Razmaženost - kako je detektirati, tretirati i eliminirati

[petra593]

Mislim da nema djeteta koje nije isprobalo granice na takav način...pa nije ni moj bio iznimka. Sa nekih dvije godine par puta u kući probao je na takav način dođi do nekih stvari. MM i ja rekli smo da takve stvari treba spriječiti (srezati) u korijenu. Čim je počeo nekontrolirano vrištati i plakati posjeli smo ga na trosjed (koje mu je i sad mjesto za "hlađenje") i rekli mu da ga ne razumijemo što priča dok plače i da ćemo ga poslušati kad prestane plakati i histerizirati. Plakao on nekih pola minuta i prestao. Ljudi moji kad je djete prestalo plakati nije bilo za prepoznati. Koda ima prekidač za dobro dijete/zločesto(nestašno) dijete. Smije se, nema plakanja, priča normalno (za svoje godine). Ima naravno još uvijek takve ispade, ali većinom kad je nervozan od nespavanja, ili bolesti. Sad kad već malo više razumije to riješimo razgovorom (na trosjedu naravno), ali metoda sjedenja u kazni još je uvijek aktualna za "bijesnoću".
Gledam svoju šogoricu i šogora koji imaju Vitinog vršnjaka i vidim sve ono što mogu navesti kao loš primjer odgoja...ucjenjivanje djeteta roditeljskom ljubavlju (ako se ne pokakaš u tutu tata te više ne voli i niz inih primjera), popuštanje kod divljanja djeteta da bi bilo mirno, vikanje na dijete za sitnicu samo zato što je tata/mama loše volje...ma ljudi dođe mi da im pošaljem super dadilju (ona što je bila na RTL-u)... ali ne želim se miješati.
Evo još jednog groznog primjera.
Kupili oni mom Viti za Božić nekakav kamion i mali se derao za njim (još prije nego su ga dali Viti) i oni mu naravno dali da se igra sa njim. Mi došli kod njih na večeru, oni dali kamion Viti, a mali je cijelu večer plakao za njim..na što su oni vikali na njega da to nije njegov kamion nego Vitin. Nagovorila ja Vitu da mu da da se mali igra sa kamionom, a njemu dala neke druge igračke. Pošli kući i ja krišom kamion prošvercala u auto i slijedećih mjesec dana sakrivala kamion po kući kad mali dolazi...
malo mi je poduži post, ali morala sam negdje isprazniti negativnu energiju koja mi svaki put skoči na maximum kad vidim njih i jadnog malog Kristijana..

[alexxx]

winnerica kaže:

Tata ga pita: koga si ti pitao za dozvolu da kupiš transformera?! Mali:

mama se ne računa pod odraslog člana obitelji sposobnog donosit odluke?

[alexxx]

petra593 kaže:

ako se ne pokakaš u tutu tata te više ne voli

jadno dijete

[gica]

...ja zasad još nisam doživila da mi se mala baca u javnosti...ima 2 god. možda je još prerano za to
...ali zna napravit nekakvu poluscenu kad nešto hoće, ali uglavnom bez vriske...samo čopi neku stvar u dućanu i otrči smijući se kako me preveslala...a ne zna jadna da bez mene ne bi prošla blagajnu
...uglavnom je to kod onih polica sa slatkišima...tamo stane pa prebira po čokoladicama, napuni pune šake...ja joj onda kažem da može izabrat samo jednu i zaista to napravi...ostavi si jednu, ostatak vrati i brzo otrči čekat red za blagajnu, a onda je sva ponosna da teti na uvid...

...e sad, to se dešava otprilike jednom tjedno, pa mogu tolerirat, al kad mi svaki dan počne tražit stvari ne znam...ja sam flegma, mislim da ću uspit zadržat hladnu glavu...i ne treba se obazirat na ljude oko sebe...oni koji imaju djecu, vjerovatno su i sami to doživljavali...

