Brak ili nebrak?

[Zubicaljubica]

Upravo tako Flat.
A što se tiče izvanbračne zajednice, ona je i dalje izjednačena s bračnom nakon 3 godine zajedničkog života, sviđalo se to nekome li ne. Ali meni zajednički život (ili brak da am ga sklopila) ne trebaju zbog ostvarivanja nekih prava, privilegija i sl., nego zato jer želim dijeliti život s osobom koju volim. I to je poanta svega, barem kod mene.

[Flat]

Éowyn kaže:

Onda je on bio dužan kao stanodavaca adaptirati stan i osposobiti ga za život i ona kao najmoprimac nije dužna uložiti niti lipe u njegov stan.

U tom slučaju ne bi trebali dijeliti kredite za adaptaciju A od stanarina za čitav stan bi ona zapravo trebala platiti pola jer drugu polovicu je dužan podmiriti cimer.

I zašto ne bi naplatila kućanske poslove? A ako mu je ikad dala kakav savjet, može i za kozultacije, life coaching... biraj

Ajde prouči malo što prema zakonu možeš potraživati

Znaci samo adaptacija se smije racunati?

[Prajapati]

Yuna kaže:

Nebrak mi je nekak više za nesigurne ljude. Za one koji bi možda još malo nekad u budućnosti švrljali okolo i koji nisu sigurni da bi s tom osobom proveli cijeli život i za hipstere.

Jednako tako se i brak može gledati da je za nesigurne ljude...

Fiat a on je u početku više zagovarao brak, a ja sam bila protiv, sad sam ja možda više za brak, a on protiv
ali jednostavno ne razgovaramo o tome ozbiljno, to je onak pustiš tako kako jest i ne pričaš o tome

pitanje je iskreno da li nam se da zajebavati s tom organizacijom svadbe, pogotovo zbog onoga što sam već navela, obitelji nam nisu baš dobre međusobno, a većina ljudi radi svadbu eto zbog rodbine
koje bi mi veselje imati od toga da nam se na svadbi svi gledaju ispod oka i usiljeno se smješkaju?
imam osjećaj da svadbe rade ljudi koji više pripadaju tom nekakvom idealnom rodbinsko-obiteljskom životu

[Channon Yarrow]

Prajapati kaže:

Jer veza se još uvijek gleda kao nešto na vaganju bez obzira koliko ste godina u vezi.

'Na vaganju' ste kroz svaki životni izazov, s ili bez papira

A što se tiče ubračivanja jer je tad teže otići - ako ikad možebitne komplikacije razvoda budu jedino što partnere drži u braku, ta veza je već završila, a papir onda ostane kao izvor gorčine i frustracije.

S druge strane, ne vidim razloga zašto se ne bi ubračili ako je tebi bitno, a njemu svejedno? Ako je svejedno, onda je svejedno na bilo koju stranu, ne?

Ne mislim ni da je ubračivanje zbog mišljenja okoline i obitelji pogrešno. Ako uživate potporu i sve ostale prednosti bliske zajednice obitelji i prijatelja, onda je u redu i slijediti nepisana pravila te zajednice.
Misliš li da bi bila sretnija sa statusom ubračene osobe, pogotovo uzevši u obzir stav bliske okoline? Ako da, onda

I da se još nadovežem na ono što sam gore napisala o tome kako je partnerima u braku teže otići: nije da je jednostavno partnerima koji su 'samo' u suživotu.

Gledam nas nakon skoro 10 godina: životi su nam isprepleteni na toliko razina, a nemamo niti djecu ni značajniju zajedničku imovinu ili dugove. Nemam baš osjećaj da ijedno od nas može sutra izaći i stana i više se ne okrenuti, bez da osjeti svu težinu te odluke.

Isto tako, ne vidim da postoji bilo kakva garancija da ćemo ostati skupa do kraja života. Znamo da bi mogli jedno bez drugoga, ali nam je ljepše skupa prolaziti dobre trenutke i lakše kroz ružne.

I nije da je 'lijepo je dok traje, kad više nije - doviđenja', nego 'lijepo je dok traje i zato se svjesno trudimo da i potraje'.

[skorpionka87]

Channon Yarrow kaže:

'lijepo je dok traje i zato se svjesno trudimo da i potraje'.

To je to

[Prajapati]

Moguće da je kod mene prisutan onajs strah od "klasičnog" braka.
Oko sebe gledam samo nesretne, zapuštene ljude koji više ni ne komuniciraju, ne vole se, ne mare jedno za drugo, a zajedno su jer ih drži taj papir i zajednički krediti.

Možda mi brak nosi nekakvu težinu, možda vidim u njemu ogrubjele ruke i srca, manjak komunikacije, napaćenu ženu zatvorenu u kuhinji, muža u birtiji.

Voljela bih da prokomentirate to.

[Flat]

Prajapati kaže:

Moguće da je kod mene prisutan onajs strah od "klasičnog" braka.
Oko sebe gledam samo nesretne, zapuštene ljude koji više ni ne komuniciraju, ne vole se, ne mare jedno za drugo, a zajedno su jer ih drži taj papir i zajednički krediti.

