Priče s poroda

[mandy]

PalmaSutra kaže:

za babicu koju smo imali!!! Sve je objasnila i argumentirala, a ne kao ona dokica koja ju je primila u bolnicu i kao odgovor zasto ne dojiti kada imas temperaturu odgovorila-ZATO!.

Kako jedan doktor može dati ovakav odgovor :asshole: .....

[oštrilo]

Utpala kaže:

Oštrilo i SaveAss: upravo danas cula za zenu koja je rodila u Splitu BEZ epiziotomije.... Budite glasne...

Samo se nadam da joj je to bilo prvo dijete
Sreća da MM ide sa mnom pa da drži sve pod nadzorom

SaveAss kaže:

...koliko se ja sjećam meni je ovo prvo dijete...

Ups, sorry!
Pomiješala sam malo...

[hany]

njihova je zadnja i neka bude, al bitno je znati se postaviti, što vi i jeste, jer ima onih koji te doživljavaju al i onih koji te baš i ne doživljavaju...

[magic blue]

reko mi mm da sam sfusala pricu i da ja to znam i puno bolje napisati. jbga, bitno da ste vi skuzile bit, a to je da se i hr moze

[helior]

Magicna ..svaka čast na hrabrosti , na žalost ja je nemam ni 30% toliko kao ti.

[magic blue]

helior, to ti dode samo od sebe kad prodes kroz vrata radaone na putu do boxa

[Mag]

Nakon mjesec i 5 dana, evo i naše priče o dolasku na svijet.

08.01. u ranim jutarnjim satima (oko 5.00) osjetih malo jače kontrakcije nego do tada. Jačina boli – malo jača menstrualna šarafljenja. Slijedeća tri sata sam se tuširala toplom vodom i odmarala u krevetu. Oko 8:00 sam probudil mm i rekla mu da mi se čini da su mi počeli trudovi. Ne znam da li zbog skuliranosti moga glasa, njegove pospanosti ili pak činjenice da mi je termin za 2 tjedna on reče: „Ti to mene zajebavaš?“ i nastavio bi spavati da mu nisam pojasnila da se ne šalim.

Od tih 8 do cca 15h činila sam: ležela u kadi, igrala PS s budućim ponosnim (polu)bratom bebe, zvala frendicu koja je rodila da pitam jel to to, zvala Sveti Duh da pitam da li da dođem sada ili malo kasnije (oni rekli odmah, no ja ipak pričekala da malo jače počne bolit s obzirom da vodenjak nije puko), pokušala zapisivati intervale trudova, pa odustala, šetala mm s posla na posao (dođi-ne trebaš još-ajde ipak dođi), i jela mango.

U 15:00 krenuli na SD, na parkingu nas dočekao i moj bracek, budući ponosni ujo bebe. Od parkinga do ulaza me uhvatio pokoji trud, pa sam malo zastajkivala, no uspješno se popela i na prvi kat. Mm pozvonio i kaže da smo došli rodit, pa jel se može to tu kod njih, a sestra ga pitala jel bi on to rodio? Hihihi i tako se svi razdragano smiješe u onom hodniku punom grafita, pa čak i ja.

Stavili me na ctg i utvrdili da imam trudove i da ću sada ostati tu – no shit sherlock Sada već boli, a navodno će biti gore! Skinula se, obukla spavaćicu s logotipom SD, dobila klistir i obrijali mi ostatke onoga što je meni jutros promaklo. Inače taj klistir nije uopće nikakav big deal, a ni brijanje koje je istina bilo izvedeno nekim tipom britve koju sam zadnji put vidla kod mog dede. Došla doc, upisala sve, objasnila mi da sam otvorena 4 i da sada idem u predrađaonu, pa ćemo dalje. Pitala sam kada mm može doći jer želi biti prisutan, pa rekli da tek kada uđem u box. Ok.

U predrađaoni sam često posjećivala WC kao posljedicu klistira, šetuckala gore-dole, lijevo-desno jedno sat vremena. Nakon toga su me uputili u box gdje sam odmah uzela mob i nazvala mm da dođe. U međuvremenu je došla doc i objasnila mi kako će mi sada probiti vodenjak što je i učinila.

