zaruke

[chiquita]

lun@ kaže:
On je kupio prsten, nosio ga je u džepu dan, dva, dok skupi hrabrosti, znojile su mu se ruke, čekao je "pravi trenutak", a ni jedan mu se nije činio dovoljno "pravi", na kraju je ipak izvadio kutijicu, spetljao se sav, govor koji je pripremao danima zapeo je u grlu…, a ona se rasplakala i rekla "da"!
Uvijek ista priča!

ne bi se baš složila s tim, koliko god sam ga cimala i tjerala da ide isprosit moju ruku kod mog starog (a zapravo sam samo htjela vidjeti hoće li imati toliko hrabrosti to izvesti) nakon što je rekao da to neće napraviti ni da ga sto volova vuku, vidjela sam da od toga nema vajde. i da neku kvazi romantiku neću dobiti od njega ni da je platim, ali šta ću moj je i volim ga, otšetali smo u zlatarnu, ja sam izabrala šta hoću, potjero me van da ne vidim koliko će platiti i izašao van s kutijicom.
zaručili smo se tu večer i krevetu.
štaš više?

[Arianne]

zaruke su korak prije braka, vrijeme kada su mladic i djevojka jedno drugom obecali da ce jednom dana reci "DA"
To je vrijeme kada njihova veza prelazi na visi stupanj a rijec brak ne spominje se vise kao daleka buducnost.....

Ja sam uvijek mastala da me iznenadi sa prstenom ali eto
moje zaruke nisu bile nikakvo iznenadjenje jer smo mjesecima prije toga vec pricali o tome kad bi se mogli zaruciti.....
Taj dan otisli smo skupa kod zlatara izabrali meni prsten, javili nasima i otisli sami na veceru malo proslavit
Sutradan je dosao sa svojim roditeljima do nas opet malo proslavili i to je bilo to

[TETE A TETE]

meni je logično da su zaruke ono vrijeme od kad te on zaprosi pa do vjenčanja.
Prema tome ne vidim što je tu zatucano.
Jedino ako netko ne želi ni brak pa onda naravno da zaruke nemaju smisla

[chiquita]

htjela sam još samo dodati da nam nije palo na pamet da bi to išli oglašavati na sva zvona sa kojekakvim priteljima, ručkovima, veselicama....čak smo i roditeljima rekli da smo to obavili i kvit.
to je naša intimna stvar i htjeli smo da tako i ostane.

[Veky]

Šu, tvoji argumenti bar meni nisu nimalo na mjestu. No ok.. tvoj izbor i razmišljanje. Očigledno se ne bi "nikad našli".

Nekome je staromodno i vjenčanje u Crkvi, nekome vjenčanje i brak općenito... to je nešto o čemu ne bih raspravljao, nešto osobno i odluka tog para. No temeljem toga proglasiti to idiotarijom u najmanju ruku vriješa ostale ljude, konkretno - mene.

No hajdemo sada o tome... evo Jaya je rekla nešto u čemu se slažem.

Moja priča kaže kako sam sa jednom bivšom bio zaručen. Bilo je to prije 2-3 godine. Nakon 8 mjeseci veze odlučili smo kako smo suđeni jedno drugom za cijeli život. Odlučili smo vezu podići na jedan korak više, dati joj neko ozbiljno značenje, svojem životu promijeniti tijek. Odlučili smo se jednoga dana ženiti, bez čvrstog datuma, bez čvrste godine, nego kad nam se sve poklopi od stanovanja, novaca svega... I kao jedan podsjetnik, kao jednu težinu svega toga staviti oboje prsten na svoju ruku. Zaprosio sam je na Oliverovom koncertu uz Velaluku. Nije mi bilo svejedno, imamo sam malu tremu, malo sam se i spleo. Upitao sam je želi li se udati za mene... drugi dan smo kupili prstenje. Kupili smo dva prstena od bijelog zlata, poluokrugla, tanka, matirana bez ikakvih cifri i komplikacija, jednostavno i elegantno no po narudžbi. Koštali su negdje oko 540kn. I tako smo mi proglašeni zaručenima.

Dva mjeseca kasnije moja zaručnica je ušetala u moj ured i ostavila mi svoj zaručnički prsten. razlozi nisu bitni, zašto je to učinila više mi ni najmanje nije bitno, kao ni ta veza niti zaruke, odavno sam to zaboravio, kao da to nikad nije ni postojalo. No ostao mi je jedan dodatam u CV-u. a to je stavka "bio zaručen", dakle isto što i "skoro se ženio".


Ovih dana i mjeseci sam u novoj situaciji, i opet kreče priča o zarukama. Znamo da ćemo se ženiti, znamo da to planiramo za drugu godinu, raspitujemo se, dogovaramo... sve super, no nisam je još zaprosioniti smo zaručeni. Dosta mi često to daje do znanja no ja to sve prešutim i prebacim temu na nešto drugo ili na šalu. Nema veze sa mojim bivšim iskustvom no nekako više ne srljam naprijed iako smo to zapravo već i preskočili.


