Život u "troje"

[Marica Carica]

Ajme

Ucini sve da odrzs obiteljsku mirovinu po majci kao stalni izvor prihoda. Na svoje ime, ne na ime svog oca tj ti kao korisnik. Upisi faks, trazi dom.

Ili ako to ne onda trazi posto-poto nekakav posao. U svakom slucaju bavi se zaradjivanjem, a ne besplatnim ciscenjem tudje kuce. Ili ako budes cistila tu kucu neka se tebi plati, umjesto cistacice.

Misli o trudnoci se okani dok god ne budes imala stabilnu financijsku situaciju, kao i stabilnog partnera. A ovaj to izgleda nije, ako je istina da je impulzivan i zna dignuti ruku na tebe.


Mogu prihvatiti tvoj izbor o zajednickom zivotu kao izlaz u trenutku nuzde, privremeno stanje. Zbog nezaposlenosti i teske obiteljske situacije. Ali nikako kao zivotni cilj. Osnova nije solidna i previse si izlozena i ovisna da bi mogla upravljati sudbinom u skladu sa svojim potrebama.

Samo ne gubi nadu. Moze to sve bolje, ali treba vremena, truda i borbe. Oslanjaj se iskljucivo na sebe, ne na druge ljude.

[TincH]

Cura je pitala kako da složi stvari trenutno, dakle, sada, dok je tamo.
Faks još nije upisala, a da bi to uspjela mora se potruditi u tom smjeru, a bit će joj lakše bez nepotrebnih problema.

Naravno da je najbolje da upiše faks, dobije dom, sredi izvor prihoda, makne se, to je jasno ko dan i svi to podržavaju.
No dok se to ne dogodi, treba pokušati maksimalno srediti trenutnu, privremenu, postojeću situaciju, imho.

[hurmašica]

Emaja kaže:

Bok svima. Imam 19 godina i (da ne objašnjavam cjelokupnu obiteljsku situaciju, jako je komplicirano), živim s dečkom, tj. kod njega. Živimo u kući, dosta velikoj, ali stvar je u tome što njegov tata živi tu. Ispočetka mi je bilo hoću-neću.. Želim i volim živjeti sa svojim dragim, njegov tata mi ne smeta, dapače, ja sam ipak došla ovdje. Nismo trenutno u situaciji da sebi uzmemo nešto. Inače mi jako dugo treba da se priviknem i prilagodim, jer sam se u zadnje 2 godine selila X puta. Ne osjećam se kao kod kuće, jer logično, i nije moja kuća i moj dom. Pričala sam s dečkom i koliko vidim, ne smetam njegovom tati, ali imam ogroman problem s prilagođavanjem, ne ide i ne ide. Jako rano sam ušla u "bračni" način života i treba mi vremena, a u zadnje vrijeme imam sve veći osjećaj nelagode. Pospremim i skuham, ne kuham svaki dan jer nemam novaca, ne mogu naći posao, a neugodno mi je svaki put ići kod njega i žicat da mi da novce da odem nešta kupit... Imam osjećaj da ispadam lijena i neodgovorna i da sam došla ovdje kako bih mogla samo sve 4 u zrak. Muškarci kao muškarci, neda im se radit kućanske poslove, i znaju tu i tamo doći bakice pospremat i tata im za to plati. Kako da se osjećam onda, ja sam tu, i napravila bi to i besplatno.. A nitko mi ništa ne govori.. Osim te bakice koja me vidjela prvi put u životu i prigovarala kako ja mogu tako, žensko sam, ništa ne radim, užas sam, kakav je to način.. Mislim ?? Kud se i sama osjećam užasno, još mi je sada i gore. Ne znam kako da se riješim toga i tog groznog osjećaja neprihvaćanja i predrasuda... Nas dvoje živimo na katu i tako mi je nekad nelagodno da znam po cijeli dan ne silaziti Cijeli život me ljudi smatraju lijenom i nesposobnom, ma da nisam takva, samo ne čitam misli i ne znam šta gospoda želi u određeni trenutak, kada njima odgovara... Ima netko savjet?

Pa uzmes i pospremis. Cuj neugodno ti , a mozda je i njima neugodno da ti kazu. Lijepo sjedi i popricaj sa momkom, sve mu ovo lijepo ispricaj, bas kao sto si napisala. Sto se kuhanja tice i tu sjedite i dogovorite se. Ako ti nije bas zgodno od njega traziti pare, dogovri se s njim da odete zajedno u kupovinu i nabavite namirnice za kuhanje. Muski su malo cudni, oni ne razmisljaju puno o tim stvarima, treba im mali poticaj. POkazi dobru volju, mislim da ce biti sretniji a i ti se neces osjecati beskorisno.

p.s. meni su 32 godine pa mi je trebalo 3 godine braka da se pocnem osjecati kao kod kuce, a jos suprug i ja zivimo sami.