Možda mi brak nosi nekakvu težinu, možda vidim u njemu ogrubjele ruke i srca, manjak komunikacije, napaćenu ženu zatvorenu u kuhinji, muža u birtiji.

Voljela bih da prokomentirate to.

Da, to sve je vrlo izgledno i nema veze sa time hoces li se udati ili ne.

Veze uglavnom imaju rok trajanja i uglavnom nisu bas lijepe dugorocno.

Jebat ga, to je tak.

[kokicha]

Prajapati kaže:

pitanje je iskreno da li nam se da zajebavati s tom organizacijom svadbe, pogotovo zbog onoga što sam već navela, obitelji nam nisu baš dobre međusobno, a većina ljudi radi svadbu eto zbog rodbine
koje bi mi veselje imati od toga da nam se na svadbi svi gledaju ispod oka i usiljeno se smješkaju?
imam osjećaj da svadbe rade ljudi koji više pripadaju tom nekakvom idealnom rodbinsko-obiteljskom životu

Zašto brak stalno povezuješ s ceremonijom vjenčanja?

[Prajapati]

Flat kaže:

Da, to sve je vrlo izgledno i nema veze sa time hoces li se udati ili ne.

Veze uglavnom imaju rok trajanja i uglavnom nisu bas lijepe dugorocno.

Jebat ga, to je tak.

Ali brak se na neki način gleda kao polaganje prava na nekoga, sad je tvoj i više se ne moraš brinuti. Bar je tako prije bilo, sad je klimavo, naravno.
A kad je nešto tvoje, onda se više ne moraš truditi da ga osvojiš ili zadržiš, to ti pripada...

[Prajapati]

kokicha kaže:

Zašto brak stalno povezuješ s ceremonijom vjenčanja?

ja to nekako automatski vežem, nema mi smisla samo doći kod matičara i potpisati se, ne znam

[Preveza]

Sve sto si lose nabrojala o promenama do kojih moze doci u braku, moze se desiti i u vanbracnoj zajednici.
Sto se organozacije vencanja tice, mozes pozvati samo kumove ( svedoke) i za to ti ne treba ni puno novca, ni puno vremena
Mi smo se vencali bas zbog ceremonije i da bismo imali lep razlog za slavlje Nisam promenila prezime, ne planiramo decu, nisam se udala za burzuja :-)

[kokicha]

Prajapati kaže:

ja to nekako automatski vežem, nema mi smisla samo doći kod matičara i potpisati se, ne znam

Baš zbog takvih tvojih izjava dobivam dojam imaš strah od braka, a ne da ne držite do nekih zakonski reguliranih veza.
Možeš ti napraviti zabavu za 500 uzvanika, za 50 i večeru za 10 ljudi. Osim što ćeš potrošiti različiti iznos, brak će ti onakav kakvim ga napravite.

U braku nitko ne postaje ničiji. Svatko ima pravo na sebe, svoje ja. Onaj tko misli da će s ulaskom u brak nekoga svezati, mijenjati, upravljati, grdno se vara. Odnosno, onaj tko pristaje da izgubi svoje ja, sebi je potpisao propast, a s tim i propast braka.

[Ro_]

Prajapati kaže:

Moguće da je kod mene prisutan onajs strah od "klasičnog" braka.
Oko sebe gledam samo nesretne, zapuštene ljude koji više ni ne komuniciraju, ne vole se, ne mare jedno za drugo, a zajedno su jer ih drži taj papir i zajednički krediti.

Ok, ali ne možeš se zaštititi od eventualne buduće patnje i propasti odnosa tako da nemaš papir.

Ništa te unaprijed neće zaštititi od toga.

Mislim da nije brak kriv za to nego ljudi, ljudi čine brak i svatko ima odgovornost za sebe da ne radi od sebe nesretnog i zapuštenog čovjeka.

[Lee Champa]

Yuna kaže:

Nebrak mi je nekak više za nesigurne ljude. Za one koji bi možda još malo nekad u budućnosti švrljali okolo i koji nisu sigurni da bi s tom osobom proveli cijeli život i za hipstere.
Brak je nekakva kruna veze i kad bi našla nekoga s kim želim provesti život, definitivno bi se odlučila na brak!

Viš meni je pak, ako već šiljimo, službeni brak za nesigurne ljude koji mi izgleda kao kugla vezana za nogu, ono - e, nećeš mi pobjeći! (je moš misliti)
Moja teta živjela u kući sa mužem, njegovom sestrom sa familijom i njegovim roditeljima. Muž joj iznenada umro i oni ju otjerali iz kuće. Nije se htjela vucarati po sudovima i nije ništa dobila. Samo im je rekla "oteto prokleto"!
Desetak godina kasnije sin od šogorice prokockao kuću! :klap:
Bio sam pripizdek, ulagao u njezinu kuću.
Kad je "došlo" vrijeme nisam uzeo niti svu svoju robu, upalio 10 g. staru NIVU i bok čao. O, da još smo "na papiru"!