Eh, da...
stare prstene sam vratio zlataru i dobio manje od 50% njihove vrijednosti. Mislim nekih 200kn. Ako ništa drugo, više ne kupujem prstene u paru.

Svima koji se žele zaručiti - čestitam. Mislim da je to lijepa tradicija i lijep odnos ponajprije dvoje ljudi. Jer to naznačava bliskost, govori o bliskosti, govori da smo ljudi koji žele jedno drugo, koji to svima govore, da nismo samo predmeti i stavke koje su danas jedno a sutra drugo.

[chiquita]

ja bi rekla da si se ti opekao pa sad i na jogurt pušeš.
ali i dobro da je tako, di bi stigo da svaki put kupuješ prstenje i vraćaš uz gubitak od 70%...

[tilopa]

Veky kaže:
.....


Svima koji se žele zaručiti - čestitam. Mislim da je to lijepa tradicija i lijep odnos ponajprije dvoje ljudi. Jer to naznačava bliskost, govori o bliskosti, govori da smo ljudi koji žele jedno drugo, koji to svima govore, da nismo samo predmeti i stavke koje su danas jedno a sutra drugo.

Ne razumijem ovo zadnje "da nismo samo predmeti...." Šta mi zaruke mogu dati bilo kakvu potvrdu, šta može brak? Kad ovo govorim , moram reći da nisam protivnik niti braka niti "ne braka" već mi ne trebaju nikakve vanjske potvrde moje ljubavi, poštovanja bliskosti prema nekome. Jer tvoja je priča govori baš o tome. Neke stvari se osjećaju i ti si osjetio da je u tom trenutku ta osoba bila neko s kim ćeš provesti cijeli život. Zaruke su tu sporedne. To je naučena stvar koju smo stekli našim odgojem. Zato mislim da im ne treba pridavati preveliku pažnju. Ako ti se sviđa običaj zaruči se, ali samo zbog običaja, jer ne znam kako taj čin može pomaknuti neki odnos na višu ili nižu razinu. Ili tu govorimo o posjedavanju, obećanju(koje nikad ne možeš biti siguran da ćeš ga ispuniti) ili sigurnosti (koja ne postoji). Prosvjetlite me

[Veky]

tilopa kaže:
Ne razumijem ovo zadnje "da nismo samo predmeti...." Šta mi zaruke mogu dati bilo kakvu potvrdu, šta može brak? Kad ovo govorim , moram reći da nisam protivnik niti braka niti "ne braka" već mi ne trebaju nikakve vanjske potvrde moje ljubavi, poštovanja bliskosti prema nekome. Jer tvoja je priča govori baš o tome. Neke stvari se osjećaju i ti si osjetio da je u tom trenutku ta osoba bila neko s kim ćeš provesti cijeli život. Zaruke su tu sporedne. To je naučena stvar koju smo stekli našim odgojem. Zato mislim da im ne treba pridavati preveliku pažnju. Ako ti se sviđa običaj zaruči se, ali samo zbog običaja, jer ne znam kako taj čin može pomaknuti neki odnos na višu ili nižu razinu. Ili tu govorimo o posjedavanju, obećanju(koje nikad ne možeš biti siguran da ćeš ga ispuniti) ili sigurnosti (koja ne postoji). Prosvjetlite me

Ne, ne želim te "prosvijetliti" i ne vidim razlog zašto bih ikoga tjerao da prihvaća ili bar shvaća moj stav. Moj stav je baš suprotno od ovoga što kažeš. Moja priča govori o pogrešnom odabiru pogrešne osobe, ništa više. Kad mi je teško na poslu pogledam prsten, sjetim se nekoga dragog. Kad me smao još jedna runda dijeli od toga da zaružim sa ekipom u birtiji, a znam da sam obećao doći kući na vrijeme jer imamo zajendičku obvezu pogledam prsten. kad me iziritiraju na poslu i ne znam više što bi sa sobom, što bi učinio u životu i kad bih odustao od svea pogledam prsten i podsjetim se da imam nekoga uz koga sam se vezao. Kad pomislim na neki komad na ulici sjetim se prstena na ruci i moje svjesne odluke da sam se obećao jednoj osobi. Ok, reći ćete - samosvjesnoj osobi je to sve usađeno u glavu. naravno da je, no jedan simbol i znak pomaže, nikako ne odmaže u svemu tome. Dakle, za mene su zaruke logičan slijed veze i definitivno je produbljuju i daju joj jednu težinu.

Da, zaboravih reći... to je stvar između nas dvoje, a starce možemo samo obavijestiti. Pa tko želi neka nazdravlja, fešta i slavi mimo nas.

Ja bi time izjednačio zaruke s prosidbom. Pitam se je li vam je onda i prosidba nepotreban čin?