[Soyleyin]

Emaja kaže:

A nitko mi ništa ne govori.. Osim te bakice koja me vidjela prvi put u životu i prigovarala kako ja mogu tako, žensko sam, ništa ne radim, užas sam, kakav je to način.. Mislim ?? Kud se i sama osjećam užasno, još mi je sada i gore. Ne znam kako da se riješim toga i tog groznog osjećaja neprihvaćanja i predrasuda... Nas dvoje živimo na katu i tako mi je nekad nelagodno da znam po cijeli dan ne silaziti

Liferuj tu babu. Predloži starom da ćeš ti čistiti za taj novac koji sada daje čistačici. Tako ćete zadržati distanciran odnos i neće ti biti neugodno da čistiš njegov prostor, jer ćeš biti plaćena za to, a neće ti biti neugodno ni tražiti novac za vlastite potrebštine, jer ćeš imati određene prihode.

Što se tiče traženja novca za hranu, kako to sada funkcioniše? Odlaze li oni u mjesečnu/sedmičnu nabavku ili se hrane vani? O tome razgovaraj sa dečkom, predloži mu da odete zajedno u nabavku, ili mu reci da bi voljela da vam pripremiš neko jelo, ali su ti potrebni sastojci itd.

[chocolatecookie]

TincH kaže:

No dok se to ne dogodi, treba pokušati maksimalno srediti trenutnu, privremenu, postojeću situaciju, imho.

Ne vidim na koji bi način sređivanju trenutne situacije pomoglo da se ide petljati u čišćenje stana dečkovog oca u kojem njih dvoje ne žive, što osim čistačice i žena na forumu, koliko sam shvatila, nitko od nje niti ne očekuje.

[TincH]

chocolatecookie kaže:

Ne vidim na koji bi način sređivanju trenutne situacije pomoglo da se ide petljati u čišćenje stana dečkovog oca u kojem njih dvoje ne žive, što osim čistačice i žena na forumu, koliko sam shvatila, nitko od nje niti ne očekuje.

Nije poanta što itko od nje očekuje, niti je stvar u čišćenju, niti u stanu niti u kućnim poslovima, niti u muško-ženskim pitanjima, poanta je da se ona na najlakši mogući način izbori sama sa sobom i da se ne pati, tj minimalno pati u datim okolnostima.

Uhvatili ste se totalnih nebitnosti, svi redom.

[Emaja]

Bolja je situacija što se ovog tiče.
No vrte mi se neke misli po glavi. Većina vas je reklo da bi bilo najpametnije da ipak ne živim s njim s obzirom na okolnosti i moje godine jel. Kopka me to svaki dan i užasno se tog plašim jer kad bih se odlučila to napraviti, ne znam jel bi mi bilo gore ili bolje. Da mi je brat imalo razuman onda bi bilo sve lakše, ali pošto nemam novaca ne znam od čeg bih tamo preživljavala + trpljenje prcanja u mozak po starom. Samo da je dat za režije maltene sve što imam pa da na kraju nemam šta za jesti. On ima solidan posao i plaću, ne kuha si, ima svoju "drugu" obitelj, a na meni je davati pola režija (dosad je bilo 400-600 kn od mojih "silnih" 1000 koje dobijem mjesečno) + moram si plaćati i dopunsko sama i još neke gluposti + sredstva koja su neophodna za stan (za čišćenje, fridž etc.).. Nisam pametna i ne znam kak da izađem na kraj više s ičim. Neće mi nikakav doktor ni psiholog pomoći da ja normalno živim. Da sam labilna u glavi davnih dana bi prolupala. Jedan period je bilo sve relativno ok, ali što više razmišljam o tome kako ću, šta ću i gdje ću, sve se čini kao prerealna odvratna noćna mora, a opet jedini krivac svima u mojoj situaciji sam naravno ja. I aj sad šta

[-honey-]

Emaja kaže:

što više razmišljam o tome kako ću, šta ću i gdje ću, sve se čini kao prerealna odvratna noćna mora, a opet jedini krivac svima u mojoj situaciji sam naravno ja. I aj sad šta

Pa već ti je dan odgovor na to pitanje

Afro Dita kaže:

Kreni na faks sljedece godine, potrudi se da dobijes dom, radi preko student servisa..... Samo nemoj zivjeti s nekim tko te udara. Za tvoje dobro ti to kazem.