Prije nego što je ovo sve započelo ja sam bila skroz nabrijana kako ću tražiti ovo ono, neću ovo ono, hoću to i to...no nekako mi se u ključnom trenutku sve to činilo glupo i beznačajno (imala sam osjećaj da ako mi vele da će mi sada odrezati prst da bi rekla ok u redu), a osobito što su mi svi izgledali kao da znaju što rade.

Nakon što je obukao papučice i mantilić došao i mm. I tako su trudovi dolazili i odlazili sve češće i češće, jače i jače. I da boli, j....o boli.
Mm priča kako moramo još jedno dijete napraviti (hahaha), nosi mi vodu, slika me mobitelom , šetucka, drži me za ruku, gladi po glavi.

Babica mi objašnjava disanje jer sam počela tiskat kad ne treba. Koncentriram se uz pomoć mm-a i nekako, ne znam ni sama kako, slijedim te upute. Doc dolazi periodično ispitati (ispipati) situaciju, zadnje sam čula 9.
Onda netko odlučuje da je to to i da se više nema šta čekati. 2-3 doktorice stoje sa strane, dolazi the babica i govori mi da sada trebam tiskati. Daju mi onaj drip za krajnji izgon. Nakon trećeg tiskanja eto naše čupave bebe točno u 18:40h. Stavili su je na mene i 15 minuta pustili nas troje da uživamo u neponovljivim trenutcima.
Zahvaljujući the babici koja je bila ultra super turbo, iako sam prvorotkinja nisu me rezali, nisam popucala, a nismo to čak ni morali posebno tražiti. To mi je inače bila najveća paranoja, to rezuckanje. Kako je the babica sve to izvela zna u detalje mm, pa mi je kasnije opisivao.

Od toga dana do danas prošla je čitava vječnost u tren oka.

[Jill13]

Mag, ovo je jako ohrabrujuće

[helior]

Mag, stvarno krasno...no međutim kad vas čitam prvorotkinje i sve je tak ispalo super, stvarno poželim rodit prirodno, al odmah mi se vrate one strašne slike prvog poroda i te boli.( na kraju Carski) i opet sam u komi..drago mi je radi vas kaj je sve tak super prošlo

[InkaRaa]

Ma nisam htjela stavljati svoje iskustvo,jer je bzvz,ali evo ga ukratko:

Krenuli u bolnicu oko 16:30.Stali u McDonalds gdje mi je krenula voda.
U 18 sam u rađaoni,a u 20 sati stavljena na stol,priključena na kisik,CTG i drip.Pitam zašto jer sam došla s uputnicom za carski.Neka debilka mi kaže kak sam si umislila da moram na carski i da prvo MORAJU pokušati me poroditi.
Slijedi 12 sati trudova svakih 3 minute,zadnja dva sata bez razmaka.Cijelo vrijeme sama,sa svakim trudom bebini otkucaji padaju a ja to slušam i plačem od muke.
Babica mi objašnjava kako da dišem uz komentar:ŠTA JE VAMA?JEL VI NE VOLITE SVOJE DIJETE?! Kada sam joj rekla da pokušavam,izdere se na mene:VI SE DERETE NA MENE!ZAŠTO SE VI DERETE NA MENE?ŠTA JE VAMA?
Ukratko,da ju danas vidim,lupila bi joj šamar da se ne bi digla.Krava koja nikad nije rađala,ali non stop igra jamp u noćnoj pa sam ju ometala!
Tražila sam oko 2 ujutro da potpišem za carski,ali kažu da se za to ne potpisuje(morala sam potpisati!)
Komentiraju kako sve žene žele carski iz njima nepoznatog razloga.Osobno,sve bi dala da sam mogla roditi vaginalno,ali eto....
Na kraju smjene dolazi doktor i kaže da će me ipak na carski!!
Odjednom oko mene strka!Ali sve nove babice jer je onim debilkama smjena završila!
U 07:50 sam rodila Mislava koji je imao apgar 8/7 i teškoće s disanjem pri porodu jer su ga izmučili!!
Oporavak ide i više nego bolje,ali često se sjetim ogavnog tretmana i bolova i straha za bebu i hebala bi im mater zbog toga!

Eto,UKRATKO!

[SaveAss]

Dakle...naša priča ide ovako...

MM je najavio svoj dolazak preko vikenda i baš se mislimo u petak navečer kako bi bilo super da Borna odluči doći tog vikenda kad smo svi na okupu. Tad još nismo znali koliko je taj dječak poslušan...

