Zamka savršenog života...

[radical change]

Problemi u vezi uvijek postoje, to je razumljivo i to je što bi se reklo život. Sljedom današnjeg razgovora i promišljanja sa suprugom, postavljam temu zanimljivog karaktera.
Eto sa svih strana smo bombardirani pričama o savršenom životu, savršenom poslu, savršenoj vezi, savršenom braku, savršenoj ljubavi.. savršenstvo je postala nekakav težnja danas. Svi se nekako natječu da si izgrade lijep i ugodan život, nađu dobar posao, stvore si skladan brak.
Zamislite da imate sve što ste više manje željeli.. siguran posao danas, automobil, stan ili kuću, odličnog partnera, skladan brak, sve je nekako odlično posloženo ali... nešto fali..? Nekako je nestalo izazova, pravih životnih izazova, predobro vam je, imate sve što vam je potrebno, nema borbe i laktanja, nema svakodnevnih problema običnih smrtnika, navca ima dovoljno, putuje se, kupuje se, živi se...
Mislite li da je takav život sretan život, ako jest zašto jest, ako ne zašto ne?
Da li su izazovi, neprestani rast i izgradnja nužni za uspješan život jer novci zaista ne mogu kupiti sreću..? Zašto ljudi koji imaju i više nego što im treba vode uglavnom loše živote i žive u lošim brakovima? Da li je imati prokletstvo modernog vremena i svi smo kao zombiji zaluđeni idejom savršenog dok napokon ne ostvarimo snove i nađemo se... nigdje sa još većom hrpom obveza..?
Zašto je "savršen život" nakon određenog vremena jednostavno-sranje..?

Malo o meni.. sa partnericom zajedno već 10 sretnih godina.. smatram/o se uspješnima, ništa bitno nam ne nedostaje.. osim ludosti u doslovnom smislu...

[mrafica]

Oko sebe vidim sve samo ne savršene živote.
I svi imaju svoje probleme i izazove, to nema veze s bankovnim računom. To što se izazovi od čovjeka do čovjeka, od para do para, razlikuju, ne znači da postoji itko tko nema problema i izazova.
Ja osobno ne poznajem nikog.
A čitajući temu stekao bi se dojam da su ti neki savršeni životi svuda oko nas.

[reverat]

Ne znam nikoga sa savrsenim zivotom, ali sjecam se da sam kao dijete dosta patio sto nemam 'savrsenu' obitelj i dom. S vremenom sam shvatio da ta savrsenost ne postoji niti je narocito dobro njoj teziti. Zato sam protiv idealiziranja zivota, posebice u medijima. Primjerice, mislim da je krivo sto crnci snimaju za sebe serije poput Cosby showa. Umjesto da traze vlastite vrijednosti i ne stide se onoga sto jesu, oni si namecu neke lazne ideale koje ni sami bijelci ne dostizu. Meni se cini da je ta propaganda zapravo paukova mreza kojom se ljude nastoji iskoristiti, a ne da im se zaista zeli dobro. Covjek moze biti jednako sretan zivjeci u getu ili bogataskom naselju.

[mišolina]

Nisi spomenuo djecu. Eto ti izazova svakodnevnog u svakom pogledu - organizacijskom, financijskom, odgojnom...
Ljudi traže kruha preko pogače, ili, kako se ono kaže, "dokoni pop i jariće krsti".

[plavi-safir]

Gdje to ljudi grade te savršene živote?
Ne i u mome gradu.
Zivoti ljudi se pogoršavaju njihova kvaliteta i dobro u tim zivotima.
Neizvjesnost stvara strahove i zabrinutost a s time i pojačanu brigu nedovoljno opustenosti.
Rekla bih da ljudi pokušavaju preživjeti a ne usavrsiti živote da imaju sve.

[choupette]

Imas literature na tvoju temu koliko hoces.

Ljudi koji postignu "sve", da bi otkrili da nisu zadovoljni. Da, ima veze sa time sto nas uce da donosi sricu...faks, posa, putovanja, uspjeh na svim planovima...i onda kad to ostvaris shvatis da ipak nisi toliko sritan koliko te se ucilo da ces biti.
Pa onda jos vidis kako drugi nemaju, ti imas...pa se propitujes koji kuki nije u redu sa tobom kad si pratia recept, a kolac nije uspia. Griznja savjesti, depra...
To ti se u literaturi zove "duhovno siromastvo modernog doba".

Ja od toga ne patim, kao ni dobar dio gradana RH.
Ovo je vise tema za neka boljestojece drzave.

[Tika]

Savršenstvo ne postoji. Postoji samo iluzija savršenstva. Oni koji na sva zvona govore o tome kako imaju savršen život, savršen brak, savršen posao, savršeno dijete - imaju problema sami sa sobom. Čemu ta neopisiva potreba za govorenjem kako ti je sve savršeno? Da bi se pokazao bolji od drugih?