[gica]

ina25 kaže:

ja se sićan jedne priče na tv,jedne mame,prije par god,ne znam di je tično bila,ali imala je sina od 3 god,i prije nego što su otišli u dućan ,ona mu je objasnila da če morati hodat od-do dućana i da ga neće moći nositi,on je pristao,otišli u dućan,kupili i na pola puta ka nazad on odluči da neće više hodati i hoće da ga se nosi,ona mu kaže da ne može pune su joj ruke vrečica i da je dog bio da če hodati,on naravno nije to prihvatio počela pizhdarija...uglavnom on si je sio na pod-cesta nasred kvatrića(Kvaternikov trg-zg) i ona fino spustila vrečice i sila kraj njega!!!!e sad ima hrpu mama koje bi popustile i naravno digle klinca i nosile samo da nema skandala,medjutim ova nije i tako su sidili dok nije popustio i na kraju odlučoi ipak hodati do kuće!! ni ja ga ne bi digla i bome bi sila,i čekala,pa što bude.....

...ja isto imam najviše problema s hodanjem...šta je najgore ne radi se o neznam kakvom hodanju, nisam luda da dijete od 2. god. forsiram i premoravam, al ona nakon par koraka već diže ruke i cvili da je uzmem...ima par tjedana da sam došla na tu ideju i iskoristila njenu zaluđenost medom štedom...
...bio je plakat blizu naše kuće i kad god bi prošli kraj njega ona bi cičala od veselja...sad kad šetamo do dućana i kad počne cvilit da je uzmem samo joj kažem da idemo tražit medu štedu, da smo blizu, i u trenu zaboravi da se htjela nosit i nastavi prpošno hodat...

[jjeejja]

klinci nemaju granica, zato smo tu mi da povučemo____________________.

[happygoose]

Lali Puna kaže:

meni je priča grozna
tata je baš ružno povrijedio dijete

znam, teško je biti savršen i teško je ne popustiti nikad. al kad je već mama zeznula stvar i popustila, za to nije trebalo kazniti dijete.

poznate su mi situacije kao što je ta. i dok sam čitala to, točno sam ja osjetila knedlu u grlu i tugu koju je osjećao klinac.

ma baš sam sad od te priče. jadan mali.

meni osobno te metode kaznjavanja sa vremenskim odmakom nemaju smisla....ni svrhe....a bila sam u situacijama kad mi je i to padalo napamet...no medjutim kad se covjek malo zbroji...nema smisla...puno je efektivnije djelovati odmah.

[dersu]

sunnyah kaže:

pink5 kod mene se pojavila slična situacija. Moja mala ima 4 i pol mjeseca: u njenom prisustvu se svi neprestano moramo smjesiti i biti sretni. Ako je samo ozbiljno pogledamo ona izbaci donju usnicu (kazemo da izbaci 'ladicu') i počne tako tužno plakati, pa onda to plakanje prijeđe u vrištanje, onak sa zatvorenim okicama, crvenilom i puno suza... Mislim to je prestrasno! Je to normalno? Je li to samo neka faza?

i kod mene je isto, ajde da vas utjesim. cudim se sebi koliko imam strpljenja s mojom bebom. imace jos malo 5 mjeseci. ne podnosi jaku buku, nervozu... ali to je normalno.

na srecu imamo kod kucu hrpu sprave za bebe, pa provodi vrijeme na njih. malo ide na jamper-u, onda legne i gleda igracke koje vise, pa je setamo vani oko dva sata, pa spava i eto prodje dan.

inace sada joj vec izbijaju zubicu, tako da je cendrava zbog toga. i zato treba imat strpljenja. mala beba uvjek place zbog necega, a ne zbog razmazenosti.