Subota rano ujutro: s wc dolazim onako malo zbunjena jer sam pronašla nekakav čudnovati iscjedak koji ne liči na ništa, a pogotovo ne na ono što sam čitala da bi trebalo biti - niti je krvav, niti je sluzav (sjetila sam se sira kako je to Magična opisivala )

Obavijestim MM o svemu i zaključujem kako to ipak nije ništa i kako možemo nastaviti sa spavanjem...

Negdje oko podne: nakon što se iscjedak samo pojačavao, mislim se da li da prije nazovem ginekologa i obavijestim ga o tome (pa da mi on kaže kako to nije ništa - jer to je jedino što i želim čuti) ili da ipak prije stavim kuhati ručak. Nevoljko pristajem na ono prvo.
Ginekolog kaže: "pravac moja ordinacija"...možda nije ništa, al preko telefona mi sigurno ne može više reći...

Vrag odnio šalu...sad smo MM i ja već u velikim pripremama - jel u torbi sve, s kojim trajektom idemo, padaju prve šale na račun toga kako nas je Borna ipak poslušao i odlučio doći ovog vikenda kad smo na okupu...

Unatoč svemu, još uvijek ne vjerujem kako je današnji dan - dan za rađanje. Kiša nije prestala padati cijeli dan i to je bio razlog više zašto to nije "pravi dan" - jednostavno u tim danima ljudi ostaju u toplini svog doma, a ne idu rađati...Ipak, nekako smo oboje uzbuđeni i smijemo se (možda je to bila lagana histerija, panika?)

U Splitu smo. MM me prati do vrata ordinacije, a tamo me dočekuje moj ginekolog koji nakon pregleda zaključuje "spremni ste za rađaonu". E, ljudi moji...to mi je trebao ponoviti nekoliko puta da bi "došlo" do mene. Kaže mi kako sam otvorena 2-3 cm, mjeri mi tlak (koji je naravno skočio) i vrijednost tlaka i naredbe "u rađaonu" čak oboja s onim kričavim markerom da se bolje vidi.

A meni panika...tresem se...nije mi jasno kako je ovako naglo sve došlo (a mogla sam fino ostat doma i kuvat ručak)...

Stigli smo na Firule. Totalno sam izbezumljena, a suze su samo potekle onog trena kad je sestra MM rekla neka se pozdravi sa mnom, jer on dalje ne može.

Negdje je oko 5 ipo sati uvečer (vrijeme mi je jako čudno prolazilo, tako da nisam baš ni sigurna jesam li dobro zapamtila). Ulazim u predrađaonu i tamo me čeka klistir (brijanje me preskače zbog famozne brazilske depilacije ). Iako sam pomislila kako neću stići na wc na vrijeme, ipak - wc je dovoljno blizu, tako da nema straha Ponovo zaključuju koliko sam otvorena, pitaju me jel osjećam trudove, a ja govorim da mi se blago ako su to trudovi (ništa ja posebno nisam osjećala). Nakon sat ipo vremena od klistira, koje sam provela u šetnji hodnikom, sms-anju (među ostalim i s Utpalom ), stavljaju me na CTG. Nema trudova ni nakon što sam tamo visila više od sat vremena. Super, mislim se, sad će me poslat na odjel i tamo ću konačno nešto pojest (sjećate se, ručak sam preskočila).

Loša strana tog čekanja je bila što sam se u tih par sati naslušala stenjanja i porođajnih muka ostalih žena koje su već bile na stolu...

Konačno sam u sobi na odjelu i nekako mi je lakše što još nije vrijeme za rađanje, što ću se konačno nahraniti i odspavati...No, kužim kako mi se bolovi lagano pojačavaju. Al i dalje ne vjerujem kako su to pravi trudovi...Sve mi je to nekako bilo izdrživo...Upoznala sam cimerice, slušala mp3, dizala se s kreveta, okretala, namiještala kako mi je odgovaralo...šetala hodnikom...sve dok nisam skužila kako mi je temperatura porasla. Tek tad sam se javila sestri. Kad smo zaključili kako imam fibru i kako su mi trudovi na 3 minute, otpratila me do rađaone. "Vratia se Šime" komentirala je jedna mlada, plava, ljubazna sestra u rađaoni kad me opet vidjela.

