Suđeni jedno drugom ili ne?

Oduvijek me zanimao odgovor na jedno pitanje, zanimalo me postoji li zaista da su si dvije osobe suđene. I imala sam svakakvih ideja i svega, zapravo, ni sama ne znam vjerujem li u sudbinu ili ne. Prije sam tip osobe koja će reći da će nam biti onako kako si napravimo, ali neki događaji i ljudi su jednostavno tako neobjašnjivi... Radi li se tu o pukoj slučajnosti ili nam je određena osoba zaista suđena? Vjerujete li da su vam vaši životni suputnici suđeni ili imate neku drugu teoriju?

[Francesca]

pa evo ti moj primjer pa ti prosudi sama
Dragi i ja se "upoznamo" na Iskri... pričamo neko vrijeme, nađemo se na kavi, nema klika... ali nastavljamo se tipkat jer nam je sjeo razgovor, ali više u prijateljskom tonu...
on ode van zemlje na 3 mjeseca i ugasi profil. ima moj broj mobitela ali ja ga u međuvremenu promjenim jer sam promjenila posao.
ja imam njegov broj ali on promjeni mrežu pa promjeni i broj.
ja na iskri u međuvremenu ubijem stari nick i otvorim novi.
dakle mogućnost i vjerovatnost da se ponovno negdje kontaktiramo svedena je na nulu kaj ne?
i tu se umješa sudbina.
dođem ja na Iskru jedan dan i vidim na onim novim članovima njegov nick. i kliknem ga.
oni koji su bili na Iskri znaju da se ti nickovi tamo zadržavaju vrlo kratko vrijeme, dakle možda sat ili dva jer stalno dolaze novi članovi - bar je tako bilo u ono vrijeme.
dakle da nisam u tom kratkom periodu upalila komp i ulogirala se - nas dvoje se nikad više ne bismo sreli.
ali kliknula sam ga.
i sve ostalo je povijest

[srnica]

razlivena_tinta kaže:

Oduvijek me zanimao odgovor na jedno pitanje, zanimalo me postoji li zaista da su si dvije osobe suđene. I imala sam svakakvih ideja i svega, zapravo, ni sama ne znam vjerujem li u sudbinu ili ne. Prije sam tip osobe koja će reći da će nam biti onako kako si napravimo, ali neki događaji i ljudi su jednostavno tako neobjašnjivi... Radi li se tu o pukoj slučajnosti ili nam je određena osoba zaista suđena? Vjerujete li da su vam vaši životni suputnici suđeni ili imate neku drugu teoriju?

mislim da su neke stvari ipak suđene... priča kako smo ja i moj dečko završili skupa je jedan veliki splet okolnosti koje su se morale dogoditi točno u to vrijeme, točno na tom mjestu i točno oni ljudi koji su uključeni su morali bit uključeni...

nakon toga vjerujem u to da postoje ljudi koji su si suđeni...
(pretpostavljam da će sad bit bar nekolicina forumaša koji će se nasmijat na ovu teoriju,ali neka im )

[majamcic]

srnica kaže:

mislim da su neke stvari ipak suđene... priča kako smo ja i moj dečko završili skupa je jedan veliki splet okolnosti koje su se morale dogoditi točno u to vrijeme, točno na tom mjestu i točno oni ljudi koji su uključeni su morali bit uključeni...
nakon toga vjerujem u to da postoje ljudi koji su si suđeni...
(pretpostavljam da će sad bit bar nekolicina forumaša koji će se nasmijat na ovu teoriju,ali neka im )

potpisujem...
ja kad sam sa se sa svojim momkom vracala unatrag, otkrila sam nekoliko prilika gdje smo se mogli upoznat ali nismo (on me vidio na jednoj slici i pitao za mene jednu nasu zajednicku prijateljicu 4 godine prije naseg susreta, mogli smo se 2 godine prije naci na jednom tulumu za novu godinu ali moj bivsi iz nekog neobjasnjivog razloga nije htio otici tamo i jos par primjera..),tako da mislim da nam je bilo sudjeno da se sretnemo, sudjena nam je bila prilika: sve ostalo je bilo na nama...

