Oni imaju i daju ono što je uistinu vrijedno.
Naše tijelo je stvoreno za darivanje života.
Naše tijelo je stvoreno da bi ljubilo.
Majka Tereza nije bila neka ljepotica, ali je shvatila smisao života i dala ono na što je svatko od nas pozvan. Svatko od nas je pozvan na darivanje ljubavi.
Sveti Augustin je rekao:
" Ljubi i čini što hoćeš."

[Mala Leona]

Budi čovjek u punom smislu riječi:
-čovjek odgovornosti i poštene riječi
-čovjek pažnje i ljubavi
-čovjek istine i poštenja
-čovjek praštanja i pomirenja.
Tada ćeš biti blagoslov drugima.
Ne teži toliko da drugi budu ljudi prema tebi, ti budi čovjek prema njima. To je ono što Isus u nama želi pokrenuti. Postao je čovjekom da i nas nauči kako ćemo ispuniti naše
ljudsko poslanje.
Usudi se biti čovjek!

[Mala Leona]

Svatko je osjetljiv na ljubav.
Čovjek je stvoren na sliku Božju, dakle kao biće koje se prepoznaje i doživljava u odnosu na druga stvorenja, a osobito na svoje bližnje i samo na taj način se otkriva u punini.
Upućeni smo jedni na druge i potrebni smo jedni drugima. Čovjek na stanovit način doživljava svoju puninu time što otkriva da je potreban i koristan ljudima oko sebe te da isto tako treba ljubav i pažnju drugih ljudi.
Čovjek je potpun tek kada ljubi i kada je ljubljen. Zato nije nikakvo čudo da čovjek traži potvrdu za svoj život upravo u toj dimenziji ljubavi. Traga za ljubavlju. To je izvorna i najdublja potvrda ljudskog bića.
Riječ ljubav isprepliće se u stalnoj ljudskoj komunikaciji i otkriva tajne ljudskih srdaca.
Mladić i djevojka imaju potrebu ponavljati ono što u svom rastu prema zajedništvu već odavno znaju ili slute: da se vole, da se svakog dana sve više vole. Bračni partneri mogu doživljavati rast i zrelost svog zajedništva samo ako ne zaborave osvježavati svoju međusobnu privrženost riječima i znakovima ljubavi. Prijatelji se također poznaju po riječima ljubavi, po znakovima pažnje. Čak i djeca na svoj spontani način znaju izmamiti nježnost i ljubav svojih roditelja. Kada očekuju neki dar, običavaju na svoj simpatičan način raširiti ruke i time pokazati koliko vole mamu i tatu.
Iako se ljubav ne da mjeriti, ljudi ipak vole pokazivati dosege svoje ljubavi. Tražimo usporedbe za veličinu ljubavi.
U tajni ljubavi, čovjek je zapravo pred tajnom nečeg neizrecivog jer nikada neće iscrpsti svu dubinu te stvarnosti.
Upravo zato i osjećamo kako o ljubavi nikad nećemo sve reći, kako nam ljubavi nikad nije dosta.
Želimo neizrecivu, neizmjernu ljubav.
U nama je skrivena iskonska glad i žeđ za bezuvjetnom ljubavlju, za apsolutnom prihvaćenošću od strane nekoga tko nikada neće zatajiti u ljubavi.
Potreban nam je čvrst oslonac za tako duboku čežnju ljudskog srca.
Čovjek je zapravo samo relativno biće i zato ne može garantirati da će ljubiti dovoljno, vjerno i trajno.
U čežnji za ljubavlju čovjek zapravo čezne za Bogom, za onim koji jedino savršeno ljubi, koji je jedini apsolutno vjeran.
" Ljudsko srce je nemirno sve dok se ne smiri u Bogu." Sv. Augustin

[Mala Leona]

Čim me nadvlada grijeh, dolazim k Tebi. Ispovijedam Ti svoj grijeh o kojem Ti znaš sve i prije nego što ga ja spomenem. Ostajem u svijetlu Tvoje prisutnosti, primam Tvoje oproštenje, očišćenje i ozdravljenje. Obukao si me u svoju pravednost i ništa me ne može odvojiti od Tebe. Kad god padnem ili posrnem, Ti si tu da mi pomogneš.
Čovjek nastoji skrivati svoje grijehe, tražeći utočište u tami. Ondje se prepušta samosažaljenju, negiranju, samopravednosti, okrivljavanju i mržnji.
Ali Ti si svjetlo svijeta, i Tvoja svjetlost izgoni tamu.
Dolazim ti bliže kako bi me tvoja svjetlost obasjala, te kako bi izagnala tamu i ispunila me mirom.