[:o) Jo (o:]

Ne znam sta bih rekla o svemu tome. Decko i ja smo sad pune cetiri godine u vezi, razgovarali smo i o tome no uvijek se javljaju "neki" problemi - faks, nedostatak novaca... ; ocito smo josh premladi za to. Ali htjeli bi zapoceti zajednicki zivot, da vidimo i kako je to.
No, iako osobno vjerujem u zaruke, u ljubav i brak, vishe bih voljela da me zaprosi bez prstena i da se vjencamo u kratkom roku.
Da mi ne zbrishe slucajno.

[margarita]

dodouprolazu kaže:
Zaruke su zadnja prilika za bijeg. Ono, pet do dvanaest da se skuzi u sto se nepovratno srlja. Tko ni tad ne skuzi (a ima ih koji skuze, Jaya pozdrav) - tak mu i treba!

hahah


tako je moj stari - kad je chuo da smo se zaruchili - odveo ovog mog u stranu i pita: Ama jesi li ti siguran - znash ona ti je zajebana

[llilly]

) Jo (o: kaže:
Ne znam sta bih rekla o svemu tome. Decko i ja smo sad pune cetiri godine u vezi, razgovarali smo i o tome no uvijek se javljaju "neki" problemi - faks, nedostatak novaca... ; ocito smo josh premladi za to.


Ali htjeli bi zapoceti zajednicki zivot, da vidimo i kako je to.
No, iako osobno vjerujem u zaruke, u ljubav i brak, vishe bih voljela da me zaprosi bez prstena i da se vjencamo u kratkom roku.
Da mi ne zbrishe slucajno.

tako se i meni nekad čini, da smo još premladi (23 i 24) i sto problema. mada mi već živimo zajedno, sami se financiramo u potpunosti i sve to štima. brak nam se zapravo u nekim trenucima čini suvišan, mogli bi i ovako još neko vrijeme. zato su mi zaruke idealne - znak da je veza ozbiljna, a zasad nam je brak malo suvišan. nismo još spremni za djecu.
heh, valjd moj neće zdimit

[tilopa]

Veky kaže:
Ne, ne želim te "prosvijetliti" i ne vidim razlog zašto bih ikoga tjerao da prihvaća ili bar shvaća moj stav. Moj stav je baš suprotno od ovoga što kažeš. Moja priča govori o pogrešnom odabiru pogrešne osobe, ništa više. Kad mi je teško na poslu pogledam prsten, sjetim se nekoga dragog. Kad me smao još jedna runda dijeli od toga da zaružim sa ekipom u birtiji, a znam da sam obećao doći kući na vrijeme jer imamo zajendičku obvezu pogledam prsten. kad me iziritiraju na poslu i ne znam više što bi sa sobom, što bi učinio u životu i kad bih odustao od svea pogledam prsten i podsjetim se da imam nekoga uz koga sam se vezao. Kad pomislim na neki komad na ulici sjetim se prstena na ruci i moje svjesne odluke da sam se obećao jednoj osobi. Ok, reći ćete - samosvjesnoj osobi je to sve usađeno u glavu. naravno da je, no jedan simbol i znak pomaže, nikako ne odmaže u svemu tome. Dakle, za mene su zaruke logičan slijed veze i definitivno je produbljuju i daju joj jednu težinu.

Da, zaboravih reći... to je stvar između nas dvoje, a starce možemo samo obavijestiti. Pa tko želi neka nazdravlja, fešta i slavi mimo nas.

Ja bi time izjednačio zaruke s prosidbom. Pitam se je li vam je onda i prosidba nepotreban čin?

Ovo "prosvjetlite me" nije bila provokacija. Samo sam htjela da mi bolje objasniš tvoju tezu. I objasnio si. Svi mi imamo različito poimanje nekih stvari i poštujem tvoje. Ljubav je tu ipak najvažnija sa zarukama ili bez. Pozdrav

[te@]

Veky kaže:
Ja bi time izjednačio zaruke s prosidbom. Pitam se je li vam je onda i prosidba nepotreban čin?

Pa naravno da mi je to potreban čin. Da se mogu kurčit pred fendicama, ko i sve žene.

[Jaya]

Veky kaže:
.j....Kad me smao još jedna runda dijeli od toga da zaružim sa ekipom u birtiji, a znam da sam obećao doći kući na vrijeme jer imamo zajendičku obvezu pogledam prsten. kad me iziritiraju na poslu i ne znam više što bi sa sobom, što bi učinio u životu i kad bih odustao od svea pogledam prsten i podsjetim se da imam nekoga uz koga sam se vezao. ....

Ima nešto u tome, simbol koji podsjeća na dragu osobu. I prsten ima posebno značenje, pričali mi o tome il ne.. Imam ja od dragog poklona - sat, traperice, marte...al prsten je nekaj drugo, to nikad ne skidaš, uvijek je tu da te podsjeća. To je i svrha zaručničkog/vjenčanog prstena, da je uvijek uz tebe.
Sad sam i ja ko ti - više ga ne primam olako, jebeš zaruke koje ne završe brakom
E da, i jebeš zaruke koje predugo traju