a kad poraste vidjecemo

[dersu]

ina25 kaže:

ja se sićan jedne priče na tv,jedne mame,prije par god,ne znam di je tično bila,ali imala je sina od 3 god,i prije nego što su otišli u dućan ,ona mu je objasnila da če morati hodat od-do dućana i da ga neće moći nositi,on je pristao,otišli u dućan,kupili i na pola puta ka nazad on odluči da neće više hodati i hoće da ga se nosi,ona mu kaže da ne može pune su joj ruke vrečica i da je dog bio da če hodati,on naravno nije to prihvatio počela pizhdarija...uglavnom on si je sio na pod-cesta nasred kvatrića(Kvaternikov trg-zg) i ona fino spustila vrečice i sila kraj njega!!!!e sad ima hrpu mama koje bi popustile i naravno digle klinca i nosile samo da nema skandala,medjutim ova nije i tako su sidili dok nije popustio i na kraju odlučoi ipak hodati do kuće!! ni ja ga ne bi digla i bome bi sila,i čekala,pa što bude.....

a kaj da radi ta mama, kad ima samo dvije ruke?

[jjeejja]

Klince treba naučiti reda odmalena.Jednom je jedna ženska tj. ovako ide priča. mali od njezine sestrične ju je iz čista mira pljunuo u sred face, a ona ni pet ni šest istom mu mjerom vratila. mali je ostao iznenađen, nije se žalio mami i mislim da je dobro naučio lekciju.

[daru]

te@, ne bih se baš složila s konstatacijama koliko je dijete "malo" ili "veliko". Odgoj počinje od onog trena kad se rodi, ili - da ne pretjerujem - onog trena kad osjetiš da te "voza". Iz iskustva mame koja se nagledala skakanja i valjanja po podu - mogu reći da je samo jedan savjet koji sam dobila hvalevrijedan, a to je : NIKAD, baš NIKAD u takvoj situaciji ne smije - DOBITI ono zbog čega se baca po podu. Roditelji od nemoći i od nelagode "Samo da prestane" - popuste. A djeca - nauče da je upravo TO sistem kako će dobiti ono što žele. E onda to više nije samo kod kuće - nego na ulici, u shoping centru, i bilo gdje ... Što je mami neugodnije - tim BOLJE! Brže ostvaruju cilj. Prvo i osnovno je dati do znanja da - valjanjem po podu ostaju KRATKIH rukava, a da LIJEPIM pitanjem - mogu dobiti sve što žele (uvjetno sve!). Koliko god je dijete malo - isto tako nije na odmet reći "čokoladu ćeš DOBITI nakon ručka" ili kratko "Poslije ručka!" umjesto - "NE, ne smiješ sada čokoladu!" Prvom rečenicom mu DOZVOLJAVAŠ ali u VRIJEME kad TREBA, a drugom - braniš. Tako da lakše prihvaćaju - prvu, nego drugu... Isto tako - kod male djece razvrstati što je UVIJEK "Ne", što je uvijek "Da" i - ono o čemu se pregovara. Ako je stalno prisutno "NE", onda ga više "ne čuju" nakon nekog vremena. Isto tako - ton glasa... "NE!" za turanje prstiju u utičnicu pod naponom - nije jednak kao i "ne" kad prolije sok. Prvo je - od životne važnosti, a drugo - i nije baš... pa onda - nek ni intonacija nije ista.

[Agata1979]

Eh, nema mame (ili tate) koji nisu doživjeli nešto slično u trgovini. Moj se doduše ne baca, nekad zaviče, ali on se ukipi kod stvari koju želi i ne miče se. Ne dira ništa, samo stoji i duri se.Kad kažem da nemože to i to dobiti (ugl se radi o bombonima ili čokoladama) i kao okrenem se i odem, on i dalje stoji i ne šljivi me ni 5%.Par puta sam se skrila i čekala i reko bude dotrčao, ali ništa, još je otišo u drugi red.Ne znam kako to riješiti ignoriranjem jer se bojim da ga još ne izgubim u trgovini, pa moram rješavati razgovorom.To se pokazalo, ajmo reć, uspješnim, iako nekad i dobije što je tražio.
Ovo što je Daru napisala "dobit ćeš nakon ručka" mi prakticiramo i slušamo mamu. Nekad za doručak želi bombone ili nešto slično, ali upozoravam ga uvijek da prvo mora doručkovati, ručati ili večerati i posluša me svaki put. Kad se lijepo najede, često poslije niti ne traži više slatkiš.