[srnica]

majamcic kaže:

potpisujem...
ja kad sam sa se sa svojim momkom vracala unatrag, otkrila sam nekoliko prilika gdje smo se mogli upoznat ali nismo (on me vidio na jednoj slici i pitao za mene jednu nasu zajednicku prijateljicu 4 godine prije naseg susreta, mogli smo se 2 godine prije naci na jednom tulumu za novu godinu ali moj bivsi iz nekog neobjasnjivog razloga nije htio otici tamo i jos par primjera..),tako da mislim da nam je bilo sudjeno da se sretnemo, sudjena nam je bila prilika: sve ostalo je bilo na nama...

mi smo se upoznali na moru na dan kad sam ja trebala otić na put, ali nešto me je spriječilo pa sam taj put otkazala (bilo je to nešto sa školom)... frendica je vidjela nekog tipa na moru i rekla "idemo drugi tjedan upoznat ga,prezgodan je"... došle smo na more...
tek sad počinje prava priča...
pričale smo s njima,zafrkavale se, igrale odbojku... dale smo im brojeve mobitela da "imaju"... sljedeći dan smo poslale poruku tom tipu kojeg smo krenule upoznat... on je fulao broj i poslao mojoj frendici poruku, a htio je meni... njegov frend je počeo meni pisat... tjedan dana poslije postao je moj dečko... nakon 3 godine postao mi je zaručnik... još koju godinu i postat će mi muž...
i sad nek mi netko kaže da to nije sudbina

srnica kaže:

mi smo se upoznali na moru na dan kad sam ja trebala otić na put, ali nešto me je spriječilo pa sam taj put otkazala (bilo je to nešto sa školom)... frendica je vidjela nekog tipa na moru i rekla "idemo drugi tjedan upoznat ga,prezgodan je"... došle smo na more...
tek sad počinje prava priča...
pričale smo s njima,zafrkavale se, igrale odbojku... dale smo im brojeve mobitela da "imaju"... sljedeći dan smo poslale poruku tom tipu kojeg smo krenule upoznat... on je fulao broj i poslao mojoj frendici poruku, a htio je meni... njegov frend je počeo meni pisat... tjedan dana poslije postao je moj dečko... nakon 3 godine postao mi je zaručnik... još koju godinu i postat će mi muž...
i sad nek mi netko kaže da to nije sudbina

Nisam povezala, njegov frend je danas zapravo tvoj zaručnik?

[srnica]

razlivena_tinta kaže:

Nisam povezala, njegov frend je danas zapravo tvoj zaručnik?

aha... mi smo krenule upoznat jednog tipa,a ja završila s njegovim frendom (koji je isto bio na moru s nama)... počeli smo se dopisivat i znaš, kao samo ćemo zabrijat , a na kraju eto nas... zajedno skoro 5 godina...

[Cosmopolita]

Moze bit sudbina..moze bit slucajnost..
A nekad stvarno se dese nemoguce stvari da bi ih nazvala slucajnoscu..

[waitapu]

Vjerujem da mi je više njih moglo biti suđeno, al ja sam odabrala baš ovog

Cosmopolita kaže:

Moze bit sudbina..moze bit slucajnost..
A nekad stvarno se dese nemoguce stvari da bi ih nazvala slucajnoscu..

Mogu li slučajnosti biti suđene?

[Incongruity]

I ja sam imala nevjerovatan broj takvih preklapanja, umalo-upoznavanja, zamalo-promašaja i nevjerovatnih koincidencija... po polovini Evrope... kroz nekoliko gidna... sa (sada) BIVŠIM mužem :P

Toliko smo se puta promašili... da smo mogli lijepo (i logično, donekle) zaključiti, kad smo se konačno pronašli, da je bolje da nastavimo sa trendom promašivanja

Ali nismo, izabrali smo romantičnu opciju gledanja na ono što je... sasvim jednostavno... slučajnost, i zaista ne znači ništa. Sa malo kreativnosti može se pronaći (ili izmaštati) u svakoj vezi, čak i u onoj tipa "Barica i Ivica se upoznali u osnovnoj i ostali skupa". A mogli su biti raspoređeni u različite razrede!!! Mogao je Ivica da se preseli u susjedno mjesto!

Sa druge strane, iako se moj sudbonosni susret sa bivšim nije pretvorio u ljubaF do kraja žiFota, iz tog braka ipak imam ljubaF potpunu - dijete, koje je toliko sjajno, da ne mogu vjerovati da smo ga mi napravili. To je prava koincidencija - od svih mogućih kombinacija naših gena, ispala je stvarno najbolja.

[serpentine]

evo vam još jedna priča:

frendica, frend i ja se vračali sa predavanja i ja, onak, iz vedra neba, dok smo prolazili trgom, iz tramvaja vidim jednog čovjeka kako prodaje nakit (već sam x puta kupovala od njega pa znam što sve ima) i reko, izgubila sam naušnicu i trebam novu i zadnji tren siđemo. dok sam ja prebirala po nakitu naiđe frendičina frendica (koju nisam nikad vidjela) i ja čist iz dosade završila na kavi s njima.
nakon kračeg razgovora s njom kaže ona meni "znaš, užasno me po karakteru podsječaš na mog best frenda".
2 dana nakon toga njoj bilo dosadno i pozvala me na kavu i šetnjicu gradom i tako mi pričamo nešto i ona me slučjeno nazove njegovim imenom.
meni ništa jasno a ona stane pred mene i ni 5 ni 6 "ja tebe MORAM upoznat sa frendom! pričam s tobom i ko da pričam s njim!"
par dana nakon mi opet na kavi i meni zvoni mobitel. izašla ja van da bolje čujem i izađe i ona.
meni niš jasno.
uto, vidim ja netko se sa dna ulice približava nama i ja njoj prišapnem "vidi ti komada" i još neš u stilu "ajme što je kjut" i "vidi, ima majicu mog omiljenog benda" XD
frendica meni kroz cerek kaže "rekla sam ti da te moram upoznat sa svojim frendom"

