Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Zdravlje > Žensko zdravlje

Žensko zdravlje Od mjesečnice do menopauze: za ginekološke probleme i pitanja

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 28.03.2003., 23:54   #1
Abortus [OBVEZNO PROČITAJTE PRVI POST!]

Interesiraju me dvije stvari...
1. Sto se desava sa zenskom psihom poslije
a) namjernog
b) nenamjernog pobacaja
2) Sto se desava sa tijelom zene u periodu neposredno poslije abortusa ?
Unaprijed hvala
--------------------------------------------------------------------------------------------

MODERATORSKA OBAVIJEST:

[Tema se od početka do danas (30.3.2010) jako promijenila. Kao bismo izbjegli probleme i kartoniranja, molim držite se dopuštenih okvira rasprave:
-gdje, kako, kada napraviti abortus
-podrška djevojkama nakon abortusa, njihova međusobna podrška
-nemojte doći na temu da bi napisali "(ne)podržavam". Ovo je medicinski podforum. Za takve rasprave postoji tema na mnogo drugih podforuma, kao što je Religija, Politika, LjES, Psihologija itd.

Zahvaljujem na razumijevanju
nephthys]


Dodatak:

Ovdje se raspravlja o medicinskim aspektima abortusa, tema je namijenjena isključivo razmjeni iskustava i savjeta gdje, kako, na koji način napraviti abortus. Ovdje nećemo raspravljati o moralnosti abortusa niti davati savjete treba li netko ili ne napraviti abortus.

Molimo da za raspravu o obiteljskoj, financijskoj situaciji, razlozima da li zadržati dijete ili ne, potražite teme na drugim odgovarajućim PDF-ovima. Hvala na razumijevanju.



DODATAK: (16.12.2018.)

Budući da se uporno ignoriraju pravila ove teme, da se dolazi propovijedati, moralizirati, vrijeđati osobe koje sudjeluju na ovoj temi iako je više puta naglašeno da je ovo tema vezana isključivo za medicinski dio abortusa, od danas svako ignoriranje i kršenje pravila rezultirat će za početak jednodnevnim banom. Svako daljnje kršenje nagrađivat će se strože.

Još jednom vas molim da rasprave o tome jel abortus ispravan ili ne preselite na primjerenije podforume na kojima već postoje slične rasprave. Ne znam zašto je teško poštovati da je ovo medicinska tema i da se ovdje raspravlja samo i isključivo o zdravlju, a ne o ispravnosti postupka.

Zadnje uređivanje Silvery : 15.10.2012. at 18:58. Reason: dopuna: naslov "MODERATORSKA OBAVIJEST" (za one koji uporno ignoriraju)
el_mariachi is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2003., 10:44   #2
nemam pojma nit bih ikad voljela znati.
__________________
peku me oči.
chiquita is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2003., 11:52   #3
A zašto je to uopće važno?

 
Odgovori s citatom
Old 29.03.2003., 13:47   #4
Quote:
vesnakuša kaže:
A zašto je to uopće važno?

Kako to mislis?!?
Ava Adore is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2003., 14:02   #5
Re: Abortus

Quote:
el_mariachi kaže:
Interesiraju me dvije stvari...
1. Sto se desava sa zenskom psihom poslije
a) namjernog
b) nenamjernog pobacaja
2) Sto se desava sa tijelom zene u periodu neposredno poslije abortusa ?
Unaprijed hvala
Sumnjam da se moze generalizirati. Ako zena izgubi dijete koje je stvarno zeljela, velika je vjerojatnost da ce pasti u depresiju. Neki lijecnici cak savjetuju da zene koje su imale spontani pobacaj pricekaju s iducom trudnocom dok ne 'prezale' (glupa rijec, ali ne mogu se sjetit bolje) izgubljeno dijete. S druge strane, jedna lijecnica mi je pricala da poznaje zene kojima je abortus glavna kontracepcijska metoda i koje su bez vecih psihickih problema imale i po desetak pobacaja. Jedna moja kolegica s faksa je zatrudnjela i bez da je trepnula okom napravila pobacaj. Jedino sto joj je bilo bitno je da je procedura relativno bezbolna i da se sto brze vrati 'u zivot', sve drugo joj je bilo nebitno.
Princeza is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2003., 14:56   #6
procedura je grozna. ali kada znam da bih tu proceduru morala proći i bez da idem na pobaćaj onda mi dođe muka. dilatacija i kiretaža je osnovni zahvat u ginekologiji. radi se ili općom ili generalnom anestezijom. samo neznam šta se kasnije događa sa psihom osobe koja je to prošla.
Netko ima probleme, a neko to doživljava kao vađenje zuba.