[te@]

daru kaže:

Isto tako - kod male djece razvrstati što je UVIJEK "Ne", što je uvijek "Da" i - ono o čemu se pregovara. Ako je stalno prisutno "NE", onda ga više "ne čuju" nakon nekog vremena.

Je, ali šta kad u tri minute oće i prste u utičnicu, a snimila je i nož od pol metra na sudoperu i usput se hoće baš s njim igrat, te se pokušava se popeti na element na kojem je teve svim silama.
A ja samo vičem: Ne, ne, ne.

[oštrilo]

jjeejja kaže:

Klince treba naučiti reda odmalena.Jednom je jedna ženska tj. ovako ide priča. mali od njezine sestrične ju je iz čista mira pljunuo u sred face, a ona ni pet ni šest istom mu mjerom vratila. mali je ostao iznenađen, nije se žalio mami i mislim da je dobro naučio lekciju.

[Veky]

Moram platiti kakovu članarinu ili se samo prijavim u klub?

Imamo idući tjedan 19 mjeseci. Do sad je uvijek bilo dogovorno i razgovorno koliko se to može s tako malim djetetom. Ponekad zna voziti po svojem i ima jaku karakternu crtu. No ovaj tjedan je definitivno krenulo nizbrdo. U stanju je tako zaurlati, toliko plakati i jecati da joj ponestaje zraka i počinje štucati. A sve samo zbog frustracije i srdžbe ako nešto ne može ili ako nešto ne smije. Baš vidiš na njoj da je to čista frustracija, čista srdžba. Odlučili smo ignorirati no u tjedan dana je to napravila bar 6-7 puta i to zbilja grize živce. pripisali smo to nekoj "fazi". Odlučili smo biti odlučni i čvrsti jer ljutnja počne ako ne može otvoriti vrata, ako ne može otvoriti kutiju, ili ako ne smije otvoriti ladice po kuhinji (a ne smije ).

Hajde, tješim se da nismo jedini. No strahujem kad će početi faza sa shoopingom. Za sad je bila uvijek super, bilo da se tiče ponašanja kad nije kod kuće ili kad smo negdje u kupovini.

[petra593]

joooj...sjećam se te faze...mi smo našega znali uzet, odnijet na trosjed i reći mu da ga ne razumijemo dok ne prestane plakati. Ta metoda je još uvijek na snazi kad zaškripi, ali većinom je dovoljan samo oštriji pogled. U početku je silazio sa kreveta i dalje urlao, ali ja bi ga svaki put vratila nazad i rekla mu da ne može sići dok se ne smiri. Sad kad zasluži da ide sjediti, treba mu otprilike 30 sekundi da prestane plakat, nakon toga koda gledam drugo dijete-nasmijano i dobro raspoloženo.

[sometime]

Neznam, jesam li na pravom mjestu, ali vidim da svi imate slične probleme s klincima. Ja sam mama jednog 10-godišnjeg klinca, koji svakodnevno iskušava moje granice. Živimo sami i stvarno mi je teško izaći na kraj s njim. Razmažen je, uviđam to, iako sam nekada govorila da moje dijete nikada neće biti . Zgražam se svakog nasilja, pa tako i prema njemu. Uvijek sam mislila da se sve može postići razgovorom, ali mislim da su sve moje metode pale u vodu. Dakle, ja nemam nikakvog autoriteta kod njega i sada moji pokušaji da mu pokušam dokazati neke stvari, završavaju našom svađom, jer on uvijek ima još nešto za reći nakon što mu ja objasnim što treba uraditi i to nemalo puta zvuči prilično ružno, njegovo urlanje, plač i kojekakve izjave na moj račun (npr. kakva sam ja majka, stalno ga tjeram da on radi stvari koje on ne želi (pospremati sobu, čitati i sl.), on nema nikakva prava), lupanje vratima i slični ispadi histerije su stvarno učestali. Nisam sigurna da li radim dobro (mislim očito je da ne radim, ali neznam drugačije) ili je to samo neka faza u njegovom životu, još mi je prerano za pubertet.
Eto ukratko sam napisala ono što me muči, pa ako netko ima sličnih iskustava ili neki pametan savjet, pišite