Moj život nije savršen iako imam posao koji volim, na kojem sam relativno dobro plaćena, imam svoj stan, imam nekog koga volim. Na stranu to što ne živim u svom stanu koji je u Hrvatskoj, ali barem imam gdje doći na godišnji.

Da bi u konačnici bio sretan i zadovoljan sam sa sobom, moraš postavljati ciljeve koji nisu neostvarivi, ali opet one koji su izazov. Kada ostvariš jedan, postaviš si drugi. Nešto te u životu mora motivirati za napredak i samoostvarenje.

[choupette]

Tika kaže:

Savršenstvo ne postoji. Postoji samo iluzija savršenstva. Oni koji na sva zvona govore o tome kako imaju savršen život, savršen brak, savršen posao, savršeno dijete - imaju problema sami sa sobom. Čemu ta neopisiva potreba za govorenjem kako ti je sve savršeno? Da bi se pokazao bolji od drugih?

Moj život nije savršen iako imam posao koji volim, na kojem sam relativno dobro plaćena, imam svoj stan, imam nekog koga volim. Na stranu to što ne živim u svom stanu koji je u Hrvatskoj, ali barem imam gdje doći na godišnji.

Da bi u konačnici bio sretan i zadovoljan sam sa sobom, moraš postavljati ciljeve koji nisu neostvarivi, ali opet one koji su izazov. Kada ostvariš jedan, postaviš si drugi. Nešto te u životu mora motivirati za napredak i samoostvarenje.

Mislim da autorica ne pise o ovima koji imaju jos ciljeva za odstrel, nego onima koji sve sto su si zamislili ostvare.

Inace mi je sporan zadnji dio tvog posta.
Zasto si covik uopce mora stalno iznova postavljati ciljeve da bi bia sritan? Mislim da je u toj gladi dio problema teme -ljudi koji ne znaju biti sretni sa postojecim stanjem (kad su ciljevi ostvareni). Coviku su izgleda potrebni ciljevi da se slucajno ne bi nasao sam sa sobom.
Jer kad ostvaris ciljeve i nades se sa sobom, ne gine ti "duhovno siromastvo".

Ima jedna kineska: "Blago onome kome je dosta."

[7 minutes]

choupette kaže:

Ima jedna kineska: "Blago onome kome je dosta."

Ovo. Ne mislim da je težiti savršenstvu dobro za mir u duši i mir u čovjekovu okruženju, ta težnja unosi mnogo stresa u svakodnevni život nesavršenoga čovjeka. Treba naučiti biti zadovoljan i sa manjim od onog što smo si zacrtali, u tome je savršenstvo.

[radical change]

choupette kaže:

Mislim da autorica ne pise o ovima koji imaju jos ciljeva za odstrel, nego onima koji sve sto su si zamislili ostvare.

Inace mi je sporan zadnji dio tvog posta.
Zasto si covik uopce mora stalno iznova postavljati ciljeve da bi bia sritan? Mislim da je u toj gladi dio problema teme -ljudi koji ne znaju biti sretni sa postojecim stanjem (kad su ciljevi ostvareni). Coviku su izgleda potrebni ciljevi da se slucajno ne bi nasao sam sa sobom.
Jer kad ostvaris ciljeve i nades se sa sobom, ne gine ti "duhovno siromastvo".

Ima jedna kineska: "Blago onome kome je dosta."

Nije autorica nego autor oprostite..
Temu sam otvorio iz razloga što primjetim tu ispraznost života u ljudima oko sebe, okružen sam ljudima koji su uglavnom fakultetski obrazovani, imaju dobre poslove, lijepe plaće, eventualno jedno djete i zaista imaju sve ono o čemu 90% ostali može sanjati.. jer građani realno uglavnom krpaju kraj sa krajem. Sa novcima se lagodnije živi, veliki problemi isčeznu alu imam osjećaj da se usadi nezadovoljstvo, sitničavost, ispraznost, depresija, nezadovoljstvo partnerom, težnja da se tjera mak na konac, sexualne avanture.. Zašto s novcima život jednostavno nije dobar.. ugodan.. Što se mene konkretno tiče sa suprugom sam se osjećao povezanije na svim razinama kada smo bili u mnogo većim problemima i kada smo zapravo uživali u onom što nam život donese.. Sama ta skala na koju se penješ svakodnevno je jako stimulativna, osjećaj zajedničkog uspjeha na svim područjima povezuje.. no kad narasteš zafali izazova, a i vrijeme učini svoje.. niste više mladi i ludi kao nekad.. i sa većim novcima dolazi više stvari, više ljudi i više problema.. najednom radiš 0-24 i trošiš na što, na gluposti....
Ako i jest parola novca i uspjeha zabluda.. koji je pravi put..?