Meni je to osobno užasno.
 
Odgovori s citatom
Old 29.03.2003., 16:19   #7
Quote:
vesnakuša kaže:
Netko ima probleme, a neko to doživljava kao vađenje zuba.

svaka žena na nekoj razini svoga nutarnjeg doživaljava šok,krivnju ,i tome sl. ,priznala ona to sebi ili ne...
jer negirati to iskustvo znači negirati vlastitu ženstvenost...
kisha is offline  
Odgovori s citatom
Old 29.03.2003., 16:38   #8
Quote:
jedna lijecnica mi je pricala da poznaje zene kojima je abortus glavna kontracepcijska metoda i koje su bez vecih psihickih problema imale i po desetak pobacaja.
Poznajem jednu mladu curu sa 13 abortusa...ne znam kako izdrzi pshihicku i fizicku bol,a ocito dobro cim joj je ovo jedino kontracepcijsko sredstvo koje poznaje.
Cesto se zene tjese iskustvima drugih koje su imale niz pobacaja i nista im se lose nije dogodilo ,a svaka osoba je za sebe individua i na razlicite nacine reaguje na posljedice abortusa,neke posljedice se javljaju poslije i cesto se ne povezuju sa abortusom...mislim na fizicke posljedice tipa povrede maternice i susjednih organa,mokracnog mjehura,crijeva,krvarenja iz povrijedjenih krvnih sudova...
a poslije nenamjernog pobacaja zena zanemari fizicku bol koju je prozivjela jer sva njena bol je skoncentrisana na sam gubitak bebe.Ociti si simptomi depresije,razdrazljivosti,nesanice,opce slabosti...a nadalje se javlja zelja za novom trudnocom i poredom strah od ishoda iste.
Samantha is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.03.2003., 07:05   #9
imala sam nenamjerni pobacaj prve bebe prije 15 godina bilo je uzasno i psihicki i fizicki kao sto netko rece veca je bol gubitka bebe koju ja ni nakon 15 godina nisam zaboravila i nikada ne razumijem zene koje to namjerno rade ja sam bila 4 i pol mjeseca trudna i nije to samo trudnoca to je pravo dijete neznam ali jednog dana kad te cure malo ostare sjetit ce se da su namjerno prekinule jedan zivot
mala_slatka is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.03.2003., 13:07   #10
Quote:
mala_slatka kaže:
ja sam bila 4 i pol mjeseca trudna i nije to samo trudnoca to je pravo dijete neznam ali jednog dana kad te cure malo ostare sjetit ce se da su namjerno prekinule jedan zivot
S 4.5 mjeseca si imala spontani pobacaj? To je odvratno, taman se "uzivis" s djetetom, jer su najgora 3 mjeseca prosla, mislis si, sada je sigurno, i pocnes planirati zivot poslije poroda, a onda pobacaj.
FFE is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.03.2003., 17:38   #11
Quote:
kisha kaže:
svaka žena na nekoj razini svoga nutarnjeg doživaljava šok,krivnju ,i tome sl. ,priznala ona to sebi ili ne...
jer negirati to iskustvo znači negirati vlastitu ženstvenost...
Ovo bi vrijedilo kada bi definicija zivota bila da je zivot nastao vec kod zaceca. Da budemo na cisto ja se slazem sa ovom definicijom, ali postoji veliki broj ljudi koji se ne slaze.
Kada zena koja je takvog misljenja napravi abortus u prvim mjesecima trudnoce ona ce reci da je samo izbacila nakupinu stanica i nece dozivjeti nista od navedenog.
viky is offline  
Odgovori s citatom
Old 30.03.2003., 23:58   #12
Moja sestra je imala spontani u ranoj trudnoci. Imala je vec djecu. Nisam je sreo u tom periodu ali mi mama rece da se nije bas normalno ponasala nekih 7 dana mada je polusavala.
Na stranu vjerska ubjedjenja i moral ali nekako mi se cini da to ipak mora ostaviti posljedica kod vecine zena ne samo psihicku vec mozda i ficicku tj smanjenu vjerojatnost za kasniju trudocu.
Dalje cuo sam pricu o jednoj zeni i 32 pobacaja. Nije 100% istinita ali vidim gore spomenutu cifru od 13 "komada". K vragu kad sjecem nokte mislim kako ce to proci a da ne spominjem dio mene koji sam mozda nosio 2 mjeseca. I to kazem ja koji uopce nemam majcinskih osjecaja.
BBC je prije nekoliko godina napravio film o zenama silovanim u Srebrenici. Neke od njih su napravile abortus. Tuga i jad. Psihicki su bile dobrano zglajzale.
el_mariachi is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2003., 00:44   #13
Kod spontanog pobacaja, posebno u ranoj fazi trajne fizicke posljedice su rijetke. Kod namjernog mogu nastati, ali ne moraju, u igri je jako puno faktora.
Sto se tice zrtava silovanja tu je stvarno tesko govoriti da li napraviti abortus ili ne. Samo silovanje je nesto sto ostavlja jake posljedice na psihu, a da li roditi djete koje se zacne na taj nacin. Ma, ne mogu reci, sa svoje tocke gledista, ni da ni ne, jer mislim da je to jedna od onih ekstremnih situacija o kojoj mogu govoriti samo oni koji su bili u njoj.