[Zubicaljubica]

Ni brak, kao ni izvanbračna zajednica nisu nikakve garancije, ne štite ni od čega, a i jedna i druga su onakve kakvima ih sami napravimo.
Ulaskom u brak ne postaješ druga osoba, niti postaješ nečije vlasništvo. Za mene bi brak ili zajednički život trebali biti jedan viši nivo nekog odnosa, koji će život činiti ljepšim, ali u kojem će oba partnera zadržai svoju individualnost.
Ja priznajem da je meni život puno sadržajniji i ljepši od kako sam počela živjeti s partnerom. Iako imam manje vremana za sebe, nekada su kompromisi bitni pa ne iskoristim svaki trenutak onako kako bi da sam solo. Ali to vrijedi i za mog dragog.
Međutim, mi smo oboje zadržali svoje zanimacije, neke su zajedničke, neke odvojene. Zajedno idemo na godišnje (ljetovanja i skijanja), poneki vikend izlet, zajedno provodimo praznike, blagdane, veći dio vikenda smo zajedno, zajedno idemo na nogometne utakmice - i uživamo u svemu tome. Isto tako, on ima svoj fitness na koji ide dugi niz godina, kada još mene nije ni poznavao, ja imam svoj aerobik na koji idem već 20 godina. Ja imam svoju ekipu na tom aerobiku, on svoju na fitnessu. On obožava vrtlariti, ja bježim od toga kad se on uhvati motike i idem na bicikl, u šetnju. Ja obožavam moje mace, on ih ne obožava, ali ih tolerira zbog mene (kod mame su). Onnekoliko puta godišnje izađe s frendovima iz djetinjstva na večeru i muško druženje. Ja imam frendice s kojima idem na kavu. Imam i frenda s kojim idem na beskonačne kave, moj dragi to zna, ne krijem, nekada nam se i on pridruži ali mu ne smeta ni kada smo sami. Ja obožavam surfati po netu, njemu je komp nužno zlo, ne podnosi forume, druđtvene mreže i sl.
Ali mi tako funkcioniramo, nismo sijamski blizanci, poštujemo interese i indivisualnost onog drugog, ali i ta individualnost ima neke svoje granice. Za sada sam sretna, nadam se da ću ostati i dalje, ali nitko ne zna šta život nosi.....

[lea321]

imam iza sebe brak iz kojeg sam izašla s dvoje tada male djece, imam i vezu iz koje sam izašla s djetetom....dakle s njih 3 danas već 11 godina sretno živim "bez papira" s osobom koja je moj savršeni par.povremeno se u šali ,više on nego ja, osvrnemo na vjenčanje. ali još nam nije bio trenutak.ja posjedujem svoje nekretnine i on svoje, posjedujemo i zajedničku, imamo i samo moju djecu.napisali smo oporuke i točno se sve zna. nema iznenađenja. prije nekoliko dana je na večeri jedan prijatelj baš pital zbog čega se još nismo vjenčali...ne znam.ne isključujem mogućnost ali nije da mi je to cilj.

[Channon Yarrow]

Prajapati kaže:

Moguće da je kod mene prisutan onajs strah od "klasičnog" braka.
Oko sebe gledam samo nesretne, zapuštene ljude koji više ni ne komuniciraju, ne vole se, ne mare jedno za drugo, a zajedno su jer ih drži taj papir i zajednički krediti.

Možda mi brak nosi nekakvu težinu, možda vidim u njemu ogrubjele ruke i srca, manjak komunikacije, napaćenu ženu zatvorenu u kuhinji, muža u birtiji.

Voljela bih da prokomentirate to.

Nemam potrebu tražiti potvrdu za svoj izbor omalovažavajući tuđi

Nije da ulaskom u brak potpisuješ doživotnu sreću, niti je brak zamka koju moraš izjegavati da bi ti veza ostala 'svježa' i uzbudljiva.

Da je tako jednostavno, svi bi živjeli happily ever after

[nadiai]

Zubicaljubica kaže:

Upravo tako Flat.
A što se tiče izvanbračne zajednice, ona je i dalje izjednačena s bračnom nakon 3 godine zajedničkog života, sviđalo se to nekome li ne. Ali meni zajednički život (ili brak da am ga sklopila) ne trebaju zbog ostvarivanja nekih prava, privilegija i sl., nego zato jer želim dijeliti život s osobom koju volim. I to je poanta svega, barem kod mene.

Naravno da je bitniji sadrzaj nego forma. Ali ipak planiramo jednom ozakoniti nasu zajednicu jer ako cu potpisivati oporuke ili nesto slicno, mogu i maticara rjesiti jer nemam bunt prema tome. Sve je krasno dok je krasno. Mi se volimo, mozda kvarim romantiku jer sam racionalna ali volim zivjeti po principu cist racun, duga ljubav.

[Nica]

Brak ne garantira ništa i ako netko misli da će s potpisom na papiru prestati varanje, ponižavanje, loša komunikacija i sve ostalo što odnos čini nekvalitetnim - u krivu je.

[Lee Champa]

Ima još jedno staro pravilo:
"Ne puštaj muža iz kuće sa punom puškom"!