[radical change]

7 minutes kaže:

Ovo. Ne mislim da je težiti savršenstvu dobro za mir u duši i mir u čovjekovu okruženju, ta težnja unosi mnogo stresa u svakodnevni život nesavršenoga čovjeka. Treba naučiti biti zadovoljan i sa manjim od onog što smo si zacrtali, u tome je savršenstvo.

Recept molim... da sve rasprodam pa živim kao pustinjak...?
Dabogda imao pa nemao.. strašna je kletva!

[Ata a]

Savršeno mnogima je dosadno jer kako si napisao fali ludosti, da bi nešto bilo savršeno mora biti po pravilima, ako se ne držiš pravila i ponašaš ludo to donosi stres, za razliku od savršenog koje donosi mir, ne možeš biti lud i savršen već samo savršeno lud

Tko šta voli nek izvoli

[baja]

radical change kaže:

...
Eto sa svih strana smo bombardirani pričama o savršenom životu, savršenom poslu, savršenoj vezi, savršenom braku, savršenoj ljubavi.. savršenstvo je postala nekakav težnja danas. ...

mda, to su samo priče
ne znam ni kako bi to savršenstvo trebalo izgledati...pa umjesto savršenstvu, težim odigrati ovu partiju, s datim mi kartama, najbolje što znam ... bez blefiranja

[dugii]

Tema je zanimljiva.Na neki način govori o tome gdje naći smisao ako si ostvario životne ciljeve,one glavne životne ciljeve.
Ja mislim da čovjek nikada ne treba stati.Uvijek ima prostora da se ide naprjed i nauči nešto novo ili postigne nešto više.Ako ništa drugo treba i puno truda da se održi postojeće stanje a ni to nije baš lako jer se situacija i okolnosti stalno mjenjaju,nikad nisu statični.

[radical change]

dugii kaže:

Tema je zanimljiva.Na neki način govori o tome gdje naći smisao ako si ostvario životne ciljeve,one glavne životne ciljeve.
Ja mislim da čovjek nikada ne treba stati.Uvijek ima prostora da se ide naprjed i nauči nešto novo ili postigne nešto više.Ako ništa drugo treba i puno truda da se održi postojeće stanje a ni to nije baš lako jer se situacija i okolnosti stalno mjenjaju,nikad nisu statični.

Da, ali fakat je teško izmišljati toplu vodu kad dođeš do visokog nivoa..i ide mnogo energije na hladni pogon..
Ciljevi.. kako pronaći ciljeve ako vidiš da te materijalno ne zadovoljava a danas se sve gleda 90% kroz prizmu materijalnog...površno je, hladno, kratkotrajno i traži mnogo rada i ulaganja? Najradije bih srušio i sve radio ponovo samo da proživim onaj feeeling iz prošlih godina..kocku po kocku.. ne znam..
Zanimljivo je to kada dođeš pred neki kao zid i sad trebaš naći neke nove životne izazove..Hmmmmm

[Éowyn]

Svakome od nas savršenstvo očito znači nešto drugo. Siguran posao meni nije savršen. Daleko od toga. Možeš ti imati siguran posao u nekoj državnoj službi pa je to daleko od savršenog. Meni više vuče na katastrofu zapravo.

Meni je idealan posao u kojem mogu praktički do penzije rasti i razvijati se. Veza/brak također. S nekim ljudima ti nikad nije dosta razgovora, zabave, putovanja, pa ni mira i tišine. Ne bih bila u braku s osobom s kojom mi je dosadno.

Nikome život nije savršen Ružne stvari se događaju svima, ali to gledaš kao izazove iz kojih izlaziš jači.

Meni je moj život savršen, baš takav kakav je, iako se nikome osim meni vjerojatno ne čini savršen Meni je savršenstvo u bezbroj mogućnosti koje imam.

[TincH]

Evo kako ja to vidim. Covjeku je u naravi da se bori i da nikada nije zadovoljan, koliko god da imao.
Ako mislis da ces biti sretniji kad pronadjes/steknes ovo ili ono - to moze biti istina (najcesce i je, pogotovo kad usporedjujes los posao vs dobar posao, ili nikakve financije vs financije dovoljne za normalan zivot) no samo do jedne mjere.

Ljudi su uglavnom takvi da iskopaju nove probleme u svakoj situaciji. Tako da savrseni zivot zapravo ne postoji. Postoji samo trava zelenija u tudjem dvoristu, odnosno ono sto mi mislimo da je savrseno - dok nam se ne dogodi

Imam oko sebe primjer obitelji gdje je sve na van perfektno poslozeno, rijetko sredjene financije, status, kvaliteta zivota za hrvatske prilike jako natprosjecna, obrazovanje, maniri, trajnost braka roditelja - a ispod povrsine gomila problema koji tim ljudima stvaraju vecu bol nego nekome necija besparica i borba za osnovni surviving.