Zadnje uređivanje viky : 31.03.2003. at 01:54.
viky is offline  
Odgovori s citatom
Old 31.03.2003., 01:12   #14
ako se samo pogleda da se tijelo u slučaju trudnoće potpuno "okrene" odnosno prebaci na izvanredno stanje i nasilnim prekidom tog stanja prekida se neka nit, svrha zašto se tijelo prebacilo na očuvanje i držanje fetusa, mora da je to veliki šok za organizam.
za psihičku stranu toga ne želim uopće razmišljati što bi bilo.
to je za mene nedokučiva stvar.
u svakom slučaju grozno.
pregrozno.
__________________
peku me oči.
chiquita is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.04.2003., 16:41   #15
Mislim da to može komentirati netko tko je to prošao... mislim da taj osjećaj ne može razumjeti netko tko je to pročitao u nekom udžbeniku psihologije.
A i tada moraš uzeti u obzir da smo svi mi ljudi različiti...

*********************************************

Ne može se o tome pričati bezdušno, kao da riječ o nekoj statistici...
to su vrlo duboki, kompleksni osjećaji... koji zadiru u dušu...
probiju te do same srži....

*********************************************

Mislim da je od svega najteži dio bilo moje nastojanje da to nekako zaboravim, da samoj sebi oprostim. Iako se na nekom globalnom nivou nije definiralo da li je abortus legalan ili ne (što opet ovisi o tome da li ćemo ga definirati ubojstvom ili ne itd...)
ja sam to doživjela kao oduzimanje života svojem djetetu.
Imala sam 18 godina, zatrudnjela s prvim dečkom.
Na vijest da sam trudna obuzela me je panika, strah...

Htjela sam što prije ponovo vratiti svoj život, svoje snove, svoje planove.
Na dan abortusa plakala sam na kauču. Satima. Molila svoje dijete da mi oprosti. Nisam imala ništa u to vrijeme. Ni stan, ni posao, ni neku konkretnu titulu, ni dobrog oca za to dijete.
A ipak danas mislim da sam imala ono najvažnije... ljubav...