[Mala Leona]

Postoje tri faze zaljubljivanja, a to su:
- fizička
- psihička
- duhovna
1. faza- fizički aspekt
Ovo je faza euforije u kojoj ne vidimo nedostatke, već samo ono što je lijepo. Osobu gledamo kao objekt.
U ovoj fazi prisutno je jako puno romantike. Drugu osobu percipiramo kroz naša osjetila. To je samo tjelesna privlačnost u kojoj su dominantna samo naša osjetila. Gledamo drugu osobu kroz ružičaste naočale.
2. faza- psihička faza (faza duše)
U ovoj fazi počinjemo primjećivati i nedostatke koji nas opterečuju i nisu slatki. Počinju prve svađe. Primjećujemo da druga osoba ima svoj karakter. U osobi vidimo sve njene pozitivne i negativne strane. U ovoj fazi rađa se karakterna srodnost i sada moraju past neke maske i odnos treba postati što autentičniji. Moramo moći razgovarati o svemu.
Najbitnije je da imamo mir.
3. faza- faza duha
Faza duha je faza gdje provodimo vrijeme sami sa sobom. Ova faza rađa intuiciju. Trebamo si postaviti pitanje da li bismo bili spremni dati život za tu osobu? Imamo zapravo samo jedan život i taj jedan život ne možemo pokloniti desetcima ljudi, već samo jednoj osobi.
Svatko od nas u svojoj samoći i vremenu provedenom u razmišljanju i molitvi može doći do spoznaje da li ga Bog poziva na brak prolazeći kroz ove tri faze.

[Mala Leona]

Odvija se bitka za kontrolu mojih misli. U mom se umu sudaraju nebo i zemlja,
te oboje žele imati utjecaj na moje razmišljanje.
Bože, stvorio si me tako da mogu kušati predokus neba. Kad se isključim iz svijeta i usredotočim se na Tvoju prisutnost, mogu uživati sa Tobom u nebeskim stvarnostima. To je nevjerojatna povlastica rezervirana za one koji traže Tvoje lice. Moja je najveća snaga moja želja da provodim vrijeme u povezanosti s Tobom. Kad se usredotočim na Tebe, Tvoj Duh ispunja moj um Tvojim životom i Tvojim mirom.
Svijet želi da svoje misli usmjerim na ono što će mi štetiti. Mediji me bombardiraju pohlepom, požudom i cinizmom.
Kad se susretnem s time, molim za zaštitu i razlučivanje. Pokušavam stalno biti povezana s Tobom dok koračam bespućima ovoga svijeta. Odbijam brinuti se tjeskobno, jer će me taj oblik svjetovnosti povući prema dolje i onemogućiti mi da budem svjesna Tvoje prisutnosti. Na oprezu sam i pokušavam prepoznati bitku koja se vodi protiv moga uma. Radujem se vječnosti, u kojoj ću živjeti bez takvih borbi, vječnosti pripravljenoj za mene u nebu.

[Mala Leona]

Nikada ne uzimam zdravo za gotovo Tvoju prisnu blizinu. Oduševljena sam čudom Tvoje neprestane prisutnosti.
Nijedna me osoba ne može voljeti toliko da bi neprestano bila u mojoj blizini. Nitko drugi ne može tako dobro poznavati intimnost moga srca, uma i duha.
Ti znaš sve o meni. Znaš i broj vlasi na mojoj glavi. Ne trebam se truditi da me otkriješ.
Mnogi ljudi provedu cijeli svoj život, ili potroše cijelo bogatstvo tražeći nekoga tko će ih razumjeti.
Ti besplatno stojiš na raspolaganju svakome tko zazove Tvoje ime, tko otvori svoje srce i primi Te kao Spasitelja.
Taj jednostavni čin vjere može biti početak cjeloživotne ljubavne priče.
Ti, zaručnik moje duše, savršeno me razumiješ i ljubiš me vječnom ljubavlju.

[Mala Leona]

Otvaram svoj um i svoje srce- cijelo svoje biće- kako bih primila Tvoju ljubav u punoj mjeri. Toliko puta sam hodala životnim putem gladujući za Tvojom ljubavlju samo zato jer ju nisam naučila primati. Bilo je potrebno dosta vremena kako bih shvatila da me ljubiš bezgraničnom, vječnom ljubavlju i sada polako stićem naviku o tome razmatrati i neprestano vježbati pouzdavati se u Tebe dolazeći Ti s povjerenjem.
Uvijek mi je na umu da je zli otac laži. Učim prepoznavati njegove pokušaje da lažima prodre u moje misli. Jedno od njegovih najdražih zavaravanja su pokušaji da potkopa moje samopouzdanje u Tvoju bezuvjetnu ljubav. Borim se protiv tih laži! Ne dopuštam da me pobijede bez borbe. Odupirem se đavlu u Tvoje ime, i on tako bježi od mene.
Približavam se Tebi, i Tvoja me prisutnost iznova zaogrće ljubavlju.