[baja]

sometime kaže:

ja nemam nikakvog autoriteta kod njega i sada moji pokušaji da mu pokušam dokazati neke stvari, završavaju našom svađom, jer on uvijek ima još nešto za reći nakon što mu ja objasnim što treba uraditi i to nemalo puta zvuči prilično ružno, njegovo urlanje, plač i kojekakve izjave na moj račun (npr. kakva sam ja majka, stalno ga tjeram da on radi stvari koje on ne želi (pospremati sobu, čitati i sl.), on nema nikakva prava), lupanje vratima i slični ispadi histerije su stvarno učestali.

zna biti teško i iscrpljujuće, pogotovu kad si sam
s druge strane, u tom, neometanom, odnosu 1:1 imate privilegij da izgradite dobro partnerstvo, prijateljstvo
nemoj mu dokazivati nego razgovarajte
daj mu priliku da da svoje mišljenje, a onda mu argumentiraj zašto ne valja to što je on smislio, ako ne valja
to što ti izgovori je u afektu, ne bi trebala previše uzimati k srcu...
moja curica (4) je upravo počela s emocionalnim ucjenama, kaže mi; da sam ružna, da me ne voli i, najgore od svega, da me neće pozvati na rođendan
znam, mala djeca - benigne ucjene, velika....
mi komentiramo takave 'uvrede'; ovo da sam ružna preskočim, a za ovo da me ne voli - postaje učestalo pa sam joj rekla da to ne može vječno tako....jer ima drugih ljudi koji me vole, koji se ne dure za svaku sitnicu...durenje oduzima dragocijeno vrijeme
zapamtila sam zgodne stihove na ovu temu;
..vidjeh da je zalud srdnja
da durenje prati sprdnja..
Blake

nemojte se duriti, razgovarajte...

[sometime]

baja kaže:

durenje oduzima dragocijeno vrijeme
zapamtila sam zgodne stihove na ovu temu;
..vidjeh da je zalud srdnja
da durenje prati sprdnja..
Blake

nemojte se duriti, razgovarajte...

Hvala ti..ovo si lijepo rekla..stvarno me nekada srce zaboli kada se sjetim koliko vremena provedemo dureći se, a toliko ima lijepih stvari koje možemo raditi zajedno, ali stvarno me iscrpljuje to natezanje, pogotovo kada ništa ne rješavamo, ali ne predajem se

[baja]

sometime kaže:

ali ne predajem se

sretno
svima nama

daj mu priliku da se osjeća zrelo; ne zaboravi ga pohvaliti i to onako odraslo, s ozbiljnim izrazom lica... kako tu, određenu, stvar ne bi mogla odraditi bez njega
... i, osobno držim najvažnijim, ne zaboravi reći; oprosti
naveče, kad sve utihne, kad znam da nisam trebala eksplodirati kao što jesam (a jer me do toga najčešće dovedu stvari koje nemaju veze s mojim djetetom), onda je olakšanje skinuti tu krivicu s duše jednim; oprosti
moju krivicu što sam reagirala kako ne treba, i krivicu nametnutu djetetu zbog spleta sitnih, krivih okolnosti... ili čak njihovih, nesvjesnih
imala sam u pripremi za Prvu pričest sjajnog svećenika koji nam je ispričao ovo;
zamislite balon koji napuhujete kad got se sjetite nekog grijeha, i najmanjeg
prije ili kasnije taj balon će pući
tako i vaši roditelji skupljaju vaše sitne nepodopštine i jednostavno puknu kad ih se skupi previše