Ili da se negdje zaposliš i nađeš si neku sobu, garsonijeru.

Bez obzira na situaciju koju trenutno imaš i neko "poboljšanje", ti si jako mlada i sada trebaš misliti na svoju budućnost, na svoju neovisnost. Nije poanta da grlom u jagode odjuriš iz te kuće, to ne bi nikaj riješilo. Ostala ti s njim ili ne, pobrini se za svoju egzistenciju i financijsku neovisnost.
Ovako kako sad živiš je najgore, nisi ni na nebu ni zna zemlji i djeluješ kao da si bez neke perspektive osim da vječno budeš kućanica koja ovisi o nekome, koji joj eto nije ni muž.
Ako si postaviš pitanje- da imam kamo jel bi otišla - i ak je odgovor da, onda se pobrini da to i postigneš.

[Emaja]

-honey- kaže:

Pa već ti je dan odgovor na to pitanje



Ili da se negdje zaposliš i nađeš si neku sobu, garsonijeru.

Bez obzira na situaciju koju trenutno imaš i neko "poboljšanje", ti si jako mlada i sada trebaš misliti na svoju budućnost, na svoju neovisnost. Nije poanta da grlom u jagode odjuriš iz te kuće, to ne bi nikaj riješilo. Ostala ti s njim ili ne, pobrini se za svoju egzistenciju i financijsku neovisnost.
Ovako kako sad živiš je najgore, nisi ni na nebu ni zna zemlji i djeluješ kao da si bez neke perspektive osim da vječno budeš kućanica koja ovisi o nekome, koji joj eto nije ni muž.
Ako si postaviš pitanje- da imam kamo jel bi otišla - i ak je odgovor da, onda se pobrini da to i postigneš.

Ma jasno sve. Znam ja točno šta želim. I da je to bilo moguće ni ne bi bila tu gdje jesam. Znam za faks i sve, učim, pripremam se, ali treba i do tada nekako živjeti. Posao tražim, svaki dan šaljem zamolbe, ali jednostavno je nemoguće, znate i sami koliko je teško dobiti posao, još pogotovo ja koja nemam ni iskustva i tek sam završila školu. Svi traže neko glupo iskustvo i prije će zaposliti nekoga tko ga ima nego mene. Raspitujem se, tražim veze, ma svašta, po tom pitanju se stvarno trudim, ali zasad ništa. Lako je reći sve to. Ne znam na koji način bih se financijski osigurala. Mirovinu dobijam tek iduće godine negdje u ovo vrijeme, tada će mi biti ajme lakše, ali do tada? Znam da je grozno biti ovisan o nekome i što je najgore znam da jesam, kako god okrenem. Kad bih se vratila u stan s bratom, prvih par mjeseci bih trpjela o tome zaš sam se vratila, kasnim s režijama, ovo ono, ne želim o tom ni razmišljati. Znam kako mi je bilo kada sam bila tamo, doslovno sam jela ono svakih par dana, em što nisam imala, em što nisam u takvoj sredini imala ni teka. Da bi si mogla priuštiti garsonjeru, trebao bi me brat isplatiti, nije puno, a nije ni malo, znam da on to ne može i da bi se odužilo na par godina, ako bi uopće pristao na to, ako ne, nemam snage se vuć po sudovima i sranjima...

[-honey-]

Emaja kaže:

Lako je reći sve to. Ne znam na koji način bih se financijski osigurala. Mirovinu dobijam tek iduće godine negdje u ovo vrijeme, tada će mi biti ajme lakše, ali do tada?

Jesi bila na centru? Mislim da bi oni morali naći neko rješenje, makar i privremeno da ti država pomogle dok ne počneš dobivati mirovinu. Ne možeš živjeti bez ikakvih sredstava za život, a kako postoji dosta takvih osoba, pretpostavljam da se sustav ipak pobrinuo za njih. Ako imaš pravo na neku financijsku pomoć a vjerojatno imaš, onda ga i ostvari.

Emaja kaže:

Znam da je grozno biti ovisan o nekome i što je najgore znam da jesam, kako god okrenem.

Ma gle, ja bi ti isto napisala i da imaš super muža. To nema veze jedno s drugim. Naravno da ti je lakše ako on super zarađuje, ali zbog sebe moraš imati svoj kruh u rukama. Ima za to više razloga.