Bilo je to u ponoć ipo. Pregledom su zaključili kako sam otvorena 3-4 cm i otpratili me do boxa. Predrađaonu i CTG preskačem. Dr mi govori kako će mi probiti vodenjak i dati drip. Drip je jedino što sam željela preskočiti! I tu se počinjem bunit - neću drip! No dr mi objašnjava kako ne želi da dijete ostaje u fibroznom tijelu i da mi zbog toga požuruje porod. Kad je spomenula (ne)sigurnost djeteta - moja buna je ugušena. Bez pogovora pristajem da radi što treba samo da s bebačom bude sve u redu.

Ostajem dugo sama u boxu i čak mi nekako to odgovara. Ugasili su ono jako svijetlo i ostavili me...Odgovara mi mir...čak sam u tim trenucima razmišljala i o forumu (sjećala se nekih smiješnih stvari), o MM i meni i našim, internim šalama...razmišljala sam čak i o boli - kako je individualna i kako je moguće upravljati njom...Ta bol mi je mijenjala oblike, intezitet je bio drugačiji, al nikako nije bila neizdrživa....Uostalom, iz kože nisam mogla - mogla sam se samo "sprijateljiti" s boli i razmišljati kako sam svakom njenom pojavom korak bliže svom bebaču.

Od boli mi je, nećete vjerovati, u trenutku bila gora vrućina koju sam osjećala - došlo mi je da strgam onu spavačicu, zaljevala sam se vodom iz bočice koju sam ponjela još iz doma, a i razmišljala sam kako to da nikome nije palo na pamet barem ventilator stavit u rađaonu...Mrzim bit znojna i to me izluđivalo više nego sama bol...

I dok sam ja tako bila u svojim razmišljanjima, pomalo i omamljena mješavinom boli, laganog umora, znoja...u trenutku sam osjetila kako "dolazi taj trenutak" (osjećaj je kao da obavljate veliku nuždu...naravno, intezitet je drugačiji...). Jedva sam uspjela zavikati: "Sestro!" Mislila sam kako tek sada kreće "pravo rađanje" i kako tek sada kreće ona dugotrajna muka o kojoj mnoge žene govore...No, nakon tog, uslijedio je još jedan, drugi takav "pritisak" (u međuvremenu se moj box napunio ljudima koje nisam više ni prepoznavala, ni čula) - čak ni babicu (onu mladu, plavu, ljubaznu sestru) više nisam slušala kad mi je govorila kako da dišem. Iza tog, uslijedio je treći, posljednji "pritisak" i osjetila sam olakšanje. Skužila sam da sam rodila tek kad sam čula Bornu kako plače...Stavili su mi ga na prsa, a ja nisam uspjela ni zaplakati, ni poljubiti ga..samo sam ga gledala...i zbunjeno, u čudu izgovarala "ne mogu vjerovati..."

To je bio kraj tog "strašnog" poroda koji me mjesecima prije morio...mislila sam da ja to neću moći...tu bol...sve to...Al bol je tako individualna i svaki je porod priča za sebe.

Moje rađanje počelo je u ponoć ipo i trajalo je sat ipo vremena, do 1.55 - Borna je tada prvi put zaplakao

Zablude o kojima sam sa strahom slušala tijekom trudnoće:

- splitska bolnica je horor, svi su neljubazni mesari - istina je da su SVI, od sestre s prijema, pa do doktorice koja je bila na porodu bili ljubazni prema meni (i nisam imala nikakve veze, niti sam ikog podmitila!)

- epiziotomiju prvorotkinjama rade pod obavezno - čista glupost. ja imam 4 šava zahvaljujući samoj sebi jer u momentu više ništa nisam slušala što mi babica govori

- na odjelu rade sestre rospije koje jedva čekaju kad će mame okrenut glavu da im one uvale bočicu adaptiranog u usta - bullshit - ja nikog nisam davila, ni grizla da bi mi ga dali na dojenje. Zamolila sam ih da me i po noći bude da bi ga stavila na sisu i to su sve sestre poštovale.

Da rezmiram: u splitskoj bolnici dobila sam sve što god sam tražila (bez poznanstava i mita), svi su bili ljubazni, pažljivi i strpljivi, nitko me nije tretirao kao "komad mesa", već su na svako moje pitanje (a bilo ih je) strpljivo odgovarali i objasnili mi sve što me zanimalo (jedna jedina sestra s odjela je iznimka, al ta uistinu nije vrijedna spomena).