Godinama sam se lječila osjećaja krivice. Zašto sam bila tako naivna i glupa i dozvolila da mi se to uopće desi,
zašto sam pobacila,
da li sam mogla drukčije,
kakav bi sada bio moj život....


Imam dvoje nećaka. Gledam ih i obvezno pomislim "tko zna kakvo bi bilo moje dijete..."

A onda nekako dignem glavu, udaljim to od sebe. Bit ću sretna jednog dana, kada budem mama.
Anastasia is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.04.2003., 16:58   #16
Slazem se s tobom Anastazija. Tek kada se netko nade u odredenoj situaciji, moze i pricati o njoj. Lako je suditi i govoriti ne bi ja nikada, ali tek kada se nademo u situaciji da odlucimo, mozemo potvrditi svoj stav i cesto se dogodi da se ono ne bi ja nikada pretvori u nesto sto napravimo.
Imam prijatelja koji se uvijek zgrazao kako decki ostavljaju trudne cure ili ih nagovaraju na abortus. Onda je njegova ostala trudna i rekao je da nije spreman na djete, a da njoj daje pravo da odluci, ali da na njega ne moze racunati jer on ima planove u koje se ni djete ni brak ne uklapaju Kada smo ga pitali za ranije izjave, tvrdio je da je kod njega specificna situacija i to se ne odnosi na takve situacije Zar nije uvijek specificna ?
Zato nikad ne reci nikad i ne sudi drugima

Zadnje uređivanje viky : 03.04.2003. at 19:02.
viky is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.04.2003., 17:27   #17
Anastasia is offline  
Odgovori s citatom
Old 05.04.2003., 18:49   #18
Imam dvije drage prijateljice s tim iskustvom...

Niti jedna nije željela trudnoću... I jednoj i drugoj je vijest pala s neba...

Obje nisu dvojile ni časka oko abortusa... Sva sreća - dečki su ih podržali.

Prva se slomila, suze, depresija trebalo joj je dugo da se oporavi... 'Grozno iskustvo' rekla je...

Druga je to obavila ležerno poput recimo vađenja krvi... Nije osjetila ni tugu, ni depresiju ni grižnju savjesti. kaže da nije bilo sretnije od nje kad se probudila na bolničkom krevetu. 'Osjećala sam se oslobođenom' rekla je...

Dakle - psihološki aspekt ovisi od osobe do osobe.

Za fizički ne znam.

Ipak, njima dvjema je jedno zajedničko - iskustvo ih je dosta promijenilo što se tiče nekih stavova o sexu... I još mnogočega.
Tinchi is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2003., 12:42   #19
Na ovu temu sam slucajno i kasno naletio.
No mene prevashodno zanima gdje tocno pocinje zivot ljudskog bica i jako zelim sve u tancine, no ova tema u Zdravlje se tice psihickog i fizickog razvoja zenske nakon bilo koje vrste pobacaja.

Skrecem paznju na moju prijasnju temu u Religiji:

http://www.teme.org/showthread.php?s=&threadid=6108

Pa pogledajte, mozda nema veze s ovom temom, ali mozda cete vise pisati o tome...
__________________
GoldenSurferFromCroatia is comming - look busy.
GoldenSurferFromCRO is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.04.2003., 15:09   #20
Davno jednom sam upoznao par koji si jako zelio djecu. Zena je vise puta zatrudnjela, i svaki put bi izgubila djete nakon nekoliko mjeseci. Bila im je koma, patili su obadvoje, a pogotovo zena.

Proslu godinu sam ih ponovo vidio na moru. U medjuvremenu su prestari za djecu, nekako su se valjda pomirili sa situacijom. Vrijeme sve rane lijeci, pa tako i ovakve.
__________________
formular bez potpisa
Secundo is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:09.