Bogdana kaže:

E ta ispraznost se javi kada ljudi žive samo za zemaljsko i materijalno. I onda kada to dosegnu, odjednom nema više ničega. Zato je ključno njegovati duhovnost u životu - tada uvijek imaš kuda napredovati. Čovjek kao prirodno religiozno biće jednostavno nije zadovoljan bez toga.

Slazem se nacelno s ovim. Al nemojte zanemariti da je besparica veliki kamen spoticatelj . Za bavljenje duhom mora materijalna osnova biti zadovoljena, i ja potpuno razumijem neciju frustraciju ako ne moze placati rezije a radi kao konj.

No, zivot posvecen zgrtanju materijalnog vodi dugorocno u ispraznost, to je tocno. Zato je upravo za takve ljude vazno da nauce hraniti dusu (oni u tezoj situaciji nazalost dovoljno se i previse izrazavaju kroz borbu za prezivljavanje)

[Blackmore]

radical change kaže:

Da, ali fakat je teško izmišljati toplu vodu kad dođeš do visokog nivoa..i ide mnogo energije na hladni pogon..
Ciljevi.. kako pronaći ciljeve ako vidiš da te materijalno ne zadovoljava a danas se sve gleda 90% kroz prizmu materijalnog...površno je, hladno, kratkotrajno i traži mnogo rada i ulaganja? Najradije bih srušio i sve radio ponovo samo da proživim onaj feeeling iz prošlih godina..kocku po kocku.. ne znam..

Boldano može značiti da je osoba bila prazna i prije stjecanja materijalnog...
Tada nije znao što bi sa sobom... ne zna ni sada...
Kažeš, porušio bi sve i krenuo ispočetka. Ispada da jedino to znaš - stjecati. I kad stekneš javi se pitanje: i što sad?
Netko je dobro napisao da će ljudi sve raditi samo da se ne bi suočili sa sobom samima.

[dugii]

radical change kaže:

Da, ali fakat je teško izmišljati toplu vodu kad dođeš do visokog nivoa..i ide mnogo energije na hladni pogon..
Ciljevi.. kako pronaći ciljeve ako vidiš da te materijalno ne zadovoljava a danas se sve gleda 90% kroz prizmu materijalnog...površno je, hladno, kratkotrajno i traži mnogo rada i ulaganja? Najradije bih srušio i sve radio ponovo samo da proživim onaj feeeling iz prošlih godina..kocku po kocku.. ne znam..
Zanimljivo je to kada dođeš pred neki kao zid i sad trebaš naći neke nove životne izazove..Hmmmmm

Pa ja to ne vidim kao neki problem.Naprotiv otvara se prostor za neke potpuno nove aktivnosti a za koje možda do sada nisi imao vremena.Iskreno mislim da bi se čovjek volio baviti sa puno raznih hobija,sa puno toga,sve to može otvoriti potpuno nove vidike i natjerati te da postaviš nove ciljeve.Meni je glupo da se ruši nešto što je već izgrađeno samo zato da bi se opet išlo istim putem a ima toliko toga novog,neotkrivenog,toliko toga u čemu se može nači novi smisao i interes.Recimo neko bi mogao naći zadovoljstvo i cilj u radu u nekakvim humanitarnim organizacijama,pomažući nekom drugom,možda učeći druge kako proći put kojim si sam prošao da biš ostvario svoje ciljeve.

[TincH]

radical change kaže:

Da, ali fakat je teško izmišljati toplu vodu kad dođeš do visokog nivoa..i ide mnogo energije na hladni pogon..
Ciljevi.. kako pronaći ciljeve ako vidiš da te materijalno ne zadovoljava a danas se sve gleda 90% kroz prizmu materijalnog...površno je, hladno, kratkotrajno i traži mnogo rada i ulaganja? Najradije bih srušio i sve radio ponovo samo da proživim onaj feeeling iz prošlih godina..kocku po kocku.. ne znam..
Zanimljivo je to kada dođeš pred neki kao zid i sad trebaš naći neke nove životne izazove..Hmmmmm:misli:

A mislis da si po tome drukciji od vecine?

Imas tipicnu ljudsku narav. Po meni, najgore je za covjeka kada se nije prisiljen boriti, propada bukvalno, i psiha i um. Zato vecina nas stalno trazi nove bitke.

Zadovoljstvo postignutim ne moze trajati dugo, novi ciljevi se moraju postaviti.