I da - ponovo bih rodila u splitskoj bolnici.
I da - ponovo bih prošla kroz istu i još jaču bol, jer ovaj anđeo koji mi sada stoji u krilu vrijedniji je od bilo kakve boli.

Bol je individualna i pohranjena u našim glavama. Na bol možemo utjecati.

Želim vam svima porod bez komplikacija, brz i lagan kakav je bio moj.

[nyn@]

joooj ija bi takav porod...
hvala na informacijama...
samo se ti raspiši.. znaš da nam je svako iskustvo važno..
čestitam još jednom..

[Utpala]

Dakle, savršeno

[putnica]

SaveAss kaže:

A meni panika...tresem se...nije mi jasno kako je ovako naglo sve došlo (a mogla sam fino ostat doma i kuvat ručak)...

Ostajem dugo sama u boxu i čak mi nekako to odgovara. Ugasili su ono jako svijetlo i ostavili me...Odgovara mi mir...čak sam u tim trenucima razmišljala i o forumu (sjećala se nekih smiješnih stvari), o MM i meni i našim, internim šalama...razmišljala sam čak i o boli - kako je individualna i kako je moguće upravljati njom...Ta bol mi je mijenjala oblike, intezitet je bio drugačiji, al nikako nije bila neizdrživa....Uostalom, iz kože nisam mogla - mogla sam se samo "sprijateljiti" s boli i razmišljati kako sam svakom njenom pojavom korak bliže svom bebaču.

draga, tvoj post bi trebalo staviti negdje kao disklejmer na Trudnicama. prekrasno, cestitam.

[anon72]

Dobar post SaveAss ali sto li mu je ta izjava s "fibroznim tijelom"? To uopce ne kuzim, je li to bio neki trick da te nagovori na drip ili ima u tome nekog smisla?

[Utpala]

anon72 kaže:

Dobar post SaveAss ali sto li mu je ta izjava s "fibroznim tijelom"? To uopce ne kuzim, je li to bio neki trick da te nagovori na drip ili ima u tome nekog smisla?

Nije baš preporučljivo imati povišenu temperaturu tijela s bebačem... Zato se uostalom i sve čuvamo gripe trenutno i zato ne smijemo intenzivno vježbati u toku trudnoće ...

[Jill13]

Hvala spasiguzo na postu, osim što su mi se oči sacaklile ujedno si me i umirila...ali kao što jednom nekome rekoh, prilikom poroda, kao i prilikom ispita, trebaš imati više sreće nego znanja

[SaveAss]

Jill13 kaže:

Hvala spasiguzo na postu, osim što su mi se oči sacaklile ujedno si me i umirila...ali kao što jednom nekome rekoh, prilikom poroda, kao i prilikom ispita, trebaš imati više sreće nego znanja

...a nakon ovog ispita slavi se na poseban način i nema ljepšeg osjećaja

Drago mi je da sam donekle uspjela prenijeti emocionalno stanje preko svog iskustva na vas i uistinu se nadam da će te i vi uskoro svoje pozitivno iskustvo prenijeti novim trudnicama.
Neka su naši klinci i klinceze zdravi, a sve drugo je manje bitno

[cukerino77]

Drage moje trudnice!

buduci da se na ovom forumu jaaaako puno na raznim temama pisalo o negativnim iskustvima s poroda, mislim da bi bilo super kad bi se na ovoj pisalo ISKLJUCIVO o lijepim iskustvima sa lijepih, lakih poroda...

molim trudnice koje su prosle dobro da se jave u sto vecem broju kako bi malo ohrabrile nas koje to tek ceka ....moja je logika da je definitivno bolje slusat takve price, nego one strasne koje nas izbediraju i radi kojih u bolnicu dolazimo s grcem, jer, uostalom, gdje pise da mi necemo biti u onoj skupini koja se s osmjehom na licu sjeca svog poroda. Faaaaaala

[Dora K]

rado bih ti pomogla, ali porod mi je maglovit, daaaaavno je to bilo, ali nikad necu zaboravit kako je moja princeza zbunjena i sitna bila kad su mi ju stavili na trbuh. ta dva zbunjena crna oka i tu zacudjenu facicu nikad necu zaboravit. svrco moj maji
i sjecam se njezinog spokojnog izraza lica dok je ajala kraj mene u rodilistu, beba mamina