mislim da si možete zamislit izraz mojg lica u tom ternu i kako sam jedva uspjela predstaviti se čovjeku

ugl, ispalo je da nas je oboje na prijevaru pozvala na kavu da se upoznamo *kako ju volim!*

i eto, trebalo nam ravno 10 dana da službeno prohodamo

i eto ga, svađa nikad nismo imali, kak će se djeca zvat već odavno znamo, familija i frendovi nas već smatraju vjenčanima () i život je lijep

[Fem]

waitapu kaže:

Vjerujem da mi je više njih moglo biti suđeno, al ja sam odabrala baš ovog

e s ovim se slazem...

iskreno, sve je to lijepo, bilo bi bas super da postoji neka osoba koja nam je sudjena, ali tu se odmah javlja opasnost da ju ne pronadjes pa ja vise volim vjerovati u to da sama krojim svoju sudbinu..

[Hermina]

DA, vjerujem u sudbinu.

da sam ostala s bivšim, nikad ne bi doživjela te famozne leptiriće i klik-klik..

[naspanana]

I ja sam neko vrijeme vjerovala u sudbinu... a onda sam se zapitala:

Zašto to jednostavno ne bi mogle biti čiste slučajnosti koje ja volim interpretirat kao sudbinu da bih dodala na romantičnosti, dramatičnosti i slično.

Uvijek se lomim oko onog primjera:

Čovjek ide na put. Sutra ujutro mu kreće avion.

Scenarij 1.
Probudio se na vrijeme. Ukrcao u avion. Avion pao. Tip poginuo. - familija se tješi: a eto, valjda je bilo suđeno da je baš morao u taj avion i da je baš taj avion pao. Sudbina.

Scenarij 2.
Čovjek zaspao. Nije stigao na avion. Dotični avion pao. - on i familija: ajme, vidiš ti koji je to prst sudbine baš namjestio da si ti zakasnio na taj avion, a sad si mogao biti mrtav. Čista sudbina.

Scenarij 3.
Čovjek zaspao. Nije stigao na avion. Utrpao se u bus. Avion sretno stigao, bus doživio nesreću. On poginuo. - familija: ajme koja sudbina da je zakasnio na avion i onda morao autobusom i onda poginuo.... stvarno čisti prst sudbine.

Scenarij 4.
Tip se probudio na vrijeme. Ukrcao u avion. Sretno stigao. - sve normalno, ovaj događaj nije sudbinski.

Scenarij 5.
Tip zaspao. Zakasnio na avion. Avion sretno stigao. - tip ispao neodgovoran jer se nije probudio na vrijeme i stigao na avio. - ovaj događaj nije sudbinski.

I tako dalje....
Imam osjećaj da volimo važne stvari u životu interpretirat suđenima tek nakon što te stvari ostave neki trag u nama i našem životu.

Recimo nikad nisam mislila da mi je prvi dečko još u srednjoj školi bio suđen. Jedva ga se sjećam, nije mi značio puno. A za onog sa kojim sam htjela bit do kraja života prvo sam mislila kako je on meni suđen, a onda kad me taj isti gadno povrijedio mislila sam si isto- ah, nije bilo suđeno.

[naspanana]

femalee kaže:

...ja vise volim vjerovati u to da sama krojim svoju sudbinu..

Ali ovo može bit triki. Jer ako ti u životu ne ispadne sve kako si si zamislila i htjela onda ćeš imat samo sebe krivit. Jelte, ti si krojačica svog života, ako kroj ne odgovara ti glavna odgovorna, kriva... a ako se kriviš baš za sve u životu onda riskiraš biti nesretan većinu vremena.

Ovako imaš nešto što se zove sudbina. Ona skida odgovornost sa tebe i olakšava ti krizne situacije. Jebga, to se jednostavno moralo desit. Nisam ja kriva, to mi je jednostavno bilo suđeno. Nema osjećaja krivnje, nesposobnosti... život ide dalje.

[zaigrana.foka]

naspanana kaže:

Ali ovo može bit triki. Jer ako ti u životu ne ispadne sve kako si si zamislila i htjela onda ćeš imat samo sebe krivit. Jelte, ti si krojačica svog života, ako kroj ne odgovara ti glavna odgovorna, kriva... a ako se kriviš baš za sve u životu onda riskiraš biti nesretan većinu vremena.