[Mala Leona]

Kad mi se čini da mnogo toga ne ide kako treba, pouzdajem se u Tebe. Kada osjetim da gubim kontrolu nad svojim životom, zahvaljujem Ti. To znači reagirati nadnaravno i to me jedino može izdići iznad mojih okolnosti. Ako pak u takvim situacijama reagiram uobičajeno ljudski, može mi se dogoditi da počnem padati u depresiju. Već nekoliko žalopojki može uzrokovati da počnem duhovno padati, što mi počinje zamračivati perspektivu i način razmišljanja. Kada me takav stav nadvlada, počinjem se žaliti sve češće. Svakim žaljenjem počinjem padati sve niže. Što sam niže, to brže tonem. No uvijek mogu upotrijebiti kočnice.
Tada zavapim u Tvoje ime! Iskazujem i potvrđujem svoje pouzdanje u Tebe bez obzira na to kako se osjećam. Zahvaljujem Ti na svemu i onda kad mi to izgleda nelogično- pa čak i besmisleno.
S vremenom se počinjem uspinjati i pronalazim tlo pod nogama. Kad se popnem natrag, moći ću se u poniznosti suočiti s svojim okolnostima.
Ako tada odaberem reagirati nadnaravno- pouzdajući se u Tebe i zahvaljujući ti- iskusit ću Tvoju nedokučivu ljubav.

[Mala Leona]

Neprestano gledam u Tebe i tražim Tvoju pomoć, utjehu i društvo. Budući da si uz mene uvijek, sa Tobom me može spojiti i najmanja misao.
Kad od Tebe tražim pomoć, primam je besplatno s Tvog prijestolja. Moje izražavanje potrebe za Tobom, kako u malim, tako i u velikim stvarima, drži me duhovno živom.
Kada trebam utjehu, Ti si taj koji me uvijek rado zagrli. Ne samo da mi pružaš utjehu, već me i osposobljavaš da budem kanal kroz koji ću tješiti druge. Tako sam dvostruko blagoslovljena, jer kanal upija dio što kroz njega teče.
To što si Ti osobno uvijek sa mnom, najviše je što u životu mogu imati, to je najveći blagoslov moga spasenja. U životu sam izgubila puno toga, no taj dar mi nitko ne može oduzeti.

[Mala Leona]

Mogu živjeti blizu Tebe onoliko koliko to sama odlučim. Ti niti stavljaš prepreke među nama, niti sklanjaš prepreke koje sama podižem.
Bila sam sklona misliti da kvalitetu mog života određuju moje životne okolnosti. Tako sam trošila svoju snagu pokušavajući upravljati tim situacijama. Osjećala sam se sretno kada su stvari išle dobro, i žalosno ili frustrirano kada bi stvari krenule onako kako se nisam nadala. Rijetko kada sam dovodila u pitanje međusobnu povezanost okolnosti i osjećaja.
Ipak, mogu biti zadovoljna u svakoj mogućoj situaciji. Upotrebljavam više energije u to da se pouzdam U Tebe i da uživam Tvoju prisutnost. Ne dopuštam da moja sreća ovisi o mojim okolnostima, već povezujem svoju radost sa Tvojim obećanjima:
" Ja sam s tobom i čuvat ću te kamo god pođeš.
Ja ću ispuniti svaku tvoju potrebu raskošno prema svome bogatstvu.
Ništa na svijetu neće te moći rastaviti od moje ljubavi."

[Mala Leona]

Provodim vrijeme u smirenosti s Tobom. Dopuštam da svi moji strahovi i brige isplivaju na površinu moje svijesti poput mjehurića. Ondje, u svijetlu Tvoje prisutnosti mjehurići pucaju i nestaju.
Ipak, neki strahovi isplivaju uvijek iznova, posebno strah od budućnosti. Sklona sam mentalno se projicirati u sljedeći dan, tjedan, mjesec, godinu, desetljeće, i u tim se vremenima zamišljati u teškim okolnostima. To što zamišljam je lažna slika, jer Ti nisi uključen u nju. Te mračne situacije se neće dogoditi jer će u svakom tom trenutku sa mnom biti Tvoja prisutnost.
Kada primijetim da su me počele zaokupljati brige za nešto što bi se u budućnosti "možda moglo dogoditi", donosim svoja zamišljanja u Tvoju prisutnost da ih Tvoja svijetlost poništi. Govorim sama sebi: " Isus je sa mnom sada i ovdje. Njegovom pomoći mogu s time izaći na kraj!" Zatim se vraćam kući, u sadašnji trenutak, gdje mogu uživati mir u Tvojoj prisutnosti.