Emaja kaže:

ZKad bih se vratila u stan s bratom, prvih par mjeseci bih trpjela o tome zaš sam se vratila, kasnim s režijama, ovo ono, ne želim o tom ni razmišljati. Znam kako mi je bilo kada sam bila tamo, doslovno sam jela ono svakih par dana, em što nisam imala, em što nisam u takvoj sredini imala ni teka.

Zar nema neka ustanova koja prima osobe bez doma, neka pučka kuhinja koja hrani gladne, ja jednostavno ne mogu vjerovati da se ti zbog gladi i krova nad glavom daš zlostavljati. Najgore kaj u svemu tome ne vidiš izlaz.

Emaja kaže:

Da bi si mogla priuštiti garsonjeru, trebao bi me brat isplatiti, nije puno, a nije ni malo, znam da on to ne može i da bi se odužilo na par godina, ako bi uopće pristao na to, ako ne, nemam snage se vuć po sudovima i sranjima...

Kužim a nisam ti to ni sugerirala. To je savjet kad nađeš posao a ne bude ti dobro u kući u kojoj živiš.
Mislim da trebaš pod hitno otići na centar, reći da imaš 19 godina, da nemaš dom ni financije i nek ti izvole pomoći. A ako te tvoj dragi ponovo udari, mislim da možeš tražiti pomoć i od neke ženske udruge, ne znam doduše jesi li za sigurnu kuću ali u svakom slučaju će ti netko pomoći.
Ja ću sad malo pogledat na netu kakva su ti prava. Btw ak studiraš redovno onda možda možeš dobiti i sobu u studentskom domu i/ili neku stipendiju

Ne znam gdje ti živiš, piše zg ali sigurno to isto vrijedi i za druge gradove pa izvoli link, nadam se da će ti biti koristan.
http://www.czss-zagreb.hr/prava-u-su...ocijalne-skrbi

[Emaja]

-honey- kaže:

Jesi bila na centru? Mislim da bi oni morali naći neko rješenje, makar i privremeno da ti država pomogle dok ne počneš dobivati mirovinu. Ne možeš živjeti bez ikakvih sredstava za život, a kako postoji dosta takvih osoba, pretpostavljam da se sustav ipak pobrinuo za njih. Ako imaš pravo na neku financijsku pomoć a vjerojatno imaš, onda ga i ostvari.


Ma gle, ja bi ti isto napisala i da imaš super muža. To nema veze jedno s drugim. Naravno da ti je lakše ako on super zarađuje, ali zbog sebe moraš imati svoj kruh u rukama. Ima za to više razloga.


Zar nema neka ustanova koja prima osobe bez doma, neka pučka kuhinja koja hrani gladne, ja jednostavno ne mogu vjerovati da se ti zbog gladi i krova nad glavom daš zlostavljati. Najgore kaj u svemu tome ne vidiš izlaz.



Kužim a nisam ti to ni sugerirala. To je savjet kad nađeš posao a ne bude ti dobro u kući u kojoj živiš.
Mislim da trebaš pod hitno otići na centar, reći da imaš 19 godina, da nemaš dom ni financije i nek ti izvole pomoći. A ako te tvoj dragi ponovo udari, mislim da možeš tražiti pomoć i od neke ženske udruge, ne znam doduše jesi li za sigurnu kuću ali u svakom slučaju će ti netko pomoći.
Ja ću sad malo pogledat na netu kakva su ti prava. Btw ak studiraš redovno onda možda možeš dobiti i sobu u studentskom domu i/ili neku stipendiju

Ne znam gdje ti živiš, piše zg ali sigurno to isto vrijedi i za druge gradove pa izvoli link, nadam se da će ti biti koristan.
http://www.czss-zagreb.hr/prava-u-su...ocijalne-skrbi

Hvala za link, ali znaš šta ja mislim kako bi to bilo ? Isto kao i za dopunsko. Nemam pravo na bespla već ga moram plaćat 70kn mjesečno samo zato što mi brat ima veća primanja od 1500 kn. Tako mi je rečeno. Iako ja nemam nikakve koristi od njegova novca i ni lipu nisam vidjela od njega otkad znam za sebe. Mislim da će me otepst u centru ili gdje god čim čuju da bih MOGLA imat sasvim solidan život s mojih 1000 i bratovom plaćom, a nitko neće shvatit kako bi me brat radije pustio da crknem neg da mi pomogne s kojom kunom. Probat ću, raspitat ću se, ali ne znam baš :/