Ovako imaš nešto što se zove sudbina. Ona skida odgovornost sa tebe i olakšava ti krizne situacije. Jebga, to se jednostavno moralo desit. Nisam ja kriva, to mi je jednostavno bilo suđeno. Nema osjećaja krivnje, nesposobnosti... život ide dalje.

odgovornost i krivnja nisu identični pojmovi.

ako prihvaćaš odgovornost za svoj život, lakše možeš pohvatati obrasce kojima se uporno i nesvjesno priklanjaš, a čine te nesretnom, te ih izmijeniti. Prihvaćanje odgovornosti (koja uključuje i povremene bolne emocije) je ključ vlastitog razvoja, naizgled tanka nit koja omogućuje da oblikujemo vlastiti život. Nije lako prihvatiti odgovornost za svoje postupke, posebno zbog stalnih kušnji koje se pojavljuju, ali upravo odgovornost osvještava i temelj je slobodnog izbora, dakle slobode! Sloboda iznutra (a ne uvjetovanost) je barem za mene vrijednost zbog koje se isplati i pomučiti.

Krivnja je suprotnost slobodi, tjeskobni osjećaj koji se javlja vrlo često kod opetovanog izbjegavanja odgovornosti. Može biti potisnuta u nesvjesno, ali i tada izranja u obliku nemira, tjeskobe, psihosomatskih bolesti, koje mogu uzrokavati i teža oboljenja s vremenom.

Ne vjerujem, dakle, u sudbinu, ali vjerujem u izrazit ću se tako, karmu- vjerujem da sam svojeg muža trebala sresti, da, vjerujem da smo karmički povezani...no, da nisam odgovorila (prihvatila odgovornost) toj uvjetno rečeno karmičkoj lekciji- ona bi se poajvljivala u drugim oblicima. Postoji tisuću mogućih sudbina, i za svaku kad tad treba prihvatiti odgovornost...

vjerovanje u sudbinu također je oblik slobodnog izbora koji nosi posljedice, možda odgođene, ali daleko neugodnije nego suočavanje s odgovornošću u trenutku kad je odgovor potrebno dati. I tu postoji jedan precizni instrument, a zove se intuicija, kompas koji nakon ustrajnog prihvaćanja odgovornosti nepogrešivo radi i- bira optimalnu "sudbinu".

[majamcic]

srnica kaže:

mi smo se upoznali na moru na dan kad sam ja trebala otić na put, ali nešto me je spriječilo pa sam taj put otkazala (bilo je to nešto sa školom)... frendica je vidjela nekog tipa na moru i rekla "idemo drugi tjedan upoznat ga,prezgodan je"... došle smo na more...
tek sad počinje prava priča...
pričale smo s njima,zafrkavale se, igrale odbojku... dale smo im brojeve mobitela da "imaju"... sljedeći dan smo poslale poruku tom tipu kojeg smo krenule upoznat... on je fulao broj i poslao mojoj frendici poruku, a htio je meni... njegov frend je počeo meni pisat... tjedan dana poslije postao je moj dečko... nakon 3 godine postao mi je zaručnik... još koju godinu i postat će mi muž...
i sad nek mi netko kaže da to nije sudbina

[Maya the Bee]

zaigrana.foka kaže:

1. ...no, da nisam odgovorila (prihvatila odgovornost) toj uvjetno rečeno karmičkoj lekciji- ona bi se poajvljivala u drugim oblicima.

2. I tu postoji jedan precizni instrument, a zove se intuicija, kompas koji nakon ustrajnog prihvaćanja odgovornosti nepogrešivo radi i- bira optimalnu "sudbinu".

1. Npr. kojim?
2. Znači li to da je intuicija nepogrešiva? Što kad se nismo ravnali po intuiciji?

[zaigrana.foka]

Maya the Bee kaže:

1. Npr. kojim?
2. Znači li to da je intuicija nepogrešiva? Što kad se nismo ravnali po intuiciji?

1. ne mogu to znati, jer se nije, iako mogu ispisati tisuće stranica potencijalne prošlosti. Koja bi se od tih odvila i da li bi to izgledalo drukčije- to nadilazi svaku verbalnu ekspresiju

2. budući da postoji mnogo opcija u smislu raznih sudbina, -i da je doživljaj smislenosti nekog izbora ovisan o razini odgovornosti, (kao i nizu drugih faktora), tada se može reči da je intuicija nepogrešiva; kao što izbor može biti odličan i bez djelovanja intuicije, jer do vremena kad je izoštrimo do prihvatljive razine obično napravimo niz nasumičnih pokušaja, za koje se ne može ustvrditi da su beznačajni